SJ LifeMag - шаблон joomla Новости

Kristove priče

1 Poučavanje kroz usporedbe

U Kristovom učenju kroz usporedbe vidljivo je isto načelo kojim se rukovodio vršeći svoju misiju na Zemlji. Krist je uzeo našu prirodu i boravio među nama kako bismo se mogli upoznati s Njegovim božanskim karakterom i životom. Božanstvo se otkrilo u ljudskom, nevidljiva slava u vidljivom ljudskom obliku. Ljudi su mogli učiti o nepoznatome kroz poznato; nebeske su stvari bile otkrivene kroz zemaljske; Bog se otkrio u obličju čovjeka. Tako je bilo i s Kristovim učenjem: nepoznato je bilo zorno prikazano kroz poznato, a božanske istine kroz zemaljske stvari koje su ljudima bile najbliskije.

Sveto pismo kaže: "Sve ovo je Isus govorio u usporedbama mnoštvu naroda, ... kako bi se ispunilo što je rečeno preko proroka koji govori: 'Otvorit ću svoja usta u usporedbama; izgovorit ću što je bilo sakriveno od utemeljenja svijeta."' Matej 13:34, 35. Prirodne stvari bile su sredstvo preko kojega je govorio o duhovnome. Stvari iz prirode i iz životnog iskustva Njegovih slušatelja bile su povezane s istinama pisane Riječi. I tako, vodeći od prirodnoga k duhovnome kraljevstvu, Kristove su usporedbe veza u lancu istine koja povezuje čovjeka s Bogom, a Zemlju s Nebom. (17)

U svojim poukama iz prirode Krist je govorio o stvarima koje su napravile Njegove vlastite ruke i koje su imale ona svojstva i silu koju im je On sam dao. U svojoj prvobitnoj savršenosti sve što je stvoreno bilo je izraz Božje misli. Za Adamu i Evu, u njihovu rajskom domu, priroda je bila puna spoznaje Boga, puna božanske pouke. Mudrost je govorila oku i prihvaćala se u srce, jer su saobraćali s Bogom kroz djela koja je stvorio. No čim je sveti par prekršio zakon Svevišnjega, s lica prirode nestalo je sjaja koji dolazi od Božjeg lica. Zemlja je sada iskvarena i okaljana grijehom. Pa ipak, premda je u takvom stanju, još uvijek je na njoj ostalo mnogo toga lijepoga. Božje zorne pouke nisu izbrisane; priroda, ako je ispravno shvatimo, govori nam o svome Stvoritelju.

U Kristovo vrijeme te su se pouke izgubile iz vida. Ljudi su gotovo prestali razaznavati Boga u Njegovim djelima. Grješnost čovječanstva bacila je mračnu sjenu na besprijekornu ljepotu Božjeg stvorenja; umjesto da otkrivaju Boga, Njegova su djela postala preprekom koja Gaje zaklonila. Ljudi su "štovali i služili stvorenju umjesto Stvoritelju." Tako su neznabošci "u svojim razmišljanjima upali u ludost i njihovo nerazumno srce ispunilo se tamom." Rimljanima 1:25, 21. Tako su u Izraelu ljudska učenja postavljena umjesto Božjih. Ne samo priroda, već i žrtvena služba, pa i samo Sveto pismo bili su toliko iskvareni da je sve to zapravo skrivalo Boga, premda je dano zato da otkriva Boga ljudima.

Krist je nastojao ukloniti ono što je zamračivalo istinu. Došao je ukloniti veo - koji je grijeh bacio na prirodu - kako bi se otkrila duhovna slava koju su trebala odsjajivati sva Božja stvorena djela. Njegove su riječi na nov način prikazivale i učenja prirode i učenja Biblije, pa su time postala novo otkrivenje. (18)

Isus je brao lijepe ljiljane i davao ih djeci i mladima. I dok su oni gledali u Njegovo mlado lice, svježe i obasjano svjetlošću Očeva bića, Isus ih je poučavao: "Pogledajte ljiljane na polju kako rastu [u jednostavnosti prirodne ljepote]; ne muče se niti predu. Ali vam kažem da čak ni Salomon u svoj svojoj slavi nije bio obučen kao jedan od ovih." Tada je uslijedilo nježno obećanje i važna pouka: "Ali ako Bog tako odijeva travu na polju, koja danas jest a sutra se baca u peć, koliko prije vas, malovjerni?"

U propovijedi na Gori te su riječi bile upućene i drugima, a ne samo djeci i mladima. Izgovorene su mnoštvu u kojemu je bilo ljudi i žena prepunih briga, jada i nevolja, shrvanih razočaranjem i tugom. Isus nastavi: "Zato ne budite zabrinuti govoreći: Što ćemo jesti? Ili: Što ćemo piti? Ili: Što ćemo obući? Jer za svim ovim čeznu narodi; jer zna vaš nebeski Otac da vam to sve treba." Tada, raširivši ruke nad mnoštvom koje gaje okruživalo, reče: "Tražite najprije Božje kraljevstvo i Njegovu pravdu, i ovo će vam se sve dodati." Matej 6:28-33. (19)

Tako je Krist objasnio poruku koju je On sam dao ljiljanima i poljskoj travi. On želi daje čitamo u svakom ljiljanu i u svakoj vlati trave. Njegove su riječi pune pouzdanog obećanja i nastoje učvrstiti naše povjerenje u Boga.

Kristovo shvaćanje istine bilo je toliko široko, a Njegovo učenje toliko sveobuhvatno da se koristio svim vidovima prirode kako bi zorno prikazao istinu. Svaki prizor s kojim se svakodnevno susrećemo povezao je s nekom duhovnom istinom, tako daje priroda prepuna Učiteljevih usporedba.

U prvom razdoblju svoje službe Krist je govorio ljudima tako jasnim riječima da su svi Njegovi slušatelji mogli shvatiti istine koje su ih mogle "učiniti mudrima na spasenje". No u mnogim srcima istina nije uhvatila korijen i ubrzo su je odbacili. "Njima govorim u usporedbama", rekao je, "zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. ... Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile." Matej 13:13-15.

Isus je želio pobuditi zanimanje ljudi. Nastojao je potaknuti bezbrižne i utisnuti im u srca istinu. Poučavanje u usporedbama bilo je popularno i cijenjeno ne samo u Židova nego i u drugih naroda. Bio je to najuspješniji način poučavanja koji je mogao upotrijebiti. Da su Njegovi slušatelji željeli spoznati božanske stvari, mogli su razumjeti Njegove riječi, jer je Isus uvijek bio spreman objasniti ih onome tko je to iskreno želio. (20)

Istine koje je Krist želio prenijeti ljudima oni nisu bili spremni prihvatiti, pa čak ih nisu mogli ni shvatiti. To je bio još jedan razlog zbog kojeg ih je poučavao u usporedbama. Povezujući svoja učenje s prizorima iz života, svakodnevnog rada ili iz prirode, privukao je njihovu pozornost i utisnuo pouke u njihova srca. Kada su kasnije gledali stvari koje je upotrijebio da zorno prikaže svoja učenja, sjetili su se riječi božanskog Učitelja. Onima čiji je um bio otvoren za utjecaj Svetoga Duha, sve više i više se otkrivalo značenje onoga što je Spasitelj naučavao. Tajne su postale jasne, a ono što je bilo teško shvatiti, sada je postalo očigledno.

Isus je nastojao doprijeti do svačijeg srca. Koristeći se različitim slikovitim prikazima, ne samo što je predočio istinu u njezinim različitim vidovima, nego se obraćao i različitim slušateljima. Pobudio je njihovo zanimanje slikama uzetim iz onoga čime su svakodnevno bili okruženi. Nitko od Njegovih slušatelja nije se mogao osjetiti zanemarenim ili zaboravljenim. Najskromniji i oni najgrješniji čuli su u Njegovom učenju glas koji im je govorio suosjećajno i nježno. (21)

Isus je imao još jedan razlog za poučavanje u usporedbama. Među mnoštvom koje se skupljalo oko Njega bilo je svećenika i rabina, književnika i starješina, herodijanaca i vođa, bilo je ljudi koji su voljeli ovaj svijet, prijetvornih i Častohlepnih ljudi koji su žarko željeli naći kod Njega nešto da bi Ga mogli optužiti. Uhode su Ga danima pratile u stopu, ne bi li uhvatili koju izgovorenu riječ zbog koje bi Ga mogli osuditi te tako zauvijek ušutkati Onoga koji je, kako se činilo, privlačio sveopću pozornost. Spasitelj je prozreo karakter tih ljudi, pa je iznosio istinu na takav način da nisu mogli pronaći ništa zbog čega bi Ga izveli pred Veliko vijeće. U svojim je usporedbama korio licemjeije i zla djela onih koji su se nalazili na visokim položajima, te slikovitim jezikom iznosio istine koje su bile toliko oštre da oni uopće ne bi slušali Njegove riječi da su bile izgovorene kao izravna optužba i ubrzo bi učinili kraj Njegovoj misiji. No premda je izbjegavao uhode, istinu je iznosio tako jasno da je zabluda izašla na vidjelo, a oni koji su bili iskrena srca mogli su imati koristi od Njegovih pouka.

