18 "Mđi na putove i među ograde"

Luka 14:1,12-24

Spasitelj je bio gost na svetkovini kod jednog farizeja. Prihvaćao je pozive i bogatih i siromašnih te, u skladu sa svojim običajem, i ovaj put je iskoristio tu svetkovinu da ljudima iznese vječne istine. U Židova su se svete svetkovine održavale prigodom svakog njihovog nacionalnog i vjerskog praznika. Smatrali su ih simbolom blagoslova vječnog života. Najdraža im je tema bila zamišljanje velike svetkovine, na kojoj će sjediti zajedno s Abrahamom, Izakom i Jakovom, dok će neznabošci ostati vani i čežnjivo gledati unutra.

Krist im je sada usporedbom o velikoj večeri želio dati zornu pouku koja je sadržavala opomenu za njih. Židovi su htjeli zadržati za sebe Božje blagoslove, kako ovozemaljske tako i one u vječnom životu. Poricali su da Bog iskazuje milosrđe i neznabošcima. Tom usporedbom Krist je pokazao da su upravo oni, baš u tom trenutku, odbacili milostivi poziv da uđu u Božje kraljevstvo. Pokazao je da će poziv - koji su oni prezreli - biti upućen onima koje su prezirali, onima koje su izbjegavali kao da su guba vi. (219)

Birajući goste koje će pozvati na svoju svetkovinu, farizej se rukovodio sebičnim interesima. Krist mu je rekao: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."

Ovdje je Krist ponovio uputu koju je dao Izraelcima preko Mojsija. Gospod je odredio da na svim njihovim svetkovinama sudjeluju i leviti te "došljak, sirota i udovica, koji budu živjeli u tvom gradu, i neka jedu i neka se nasite." Ponovljeni zakon 14:29. Ti skupovi trebali su predstavljati zornu pouku Izraelcima. Kako su se na taj način naučili istinskoj gostoljubivosti, narod je tijekom cijele godine vodio brigu o nevoljnima i siromašnima. Te su svečanosti imale i dublju pouku. Duhovni blagoslovi, koje su Izraelci primili, nisu bili namijenjeni samo njima; Bog im je dao kruh života da bi ga mogli dijeliti svijetu. (220)

No oni nisu ispunili tu zadaću i stoga su Kristove riječi predstavljale ukor njihovoj sebičnosti. Farizejima nisu bile nimalo ugodne. Nadajući se da će skrenuti razgovor u drugom smjeru, jedan je od njih licemjerno uzviknuo: "Blažen onaj koji će jesti kruha u carstvu Božjem!" Rekao je to vrlo samopouzdano, kao daje siguran da ga Čeka mjesto u tom kraljevstvu.

Njegovo držanje bilo je nalik držanju onih koji se raduju što su spašeni po Kristu, ali ne ispunjavaju uvjete pod kojima je to spasenje obećano. Govorio je u istom duhu kao i Balaam kad se molio: "O, da mi je umrijeti smrću pravednika! O, da svršetak moj bude kao njegov!" Brojevi 23:10. Farizej nije razmišljao o tome je li prikladan za Nebo, nego o onome što se nadao da će tamo uživati.

Njegova je primjedba bila sračunata na to da odvrati misli gostiju od njihove praktične dužnosti u sadašnjem životu i usmjeri ih na daleku budućnost – na uskrsnuće pravednika. Krist je čitao srce ovog licemjera. Gledajući posebno u njega, predočio je cijelom skupu kakve prednosti imaju u sadašnjem trenutku i koliko su one značajne. Pokazao im je da upravo sada moraju to iskoristiti i izvršiti svoju dužnost kako bi mogli biti dionici blagoslova u budućem životu.

