12 Molite da možete dati

Luka 11:1-13

Krist je neprestano primao od svog Oca da bi mogao davati nama. "Riječ koju slušate," rekao je, "nije moja, već od Oca koji me posla." Ivan 14:24. Sin Čovječji "nije došao da Mu služe, nego da On služi." Matej 20:28. Nije živio ni molio za sebe već za druge, mislio je na druge, a ne na sebe.

Nakon dugih sati provedenih s Bogom, svakog je jutra donosio ljudima nebesku svjetlost. Svakodnevno je primao novo krštenje Svetim Duhom. U ranim satima svakoga novog dana Gospod Ga je budio iz sna; duša i usne bili su Mu pomazani božanskom milošću da bi je mogao prenositi drugima. S nebeskih dvorova dobivao je svježe riječi da bi ih mogao u pravi trenutak uputiti umornima i potlačenima. "Gospod Jahve dade mi jezik vješt," rekao je, "da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro On mi uho budi da Ga slušam kao učenici." Imija 50:4. (139)

Kristove molitve i Njegov običaj da održava zajednicu s Bogom ostavili su dubok dojam na Njegove učenike. Jednog dana, nakon što Ga neko vrijeme nije bilo, našli su svoga Gospoda zadubljena u molitvu. Krist se nastavio glasno moliti, kao da ne opaža njihovu prisutnost. Srca učenika bila su duboko ganuta pa Mu rekoše kad je dovršio molitvu: "Gospode, nauči nas moliti se Bogu!"

Krist im je ponovio Očenaš, kako ga je bio izgovorio u svojoj propovijedi na Gori. Potom im je u jednoj usporedbi zorno iznio pouku koju je želio da shvate.

I reče im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' A onaj mu iznutra odgovori: TMe dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti."

Ovdje Krist prikazuje molitelja koji traži da bi mogao dati drugome. On mora dobiti taj kruh jer inače neće moći utažiti glad umorna i zakasnjela putnika. Premda njegov susjed ne želi da ga se uznemiruje, on ipak ne odustaje jer mora nahraniti svog prijatelja. Na kraju je njegovo uporno navaljivanje nagrađeno; dobio je ono stoje molio.

Na isti su način i učenici trebali moliti za Božje blagoslove. Time što je nahranio gladno mnoštvo, te kroz svoju propovijed o nebeskom kruhu, Krist im je pokazao što trebaju raditi kao Njegovi predstavnici. Moraju dati ljudima kruh života. Krist, koji im je odredio taj posao, znao je kako će njihova vjera često biti stavljena na kušnju. Cesto će se naći u neočekivanu položaju i shvatit će koliko je njihova ljudska priroda nedostatna. Dolazit će im duše gladne kruha života, a oni će se osjećati bespomoćnima i praznima. Morat će i sami primiti duhovnu hranu jer inače neće imati što dati drugima. No nijednu dušu nisu smjeli otpustiti nenahranjenu. Krist ih je stoga uputio na izvor gdje će naći što im je potrebno. Čovjek kojega je prijatelj došao zamoliti za gostoprimstvo nije ga odbio premda je stigao u vrlo nezgodno vrijeme - u ponoć. Nije mu imao ništa ponuditi za jelo, pa je otišao do susjeda koji je imao hrane i navaljivao sa svojim molbama sve dok nije dobio što je molio. Neće li dakle i Bog svojim slugama - koje je poslao da hrane gladne - dati sve što im je potrebno za njihov rad? (140)

No sebični susjed u Kristovoj priči ne predstavlja Božji karakter. Pouka se u ovom slučaju ne izvodi iz sličnosti, već iz suprotnosti. Sebičan čovjek uslišat će neodgodivu molbu kako bi se riješio onoga koji mu ometa mir. Bog naprotiv uživa u davanju. Pun je samilosti i jedva čeka da usliši molbe onih koji Mu prilaze vjerom. On nam daje da bismo mi mogli davati drugima i tako postati nalik Njemu.

Krist kaže: "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se."