Božanska mudrost i neizmjerno sveznanje jasno su otkriveni kroz stvari koje je Bog stvorio. Preko prirode i svakodnevnih životnih situacija ljudi su poučavani o Bogu. "Njegova se nevidljiva svojstva, Njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta." Rimljanima 1:20.

 U Spasiteljevom učenju kroz usporedbe može se vidjeti što je to zapravo "više obrazovanje." Krist je mogao otkriti ljudima najveće znanstvene spoznaje.

Mogao je otkriti zapečaćene tajne koje su zahtijevale mnoga stoljeća mukotrpnog proučavanja da bi se proniknule. Mogao je dati neke naznake u znanstvenom području koje bi poticale ljude na razmišljanje i dovodile do novih izuma sve do kraja vremena. No On to nije učinio. Spasitelj nije rekao ništa da bi zadovoljio ljudsku radoznalost ili slavoljublje i time im pružio priliku za postizanje svjetske veličine. U svim svojim poukama dovodio je čovjekov um u dodir s umom Beskonačnoga. Nije upućivao ljude da proučavaju ljudske teorije o Bogu, Njegovoj Riječi ili Njegovim djelima. Učio ih je da promatraju Boga kako je otkriven u Njegovim djelima, Njegovoj riječi i Njegovoj providnosti. (22)

Krist se nije zadržavao na apstraktnim teorijama, već je iznosio ono što je bilo bitno za razvoj karaktera i što bi moglo uvećati čovjekovu sposobnost da spozna Boga, a time uvećati i njegovu sposobnost da čini dobro. Govorio je ljudima o onim istinama po kojima se trebaju vladati u svakodnevnom životu i koje će biti temelj za vječni život.

Sam Krist upravljao je odgojem Izraelaca. U vezi s Gospodnjim zapovijedima i naredbama rekao je: "Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku kao znak, i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim!" Ponovljeni zakon 6:7-9. U svom vlastitom učenju Isus je pokazao kako se treba izvršiti ta zapovijed - na koji način zakoni i načela Božjeg kraljevstva mogu biti tako predočeni da otkrivaju svu svoju ljepotu i dragocjenost. Kada je obučavao Izraelce da postanu Njegovi posebni predstavnici, Gospod ih je smjestio na brežuljke i u doline. U svome svakodnevnom životu i kroz vjersku službu neprestano su bili u dodiru s prirodom i Božjom riječju. Krist je tako poučavao svoje učenike kraj jezera, na obronku gore, u poljima i lugovima gdje su mogli gledati na stvari u prirodi kojima je zorno oslikavao svoja učenja. I dok su učili od Krista, stečeno su znanje i praktično koristili surađujući s Njime u Njegovom radu. (23)

Stvoritelja dakle trebamo upoznati kroz djela koja je stvorio. Knjiga prirode veličanstveni je udžbenik koji, zajedno sa Svetim pismom, trebamo koristiti kad druge poučavamo o Božjem karakteru i vraćamo izgubljene ovce natrag u Njegovo stado. Dok proučavamo Božja djela, Sveti Duh rasvjetljava i uvjerava našu dušu. To osvjedočenje nije rezultat logičkog razmišljanja; ako um nije odviše zamračen da bi spoznao Boga, ako oko nije odviše zamućeno da Ga vidi, ako uho nije odviše slabo da čuje Njegov glas, shvatit ćemo dublje značenje istine, a uzvišene duhovne istine pisane Božje riječi utisnut će nam se u srce.

Te pouke, izvedene izravno iz prirode, pune su jednostavnosti i čistoće, što im daje izuzetnu vrijednost. Svima su potrebne pouke iz tog izvora. Ljepota prirode sama po sebi odvraća dušu od grijeha i svjetovnih privlačnosti, vodeći je čistoći, miru i Bogu. Duh onih koji proučavaju Božju riječ odviše je često zaokupljen ljudskim teorijama i nagađanjima koje se pogrešno nazivaju znanošću i filozofijom. Treba ih stoga dovesti u bliski dodir s prirodom. Naučite ih da stvaranje i kršćanstvo potječu od istog Boga. Naučite ih da vide sklad koji vlada između prirodnog i duhovnog. Neka sve što vide svojim očima ili rade rukama posluži kao pouka za izgradnju karaktera. Na taj će način ojačati svoju duhovnu snagu, razviti karakter i oplemeniti cijeli svoj život. (24)

Cilj Kristova učenja u usporedbama bio je u izravnoj vezi s ciljem subote. Bog je dao ljudima spomenik svoje stvaralačke sile da bi Ga mogli razaznati u djelima Njegovih ruku. Subota nas poziva da u djelima koja je stvorio promatramo slavu Stvoritelja. Upravo zato je Isus i povezao svoje dragocjene pouke s ljepotom stvari u prirodi. U sveti dan počinka trebali bismo, više nego ostalih dana, proučavati poruke koje je Bog za nas ispisao u prirodi.

Trebali bismo proučavati Spasiteljeve usporedbe tamo gdje ih je On izgovorio: u poljima i gajevima, pod vedrim nebom, među travom i cvijećem. Tamo, u srcu prirode, Kristova će prisutnost postati za nas stvarnost i On će progovoriti našoj duši o svome miru i ljubavi. (25)

Krist nije povezivao svoja učenja samo s danom počinka, već i s radnim tjednom. On ima pouku i za onoga koji ore i za onoga koji sije. Kroz obrađivanje zemlje i sijanje, kroz oranje i žetvu, uči nas da gledamo zoran prikaz djelovanja Njegove milosti na srce. Krist želi da u svakom vidu korisnog posla i u svemu što je povezano sa svakodnevnim životom pronađemo pouku božanske istine. Tada naš svakodnevni rad neće više obuzimati svu našu pozornost i navesti nas da zaboravimo na Boga, nego će nas neprestano podsjećati na našeg Stvoritelja i Otkupitelja. Pomisao na Boga provlačit će se poput zlatne niti kroz sve naše dnevne brige i zanimanja. Slava Njegova lica za nas će ponovno počivati na licu prirode. Uvijek ćemo stjecati nove spoznaje nebeskih istina i sve se više približavati Njegovoj čistoći. Tako ćemo biti "naučeni od Gospoda" te "ostati s Bogom" U zvanju U koje smo pozvani. Izaija 54:13; 1. Korinćanima 7:24. (26)

2 "Iziđe sijač da sije"

Matej 13:1-9; 18:23; Marko 4:1-20; Luka 8:4-15

Sijač i sjeme

Usporedbom o sijaču Krist je zorno prikazao stvari nebeskog kraljevstva i rad velikog Gospodara za Njegov narod. On je, poput sijača u polju, došao posijati nebesko sjeme istine. I samo Njegovo učenje u usporedbama bilo je sjeme kojim su posijane najdragocjenije istine Njegove milosti. Usporedba o sijaču zbog svoje jednostavnosti nije bila vrednovana kako to zaslužuje. Preko prirodnog sjemena bačenog u zemlju Krist želi da usmjerimo svoje misli na sjeme evanđelja čijim će sijanjem ljudi biti ponovno vraćeni vjernosti Bogu. Onaj koji je iznio usporedbu o sitnom sjemenu, vrhovni je Vladar neba; isti zakoni koji upravljaju zemaljskim sjemenom, upravljaju i sijanjem sjemena istine.

