6 Još neke pouke iz usporedbe o sijanju sjemena

Iz sijanja sjemena i rasta biljke mogu se izvući dragocjene pouke za obitelj i školu. Djeca i mladi trebaju naučiti prepoznavati djelovanje božanske sile u prirodi, pa će moći vjerom primiti blagoslove koje ne mogu vidjeti očima. Kad shvate čudesnu brigu uzvišenog Boga koji podmiruje sve potrebe svoje velike obitelji, te nauče kako trebaju surađivati s Njim, imat će više vjere u Boga i više Njegove sile u svom svakodnevnom životu.

Bog je stvorio sjeme svojom riječju, kao što je stvorio i Zemlju. Svojom riječju dao je sjemenu moć da raste i umnožava se. Bog reče: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako... I vidje Bog daje dobro." Postanak 1:11, 12. Po toj istoj riječi sjeme i danas raste. Svaka sjemenka koja pruža svoju zelenu stabljiku prema sunčevoj svjetlosti, govori o čudesnoj sili one riječi koju je izrekao Onaj koji "reče - i sve postade", koji "naredi - i sve se stvori." Psalam 33:9. (80)

Krist je učio svoje učenike da se mole: "Kruh naš svagdanji daj nam danas!" Pokazujući na cvijeće, uvjeravao ih je: "Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu... zar neće mnogo radije vas, malovjemi?" Mat ej 6:11, 30. Krist je uvijek spreman uslišati tu molitvu i ispuniti to obećanje. Nevidljiva sila neprestano djeluje u službi ljudi kako bi im osigurala hranu i odjeću. Naš Gospod koristi se mnogim sredstvima da naizgled odbačeno sjeme pretvori u živu biljku. On daje u pravoj mjeri sve stoje potrebno da sazrije žetva. Psalmist to lijepo opisuje riječima:

"Ti pohodi zemlju i ti je natopi, obogati nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima žito. Ovako pripremi zemlju: Brazde joj natopi, Grude joj poravna; Kišom je omekša, Usjeve joj blagoslovi. Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niče za stopama tvojim."

Psalam 65:10-12.

***

Bog vlada materijalnim svijetom. Priroda se pokorava prirodnim zakonima. Sve govori i djeluje u skladu sa Stvoriteljevom voljom. Oblak i sunčev sjaj, rosa i kiša, vjetar i oluja - sve je pod Božjim nadzorom i bezuvjetno se pokorava Njegovim zapovijedima. Pokoravajući se Božjem zakonu, klica žita probija zemlju i donosi "najprije stabljiku, zatim klas - potom pun klas zrna." Marko 4:28. Sve to Gospod razvija u svoje vrijeme jer se ne opiru Njegovu djelovanju. Smije li, dakle, čovjek - stvoren na Božju sliku i obdaren razumom i sposobnošću govora - jedini od svih Njegovih stvorenja ne cijeniti Njegove darove i ne pokoravati se Njegovoj volji? Zar će jedino razumna bića izazivati nered na našem svijetu? (81)

***

U svemu što služi održavanju čovjekova života vidi se zajedničko djelovanje božanskog i ljudskoga. Da čovjekove ruke ne sudjeluju u sijanju sjemena, ne bi bilo žetve, ali bez Božjeg udjela - koji daje sunce i kišu, rosu i oblake - biljka ne bi mogla rasti. Tako je to u svakom poslu, u svim granama obrazovanja i znanosti, a također i u duhovnim stvarima, u oblikovanju karaktera i u svakoj grani kršćanskog rada. Mi moramo izvršiti svoj dio posla, ali zajedno s nama mora djelovati božanska sila jer će inače naš trud biti uzaludan.