Spasitelj nastavlja: "Ima li tko među vama da bi svome sinu, ako bi ga zamolio kruha, pružio kamen, ili, ako bi ga zamolio ribu, pružio mu zmiju? Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati djeci svojoj dobre darove, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji Ga mole?" Matej 7:9- 11.

Kako bi ojačao naše povjerenje u Boga, Krist nas uči da Boga nazivamo novim imenom, imenom koje je vezano uz najnježnije osjećaje ljudskog srca - daje nam pravo da beskonačnog Boga nazivamo svojim Ocem. Kad se koristimo tim imenom u svom obraćanju Bogu ili kad govorimo o Njemu, to je dokaz naše ljubavi prema Njemu i povjerenja u Njega te zalog Njegove ljubavi i srodstva s nama. Ako Ga oslovljavamo tim imenom kad molimo za Njegovu milost ili blagoslov, to zvuči kao glazba u Božjim ušima. Da ne bismo pomislili kako bi bila drskost nazivati Boga tim imenom, Krist gaje često puta ponovio da se naviknemo na njega i da nam to ime postane blisko. (141)

Bog nas smatra svojom djecom. Otkupio nas je iz ovoga svijeta i odabrao kao članove kraljevske obitelji, sinove i kćeri nebeskog Kralja. On nas poziva da se pouzdamo u Njega, čvršće i jače nego što se djeca uzdaju u svog zemaljskog oca. Roditelji vole svoju djecu, ali je Božja ljubav daleko veća i dublja od bilo koje ljudske ljubavi. Ona je neizmjerna. "Ako dakle" zemaljski roditelji znaju "dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!"

Moramo dobro promisliti o Kristovim poukama u vezi s molitvom. U molitvi se krije božanski nauk. Krist nam u svojoj usporedbi iznosi načela koja svi trebamo shvatiti. Pokazuje nam što je pravi duh molitve, uči nas kako je potrebno biti ustrajan u svojim molitvama koje upućujemo Bogu i uvjerava nas da je Bog spreman saslušati našu molitvu i uslišiti je.

Ne smijemo u svojim molitvama iznositi samo sebične zahtjeve i moliti isključivo za sebe. Moramo moliti zato da bismo mogli dati. Načelo Kristova života mora biti načelo i našeg života. "Ja sebe samog posvećujem za njih," rekao je Krist govoreći o svojim učenicima, "da i oni budu posvećeni istinom." Ivan 17:19. Ta ista posvećenost, ista samopožrtvovnost i ista pokornost zahtjevima Božje riječi koju je Krist pokazao, mora se vidjeti i kod Njegovih slugu. Naša zadaća na ovom svijetu nije služiti i ugađati sebi; moramo proslaviti Boga surađujući s Njim na spašavanju grješnika. Moramo tražiti od Boga blagoslove da bismo ih mogli prenositi drugima. Samo ako dajemo drugima moći ćemo i sami primati. Ne možemo i dalje primati nebesko blago ako ga ne dijelimo i onima oko sebe. (142)

Molitelj u Kristovoj usporedbi stalno je bio odbijan, ali nije zbog toga odustao od svog cilja. Isto tako ni naše molitve ne moraju uvijek odmah biti uslišene, ali nas Krist uči da se ne smijemo zbog toga prestati moliti. Molitva neće ništa izmijeniti kod Boga, ali će dovesti nas u sklad s Bogom. Kad nešto molimo Boga, On možda vidi kako je potrebno da ispitamo svoje srce i pokajemo se za svoje grijehe. Vodi nas stoga kroz kušnje i poniženja kako bismo uvidjeli što je uzrok da Sveti Duh ne može djelovati kroz nas.

Ispunjenje Božjih obećanja vezano je uz određene uvjete, a molitva nikako ne može zamijeniti dužnost. "Ako me ljubite," kaže Krist, "vršit ćete moje zapovijedi." "Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe.” Ivan 14:15, 21. Oni koji upućuju molitve Bogu, pozivajući se na Njegova obećanja a ne ispunjavajući uvjete pod kojima su ona dana, vrijeđaju Jahvu. Pozivaju se na Kristovo ime kao na jamstvo za ispunjenje obećanja, ali ne vrše ono čime bi dokazali svoju vjeru u Krista i pokazali svoju ljubav prema Njemu.