Kraj Galilejskog jezera skupilo se mnoštvo ljudi da vide i čuju Isusa - znatiželjno mnoštvo puno iščekivanja. Bilo je tu bolesnika koji su ležali na svojim prostirkama, čekajući da Mu iznesu svoj slučaj. Krist je imao Bogomdano pravo liječiti patnje grješnog ljudskog roda; tjerao je bolest i širio oko sebe život, zdravlje i mir. (33)

Kako je pristizalo sve više i više ljudi, počeli su se gurati oko Krista sve dok više nije bilo mjesta za nove pridošlice. Tada, obrativši se onima u ribarskim čamcima, uđe u čamac koji je čekao da Ga preveze preko jezera i, zamolivši učenike da se malo otisnu od obale, poče govoriti mnoštvu skupljenom na obali.

Kraj jezera je ležala krasna Genezaretska dolina, iznad nje su se uzdizali brežuljci, a na obroncima i u ravnici radili su sijači i žeteoci; jedni su bacali sjeme, a drugi skupljali ranu žetvu. Gledajući taj prizor, Krist reče:

"Iziđe sijač da sije. Dok je sijao, neko zmo pade kraj puta i dođoše ptice te ga pozobaše. Neko pade na kamenito tlo, na plitku zemlju. Brzo izniknu jer ne imaše duboke zemlje. Ali kad iziđe sunce, uvenu od žege, i jer ne imaše korijena, posahnu. Neko, opet, pade u trnje, i trnje uzraste te ga uguši. Neko, napokon, pade na dobru zemlju i donese rod: jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće trideseterostruk."

Ljudi Kristova vremena nisu razumjeli Njegovu misiju. Način na koji je došao na svijet nije bio u skladu s njihovim očekivanjima. Gospod Isus bio je temelj cijelog židovskog sustava. Njihove obredne službe bile su božanskog porijekla; cilj im je bio poučiti narod kako će u određeno Mu vrijeme doći Onaj na koga su ukazivali ti obredi. No Zidovi su slavili obrede, izgubivši iz vida njihovu svrhu. Ljudske predaje, pravila i propisi zaklonili su pouke koje im je Bog namjeravao dati. Ti propisi i predaje postali su preprekom shvaćanju i prakticiranju istinske vjere. A kad je došlo Ostvarenje tih obreda, u osobi Isusa Krista, nisu u Njemu prepoznali ispunjenje svih svojih predslika, bit svih svojih zamišljanja. Čvrsto se držeći svojih sada beskorisnih simbola i obreda, odbacili su stvarnost; premda je Božji Sin već bio došao, oni su i dalje tražili znak. Na vijest: "Obratite se... jer je blizu kraljevstvo nebesko!", odgovorili su zahtijevajući čudo. Matej 3:2. Kristovo evanđelje postalo im je kamenom spoticanja jer su tražili znak, a ne spasenje. Očekivali su Mesiju da velikim djelima dokaže svoje tvrdnje te da uspostavi svoje kraljevstvo na ruševinama zemaljskih carstava. Na ta njihova očekivanja Krist je odgovorio usporedbom o sijaču. Božje kraljevstvo neće pobijediti snagom oružja i uporabom sile, već usađujući novo načelo u ljudska srca. (34)

"Sijač dobrog sjemena jest Sin Čovječji." Matej 13:37. Krist nije došao kao kralj već kao sijač; nije došao svrgavati kraljevstva, već sijati sjeme; nije došao svoje sljedbenike uputiti na zemaljske pobjede i nacionalnu veličinu, nego na žetvu koja će se požeti nakon strpljiva rada, gubitaka i razočaranja.

Farizeji su razumjeli značenje Kristove priče, ali im se njezina pouka nije svidjela pa su se pretvarali da je nisu shvatili. Za okupljeno mnoštvo ona je obavila još većom tajanstvenošću nauk ovoga novog učitelja čije su riječi tako bolno dimule njihova srca i tako gorko razočarale njihove častohlepne težnje. Čak ni Isusovi učenici nisu shvatili tu slikovitu priču, ali je ona pobudila njihovo zanimanje. Došli su do Njega nasamo i zatražili objašnjenje.

A to je i bila Kristova želja. Želio je potaknuti njihovo zanimanje kako bi im mogao dati opširnije tumačenje. Objasnio im je svoju priču, kao što će razjasniti svoje riječi i svima onima koji Ga traže iskrena srca. Oni koji proučavaju Božju riječ srca otvorena za prosvjetljenje Svetoga Duha, neće ostati u tami i značenje tih riječi neće im biti skriveno. "Ali tko htjedne vršiti volju Njegovu," rekao je Isus, "znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe." Ivan 7:17. Svi koji dođu Kristu težeći za jasnijom spoznajom istine, sigurno će je i dobiti. On će im otkriti tajne nebeskog kraljevstva, a te tajne moći će shvatiti srce čovjeka koji čezne za spoznajom istine. Nebesko svjetlo obasjat će hram duše i otkriti se i drugima kao jasna svjetlost svjetiljke na mračnome putu. (35)

"Iziđe sijač da sije." Na Istoku su prilike bile tako nesređene, a opasnost od nasilja tako velika da su ljudi uglavnom živjeli u gradovima opasanim zidinama, a zemljoradnici su svakodnevno izlazili obavljati poljske radove izvan gradskih bedema. Tako je i Krist, nebeski Sijač, izišao da sije. Ostavio je svoj siguran i miran dom, napustio je slavu koju je dijelio s Ocem prije postanka svijeta i odrekao se svog položaja na prijestolju svemira. Došao je kao čovjek patnje, sam i izložen iskušenjima, došao je u suzama sijati sjeme života za izgubljeni svijet i zalijevati ga svojom vlastitom krvlju.

Njegove sluge moraju na isti naći izići da siju. Kada je Abraham pozvan da postane sijač sjemena istine, bilo mu je zapovjeđeno: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati." Postanak 12:1. "Ode, iako nije znao kamo ide." Hebrejima 11:8. I apostolu Pavlu, dok se molio u jeruzalemskom hramu, upućene su božanske riječi: "Idi, jer ću te poslati daleko, k poganima." Djela 22:21. Na isti način moraju i svi, koji su pozvani da se ujedine s Kristom, napustiti sve i slijediti Ga. Sve stare veze moraju se raskinuti, svi životni planovi napustiti, svih se zemaljskih nada treba odreći. Sjeme se mora sijati u trudu i suzama, u samoći i požrtvovnosti. (36)

"Sijač sije riječ." Krist je došao zasijati svijet sjemenom istine. Još od čovjekova pada sotona sije sjeme zablude. U samom početku kroz laž je zadobio vlast nad ljudima, a na taj način radi i dalje na rušenju Božjeg kraljevstva na Zemlji i podvrgavanju ljudi pod svoju vlast. Krist, sijač iz onoga višeg, nebeskog svijeta, došao je sijati sjeme istine. Budući daje bio u Božjem vijeću i boravio u najvišoj svetinji Vječnoga, mogao je ljudima donijeti čista načela istine. Otkad je čovjek pao, Krist je neprestano otkrivao svijetu istinu. Preko Njega je do ljudi došlo neprolazno sjeme, riječ "živoga i vječnog Boga." 1. Petrova 1:23. Već u onome prvom obećanju, danom palim ljudima u Edenu, Krist je sijao sjeme evanđelja. No priča o sijaču odnosi se posebno na Njegov osobni rad među ljudima i službu koju je time uspostavio. (37)

Božja riječ je sjeme. Svako sjeme ima u sebi klicu života. U njemu se zapravo krije život biljke. Na isti je način život i u Božjoj riječi. Krist kaže: "Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život." Ivan 6:63. "Tko sluša moju riječ i vjeruje Onomu koji me posla, ima vječni život." Ivan 5:24. U svakoj zapovijedi i u svakom obećanju Božje riječi krije se sila, život samoga Boga po kome se može izvršiti svaka zapovijed i ispuniti svako obećanje. Onaj tko vjerom prima Božju riječ, prima Božji karakter i Njegov život.

Svako sjeme donosi rod prema svojoj vrsti. Sije li se sjeme na pravi način, ono će razviti svoj vlastiti život u biljci, prema svojoj vrsti. Isto je i s vječnim sjemenom Božje riječi; primi li se vjerom u srce, razvit će karakter i život nalik Božjem karakteru i životu.