Kad god čovjek nešto učini ili postigne - bilo na duhovnom ili svjetovnom planu - treba imati na umu daje to učinio u suradnji sa svojim Stvoriteljem. Vrlo je važno da shvatimo kako u svemu ovisimo o Bogu. Odviše se pouzdajemo u čovjeka, odviše se oslanjamo na ljudsku domišljatost, a premalo se uzdamo u silu koju nam je Bog spreman dati. "Mi smo Božji suradnici." 1. Korinćanima 3:9. Čovjekov udio nemjerljivo je malen, ali povezan s Kristovim božanstvom, čovjek može sve učiniti snagom koju mu Krist daje.

***

Postupni razvoj biljke iz sjemena zorna je pouka koja se može koristiti u poučavanju djece. Biljka razvije "najprije stabljiku, zatim klas - potom pun klas zrna." Onaj koji je izgovorio ovu usporedbu stvorio je sitno sjeme, dao mu život i uspostavio zakone koji upravljaju njegovim rastom. Istine koje naučava ova priča postale su živa stvarnost u Isusovu životu. Svojom tjelesnom i duhovnom prirodom slijedio je božanski red rasta, koji je zorno prikazao razvojem biljke, i želi da svi mladi postupaju isto tako. Premda je bio Veličanstvo neba, Kralj slave, postao je novorođenče u Betlehemu i neko vrijeme bio bespomoćno dijete koje je ovisilo o majčinoj brizi. U djetinjstvu je bio poslušno dijete. Govorio je i radio mudrošću djeteta a ne čovjeka, poštovao je svoje roditelje i izvršavao što su tražili od Njega, nastojeći im pomagati koliko je to mogao svojim djetinjim sposobnostima. No na svakom stupnju svog razvitka bio je savršen, u jednostavnoj i prirodnoj ljupkosti bezgrješnog života. Sveto pismo kaže o Njegovu djetinjstvu: "Dijete je raslo i jačalo, napunjujući se mudrošću. I milost je Božja počivala na Njemu." A o mladenačkim godinama kaže: "A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i pred ljudima." Luka 2:40, 52. (82)

 Tu nalazimo zadaću roditelja i učitelja. Njihov cilj treba biti odgajanje mladih na taj način da se u svakom razdoblju njihova života može očitovati prirodna ljepota primjerena tom dobu te da bi se prirodno razvijali, poput biljke u vrtu.

Najprivlačnija su djeca ona koja su prirodna i neizvještačena. Nije mudro poklanjati posebnu pozornost djeci i ponavljati pred njima njihove pametne riječi. Ne smije se poticati njihova taština hvaleći njihov izgled, riječi i postupke ni odijevajući ih u skupu i napadnu odjeću, jer se time razvija u njima oholost, a u srcu druge djece izaziva se zavist.

Malene treba odgajati u djetinjoj jednostavnosti. Mora ih se učiti da rado obavljaju male dužnosti i uživaju u zadovoljstvima primjerenim njihovoj dobi. Djetinjstvo je nalik travi u Isusovoj priči, a trava ima svoju draž koja je samo njoj svojstvena. Ne smije se prisiljavati djecu na preranu zrelost, već stoje moguće dulje zadržati svježinu i draž njihove djetinje dobi. (83)

I malena djeca mogu biti kršćani i imati kršćansko iskustvo koje odgovara njihovim godinama. Bog od njih ne očekuje ništa više od toga. Treba ih poučavati o duhovnim stvarima, a roditelji im trebaju pružiti sve mogućnosti kako bi mogli oblikovati karakter koji će biti nalik Kristovom.

***

U Božjim zakonima koji vladaju u prirodi posljedica slijedi uzrok nepogrešivom točnošću. Žetva će pokazati kakva je bila sjetva. Lijenog radnika osudit će njegov vlastiti posao, jer će žetva svjedočiti protiv njega. Tako je i u duhovnim stvarima: vjernost svakog radnika mjeri se rezultatima njegova rada. Žetva će pokazati na koji je način radio - lijeno ili marljivo - i to će odlučiti njegovu vječnu sudbinu.