"Jedan čovjek," reče Isus, "zgotovi veliku gozbu i pozva na nju mnoge. Kad bi vrijeme gozbi, posla slugu svojega" da odnese uzvanicima drugu poruku: '"Dođite, sve je već gotovo!"' No oni pokazaše začudnu nezainteresiranost. "Tada se počeše izgovarati svi redom. Prvi mu reče: 'Kupio sam polje i moram poći da ga vidim. Molim te, ispričaj me!' Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova i idem da ih ogledam. Molim te, ispričaj me!' Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'" (221)

Ni u jednom od tih izgovora nije bilo navedeno ništa što bi bilo doista hitno. Čovjek koji je rekao "moram poći da ...vidim" svoje zemljište, već ga je bio kupio. Njegova žurba da ga ode pogledati može se pripisati samo njegovoj potpunoj zaokupljenosti onim što je kupio. I volovi su već bili kupljeni. To što ih je želio isprobati bila je samo njegova znatiželja da provjeri što je kupio. I treći izgovor bio je jednako neutemeljen kao i prva dva. Činjenica da se taj pozvani gost netom oženio nije ga trebala spriječiti da dođe na gozbu. I njegova bi žena bila dobrodošla. No on je imao vlastite planove kako se zabaviti i oni su mu se činili poželjnijima od svetkovine na koju je obećao doći. Nalazio je više zadovoljstva u društvu drugih nego u društvu domaćina koji gaje pozvao. Nije se čak ni ispričao što odbija poziv, pa čak ni glumio uljudnost. Njegove riječi "ne mogu" samo su prikrivale pravu istinu, a ona je glasila: "Ne želim doći jer me to ne zanima."

Svi ti izgovori pokazuju da su pozvani gosti bili zaokupljeni drugim stvarima. Imali su svoje interese i mislili su samo o njima. Otklonili su poziv koji su se obavezali prihvatiti, a velikodušnije domaćin bio uvrijeđen njihovom nezainteresiranošću i ravnodušnošću.

Pričom o velikoj svetkovini Krist prikazuje blagoslove koje nudi evanđelje, a u njima je sadržan sam Krist. On je kruh koji je sišao s Neba i od Njega teče rijeka spasenja. Gospodnji glasnici naviještali su Židovima dolazak Spasitelja. Ukazivali su na Krista kao na "Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta." Ivan 1:29. Na svetkovini koju je pripremio Bog im je ponudio najveći dar koji je Nebo moglo dati - dar neprocjenjive vrijednosti. Božja ljubav priredila je bogatu gozbu i pripremila neiscrpne darove. "Tko bude jeo od ovoga kruha," rekao je Krist, "živjet će uvijeke." Ivan 6:51. (222)

No da bi prihvatili poziv na evanđeosku gozbu, moraju svoje svjetovne interese podrediti jednom cilju: prihvaćanju Krista i Njegove pravednosti. Bog je sve dao za čovjeka i stoga traži od njega da mu služba Njemu bude iznad svih svjetovnih i sebičnih interesa. Bog ne može prihvatiti podijeljeno srce. Srce koje je potpuno obuzeto ljubavlju prema svijetu, ne može se predati Bogu.

Ova pouka vrijedi za sva vremena. Moramo slijediti Božje Janje kamo god pođe. Moramo Ga izabrati za svog vođu i cijeniti Njegovo društvo više od društva svjetovnih prijatelja. Krist kaže: "Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene vrijedan; i tko više ljubi sina ili kćer nego mene, nije mene vrijedan." Matej 10:37.

Mnogi su u Kristovo vrijeme, sjedeći za stolom u obiteljskom krugu, ponavljali riječi: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" No Krist je pokazao koliko je teško naći goste za gozbu priređenu uz neizmjernu cijenu. Oni koji su slušali Njegove riječi znali su da su prezreli poziv milosti. Bili su potpuno obuzeti zemaljskim imetkom, bogatstvom i zadovoljstvima. Svi su se redom izgovorili i nisu se odazvali pozivu. (223)

Tako je i danas. Izgovori kojima su uzvanici odbili poziv na gozbu koriste se i sada za odbijanje evanđeoskog poziva. Ljudi kažu kako bi pokoravanjem zahtjevima evanđelja mogli ugroziti svoje svjetovne izglede. Zemaljske interese drže vrednijima od onih vječnih. I sami blagoslovi koje su primili od Boga postaju preprekom koja odvaja njihovu dušu od njihova Stvoritelja i Otkupitelja. Ne žele da ih se ometa u njihovim zemaljskim pothvatima, pa kažu glasniku milosti: "Zasad idi, a kad nađem vremena, pozvat ću te." Djela 24:25. Drugi navode kako bi mogli imati problema u svojim društvenim kontaktima kad bi prihvatili Božji poziv. Kažu da si ne mogu dopustiti narušavanje skladnih odnosa sa svojim rođacima i poznanicima. Time dokazuju da su isti kao i uzvanici opisani u Kristovoj priči. Gospodar gozbe gleda na njihove izgovore kao na prezrivo odbijanje svog poziva.