Učitelji u Izraelu nisu sijali sjeme Božje riječi. Kristovo djelo, kao učitelja istine, bilo je u oštroj opreci s naučavanjem rabina Njegova vremena. Oni su se oslanjali na tradicije, na ljudske teorije i zamisli. Često su umjesto Božje riječi uzimali ono što su ljudi naučavali ili napisali. Njihovo učenje nije imalo silu da oživi dušu. Predmet Kristova učenja i propovijedanja bila je Božja riječ. Onima koji bi ga ispitivali jasno bi rekao: "Pisano je." "Što kaže Pismo?" "Kako čitaš?" Svaku priliku, bilo da je potekla od prijatelja ili neprijatelja, koristio je za sijanje sjemena Božje riječi. Onaj koji je sam bio Put, Istina i Život, koji je bio živa Riječ, upućivao bi na riječi Svetoga pisma, govoreći: "One svjedoče za mene." "I poče od Mojsija te, slijedeći sve proroke," "protumači" svojim učenicima "što se na Njega odnosilo u svim Pismima." Ivan 5:39; Luka 24:27. (38)

Kristove sluge moraju raditi isti posao. U naše doba, isto kao i u prošlosti, odbacuju se životvome istine Božje riječi i zamjenjuju ljudskim teorijama i mišljenjima. Mnogi koji tvrde da su propovjednici evanđelja ne prihvaćaju cijelu Bibliju kao nadahnutu Božju riječ. Jedan učeni čovjek odbacuje jedan njezin dio, drugi pak dovodi u pitanje neki drugi dio. Svoje vlastite prosudbe stavljaju iznad Božje riječi; Sveto pismo koje oni naučavaju počiva na njihovu vlastitom autoritetu, čime se uništava povjerenje u njegovo božansko porijeklo. Na taj se način posvuda sije sjeme bezvjerja, jer se ljudi zbune i više ne znaju što bi vjerovali. Postoje mnoga neutemeljena vjerovanja. U Kristovo vrijeme rabini su mnogim dijelovima Svetog pisma pridavali tajanstveno značenje i neobična tumačenja. Budući da je jasno učenje Božje riječi osuđivalo njihove postupke, pokušali su uništiti njegovu silu. Isto to radi se i danas. Božja riječ pokušava se prikazati tajanstvenom i mračnom kako bi se opravdalo prestupanje Njegova zakona. Krist je osudio takve postupke u svoje doba. Naučavao je da svi moraju biti u stanju shvatiti Božju riječ. Ukazivao je na Sveto pismo kao na neupitan autoritet, a to je i naša dužnost. Bibliju treba prikazivati kao riječ vječnoga Boga, kao konačan odgovor na sva razmimoilaženja i temelj svake vjere. (39)

Bibliji je oduzeta njezina sila, a posljedice toga vide se u opadanju duhovnosti. U propovijedima koje se danas čuju s mnogih propovjedaonica nema one božanske sile koja budi savjest i donosi život duši. Slušatelji ne mogu reći kao što su rekli za Isusa: "Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma?" Luka 24:32. Mnogi čeznu za živim Bogom, žude za božanskom prisutnošću, ali filozofske teorije i književna djela, ma kako bila sjajna, ne mogu zadovoljiti srce. Ljudske tvrdnje i izmišljotine nemaju nikakve vrijednosti. Dopustite da Božja riječ sama govori ljudima. Neka oni, koji su slušali samo predaje i ljudske teorije i propise, čuju glas Onoga čija riječ može obnoviti dušu na vječni život.

Omiljena Kristova tema bila je Božja očinska ljubav i Njegova velika milost. Mnogo je govorio o svetosti Njegova karaktera i Njegova zakona. Predstavljao se ljudima kao Put, Istina i Život. Neka i Kristovi propovjednici govore o tim temama. Predočite istinu onakvom kakva ona jest u Isusu. Jasno izložite zahtjeve Božjeg zakona i evanđelja. Govorite ljudima o Kristovom životu punom samoodricanja i žrtve, o Njegovom poniženju i smrti, o uskrsnuću i uzašašću, o Njegovom posredovanju za njih u Božjim dvorovima, o Njegovom obećanju: "Vratit ću se da vas uzmem k sebi." Ivan 14:3.

Umjesto da se upuštate u rasprave o zabludama i lažnim teorijama, umjesto da nastojite pobijediti neprijatelje evanđelja, slijedite Kristov primjer. Neka svježe istine iz Božje riznice plamte u životu. "Propovijedaj riječ." "Sijat ćete kraj svih voda." "Nastoj oko toga u dobro vrijeme i u nevrijeme." "U koga je riječ moja, neka po istini objavljuje riječ moju! Što je zajedničko slami i žitu? - riječ je Jahvina." "Svaka je Božja riječ prokušana ... Ne dodaj i ništa Njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim." 2. Timoteju 4:2; Izaija 32:20; Jeremija 23:28; Izreke 30:5, 6. (40)

"Sijač sije riječ." Ovdje je predočeno veliko načelo koje treba biti temelj svakog odgoja. "Sjeme je Božja riječ." No u mnogim današnjim školama Božja je riječ zapostavljena, a um se bavi drugim predmetima. Proučavanje nevjernih pisaca zauzima veliko mjesto u obrazovnom sustavu. U gradivo školskih udžbenika ubačene su nevjerničke misli. Znanstvena istraživanja vode u zabludu jer se njihova otkrića krivo tumače i izvrću. Božja riječ uspoređuje se sa znanstvenim mišljenjima i pretpostavkama te ju se prikazuje nesigurnom i nepouzdanom. Na taj način se u umove mladih sije sjeme sumnje koje će u trenutku kušnje niknuti. Kad se izgubi povjerenje u Božju riječ, duša više nema vodiča ni čuvara pa su mladi navedeni na stranputicu koja ih odvodi od Boga i udaljava od vječnog života.

Bezakonje koje posvuda vlada u današnjem svijetu uvelike se može zahvaliti upravo tome. Kad se odbaci Božja riječ, odbacuje se i njezina sila koja obuzdava zle strasti tjelesnog srca. Ljudi siju u tijelo, a od tijela će požeti pokvarenost.

Tu također leži i uzrok duhovne slabosti i nesposobnosti. Kad se čovjek odvrati od Božje riječi i hrani spisima neduhovnih ljudi, um će mu zakržljati i oslabjeti jer nije u dodiru s dubokim i dalekosežnim načelima vječne istine. Razum se prilagođava onim stvarima kojima se bavi i koje su mu postale bliske. Zanimajući se prolaznim stvarima, postaje sve slabiji i ograničeniji te nakon nekog vremena izgubi sposobnost daljnjeg razvoja.

Takav odgoj je posve pogrešan. Zadaća svakog učitelja trebala bi biti da um mladih upravi na velike istine nadahnute Božje riječi. Ovakav odgoj bitan je i za ovaj život i za onaj budući. (41)

Nemojte misliti da će to onemogućiti proučavanje znanosti ili da će posljedica toga biti niži stupanj obrazovanja. Božje znanje visoko je kao nebo i široko poput svemira. Ništa toliko ne oplemenjuje i ne uzdiže kao proučavanje uzvišenih predmeta koji se tiču našega vječnog života. Neka mladi teže za spoznajom istina koje nam je Bog dao, pa će steći širinu i snagu uma. Proučavajući te istine svaki će učenik, koji je izvršitelj Božjih riječi, naići na veliko misaono polje koje će mu osigurati neprolazno blago znanja.

Obrazovanje koje treba steći proučavanjem Svetoga pisma iskustvena je spoznaja plana spasenja. Takvo obrazovanje obnovit će Božju sliku u čovjekovoj duši. Ojačat će duh protiv iskušenja i osposobiti učenika da postane Kristov suradnik u Njegovom djelu milosrđa za ovaj svijet. Učinit će ga članom nebeske obitelji i pripremiti ga da sa svetima dijeli nasljedstvo u svjetlosti. (42)

No onaj koji uči druge svetim istinama, može prenijeti samo ono što je naučio iz vlastita iskustva. "Sijač sije sjeme." Krist je naučavao istinu jer je On sam bio istina. U Njegovu učenju bila je utjelovljena Njegova vlastita misao, Njegov karakter i Njegovo životno iskustvo. Tako treba biti i s Njegovim slugama; oni koji žele učiti druge, moraju i sami kroz osobno iskustvo primiti istinu. Moraju spoznati što to znači dopustiti Kristu da postane njihova mudrost, pravda, posvećenje i otkupljenje. Prenoseći drugima Božju riječ, ne smiju je prikazivati kao nešto upitno, što možda jest tako ili se pretpostavlja da je tako, već moraju izjaviti zajedno s apostolom Petrom: "Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego jer smo bili očevici Njegova božanskog veličanstva." 2. Petrova 1:16. Svaki Kristov propovjednik i svaki učitelj treba biti u stanju reći zajedno s Isusovim omiljenim učenikom Ivanom: "Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao." 1. Ivanova 1:2.