Svako posijano sjeme donosi žetvu prema svojoj vrsti. Tako je i u ljudskom životu. Svi moramo sijati sjeme milosrđa, suosjećanja i ljubavi, jer ćemo požeti što posijemo. Svaka sebičnost, samoljublje, ugađanje vlastitim sklonostima i prepuštanje uživanju donijet će odgovarajuću žetvu. Onaj tko živi samo za sebe, sije u tijelo i od tijela će požeti propast.

 Bog ne uništava ni jednog čovjeka. Svatko tko propadne sam se je uništio. Svatko tko guši glas savjesti, sije sjeme nevjerstva, a ono će donijeti sigurnu žetvu. Odbacujući prvu Božju opomenu, faraon je posijao sjeme tvrdokornosti i prkosa, a to je i požeo. Nije ga Bog natjerao na nevjerstvo; sjeme nevjerovanja, koje je sam posijao, donijelo je i takvu žetvu. Ustrajao je u svojoj tvrdokornosti sve dok mu zemlja nije bila posve opustošena, dok nije ugledao hladno, mrtvo tijelo svog prvorođenca i svih prvorođenaca u svojoj obitelji i u svim obiteljima u svom carstvu, sve dok more nije progutalo njegove konje, bojna kola i ratnike. Faraonova povijest potvrđuje strašnu istinitost riječi: "Što tko sije, to će i žeti." Galaćanima 6:7. Kad bi ljudi to shvatili, pazili bi kakvo sjeme siju. (84)

Budući da posijano sjeme donosi žetvu, a požeto se sjeme ponovno sije, žetva se neprestano umnožava. Taj zakon vrijedi i u našim odnosima prema drugima. Svaki postupak i svaka riječ predstavlja sjeme koje će donijeti plod. Svako djelo požrtvovne ljubavi, poslušnosti ili samoodricanja navest će i druge da postupaju na isti način, a preko njih opet druge. Na isti način i svaka zavist, zloba i svađa predstavljaju sjeme koje će izrasti u "korijen gorčine" (Hebrejima 12:15) kojim će se mnogi opoganiti. Kolike li će tek ti "mnogi" otrovati! Na taj način sije se dobro ili zlo sjeme za sada i za vječnost.

***

Priča o čovjeku koji sije sjeme pouka je o darežljivosti u duhovnim i zemaljskim stvarima. Gospod kaže: "Blago vama: sijat ćete kraj svih voda." Imija 32:20. "Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti!" 2. Korinčanima 9:6. Sijati kraj svih voda znači neprestano dijeliti Božje darove. To znači davati gdje god je Božjem djelu i ljudima potrebna naša pomoć. Time nećemo osiromašiti. "Tko obilato sije, obilato će i žeti." Bacajući sjeme, sijač ga umnožava. Tako je i s onima koji vjerno dijele Božja dobra. Poklanjajući ih, bit će još više blagoslovljeni. Bog im je obećao da će imati dovoljno kako bi mogli i dalje davati. "Dajite, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u skut." Luka 6:38. (85)

Sijanje i žetva uključuju i nešto više. Dok dijelimo zemaljske blagoslove primljene od Boga, taj dokaz naše ljubavi i samilosti budi u onome tko ih prima zahvalnost prema Bogu. Tlo srca na taj je način pripremljeno za prihvaćanje sjemena duhovnih istina, a Onaj koji daje sijaču sjeme, učinit će i da sjeme proklija i donese plod za vječni život.

***

Bacanjem sjemena u zemlju Krist prikazuje svoju vlastitu žrtvu za naše otkupljenje. "Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre," kaže On, "ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod." Ivan 12:24. Tako i Kristova smrt donosi plod za Božje kraljevstvo. U skladu sa zakonima koji vladaju u biljnom carstvu, rezultat Kristove smrti bit će život.