Mnogi su vlastitom krivnjom izgubili uvjete pod kojima ih nebeski Otac može primiti. Moramo pažljivo ispitati ispravu kojom se približavamo Bogu. Ako smo neposlušni i nismo ispunili uvjete, to je kao da podnosimo Bogu na naplatu mjenicu bez pokrića. Pozivamo se na Njegova obećanja i molimo Ga da ih ispuni, no kad bi to učinio, Bog bi obeščastio svoje ime. (143)

Obećanje glasi: "Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam." Ivan 15:7. A Ivan kaže: "Ako vršimo Njegove zapovijedi, po tom znamo da Ga poznajemo. Tko tvrdi: 'Poznajem Ga', a ne vrši Njegovih zapovijedi, lažac je, i u njemu nema istine. Ali tko god vrši Njegovu riječ, uistinu, u tome je do savršenstva došla ljubav Božja. Po tome znamo da smo u Njemu." 1. Ivanova 2:3-5.

Jedna od posljednjih zapovijedi koje je Krist dao svojim učenicima bila je: "Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas." Ivan 13:34. Pokoravamo li se toj zapovijedi ili gajimo grube i nekršćanske karakterne crte? Ako smo na bilo koji način ožalostili i povrijedili druge, dužnost nam je priznati svoju krivnju i moliti ih da se izmirimo. To je nužno da bismo mogli doći pred Boga u vjeri i zamoliti Ga za blagoslov.

Postoji još nešto što često zanemaruju oni koji upućuju svoje molitve Gospodu. Jeste li bili pošteni prema Bogu? Gospod kaže preko proroka Malahije: "Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama - govori Jahve nad Vojskama. Pitate: 'Kako da se vratimo?’ Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: 'U čemu te prikratismo?' U desetini i u prinosu." Malahija 3:7, 8.

Bog, kao Darovatelj svih blagoslova, traži od nas jedan dio od svega što posjedujemo. To su sredstva u Njegovim rukama koja služe za propovijedanje evanđelja. Vraćajući taj dio Bogu, pokazat ćemo da cijenimo Njegove darove. No ako Mu uskratimo ono što Mu pripada, kako možemo tražiti Njegov blagoslov? Ako smo nevjerne sluge u zemaljskim stvarima, kako možemo očekivati da će nam Bog povjeriti nebeske stvari? Možda je upravo to razlog što naše molitve nisu uslišane.

No Gospod je u svom velikom milosrđu spreman oprostiti. "Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane", kaže nam. "Tada me iskušajte . .. neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov. Neću li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju. ...Svi će vas narodi tad držati sretnima, jer ćete biti zemlja blaženstva - govori Jahve nad Vojskama." Malahija 3:10-12. (144)

Tako je i sa svim drugim Božjim zahtjevima. Svi su Njegovi darovi obećani pod uvjetom poslušnosti. Bog ima puno nebo blagoslova za one koji žele surađivati s Njim. Svi koji su Mu poslušni mogu s pouzdanjem očekivati da će Bog ispuniti svoja obećanja.

No moramo imati čvrsto i nepokolebljivo pouzdanje u Boga. On često odgađa odgovor na našu molitvu kako bi prokušao našu vjeru i provjerio koliko je naša želja iskrena. Ako smo molili u skladu s Njegovom riječju, trebamo vjerovati u Njegovo obećanje i upućivati svoje molbe s dubokim uvjerenjem da neće biti odbijene.

Bog ne kaže: Moli jednom i dobit ćeš! On nas poziva da molimo i stoga budite neumorni i ustrajni u svojim molitvama. Ustrajna molitva pobuđuje u molitelju još veću želju da dobije ono za što moli. Krist je rekao Mariji na Lazarovom grobu: "Ne rekoh li ti... da ćeš vidjeti slavu Božju ako budeš vjerovala?" Ivan 11:40.