Sjeme kraj puta

U priči o sijaču govori se uglavnom o tome kakav učinak na rast sjemena ima tlo na kome je sjeme posijano. Ovom usporedbom Krist je zapravo rekao svojim učenicima: Nije dobro da kritizirate moj rad niti da budete razočarani što on ne odgovara vašim zamislima. Za vas je najvažnije sljedeće pitanje: Kako se odnosite prema mojoj vijesti? Vaš vječni život ovisi o tome prihvaćate lije ili odbacujete. (43)

Objašnjavajući značenje sjemena koje je palo kraj puta, rekao je: "Svakomu tko čuje riječ o Kraljevstvu a ne razumije, dolazi Zli te mu otima što mu je u srcu posijano. To je onaj koji je posijan 'kraj puta'."

Sjeme posijano kraj puta predstavlja Božju riječ koja pada u srce nepažljivog slušatelja. Ovakvo srce nalik je stazi ugaženoj nogama ljudi i životinja, jer je postalo put za svjetovna zadovoljstva i grijeh. Obuzeta sebičnim ciljevima i grješnim željama, duša "otvrdne zavodljivošću grijeha." Hebrejima 3:13. Duhovne sposobnosti su umrtvljene. Ljudi čuju riječ, ali je ne razumiju. Ne shvaćaju da se odnosi na njih. Nisu svjesni ni onoga što im je potrebno ni opasnosti u kojoj se nalaze. Ne vide i ne osjećaju Kristovu ljubav te prolaze kraj poruke Njegove milosti kao kraj nečega što ih se uopće ne tiče.

Kao što su ptice spremne pozobati sjeme posijano kraj puta, tako je sotona spreman iščupati iz duše sjeme božanske istine, bojeći se da bi Božja riječ mogla probuditi bezbrižne i djelovati na otvrdnulo srce. Sotona i njegovi anđeli prisutni su na skupovima gdje se propovijeda evanđelje. I dok nebeski anđeli nastoje djelovati na srce Božjom riječju, neprijatelj svim silama pokušava poništiti utjecaj Božje riječi. S revnošću koja se može mjeriti samo s njegovom zloćom, nastoji spriječiti djelovanje Božjeg Duha. I dok Krist privlači dušu svojom ljubavlju, sotona nastoji odvratiti pozornost osobe koja je potaknuta da potraži Spasitelja. Zaokuplja njezin um svjetovnim mislima i spletkama. Navodi je na kritiziranje ili potiče sumnjičavost i nevjerovanje. Možda se slušateljima nije svidjelo govomikovo držanje ili način na koji govori pa se bave tim njegovim nedostacima, a za to vrijeme istina - koja im je bila potrebna i koju im je Bog milostivo poslao - ne uspijeva ostaviti trajan dojam na njihovo srce. (44)

Sotona ima mnogo pomoćnika. Mnogi koji tvrde da su kršćani pomažu kušaču da iščupa sjeme istine iz srca drugih. Mnogi koji su slušali propovijed na kojoj se izlagala Božja riječ, kod kuće je kritiziraju. Prosuđuju propovijed kao da raspravljaju o govoru nekog svjetovnog predavača ili političara. Lakoumno ili sarkastično komentiraju vijest na koju bi trebali gledati kao na Gospodnju riječ koja je upućena upravo njima. Kritiziraju propovjednikov karakter, pobude i postupke, kao i vladanje svoje braće - članova crkve. Izriču se oštre osude, ponavljaju se ogovaranja i klevete, i to još pred neobrađenima, a roditelji to često rade pred svojom djecom. Time se uništava poštovanje prema Božjim glasnicima i prema vijesti koju nose. Mnogi su na taj način navedeni da s omalovažavanjem gledaju i na samu Božju riječ. (45)

Na taj način se u domovima mnogih koji se smatraju kršćanima mladi odgajaju da postanu nevjernici, a roditelji se poslije pitaju zašto njihova djeca pokazuju tako malo zanimanja za evanđelje i zašto su uvijek spremni dovoditi u pitanje biblijske istine. Čude se što su tako neprijemljivi za moralne i vjerske utjecaje, a ne uviđaju da su srca njihove djece otvrdnula zbog njihova lošeg primjera. Dobro sjeme nije našlo tlo gdje bi pustilo korijen, pa dolazi sotona i odnosi ga.

Sjeme koje je palo na kamenito tlo

"A posijan na 'kamenito tlo'jest onaj koji riječ čuje i veselo je prima, ali, kako nema u sebi korijena, nestalan je; kada dođe nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah podlegne."

Sjeme posijano na kamenito tlo nema dovoljno zemlje. Biljka brzo nikne, ali korijen se ne može probiti kroz stijenu kako bi došlo do hrane koja mu je nužna za rast, pa ubrzo uvene. Mnogi koji tvrde da su vjernici zapravo su slušači kod kojih je sjeme palo na kamenito tlo. Kao što se ispod sloja zemlje nalazi kamenito tlo, tako se ispod dobrih želja i težnja krije sebičnost tjelesnog srca. Ljubav prema vlastitom "ja" nije pobijeđena. Takvi ljudi nisu uvidjeli svu veličinu grijeha i nisu ponizili svoje srce pod osjećajem vlastite krivice. Lako ih se može uvjeriti i naizgled su obraćeni, ali njihova je vjera samo površna.

Ljudi ne otpadaju od vjere zato što odmah prihvate Božju riječ ni zato što joj se obraduju. Matej je, čim je čuo Spasiteljev poziv, smjesta ustao, ostavio sve i pošao za Njim. Bog želi da primimo božansku riječ čim se dotakne našeg srca, i ispravno je da je radosno prihvatimo. "Tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati." Luka 15:7. A veselje vlada i u duši koja vjeruje u Krista. No oni, za koje je u Isusovoj priči rečeno da odmah radosno prihvaćaju Božju riječ, nisu svjesni što Božja riječ traži od njih; ne dopuštaju joj da uđe u sve pore njihova života i ne predaju joj se u potpunosti da ona vlada nad njima. (46)

Korijen biljke prodire duboko u zemlju i, skriveno od pogleda, hrani biljku. Tako je i s kršćaninom: vjerom, kroz nevidljivo jedinstvo duše s Kristom, duhovni život prima nebesku hranu. No slušatelji, koji su uspoređeni s kamenitim tlom, oslanjaju se na sebe umjesto na Krista. Pouzdaju se u svoja dobra djela i plemenite pobude i osjećaju se jakima u svojoj vlastitoj pravednosti. Nisu "jaki u Gospodu" i u sili Njegove moći. Takav čovjek "nema u sebi korijena", jer nije povezan s Kristom.

Vrelo ljetno sunce, koje jača sjeme i čini da ono dozrijeva, istodobno uništava ono koje nema dubok korijen. Tako je i s čovjekom koji "nema u sebi korijena", "nego je nepostojan", pa "kada dođe nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah podlegne." Mnogi prihvaćaju evanđelje više kao spas od patnja nego kao oslobođenje od grijeha. Jedno vrijeme se raduju jer misle da će ih religija osloboditi teškoća i iskušenja. I dok im ide dobro u životu, naizgled su postojani kršćani, ali kad zapadnu u vatrenu kušnju, odmah klonu. Nisu u stanju podnijeti nevolje za Krista. Kad im Božja riječ ukaže na neki njihov omiljeni grijeh ili traži od njih odricanje i žrtvu, osjećaju se pogođenima. Korijenito promijeniti život za njih bi bio prevelik napor. Gledaju samo na trenutne nevolje i iskušenja, a gube iz vida vječne stvari. Spremni su reći, poput učenika koji su napustili Isusa: "Tvrd je ovo govor. Tko ga može slušati?" Ivan 6:60. (47)

Ima mnogo ljudi koji tvrde da služe Bogu, ali Ga nisu spoznali kroz vlastito iskustvo. Njihova želja da Mu služe osniva se na njihovoj vlastitoj sklonosti, a ne na dubokom uvjerenju pod utjecajem Svetoga Duha. Njihov život nije u skladu s Božjim zakonom. Govore da prihvaćaju Krista kao svog Spasitelja, ali ne vjeruju da će im On dati silu da pobijede svoje grijehe. Nemaju osoban odnos sa živim Spasiteljem, a njihov karakter pun je naslijeđenih i stečenih mana.