Svi koji žele donijeti plod kao Kristovi suradnici, moraju najprije pasti u zemlju i umrijeti. Život mora biti položen u brazdu potreba ovog svijeta. Samoljublje i koristoljublje moraju umrijeti. No zakon samopožrtvovnosti ujedno je i zakon samoodržanja. Sjeme pokopano u zemlju donosi plod, a taj se plod ponovno sije i tako se umnožava žetva. Bacajući sjeme sijač ga zapravo čuva. Tako je i u ljudskom životu: davati znači živjeti. Život koji se dragovoljno predaje u službu Bogu i čovjeku bit će sačuvan. Oni koji radi Krista žrtvuju svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za vječni život. (86)

***

Sjeme umire da bi uskrsnulo na nov život; time nam je prikazano uskrsnuće. Svi koji ljube Boga ponovno će živjeti u nebeskom Edenu. O čovjekovu tijelu koje se polaže u grob da tamo istrune, Bog je rekao: "Sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava sa silom." 1. Korinćanima 15:42, 43.

Ovo su neke od mnogih pouka koje nam daje usporedba iz prirode o sijaču i sjemenu. Kad roditelji i učitelji pokušavaju ove pouke prenijeti djeci, trebaju ih prikazati na praktičan način. Neka djeca sama pripremaju tlo i siju sjeme. Dok oni rade, roditelji ili učitelj mogu im objasniti kako i vrt srca može biti zasijan dobrim ili lošim sjemenom te da se i srce mora pripremiti za sjeme istine, kao što se vrt mora obraditi za zemaljsko sjeme. Dok se sjeme baca u zemlju, djecu se može poučavati o Kristovoj smrti, a kad biljka nikne, mogu učiti o uskrsnuću. Za vrijeme dok biljke rastu može im se dalje govoriti o podudarnosti koja postoji između prirodnog i duhovnog sijanja.

Na sličan način može se poučavati i omladinu. Treba ih učiti kako se obrađuje zemlja. Bilo bi dobro kad bi svaka škola imala poljoprivredno zemljište. To zemljište treba smatrati Božjom učionicom. Na stvari u prirodi treba gledati kao na udžbenik iz kojeg Njegova djeca trebaju učiti i iz kojeg trebaju stjecati znanje za odgoj svoje duše. (87)

Iz obrađivanja zemlje neprestano se mogu izvlačiti nove pouke. Nitko ne može očekivati žetvu od neobrađena zemljišta. Potreban je usrdan, marljiv i ustrajan rad kako bi se tlo pripremilo za sjetvu. Tako je i s duhovnim radom na ljudskom srcu. Tko želi imati koristi od obrađivanja zemlje, mora krenuti na posao s Božjom riječju u srcu. Tada će vidjeti kako će se neobrađeno tlo srca omekšati i pokoriti pod utjecajem Svetoga Duha. Ako se u obrađivanje zemlje ne uloži mukotrpan rad, neće biti žetve. Isto je i s tlom srca: Božji Duh mora ga pročistiti i pokoriti da bi moglo donijeti plod na Božju slavu.

Zemljište neće donijeti svoje bogatstvo ako se samo povremeno radi na njemu; potrebno mu je svakodnevno posvetiti pažnju. Mora ga se često i duboko orati i očistiti od korova koji oduzima hranu dobrom sjemenu. Na taj način pripremaju tlo za žetvu oni koji oru i siju. Nitko ne treba stajati na polju s osjećajem slomljene nade.

Gospodnji blagoslov počivat će na onima koji tako obrađuju zemlju, crpeći duhovne pouke iz prirode. Dok radi na zemlji, radnik ne zna koja ga bogatstva očekuju. Iako se ne smije prezrivo odnositi prema uputama onih koji imaju iskustvo u tome ni zanemariti pouke razumnih ljudi, ipak treba i sam stjecati spoznaje. To je sastavni dio odgoja. Obrađivanje tla pomoći će u obrazovanju duše. (88)

Onaj koji daje da sjeme niče, koji danju i noću bdije nad njim, koji mu daje silu da se razvije, On je naš Stvoritelj, Kralj neba koji pokazuje još veću brigu i zanimanje za svoju djecu. Dok zemaljski sijač sije sjeme koje održava naš tjelesni život, božanski Sijač sije u dušu sjeme koje će donijeti plod na vječni život. (89)

  • Pregleda: 46