Čovjek koji je rekao: "Oženio sam se i zato ne mogu doći", predstavlja veliku grupu ljudi u današnje vrijeme. Mnogi dopuštaju da ih njihove žene ili muževi spriječe da se ne odazovu Božjem pozivu. Muž kaže: "Premda znam što mi je dužnost, ne mogu to učiniti jer se moja žena protivi. Uz takav njezin stav bilo bi mi izuzetno teško držati se svojih uvjerenja." Žena pak čuje milostivi poziv: '"Dođite, sve je već gotovo!", ali kaže: 'Molim te, ispričaj me!' Moj muž odbija prihvatiti poziv milosti. Kaže da ga njegov posao sprječava u tome. Moram biti uz svog muža i stoga ni ja ne mogu doći.'" Srca djece dirnuta su pozivom milosti. Željeli bi doći, ali budući da vole oca i majku koji se pak ne odazivaju evanđeoskom pozivu, misle kako se ne može ni od njih očekivati da dođu. I tako i djeca kažu: "Molim te, ispričaj me!" (224)

Svi oni odbijaju Spasiteljev poziv jer se boje razdora u obitelji. Misle kako će svojim odbijanjem da se pokore Bogu osigurati svome domu mir i sreću, ali to je varka. Oni koji siju sebičnost, sebičnost će i požeti. Odbacujući Kristovu ljubav, odbacuju jedinu mogućnost da ljudskoj ljubavi osiguraju čistoću i postojanost. Takvi ljudi ne samo što će izgubiti Nebo, nego neće istinski uživati ni u onome zbog čega su žrtvovali Nebo.

Domaćin u priči, vidjevši kako su uzvanici reagirali na Njegov poziv na gozbu, rasrdi se "i zapovjedi slugi svojemu: 'Idi brzo van na ceste i ulice gradske i dovedi ovamo prosjake i sakate, slijepe i hrome!"'

Domaćin se okrenuo od onih koji su prezreli njegovu velikodušnost i uputio poziv onima koji nisu bili bogati, koji nisu posjedovali kuće ni zemljišta. Pozvao je siromašne i gladne koji će cijeniti gozbu koju im je pripremio. "Zaista, kažem vam," rekao je Krist, "carinici i bludnice dolaze još prije vas u kraljevstvo Božje." Matej 21:31. Ma kako bili nevaljali neki pojedinci koje ljudi preziru i izbjegavaju ih, oni ipak nisu ni preniski ni prebijedni da ih Božja ljubav ne bi zamijetila. Krist žarko želi da ljudska bića, izmučena brigama, malaksala i potištena, dođu k Njemu. Čezne za tim da im daruje svjetlost, radost i mir koji se nigdje drugdje ne mogu naći. I prema najvećim grješnicima osjeća duboko, iskreno sažaljenje i ljubav te šalje svog Svetoga Duha da nježno bdije nad njima i pokuša ih privući k Njemu. (225)

Sluga koji je doveo siromašne i slijepe javio je svom gospodaru: '"Gospodaru, zapovijed je tvoja izvršena, ali još ima mjesta.' Tada reče gospodar slugi: 'Izađi na seoske putove i među ograde, te natjeraj sve da dođu, da mi se napuni kuća."' Ovdje je Krist upozorio na evanđeoski rad izvan granica židovstva, na putove i slabije poznata mjesta na ovom svijetu.

Pavao i Bamaba, koji su poslušali ovu zapovijed, rekli su Židovima: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni." Djela 13:46-48.