Jedno je općenito prihvatiti silu Svetoga Duha, ali je prihvatiti Njegovo djelovanje, koje kori grijeh i poziva na kajanje, nešto sasvim drugo. Mnogi se osjećaju odvojenima od Boga i svjesni su da robuju vlastitim sklonostima i grijehu; pokušavaju se popraviti i promijeniti, ali nisu razapeli sami sebe. Ne predaju se potpuno u Kristove ruke težeći za božanskom silom da bi mogli vršiti Njegovu volju. Nisu spremni dopustiti da budu preoblikovani prema božanskom obličju. Priznaju svoju nesavršenost općenito, ali ne napuštaju svoje sasvim određene grijehe, a sa svakim lošim postupkom sebična priroda sve više jača.

Jedina je nada za te duše da priznaju sami sebi istinitost Kristovih riječi upućenih Nikodemu: "Treba da se odozgo rodite." "Tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega." Ivan 3:7, 3.

Istinska svetost je potpuna predaja Božjoj službi. To je uvjet pravog kršćanskog života. Krist traži bezuvjetnu predanost i nepodijeljenu službu.

 On traži cijelo srce, duh, dušu i snagu. Ne smije se ugađati samome sebi. Tko živi sebi, nije kršćanin. (48)

Ljubav mora biti načelo po kojemu radimo. Ljubav je vodeće načelo Božje vladavine na Nebu i na Zemlji te stoga mora biti temeljno načelo kršćaninova karaktera. Samo ga ljubav može učiniti i održati postojanim, samo ga ona može osposobiti da opstane u teškoćama i iskušenjima.

A ta će se ljubav otkriti u žrtvi. Plan spasenja osnovan je na žrtvi - žrtvi koja je bila neizmjerno velika i duboka. Krist je za nas dao sve, pa stoga i oni koji prihvate Krista moraju biti spremni sve žrtvovati za svog Otkupitelja. Njegova čast i Njegova slava moraju nam biti na prvome mjestu.

Ako ljubimo Isusa, rado ćemo živjeti za Njega, prinositi mu svoje darove zahvalnosti i raditi za Njega. Rad za Njega neće nam biti težak. Podnosit ćemo radi Njega patnje, nevolje i žrtve. Zajedno s Njim osjećat ćemo žarku želju za spašavanjem čovječanstva i istu nježnu čežnju za dušama koju je Isus osjećao. (49)

To je prava Kristova religija. Sve stoje manje od toga obična je obmana. Ni jednu dušu neće spasiti samo teorija istine ili tvrdnja da smo Kristovi sljedbenici. Ako nismo potpuno Kristovi, onda Mu ne pripadamo. Polovičan kršćanski život čini ljude slabima u njihovim nastojanjima i nepostojanim u željama. Čovjek koji pokušava služiti i samome sebi i Kristu, postaje nalik sjemenu koje pada na kamenito tlo i neće se održati kad na njega naiđu iskušenja.

U trnju

"Posijan 'u trnje' jest onaj koji sluša riječ, ali svjetska tjeskobna briga i varavo bogatstvo zaguše riječ, te ostane bez roda."

Sjeme evanđelja često padne u trnje i korov. Ako u čovjekovu srcu ne dođe do moralnog preobražaja, ako se ne odbace stare navike, običaji i raniji grješni život, ako se ne iskorijene iz duše sotonine osobine, sjeme će se zagušiti. Trnje će rasti do žetve i uništiti pšenicu.

Božja milost može uspijevati samo u srcu koje se stalno priprema za dragocjeno sjeme istine. Trnje grijeha može rasti na bilo kakvom tlu i ne treba ga njegovati, no milost se mora brižno njegovati. Trnje uvijek može niknuti pa ga se stoga mora neprestano čistiti. Ako se srce ne drži pod Božjom vlašću, ako Sveti Duh neprestano ne radi na obnavljanju i oplemenjivanju karaktera, ponovno će se pojaviti stare navike. Ljudi mogu govoriti kako vjeruju evanđelje, ali ako ih to evanđelje nije posvetilo, njihove tvrdnje ništa ne vrijede. Ako ne pobijede grijeh, grijeh će njih pobijediti. Trnje koje je iščupano ali nije iskorijenjeno, ponovno niče sve dok ne obuzme cijelu dušu. (50)

Krist je točno naveo stvari koje su opasne za dušu, kao što je zapisao evanđelist Marko: "Svjetske tjeskobne brige, varavo bogatstvo i požude za svim ostalim." Luka spominje brige, bogatstvo i svjetovna zadovoljstva. To je ono što guši riječ, dakle rast duhovnog sjemena. Duša prestaje crpiti hranu od Krista i stoga u srcu umire duhovni život.

"Svjetska tjeskobna briga." Ni jedna društvena klasa nije pošteđena iskušenja svjetovnih briga. Siromašni su opterećeni životnim teškoćama, oskudicom i strahom od neimaštine. Oni bogati boje se da ne izgube svoje bogatstvo, pa imaju mnoštvo briga. Mnogi Kristovi sljedbenici zaboravljaju pouku koju nas je želio naučiti preko poljskog cvijeća. Nedostaje im pouzdanja da se On stalno brine za njih. Krist ne može ponijeti njihov teret jer ga nisu položili na Njega. Zbog toga ih životne brige, koje bi ih trebale navesti da priđu Spasitelju i od Njega zatraže pomoć i utjehu, zapravo odvajaju od Njega.

Mnogi koji bi mogli biti uspješni u Božjoj službi, posvećuju se stjecanju bogatstva. Svu svoju energiju ulažu u poslovne pothvate i zbog toga zanemaruju duhovne stvari. Na taj način odvajaju se od Boga. Sveto pismo nas poziva: "U revnosti budite neumorni." Rimljanima 12:11. Moramo raditi da bismo mogli davati onima kojima je potrebna pomoć. Kršćani moraju raditi, moraju obavljati svoj posao, ali to trebaju i mogu činiti a da pritom ne griješe. No mnogi su toliko zauzeti poslom da nemaju vremena ni za molitvu, ni za proučavanje Biblije, pa ni vremena da traže Boga i služe Mu. Ponekad njihova duša osjeti čežnju za svetošću i Nebom, ali nemaju vremena odvojiti se od svjetovnog meteža da bi slušali uzvišeni i opominjući glas Božjeg Duha. Na prvom su im mjestu stvari ovoga svijeta, a one vječne u drugom su planu. Sjeme Božje riječi ne može donijeti plod jer životnom snagom svoje duše hrane trnje svjetovnosti. (51)

Mnogi pak, premda rade s posve drugim ciljem, upadaju u istu zabludu. Oni rade za dobrobit drugih, imaju teške dužnosti i velike odgovornosti te zbog mnogih obveza nemaju vremena za duhovni život. Zanemaruju vezu s Bogom kroz molitvu i proučavanje Njegove riječi. Zaboravljaju daje Krist rekao: "Jer bez mene ne možete ništa učiniti." Ivan 15:5. Odvojili su se od Krista, život im nije prožet Njegovom milošću pa dolaze do izražaja sebične karakterne crte. Njihov rad za druge pomračenje vlastoljubivim težnjama te grubim i ružnim crtama njihova nepobijeđena srca. U tome leži glavni uzrok neuspjeha u kršćanskom radu i to je razlog što se često postižu slabi rezultati.

"Varavo bogatstvo." Ljubav prema bogatstvu ima zavodljivu i obmanjujuću silu. Oni koji imaju svjetovno blago odviše često zaboravljaju kako im je Bog dao snagu da ga steknu. Takvi ljudi govore: "Svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo." Ponovljeni zakon 8:17. Umjesto da ih potakne da odaju zahvalnost Bogu, njihovo ih bogatstvo navodi na samouzvišenost. Gube iz vida da ovise o Bogu i da imaju obaveza prema svojim bližnjima. Umjesto da na svoje bogatstvo gledaju kao na dar koji trebaju upotrijebiti na slavu Bogu i na pomoć čovječanstvu, smatraju ga sredstvom koje služi njihovu samoljublju. Bogatstvo koje se koristi na taj način razvija u čovjeku sotonine osobine umjesto da u njemu razvije Božje osobine. Trnje je ugušilo sjeme Božje riječi. (52)

"Požude za svim ostalim." U svakoj vrsti zabave koja služi zadovoljavanju vlastitih sklonosti krije se opasnost. Svako popuštanje tim navikama koje slabe fizičke snage, pomračuju um ili otupljuju duhovno shvaćanje, tjelesne su požude "koje vojuju protiv duše." 1. Petrova 2:11.

