7 Kao kvasac

Matej 13:33; Luka 13:20,21

Mnogi obrazovani i utjecajni ljudi došli su da čuju Proroka iz Galileje. Neki od njih radoznalo su gledali mnoštvo koje se skupilo oko Krista kad je učio na jezeru. Bilo je tu ljudi iz svih društvenih slojeva: siromašnih, neukih, prosjaka u krpama, razbojnika sa žigom krivice na licu, sakatih, razuzdanih, trgovaca, besposličara, visokih i niskih, bogatih i siromašnih.

Svi su se oni gurali kako bi našli što bolje mjesto s kojeg će slušati Kristove riječi. Kad su obrazovani ljudi vidjeli taj neobičan skup, pitali su se: Zar se Božje kraljevstvo sastoji od takvih? Spasitelj je ponovno odgovorio usporedbom:

"Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."

Židovi su ponekad koristili kvasac kao simbol grijeha. U doba Pashe narodu je rečeno da odstrane sav kvasac iz svojih domova, kao što su trebali iz svojih srca odstraniti svaki grijeh. Krist je upozorio svoje učenike: "Čuvajte se farizejskog kvasca, to jest licemjerja!" Luka 12:1. Apostol Pavao govori o kvascu "zloće i pokvarenosti." /. Korinćanima 5:8. No u Spasite- ljevoj priči kvasac je upotrijebljen da bi se prikazalo nebesko kraljevstvo i oživljujuća sila Božje milosti. (95)

Nitko nije tako zao ni tako nisko pao da ta sila ne bi mogla djelovati na njega. U sve koji se žele podrediti Svetome Duhu usadit će se novo životno načelo; u ljudskoj prirodi obnovit će se izgubljena Božja slika.

No čovjek se ne može promijeniti snagom svoje volje. On nema u sebi silu kojom bi mogao izvršiti tu promjenu. Kao što se kvasac, dakle nešto što dolazi izvana, mora izmiješati s brašnom da bi se postigla željena promjena, tako i grješnik mora primiti Božju milost da bi mogao postati  prikladan za kraljevstvo slave. Sve obrazovanje i odgoj koje svijet može pružiti nije u stanju iz uniženog djeteta grijeha učiniti dijete Neba. Obnavljajuća snaga mora doći od Boga. Promjena se može izvršiti samo Svetim Duhom. Sve koji žele biti spašeni - bili oni visoki ili niski, bogati ili siromašni - moraju se podrediti djelovanju te sile. (96)

Kao što kvasac, pomiješan s brašnom, djeluje iznutra prema van, tako i kod obnavljanja srca Božja milost izaziva promjenu načina života. Sama izvanjska promjena nije dovoljna i ne može nas dovesti u sklad s Bogom. Mnogi se pokušavaju popraviti ispravljajući ovu ili onu lošu naviku, nadajući se da će na taj način postati kršćani, no počinju na krivom mjestu; najprije treba početi od vlastita srca.

Ispovijedanje vjere i posjedovanje istine u duši dvije su različite stvari. Sama spoznaja istine nije dovoljna. Možemo imati istinu a da pritom nismo promijenili svoje misli. Srce se mora obratiti i posvetiti.

Čovjek koji pokušava držati Božje zapovijedi samo iz osjećaja dužnosti - zato što se to zahtijeva od njega - nikada neće osjetiti radost poslušnosti, jer on i nije poslušan. Ako Božje zahtjeve smatra teretom jer se kose s ljudskim sklonostima, takav čovjek sigurno ne vodi kršćanski život. Istinska poslušnost je vanjski izraz unutarnjeg načela. Ona potječe iz ljubavi prema pravdi i ljubavi prema Božjem zakonu. Bit svake pravednosti je odanost i vjernost našem Otkupitelju. To će nas navesti da činimo ono što je ispravno zato što je to ispravno - zato što je Bogu drago ako tako postupamo. (97)

Velika istina o obraćenju srca po Svetom Duhu predočena je u Kristovim riječima upućenim Nikodemu: "Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.... Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite. Vjetar puše gdje hoće. Čuješ mu glas, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha." Ivan 3:3-8.

Apostol Pavao, pišući po nadahnuću Svetoga Duha, kaže: "Ali Bog koji je bogat milosrđem - iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio - nas koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi - milošću ste spašeni! - s Njim nas i uskrisi i s Njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu. Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji!" Efežanima 2:4-8.

Kvasac skriven u brašnu nevidljivo djeluje dok sve ne uskisne. Tako i kvasac istine djeluje skriveno, tiho i postojano na preobražaju duše. Prirodne sklonosti se ublažavaju i svladavaju, a u dušu se usađuju nove misli, osjećaji i pobude. Kristov život postaje novi uzor za razvoj karaktera. Um se mijenja, a sposobnosti se usmjeravaju u novom pravcu. Čovjek ne dobiva nove sposobnosti, nego postojeće sposobnosti postaju posvećene. Savjest se budi. Stječemo karakterne crte koje nas osposobljavaju za Božju službu. (98)