Evanđeoska poruka koju su propovijedali Kristovi učenici bila je objavljivanje Njegova prvog dolaska. Ona je nosila ljudima dobre vijesti o spasenju po vjeri u Krista. Upućivala je na Njegov drugi dolazak u slavi, kada će ponovno doći da spasi svoj narod, te nudila ljudima nadu da će vjerom i poslušnošću biti dionici baštine svetih u svjetlosti. Ta poruka navješćuje se i danas ljudima, ali je sada povezana s najavom da je drugi Kristov dolazak pred vratima. Znaci koje je On sam dao u vezi sa svojim dolaskom već su se ispunili i - prema onome što naučava Božja riječ - možemo znati daje Gospod pred vratima. (226)

Ivan je u Otkrivenju navijestio objavljivanje evanđeoske poruke neposredno pred drugi Kristov dolazak. Vidio je drugoga anđela "gdje leti posred neba, koji je imao da propovijeda vječno evanđelje onima, koji stanuju na zemlji, i svakome narodu i plemenu i jeziku i puku. I govoraše velikim glasom: "Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova, i poklonite se onome, koji je stvorio nebo i zemlju, more i izvore vodene." Otkrivenje 14:6,7.

U proročanstvu - nakon upozorenja o približavanju suda i poruka koje su povezane s tim upozorenjem - slijedi dolazak Sina čovječjeg na nebeskim oblacima. Objavljivanje suda je najava da je drugi Kristov dolazak vrlo blizu, i ono se naziva vječnim evanđeljem. Time je propovijedanje drugoga Kristovog dolaska, i najavljivanje kako je taj događaj vrlo blizu, prikazano kao bitan dio evanđeoske poruke. (227)

Biblija kaže da će u posljednjim danima ljudi biti posve obuzeti svjetovnim poslovima, zadovoljstvima i stjecanjem novca. Bit će slijepi za vječne istine. Krist kaže: "Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti za dolaska Sina Čovječjega. Kao što su ljudi jeli i pili, ženili se i udavali u vrijeme što je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa uđe u lađu, a da ništa nisu naslućivali dok ne dođe potop i sve ih odnese, tako će biti i za dolaska Sina Čovječjega." Matej 24:37-39.

A danas je doista tako. Ljudi su u neprestanoj trci za dobitkom i sebičnim uživanjima kao da uopće nema ni Boga, ni Neba, ni vječnog života. U Noino doba poslano je upozorenje da dolazi potop kako bi se ljudi uplašili zbog svoje bezbožnosti te ujedno kao poziv da se pokaju. Tako je i cilj poruke o skorom Kristovom dolasku da se ljudi trgnu iz svoje obuzetosti svjetovnim stvarima i postanu svjesni onoga što je vječno kako bi bili u stanju poslušati poziv na Gospodnju gozbu.

Evanđeoski poziv treba uputiti cijelome svijetu - "svakome narodu i plemenu i jeziku i puku." Otkrivenje 14:6. Zadnja poruka opomene i milosrđa mora svojom slavom rasvijetliti cijelu Zemlju. Mora doprijeti do svih društvenih slojeva, do bogatih i siromašnih, do visokih i niskih. "Izađi na seoske putove i među ograde", kaže Krist, "te natjeraj sve da dođu, da mi se napuni kuća."

Svijet propada zbog nepoznavanja evanđelja. Vlada glad za Božjom riječju. Malo ih je koji propovijedaju Božju riječ nepomiješanu s ljudskim predajama. Premda ljudi imaju Bibliju, ne primaju blagoslove koje je Bog upravo za njih stavio u svoju riječ. Gospod poziva svoje sluge da odnesu Njegovu poruku ljudima. Riječ vječnoga života mora se dati onima koji propadaju u svojim grijesima. (228)

"U nalogu: "Iziđite na putove i među ograde", Krist je izložio zadaću svih onih koje je pozvao da rade u Njegovo ime. Cijeli svijet je radno polje za Kristove sluge, cijela ljudska obitelj njihovi su slušatelji. Gospod želi da se Njegova riječ puna milosti odnese svakoj duši.

Sve se to mora pretežno izvršiti osobnim radom. To je bila i Kristova metoda. On je uglavnom osobno razgovarao s ljudima. Predano je radio i kad gaje slušala samo jedna osoba. Cesto se događalo da se preko te jedne duše Njegova poruka prenese tisućama drugih.

Ne smijemo čekati da duše dođu k nama, već ih moramo potražiti tamo gdje se nalaze. Kad se Božja riječ govori s propovjedaonice, to je tek početak rada. Ima mnogo ljudi do kojih evanđelje nikada neće doći ako im ga ne odnesemo.