"Požude za svim ostalim." To ne moraju nužno biti stvari koje su same po sebi grješne, već nešto što se stavlja na prvo mjesto umjesto Božjeg kraljevstva. Sve što odvraća um od Boga i ljubavi prema Kristu, neprijatelj je naše duše.

Kad je mladenački duh svjež, pun života i sposoban za brz razvitak, postoji velika opasnost od taštog služenja vlastitom "ja". Uspije li čovjek na svjetovnom planu, sklon je krenuti putem koji umrtvljuje savjest i nije u stanju ispravno prosuditi što je to zapravo plemenit karakter. Idu li tome u prilog i povoljne okolnosti, karakter će se razvijati u smjeru koji Božja riječ zabranjuje.

U tom razdoblju života, kada se oblikuje djetetov karakter, na roditeljima leži velika odgovornost. Trebaju nastojati okružiti mlade ispravnim utjecajem, utjecajem koji će im pružiti ispravan pogled na život i naučiti ih u čemu se sastoji pravi uspjeh. No umjesto da promišljaju o tome, mnogi roditelji smatraju kako je najvažnije osigurati djeci zemaljsko blagostanje. U skladu s tom željom biraju im i dmštvo. Mnogi roditelji nastanjuju se u kakvom velikom gradu i uvode svoju djecu u mondeno društvo. Biraju za njih okružje koje će poticati svjetovnost i oholost. U takvom ozračju duh i duša slabe, a uzvišeni i plemeniti ciljevi života gube se iz vida. Prednost djece da budu Božji sinovi i baštinici vječnosti zamijenjena je zemaljskim dobicima. (53)

Mnogi roditelji pokušavaju usrećiti svoju djecu tako što udovoljavaju njihovim sklonostima k zabavi. Dopuštaju im da se bave sportovima i odlaze na razne zabave. Daju im novac koji djeca po svojoj volji troše na razmetanje i udovoljavanje vlastitim sklonostima. Sto se više popušta želji za zadovoljstvima, ona postaje sve jača. I tako zanimanje za zabavu sve više obuzima mlade, sve dok im na kraju zabava ne postane glavni cilj u životu. Naviknu se na besposlenost i samoživost pa je gotovo nemoguće od njih učiniti postojane kršćane.

Čak i crkva, koja bi trebala biti stup i temelj istine, potiče sebičnu ljubav prema zadovoljstvima. Što mnoge crkve rade kad treba skupiti novac za vjerske potrebe? Organiziraju dobrotvorne priredbe, večere, razne sajmove, pa čak i lutriju i slične stvari. Mjesto posvećeno Bogu i molitvi često je oskvrnuto jelom i pićem, kupovanjem, prodavanjem i zabavom. Time se u očima djece gubi osjećaj poštovanja prema Božjem domu i mjestu bogoslužja. Sposobnost samosvladavanja slabi, a sebičnost, apetit i ljubav prema raskoši sve više jačaju što im se više popušta.

Trka za zadovoljstvima i zabavom posebno je izražena u gradovima. Mnogi roditelji, koji su odabrali grad kao mjesto gdje će podizati svoju djecu misleći kako će im tamo moći pružiti veće pogodnosti, na kraju se razočaraju i pokaju zbog svoje kobne greške kad je već prekasno. Današnji gradovi sve više postaju nalik Sodomi i Gomori. Mnoštvo blagdana potiče besposlenost. Uzbudljive razonode - poput kazališta, konjskih trka, kockanja, pijanki i razuzdanih zabava - razjaruju strasti, a bujica svjetovnih uživanja povlači mlade za sobom. Oni koji se navikavaju na zabave otvaraju vrata mnogim iskušenjima. Odaju se društvenim veselicama i lakoumnim zabavama, a druženje s razuzdanima pogubno djeluje na njihov um. Neprestano su u potrazi za razonodom, sve dok ne izgube i želju i sposobnost za koristan život. Zelja za vjerom sve više slabi, a duhovni život je pomračen. Sve plemenite sposobnosti duše i sve što ljude veže s duhovnim svijetom postaje iskvareno i izopačeno. (54)

Istina je da neki uspiju uvidjeti svoju ludost i pokajati se. Bog im može oprostiti, ali ranili su vlastitu dušu i doveli se u doživotnu opasnost. Sposobnost razlikovanja, koja bi trebala biti oštra i osjetljiva kako bi mogla raspoznavati što je dobro a što zlo, u velikoj je mjeri uništena pa nije u stanju ni brzo prepoznati glas Svetoga Duha ni uvidjeti sotonine zamke. Često se stoga događa da ljudi podlegnu iskušenju i odstupe od Boga. Put ovih ljubitelja zadovoljstava često završava propašću - i za ovaj i za budući svijet.

Brige, bogatstva, zadovoljstva - sve to sotona koristi u svojoj borbi za ljudske duše. Upućena je opomena: "Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve, jer ništa od onoga što je u svijetu - požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka - ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta." 1. Ivanova 2:15, 16. Onaj koji čita ljudska srca poput otvorene knjige, kaže: "Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za život, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka." Luka 21:34. A apostol Pavao, nadahnut Svetim Duhom, piše: "A oni koji žele da postanu bogataši upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne želje što strovaljuju ljude u propast i uništenje, jer je pohlepa za novcem izvor svih zala. Budući da su joj se neki predali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe mnogim teškim mukama." 1. Timoteju. 6:9, 10. (55)

Priprema tla

Kroz usporedbu o sijaču Krist prikazuje kako o tlu ovisi što će se dogoditi s posijanim sjemenom. Sijač i sjeme uvijek su jedno te isto. Na taj način Krist nas uči da razlog leži u nama samima ako Božja riječ ne uspije izvršiti svoje djelo u našem srcu i životu. Ishod ovisi o nama. Istina, sami se ne možemo promijeniti, ali izbor je prepušten nama i mi odlučujemo što ćemo postati. Slušatelji koji su uspoređeni s putom, s kamenim ili trnovitim zemljištem, ne moraju takvi i ostati. Božji Duh neprestano nastoji razbiti čaroliju koja ljude drži zarobljene zemaljskim stvarima te pobuditi u njima želju za neprolaznim blagom. Ako se opiru Božjem Duhu, ljudi prestanu slušati Božju riječ i zanemare je. Na taj način sami su odgovorni što im je srce otvrdnulo pa dobro sjeme ne može pustiti korijen, kao i za korov koji sprječava razvoj sjemena.

Vrt srca mora se njegovati. Tlo se mora uzorati dubokim kajanjem zbog grijeha. Otrovne sotonske biljke valja iskorijeniti. Zemljište koje je obraslo tmjem može se očistiti samo marljivim radom. Na isti način zle sklonosti prirodnog srca mogu se pobijediti samo usrdnim trudom, u Isusovo ime i Njegovom silom. Gospod nas poziva preko svog proroka: "Izorite sebi krčevinu i ne sijte u trnje." "Sijte pravednost, požet ćete ljubav." Jeremija 4:3; Hošea 10:12. Bog to želi učiniti za nas i poziva nas da surađujemo s Njim. (56)

Oni koji siju sjeme moraju pripremiti srca ljudi za primanje evanđelja. U propovijedanju Božje riječi ima previše govora, a premalo osobnog rada s dušama. Potrebno je osobno zalaganje i rad za duše koje propadaju. Svakom čovjeku trebamo pristupiti sa suosjećanjem nalik Kristovom, nastojeći da pobudimo njihovo zanimanje za velike istine vječnog života. Njihova su srca možda naizgled tvrda poput kamena i možda nam se čini da će svi napori da im govorimo o Spasitelju biti uzaludni. No ako logika i zakaže, ako ih i ne uspijemo uvjeriti nikakvim dokazima, Kristova ljubav otkrivena kroz naše osobno zalaganje ipak može tako omekšati kameno srce da sjeme istine uhvati korijen.