Često se postavlja pitanje: Zašto ima tako mnogo ljudi koji tvrde da vjeruju u Božju riječ, ali se kod njih ne vidi promjena u riječima, duhu i karakteru? Zašto ih ima tako mnogo koji ne mogu podnijeti kad se proturječi njihovim planovima i namjerama, koji imaju neposvećenu ćud i čije su riječi grube, bahate, razdražljive i žestoke? U njihovu se životu vidi isto samoljublje, sebičnost, isti nagao i nepromišljen govor kao i u svjetovnih ljudi. Pokazuju istu oholost i taštinu, isto popuštanje prirodnim sklonostima, istu pokvarenost karaktera kao da uopće ne poznaju istinu. Uzrok tome je što nisu obraćeni. Nisu u svoje srce pohranili kvasac istine i nisu mu dali priliku da djeluje u njima. Njihove naslijeđene i stečene sklonosti k zlu nisu podredili preobražavajućoj sili istine. Njihov život pokazuje da nemaju Kristove milosti i da ne vjeruju u Njegovu moć da preobrazi karakter. (99)

"Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom." Rimljanima 10:17. Sveto pismo moćno je sredstvo za preobražaj karaktera. Krist je molio: “Posveti ih istinom; riječ je Tvoja istina.” Ivan 17:17. Božja riječ, ako ju se proučava i ako se živi po njoj, djeluje u srcu na taj način da svladava sve nesvete osobine. Sveti Duh dolazi da bi čovjeka uvjerio u njegov grijeh, a vjera koja se budi u srcu radi kroz ljubav prema Kristu, oblikujući naše tijelo, duh i dušu na Njegovu sliku. Tada nas Bog može upotrijebiti da vršimo Njegovu volju. Sila koju smo dobili djeluje iznutra i očituje se prema van, potičući nas da drugima prenosimo istinu koju smo primili.

 Istine Božje riječi ostvaruju ono stoje čovjeku najpotrebnije - obraćenje duše vjerom. Ne smijemo misliti da su te istine prečiste i presvete da bismo ih utkali u svoj svakodnevni život; to doista jesu istine koje dopiru do Neba i obuhvaćaju cijelu vječnost, pa ipak, ljudski život mora biti protkan njihovim životvomim utjecajem. One moraju prožeti sve velike i male stvari našeg svakodnevnog života. (100)

Kad se kvasac istine primi u srce, on će upravljati našim željama, pročistiti misli i ublažiti ćud, oživjet će umne sposobnosti i duševnu snagu. Postat ćemo osjećajniji i imat ćemo više ljubavi.

Svijet ne shvaća čovjeka koji se rukovodi takvim načelima. Samoživ čovjek, koji voli novac, živi samo da bi stekao bogatstvo i čast i uživao u svjetovnim zadovoljstvima, ne vodeći računa o vječnom svijetu. No Kristov sljedbenik neće dopustiti da mu te stvari zaokupe svu pozornost. On će raditi za Krista i odreći se sebe kako bi mogao pomoći u velikom djelu spašavanja duša u ovom svijetu koje žive bez Krista i bez nade. Takvog čovjeka svijet ne može razumjeti, jer on gleda na vječne stvari. U njegovo se srce uselila Kristova ljubav sa svojom spasonosnom silom. Ta ljubav vlada nad svim njegovim pobudama, uzdižući takvog čovjeka iznad pokvarenog utjecaja ovoga svijeta.

Božja riječ mora izvršiti posvećujući utjecaj na naše druženje sa svakim članom ljudske obitelji. Kvasac istine neće izazvati duh rivalstva i častoljublja ni želju da budemo prvi. Istinska nebeska ljubav nije sebična ni promjenljiva. Ona ne ovisi o ljudskoj pohvali. Srce onoga tko prihvati Božju milost prepuno je ljubavi prema Bogu i prema onima za koje je Krist umro. Vlastito ja ne teži za priznanjem. Takav čovjek ne voli ljude zato što oni njega vole, što mu se sviđaju ili što cijene njegove zasluge, nego zato što su Kristovo vlasništvo koje je On otkupio. Ako drugi krivo shvaćaju ili tumače njegove pobude, riječi ili postupke, on se neće uvrijediti nego će mimo nastaviti zacrtanim putem. Bit će ljubazan i pažljiv, imat će skromno mišljenje o sebi, ali će biti pun nade, neprestano se uzdajući u Božje milosrđe i ljubav. (101)

Apostol nas poziva: "Kao stoje svet Onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti u svemu življenju, jer stoji pisano: 'Budite sveti jer sam ja svet!"'

1. Petrova 1:15, 16. Kristova milost mora vladati našom naravi, karakterom i glasom. Njezino djelovanje vidjet će se u uglađenosti i nježnom obziru braće prema braći te u ljubaznim i ohrabrujućim riječima. U domu će boraviti anđeli. Život će odisati slatkim miomirisom koji će uzlaziti k Bogu kao sveti tamjan. Ljubav se očituje u ljubaznosti, obzirnosti, blagosti, strpljivosti.

Cijeli se čovjekov izgled mijenja. Krist koji boravi u srcu isijava na licu onih koji Ga ljube i vrše Njegove zapovijedi. Na njihovu licu napisana je istina, otkriva se slatki nebeski mir i utisnuta je postojana blagost i ljubav koja je iznad one ljudske.

Kvasac istine izaziva promjenu u cijelom čovjeku, pretvarajući neuglađenoga u profinjenog, gruboga u ljubaznog, sebičnoga u velikodušnog. Njome se nečisti pročišćava i pere u Janjetovoj krvi. Kroz svoju životvomu silu istina dovodi duh, dušu i sve čovjekove sile u suglasje s božanskim životom. Čovjek sa svojom ljudskom prirodom postaje dionik božanstva. Krist se proslavlja ljepotom i savršenošću karaktera. Kad dođe do takve promjene u čovjeku, anđeli pjevaju, a Bog i Krist raduju se dušama koje su preobražene na božansku sliku. (102)