Poziv na gozbu najprije je upućen židovskom narodu, narodu čiji su pripadnici pozvani da budu učitelji i vođe ostalim ljudima, narodu koji je imao proročke svitke koji su pretkazivali Kristov dolazak i kome je bila povjerena simbolična služba u hramu koja je upućivala na Kristovu misiju. Da su svećenici i narod poslušali poziv, pridružili bi se Kristovim glasnicima i zajedno s njima upućivali svijetu evanđeoski poziv. Istina im je predana da bi je mogli prenositi drugima. Kad su odbili poziv, on je upućen siromašnima, sakatima, kljastima i slijepima, carinicima i giješnicima. Na isti način evanđeoski je poziv upućen neznabošcima. No on se najprije mora odnijeti onima "na putovima", to jest ljudima koji imaju vodeću ulogu u svijetu, učiteljima i vođama naroda. (229)

Gospodnji glasnici moraju to imati na umu. Pastirima stada - dakle učiteljima koje je Bog postavio - taj poziv treba uputiti kao Božju riječ koja se ima poslušati. One koji pripadaju višim društvenim slojevima treba potražiti s nježnom ljubavlju i bratskom pažnjom. Ljudi na povjerljivim položajima u poslovnom svijetu, ljudi velikih istraživačkih sposobnosti i znanstvenih dostignuća, ljudi genijalna uma, učitelji evanđelja do kojih još nisu doprle posebne istine za današnje vrijeme - oni su prvi koji trebaju čuti poziv i njima se prvima mora donijeti vijest.

I za bogate treba nešto učiniti kako bi postali svjesni da su odgovorni za nebeske darove koji su im povjereni. Treba ih podsjetiti da će morati položiti račun Onome koji će suditi živima i mrtvima. Za bogate trebate raditi s ljubavlju i u Božjem strahu. Oni se najčešće uzdaju u svoje bogatstvo i nisu svjesni u kakvoj se opasnosti nalaze. Treba im skrenuti pozornost na stvari trajne vrijednosti. Moraju duhovnim očima sagledati Krista koji je utjelovljenje istinske dobrote i koji kaže: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako." Matej 11:28-30.

Ljudima koji zauzimaju visok položaj u svijetu zbog svojeg obrazovanja, bogatstva ili zvanja, rijetko se osobno govori o stvarima koje se tiču njihove vlastite duše. Mnogi koji rade u Božjem djelu ustručavaju se prići toj društvenoj klasi, ali ne bi trebalo biti tako. Kad bi se čovjek utapao, ne bismo stajali po strani i gledali ga kako umire zato što je odvjetnik, poduzetnik ili sudac. Kad bismo vidjeli da neka osoba srlja u ponor, ne bismo oklijevali da je povučemo natrag ma kakav bio njezin položaj ili zvanje, pa stoga ne smijemo oklijevati ni kad se radi o tome da opomenemo ljude da njihovoj duši prijeti pogibelj. (230)

Nikoga se ne smije zapostaviti samo zato što je naizgled posve obuzet svjetovnim stvarima. Mnogi koji se nalaze vrlo visoko na društvenoj ljestvici utučeni su i potišteni, siti taštine. Nemaju duševni mir i čeznu za njim. Na samom vrhu društva ima ljudi gladnih i žednih spasenja. Mnogi bi prihvatili pomoć kad bi im Gospodnji radnici osobno pristupili, na ljubazan način, srcem koje je postalo nježno zahvaljujući Kristovoj ljubavi.

Uspjeh evanđeoske poruke ne ovisi o učenim govorima, rječitim svjedočanstvima ni velikim dokazima. On ovisi samo o tome koliko je ta poruka jednostavna i prilagođena dušama koje gladuju za kruhom života. "Što moram činiti da postignem život vječni?" - to je pitanje koje muči njihovu dušu. Marko 10:17. (231)

Tisuće ljudi može se pridobiti na najjednostavniji i najskromniji način. Istaknuti intelektualci, koje svijet smatra najdarovitijim ljudima i ženama, često su potaknuti jednostavnim riječima onih koji ljube Boga i koji mogu o tome govoriti tako prirodno kao što svjetovni ljudi govore o onome što ih najviše zanima.