No mnogima nedostaje živa vjera i to je razlog što tako slabo vide Božju silu. Njihova slabost je posljedica njihova nevjerovanja. Više se pouzdaju u ono što sami rade nego u Boga koji radi za njih. Sami se brinu za sebe, planiraju i smišljaju, a mole se malo i slabo se pouzdaju u Boga. Misle da imaju vjeru, ali njihova je vjera samo trenutna pobuda. Nisu svjesni da im nešto nedostaje niti da im je Bog spreman dati što im je potrebno, pa stoga nisu ustrajni u upućivanju svojih molitava Gospodu. (145)

Naše molitve moraju biti tako usrdne i ustrajne kao molbe onog čovjeka iz Kristove priče koji je u ponoć molio svog susjeda da mu posudi kruh. Sto usrdnije i ustrajnije molimo, to će uža biti naša duhovna povezanost s Kristom. Primat ćemo sve veće blagoslove jer ćemo imati sve veću vjeru.

Moramo moliti i vjerovati. Bdijte i molite! Bdijte i surađujte s Bogom koji uslišava molitve. Imajte na umu apostolove riječi: "Mi smo Božji suradnici." 1. Korinćanima 3:9. Govorite i postupajte u skladu sa svojim molitvama. Jako je važno hoće li se u kušnji dokazati daje vaša vjera bila prava ili će se otkriti da su vaše molitve bile samo formalne.

Kad vas snađu nevolje i suočite se s teškoćama, ne tražite pomoć od ljudi već se s pouzdanjem oslonite na Boga. Navika da drugima govorimo o svojim teškoćama samo nas slabi, a njima ne daje snagu. Stavljamo na njih teret svojih duhovnih slabosti koji nam oni ne mogu olakšati. Tražimo snagu od grješnog i smrtnog čovjeka iako nam je na raspolaganju sila nepogrješivog i vječnog Boga.

Ne trebate ići na kraj svijeta tražiti mudrost jer Bog je blizu. Uspjeh nećete postići ni svojim sposobnostima koje sada posjedujete ni onima koje ćete bilo kada imati. Uspjeh vam može dati samo Gospod. Moramo se daleko manje pouzdavati u ono što može učiniti čovjek, a daleko više u ono što Bog može učiniti za svaku dušu koja vjeruje. On čezne za tim da Ga potražite vjerom. Želi da očekujete od Njega velike stvari. Želi vam dati spoznaju i zemaljskih i duhovnih stvari. On može izoštriti um i obdariti vas sposobnošću i umješnošću. Koristite svoje talente, molite Boga za mudrost i On će vam je dati.

Pouzdajte se u Kristovu riječ. Nije li vas pozvao da dođete k Njemu? Nikada nemojte izgovarati riječi pune beznađa, riječi koje obeshrabruju. Na taj način ćete mnogo izgubiti. Ako gledate na trenutne okolnosti i žalite se kad nastupe teškoće i nevolje, dokazujte time daje vaša vjera slaba i jadna. Govorite i radite kao da imate nepobjedivu vjeru. Gospod ima obilje svega; Njegov je cijeli svijet. Očima vjere gledajte prema Nebu! Gledajte u Onoga koji je svjetlost, sila i moć! (146)

U istinskoj vjeri je radost i sigurnost, čvrstina načela i postojanost cilja koju ne može oslabjeti ni vrijeme ni teškoće. "Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. A1 onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se."

Izaija 40:30, 31.

Mnogi bi rado pomogli drugima, ali osjećaju da nemaju duhovne snage ni svjetlosti koju bi im mogli dati. Neka takve osobe upute svoje molitve prijestolju milosti. Molite za Svetog Duha. Bog stoji iza svakog obećanja koje je dao. S Biblijom u ruci recite: Učinio sam kako si rekao. Pozivam se na Tvoje obećanje: "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!"

Moramo ne samo moliti u Kristovo ime, već i po nadahnuću Svetoga Duha. To objašnjava što se misli pod time kad je rečeno da Duh "posreduje za nas neizrecivim uzdisajima." Rimljanima 8:26. Na takvu molitvu Bog rado odgovara. Kad usrdno i žarko upućujemo svoje molitve u Kristovo ime, ta naša usrdnost je jamstvo da će Bog uslišati našu molitvu, i to "neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti." Efežanima 3:20.