Sijači dakle moraju nešto učiniti da trnje ne zaguši sjeme ili da ne propadne zbog plitka tla. Već na samom početku kršćanskog života svakog vjernika treba poučiti temeljnim načelima istine. Treba mu reći da neće biti spašen samo Kristovom žrtvom, već da Kristov život mora postati njegov život i Kristov karakter njegov karakter. Neka svi shvate da moraju nositi jaram i odreći se prirodnih sklonosti svog srca. Neka nauče koliko je velik blagoslov raditi za Krista, slijediti Ga u samoodricanju i podnositi teškoće kao dobri vojnici križa. Neka se nauče pouzdati u Njegovu ljubav i baciti na Njega sve svoje brige. Neka okuse radost pridobivanja duša za Krista. U ljubavi i brizi za izgubljene izgubit će iz vida sami sebe. Svjetovna zadovoljstva izgubit će svoju privlačnu silu, a životne nedaće neće ih moći obeshrabriti. Oštrica pluga izvršit će svoj posao: preorat će pusto tlo. Ne samo da će posjeći trnje, već će ga i posve iskorijeniti. (57)

Na dobroj zemlji

Sijač ne doživljava uvijek razočaranje. O sjemenu koje padne na dobru zemlju Spasitelj kaže: To "je onaj koji čuje i razumije riječ, te rodi i donese rod: jedan stostruk, drugi šezdeseterostruk, treći trideseterostruk."

"Iskreno i dobro srce" o kome govori usporedba nije bezgrješno srce, jer se evanđelje treba propovijedati izgubljenima. Krist je rekao: "Nisam došao da zovem pravednike, nego grješnike." Marko 2:17. Iskreno i čestito srce ima onaj tko se pokori djelovanju Svetoga Duha. Takav čovjek priznaje svoju krivnju i osjeća da mu je potrebno Božje milosrđe i ljubav. Iskreno želi saznati što je istina da bi joj se mogao pokoravati. Dobro srce je srce koje vjeruje - vjeruje u Božju riječ. Bez vjere je nemoguće prihvatiti Božju riječ. "Onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji Ga traže." Hebrejima 11:6. (58)

To je "onaj koji čuje i razumije riječ." Farizeji u Kristovo doba zatvorili su oči da ne vide i uši da ne čuju, pa istina nije mogla doprijeti do njihovih srca. Morali su stoga snositi posljedice svojeg svjesnog neznanja i sljepila. No Krist je učio svoje učenike da imaju otvoren um za prihvaćanje pouka i da budu spremni vjerovati. Izrekao je blagoslov nad njima jer su gledali očima vjere i slušali otvorenim ušima.

Slušatelj uspoređen s dobrim tlom prihvaća Božju riječ "ne kao riječ ljudsku, nego - kao što uistinu jest - riječ Božju." 1. Solunjanima 2:13. Pravi je učenik samo onaj tko prima Sveto pismo kao Božji glas koji se njemu obraća. On "dršće" od Božje riječi, jer je ona za njega živa stvarnost. Prima je otvorena uma i srca. Takvi su slušatelji bili Komelije i njegovi prijatelji koji su rekli apostolu Petru: "Sada smo, dakle, svi mi skupljeni pred Bogom da čujemo sve što ti je Gospodin zapovjedio." Djela 10:33.

Spoznaja istine ne ovisi toliko o umnoj sili koliko o iskrenosti namjera, o jednostavnosti usrdne vjere koja se oslanja na Boga. Božji anđeli prilaze onima koji ponizna srca teže za božanskim vodstvom, a Sveti Duh im otvara bogate riznice istine.

Slušatelji uspoređeni s dobrom zemljom drže Božju riječ kad saznaju što je istina. Sotona i svi njegovi zli anđeli ne mogu im je oteti.

Nije dovoljno samo slušati ili čitati Božju riječ. Onaj tko želi imati koristi od Svetog pisma mora razmišljati o istini koju je čuo. S velikom pažnjom i uz molitvu mora nastojati proniknuti u značenje riječi istine i shvatiti smisao svetih proročanstava. (59)

Bog nas poziva da steknemo uzvišene i čiste misli. Želi da razmišljamo o Njegovoj ljubavi i milosrđu, da proučavamo Njegova divna djela i veliki plan spasenja. Tada će naša spoznaja istine biti sve jasnija, a naša želja da steknemo čisto srce i jasne misli bit će sve uzvišenija i svetija. Duša koja boravi u čistom ozračju svetih misli preobrazit će se u dodiru s Bogom kroz proučavanje Svetog pisma.

"I donese rod." Oni koji drže Božju riječ kad je čuju, donijet će plodove poslušnosti. Kad se Božja riječ primi u srce, to će se otkriti u dobrim djelima, a ishod će se vidjeti u karakteru i životu koji će odsada biti nalik Kristovom. Krist je rekao za sebe: "Volju tvoju činiti, Bože moj, meni je slast; zakon tvoj nosim u srcu." Psalam 40:8. "Jer ne tražim svoju volju, nego volju Onoga koji me poslao." Ivan 5:30. A Biblija kaže: "Tko tvrdi da ostaje u Njemu, taj mora tako živjeti kako je On živio." 1. Ivanova 2:6.

Božja riječ često dolazi u sukob s čovjekovim naslijeđenim i stečenim karakternim osobinama i životnim navikama. No kad slušatelj, uspoređen s dobrom zemljom, primi Božju riječ, on prihvaća i sve uvjete i zahtjeve koje mu ona postavlja. Svoje navike, običaje i postupke dovodi u sklad s Božjom riječju. Zapovijedi smrtnog i grješnog čovjeka sada su za njega beznačajne u usporedbi s riječju vječnoga Boga. Svim srcem i s iskrenom željom čezne za vječnim životom i pokorava se istini čak i ako zbog toga mora pretrpjeti gubitak, progonstvo pa čak i smrt.

Svoj rod donosi "strpljivo." Nitko tko primi Božju riječ nije pošteđen teškoća i iskušenja, ali kad dođu nevolje, pravi kršćanin se ne uznemiruje, ne gubi povjerenje i ne postaje malodušan. Premda ne možemo vidjeti konačan izlaz niti shvatiti namjeru Božje providnosti, ne smijemo izgubiti povjerenje. Imajući pred očima Gospodnje nježno milosrđe, moramo sve svoje brige baciti na Njega i strpljivo čekati Njegovo spasenje. (60)

Kroz borbu duhovni život postaje snažniji. Pobijeđena iskušenja razvit će postojanost karaktera i dragocjene duhovne darove. Savršen plod vjere, krotkost i ljubav često nabolje dozore u olujnim oblacima i tami.

"Poljodjelac iščekuje skupocjen rod od zemlje, strpljivo čekajući na nj, dok ne primi 'ranu' i 'kasnu kišu'." Jakov 5:7. Isto tako i kršćanin u svom životu mora strpljivo čekati ispunjenje Božje riječi. Često - kad se molimo za darove Svetog Duha - Bog nas, kao odgovor na naše molitve, dovodi u takve okolnosti da možemo razviti te darove, ali mi ne shvaćamo Njegovu namjeru pa se čudimo i postajemo malodušni. No te darove možemo razviti samo kroz rast i donošenje ploda. Naše je da primimo Božju riječ i čvrsto je držimo, da joj se potpuno predamo, a ona će tada izvršiti u nama svoje djelo.

"Ako me tko ljubi," rekao je Krist, "držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti." Ivan 14:23. Nama će vladati sila jačeg i savršenog uma, jer smo živo povezani s Izvorom beskrajne moći. U svom božanskom životu bit ćemo dovedeni pod vlast Isusa Krista. Nećemo više živjeti sebičnim životom, jer će u nama živjeti Krist. Njegov će se karakter otkriti u našoj prirodi te ćemo donositi plodove duha - "jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće trideseterostruk." (61)

Adresa

Reformni pokret
adventista sedmog dana

Ribnička 12
10110 Zagreb
Gdje smo: KARTA

Bogoslužja

Subotom
09:30 - 10:30 subotnja škola
11:00 - 12:00 propovijed

Radno vrijeme ureda
ponedjeljak - četvrtak
11:00 - 15:00
Informacije:
01 3634 067 / 099 5115 225

Kontakt

ZAGREB - centrala
Ribnička 12
tel. 01/3634 067
info@rpasd.hr
OIB: 12980410812

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter. Dovoljan je jedan klik do svježih mjesečnih informacija i novosti.