Dobro pripremljen i prostudiran govor često ima slab utjecaj, ali zato istinite i iskrene riječi Božjeg sina ili kćeri, izgovorene jednostavno i prirodno, imaju silu i mogu otvoriti vrata srca koja su dugo bila zatvorena za Krista i Njegovu ljubav.

Onaj tko radi za Krista treba imati na umu da ne smije raditi u svojoj sili. Treba se čvrsto držati Božjeg prijestolja, vjerom u Njegovu silu koja može spasiti. Neka se bori s Bogom u molitvi, a potom neka radi koristeći se svim sredstvima koja mu je Bog dao. Sveti Duh će mu dati silu, a anđeli kao službujući duhovi bit će uz njega kako bi istina djelovala na srca ljudi.

Da su vođe i učitelji u Jeruzalemu prihvatili istinu koju je Krist donio, njihov bi grad postao veliki misionarski centar. Otpadnički Izraelci bi se obratili, veliko bi se mnoštvo pridobilo za Gospoda, a oni bi vrlo brzo odnijeli evanđelje do svih dijelova svijeta. I danas, kad bi se mogli pridobiti za Krista utjecajni i sposobni ljudi, preko njih bi se moglo izvršiti veliko djelo na uzdizanju onih koji su pali u grijeh, skupljanju onih koji su izopćeni iz društva i širenju vijesti spasenja po cijelom svijetu. Evanđeoski bi se poziv brzo uputio svima i skupili bi se gosti za Gospodnju gozbu.

Ipak, ne smijemo misliti samo na velike i darovite ljude, a zanemariti siromašnije slojeve. Krist poučava svoje vjernike da odu i k onima "na putovima i među ogradama", onima u svijetu koji su siromašni i niski. U dvorištima i uličicama velikih gradova, na osamljenim seoskim puteljcima, žive obitelji i pojedinci - možda stranci u tuđoj zemlji - koji nisu povezani ni s jednom crkvom i koji u svojoj osamljenosti misle da ih je Bog zaboravio. Oni ne znaju što bi trebali učiniti da se spase. Mnogi su duboko ogrezli u grijeh. Mnogi su u nevolji. Tišti ih patnja i oskudica, pali su u malodušnost i ne vjeruju ni u što. Tište ih sve moguće bolesti tijela i duše. Željeli bi naći utjehu i olakšanje za svoje patnje, a sotona ih navodi da to potraže u razvratu i čulnim užicima koji vode u propast i smrt. Nudi im sodomsku jabuku koja će se pretvoriti u pepeo na njihovim usnama. Troše svoj "novac na ono što kruh nije, i nadnicu svoju na ono što ne siti." Izaija 55:2. (232)

U tim patnicima moramo vidjeti one koje je Krist došao spasiti. On im upućuje poziv: "O, vi žedni svi, dođite na vode; i koji nemate novaca, dođite, kupujte i jedite! Kupujte bez novaca i bez cijene vina i mlijeka! . . . Priklonite svoje uho i dođite k meni; slušajte, i živjet će vaša duša." Izaija 55:1-3.

Bog je dao posebnu zapovijed da pažljivo postupamo prema strancu, prognaniku i prema nesretnim dušama koje su slabe u moralnom pogledu.

Mnogi koji izgledaju potpuno ravnodušni i nezainteresirani za vjerske stvari, u svom srcu ipak čeznu za mirom i spokojem. Iako su možda posve ogrezli u grijeh, postoji mogućnost da se i njih spasi.

Kristove sluge moraju slijediti Njegov primjer. Idući od mjesta do mjesta, Krist je tješio napaćene i liječio bolesne. Potom im je iznosio velike istine o svom kraljevstvu. To djelo trebaju vršiti i Njegovi sljedbenici. Kad olakšate ljudima tjelesne boli, naći ćete način da zadovoljite i potrebe duše. Možete ih uputiti na razapetog Spasitelja i govoriti im o ljubavi velikog Liječnika koji jedini ima moć vratiti zdravlje. (233)

Recite jadnim klonulim dušama, koje su odlutale krivim putem, da ne trebaju pasti u očaj. Premda su griješili i nisu izgradili ispravan karakter, Bog će ih rado iscijeliti i dati im radost svog spasenja, jer Mu je posebno drago kad od naizgled beznadnog čovjeka, preko kojeg je radio sotona, može napraviti podanika svoje milosti. Raduje se što ih spašava od gnjeva koji će pogoditi neposlušne. Recite im da postoji lijek za svaku dušu i da se svi mogu očistiti, recite im da i za njih ima mjesta za Gospodnjim stolom. On čeka da im poželi dobrodošlicu.