Krist je rekao: "Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam." Marko 11:24. "I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu." Ivan 14:13. A omiljeni Isusov učenik Ivan, pod nadahnućem Svetoga Duha, govori vrlo jasno i s velikom sigurnošću: "Da nas uslišava ako što molimo po Njegovoj volji. A ako znamo da nas uslišava što god Ga molimo, znamo da već posjedujemo ono što smo Ga molili." 1. Ivanova 5:14, 15. Upućujte dakle molitve nebeskom Ocu u Isusovo ime. Bog će proslaviti to ime. (147)

Duga oko Božjeg prijestolja jamstvo je da je Bog istinit i da u Njemu "nema promjene ni sjene mijene." Jakov 1:17. Griješili smo prema Njemu i ne zaslužujemo Njegovu milost, ali On je ipak stavio na naše usne najdivniju molitvu: "Ne odbaci nas, radi imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrći Saveza svog s nama!" Jeremija 14:21. Kad dođemo k Njemu priznajući svoju nedostojnost i grijeh, Bog se zavjetovao da će uslišati naše vapaje. Čašću svoga prijestolja Bog nam jamči da će ispuniti riječ koju nam je dao.

Poput Arona koji je simbolizirao Krista, naš Spasitelj u nebeskom svetištu nosi u srcu imena svih pripadnika svog naroda. Naš uzvišeni Veliki svećenik pamti sve riječi kojima nas je ohrabrivao da se pouzdamo u Njega i uvijek ima na umu zavjet koji je učinio s nama.

Svi koji Ga traže, naći će Ga. Svima koji kucaju, vrata će se otvoriti. Nitko neće čuti riječi: "Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena. Neću ti otvoriti." Nikome neće biti rečeno: "Ne mogu ti pomoći!" I oni koji u ponoć zatraže kruh da bi nahranili gladne duše, dobit će ga.

U Kristovoj priči onaj koji je tražio kruh za stranca dobio je "što god je trebao." Koliko li će tek Bog dati nama da bismo mogli davati drugima! "Po mjeri dara Kristova." Efežanima 4:7. Anđeli s velikim zanimanjem prate kako ljudi postupaju sa svojim bližnjima. Kad vide da tko pokazuje suosjećanje za zabludjele kakvo je Krist imao, dolaze k njemu i dozivaju mu u sjećanje riječi koje će govoriti, riječi koje će biti kruh života duši kojoj su upućene. "A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu." Filipljanima 4:19. Vaše iskreno i istinito svjedočanstvo On će osnažiti silom vječnog života. Gospodnje riječi u vašim će ustima biti istina i pravda. (148)

Osobni rad za druge zahtijeva veliku mudrost u svladavanju vještine spašavanja duša, pa je stoga prije toga potrebno mnogo vremena provesti u tihoj molitvi. Prije nego što počnete razgovarati s ljudima, najprije naučite razgovarati s Kristom. Uz prijestolje nebeske milosti pripremite se za službu propovijedanja ljudima.

Neka se vaše srce slomi u čežnji za Bogom, za živim Bogom. Kristov život pokazuje što čovjek može učiniti kad postane dionikom nebeske prirode. Sve stoje Krist primio od Boga i mi možemo primiti. Molite stoga i primit ćete. Ustrajnom vjerom poput Jakova i nepokolebljivom Ilijinom upornošću tražite sve što je Bog obećao.

Neka vašu dušu ispune uzvišene predodžbe o Bogu. Nevidljivim vezama povežite svoj život s Isusovim životom. On, koji je zapovjedio da iz tame zasja svjetlost, spreman je zasjati i u vašem srcu i dati vam svjetlost spoznaje Božje slave u osobi Isusa Krista. Sveti Duh će vam otkriti božanske tajne i usaditi ih kao živu silu u poslušno srce. Krist će vas dovesti do praga vječnosti. Moći ćete gledati slavu iza zastora i otkriti ljudima puninu Onoga koji vječno živi i neprestano moli za nas. (149)

  • Pregleda: 90