Oni koji odlaze "na putove i među ograde" naći će i druge, posve različita karaktera, koji također trebaju njihovu pomoć. Ima ljudi koji žive u skladu sa svjetlošću koju su primili i služe Bogu kako najbolje znaju, ali su svjesni da za njih treba još mnogo učiniti, kao i za one oko njih. Čeznu za većom spoznajom Boga, jer su tek počeli nazirati svjetlucanje sjajnije svjetlosti. U suzama mole da im Bog pošalje blagoslov koji očima vjere naziru u daljini. Takve se duše mogu naći usred bezakonja velikih gradova. Mnogi od njih žive u vrlo skromnim prilikama pa stoga prolaze neopaženi u svijetu. O mnogim takvim ljudima propovjednici i crkve ništa ne znaju, no oni su Gospodnji svjedoci u jadnom i bijednom okružju u kome žive. Imali su malo svjetlosti i malo prilike za kršćanski odgoj, ali usprkos tome što ni sami nemaju odjeće, što su gladni i smrzavaju se, trude se pomoći drugima. Oni koji obilno uživaju u mnogim darovima Božje milosti trebaju potražiti takve duše, posjetiti ih u njihovim domovima i uz pomoć sile Svetoga Duha pomoći im u njihovoj nevolji i siromaštvu. Proučavajte Bibliju s njima i molite se s njima s onom jednostavnošću kojom vas može nadahnuti Sveti Duh. Krist će dati svojim slugama one riječi koje će za dušu koja ih sluša biti poput nebeskog kruha. Dragocjeni blagoslovi prenosit će se od srca do srca, od jedne obitelji do druge. (234)

Zapovijed dana u Kristovoj usporedbi: "Natjerajte ih da dođu", često je bila krivo tumačena. Smatralo se kako je to uputa da ljude treba silom natjerati da prihvate evanđelje. No ta zapovijed zapravo želi naglasiti koliko je poziv hitan i stvaran. Evanđelje se nikada ne koristi silom u privođenju ljudi Kristu. Evanđeoski poziv glasi: "O, vi žedni svi, dođite na vode." Izaija 55:1. "I Duh i Zaručnica govore: "Dođi!"... Tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!" Otkrivenje 22:17. Sila Božje ljubavi "tjera" nas da dođemo.

Spasitelj kaže: "Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom." Otkrivenje 3:20. On se ne da odbiti ni porugom, ni prezirom, ni prijetnjom, već uporno traži izgubljenog govoreći: "Kako da te dam?" Hošea 11:8. Iako tvrdokorno srce odbija Njegovu ljubav, Krist se vraća i moli još usrdnije: "Evo stojim na vratima i kucam." Uvjeravajuća sila Njegove ljubavi "tjera" duše da dođu k Njemu, a one kažu Kristu: "Velikim me je učinila dobrota tvoja." Psalam 18:35.

Krist će svojih glasnicima dati istu onu ljubav punu usrdne čežnje kojom je i sam tražio izgubljene. Ne smijemo samo reći: "Dođi!" Ima ljudi koji čuju poziv, ali uši su im odviše otupjele da bi shvatili njegovo značenje, a oči toliko zaslijepljene da ne vide u onome što im se nudi ništa dobrog za sebe. Mnogi su svjesni koliko su duboko pali pa kažu: "Nisam dostojan da mi se pomogne. Ostavite me na miru!" No Božji radnici ne smiju odustati. S nježnom ljubavlju, punom sažaljenja, podižite malodušne i bespomoćne. Ulijte im svoju hrabrost, svoju nadu i svoju silu. Svojom ljubavlju “natjerajte” ih da dođu. "Druge spašavajte otimajući ih ognju, trećima se pak smilujte sa strahom." Juda 22, 23. (235)

Budu li Božje sluge živjele s Bogom u vjeri, On će dati silu njihovoj vijesti. Bit će u stanju tako prikazati Njegovu ljubav i opasnost koja prijeti ako se odbaci Božje milosrđe, da će ljudi biti “prisiljeni” prihvatiti evanđelje. Krist će učiniti čudesne stvari ako ljudi izvrše svoj dio posla koji im je Bog povjerio. Danas se u ljudskim srcima može izvršiti tako velika promjena kao što se to nikada nije moglo u proteklim naraštajima. John Bunyan, nekoć tako raskalašen i hulitelj, i John Newton, nekoć trgovac robljem, spašeni su i počeli su propovijedati razapetog Spasitelja. I među današnjim ljudima ima Bunyana i Newtona koje se može spasiti. Kad se ljudska sila udruži i surađuje s božanskom, moći će se vratiti k Bogu mnogi koji su odlutali od Njega, a oni će potom sa svoje strane nastojati obnoviti Božju sliku u drugima. Ima ljudi koji su živjeli u oskudnim prilikama, koji su išli krivim putem jer nisu znali za bolji. Njima će zasjati zrake svjetlosti. I njima će biti upućene riječi koje je Krist rekao Zakeju: "Danas želim biti u tvojoj kući" (Luka 19:5), i tada će se vidjeti da će srca onih, koji su izgledali kao okorjeli grješnici, postati nježna kao u djeteta zato što se Krist udostojao pogledati ih. Mnogi će doći iz najvećih dubina zablude i grijeha i zauzeti mjesta onih koji su imali sve mogućnosti i prednosti ali ih nisu cijenili. Bit će ubrojeni u Božje odabranike i miljenike, a kada Krist preuzme svoje kraljevstvo, stajat će uz Njegovo prijestolje.

Ali "pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori!" Hebrejima 12:25. Isus je rekao: "Nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere." Luka 14:24. Odbili su poziv i nitko od njih neće biti ponovno pozvan. Odbacujući Krista Židovi su otvrdnuli svoja srca i, predavši se sotoninoj sili, više nisu bili u stanju primiti Kristovu milost. Isto se događa i danas. Ako ne cijenimo Božju ljubav i ako ona ne postane vladajuće načelo koje omekšava i pokorava dušu, bit ćemo potpuno izgubljeni. Gospod nam ne može dati veći dokaz svoje ljubavi nego što je dao. Ako Isusova ljubav ne smekša srce, ono ne može biti dimuto ni na koji drugi način. (236)

Svaki put kad odbijete poslušati poruku milosti, postajete još tvrdokomiji u svom nevjerovanju. Svaki put kad ne otvorite Kristu vrata svog srca, sve manje ste spremni slušati Njegov glas koji vam se obraća i tako umanjujete svoje izglede da se odazovete i na zadnji poziv milosti kad vam bude upućen. Ne dopustite da o vama bude zapisano kao o starim Izraelcima: "Eliraim se udružio s idolima; ostavi ga!" Hošea 4:17. Ne dopustite da Krist plače nad vama kao što je plakao nad Jeruzalemom: "Koliko puta sam htio skupiti tvoju djecu, kao što kvočka skuplja svoje piliće pod svoja krila, a vi to niste htjeli. Eto, ostavit će vam se vaša kuća pusta." Luka 13:34, 35.

Živimo u vrijeme kad se čovječanstvu upućuje zadnja poruka milosti i zadnji poziv. Zapovijed: "Iziđite na putove i među ograde", sada je u završnoj fazi i ubrzo će se potpuno izvršiti. Kristov poziv bit će upućen svakoj duši. Glasnici govore: "Dođite, sve je već gotovo!" Nebeski anđeli još uvijek rade zajedno s ljudima. Sveti Duh potiče vas na sve moguće načine kako bi vas "natjerao" da dođete. Krist budno pazi ne bi li opazio kakav znak koji bi potvrdio da se miče zasun i da Mu otvarate vrata svog srca da može ući. Anđeli čekaju da odnesu na Nebo vijest daje pronađen još jedan izgubljeni grješnik. Nebeske čete čekaju spremne da zasviraju na harfama i zapjevaju pjesmu radosti što je još jedna duša prihvatila poziv na evanđeosku gozbu. (237)

  • Pregleda: 48