3 Najprije stabljika, potom klas

Marko 4:26-29

Usporedba o sijaču izazvala je brojna pitanja. Neki od slušatelja zaključili su iz nje da Krist neće uspostaviti zemaljsko kraljevstvo pa su stoga mnogi bili znatiželjni i zbunjeni. Uočivši njihovu zbunjenost, Krist je upotrijebio i druge slikovite prikaze nastojeći odvratiti njihove misli od očekivanja zemaljskog kraljevstva i usmjeriti ih na djelovanje Božje milosti u čovjekovoj duši.

"I proslijedi: 'Tako, kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme na zemlju; on spava i ustaje noću i danju. Sjeme niče i raste, a da on o tome ništa ne zna. Zemlja sama od sebe donosi rod, najprije stabljiku, zatim klas - potom pun klas zrna. A kad plod dopusti, odmah primiče srp, jer je vrijeme žetve.'"

Gospodar koji "primiče srp jer je vrijeme žetve" nije nitko drugi do sam Krist. On je taj koji će u posljednji veliki dan požeti zemaljsku žetvu. No sijačem koji sije sjeme prikazani su oni koji rade za Krista. Za sjeme je rečeno da "niče i raste, a da on o tome ništa ne zna," a to se ne može odnositi na Božjeg Sina. Krist ne spava u svojoj službi, već bdije dan i noć. On zasigurno zna kako sjeme raste. (62)

Usporedba o sjemenu otkriva nam da Bog djeluje u prirodi. Sjeme ima u sebi klicu života koju je u njega usadio sam Bog. Ipak, kad bi bilo prepušteno samo sebi, sjeme ne bi imalo silu da iznikne. Čovjek mora obaviti svoj dio posla kako bi pomogao da biljka uzraste. Mora pripremiti i nagnojiti zemljište i posijati sjeme. Mora izorati brazde. No postoji granica iznad koje ne može više ništa učiniti. Nikakva ljudska sila ni mudrost ne mogu iz sjemena stvoriti živu biljku. Može se čovjek naprezati do krajnjih granica, ali ipak ovisi o Onome koji je povezao sjetvu i žetvu čudesnom vezom svoje svemoćne sile.

U sjemenu je život, u zemlji je sila; pa ipak, kad bezgranična Božja sila ne bi djelovala dan i noć, sjeme ne bi donijelo plod. On mora poslati pljuskove da natope žedna polja, sunce mora davati toplinu, životna sila mora prostrujati kroz zakopano sjeme. Samo Stvoritelj, koji je usadio u njega život, može ga i probuditi. Svako sjeme raste i svaka se biljka razvija samo zahvaljujući Božjoj sili.

"Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima." Izaija 61:11. Duhovno sijanje nalik je onome u prirodi: onaj tko poučava istinu mora nastojati pripremiti tlo duše i mora posijati sjeme, ali sila - koja jedina može dati život - dolazi od Boga. Postoji granica iznad koje su svi ljudski napori uzaludni. Premda moramo propovijedati Božju riječ, nemamo silu koja može oživjeti dušu i dovesti do toga da "nikne pravda i hvala". Tu mora djelovati sila koja je iznad ljudske. Samo kroz djelovanje božanskog Duha riječ će imati životnu silu da obnovi dušu na vječni život. To je ono što je Krist nastojao objasniti učenicima. Učio ih je da u njima nema ničega što bi njihov rad moglo učiniti uspješnim; samo čudotvorna Božja sila može Njegovu riječ učiniti djelotvornom. (63)

Rad sijača je rad vjere. On ne može shvatiti tajnu klijanja i rasta sjemena, no ima povjerenja u silu kojom Bog djeluje na bilje da cvjeta. Sijući sjeme u zemlju sijač naizgled uzalud baca dragocjeno zmje koje bi moglo dati kruh njegovoj obitelji. No on se zapravo samo odriče trenutnog dobra da bi zauzvrat dobio puno više. Baca sjeme u nadi da će ga u obilnoj žetvi dobiti mnogostruko više. Tako moraju raditi i Kristove sluge, nadajući se da će posijano sjeme donijeti žetvu. (64)

Dobro sjeme može neko vrijeme nezamijećeno ležati u hladnom, sebičnom i svjetovnom srcu, bez naznaka da je uhvatilo korijen, no kasnije, kad Dah Svetoga Božjeg Duha dotakne dušu, skriveno sjeme nikne i na kraju donese plod na Božju slavu. Ne znamo hoće li naš životni rad donijeti ovakav ili onakav rod i ne trebamo si ni postavljati takva pitanja; na nama je da vršimo svoj posao, a ishod svog rada prepustimo Bogu. "Ujutro sij svoje sjeme, a navečer nek ti ruka ne počiva." Propovjednik 11:6. Božji zavjet s ljudskim rodom glasi: "Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve... nikada prestati neće." Postanak 8:22. Pouzdajući se u to obećanje, poljodjelac ore i sije. I mi u svom radu na sijanju duhovnog sjemena moramo se isto tako pouzdati u Božje obećanje: "Tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah." Izaija 55:11. "Išli su plačući noseći sjeme sjetveno; vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje." Psalam 126:6.

Klijanje sjemena predstavlja početak duhovnog života, a razvitak biljke je lijepa slika kršćanskog rasta. Kako je u prirodi, tako je i u duhovnom: nema života bez rasta. Biljka mora ili rasti ili uginuti. Kao što se rast biljke odvija u tišini i neprimjetno ali stalno, tako je i s razvojem kršćanskog života. Na svakom stupnju razvoja naš život može biti savršen; štoviše, ispuni li se namjera koju Bog ima za nas, neprestano ćemo napredovati. Rad na posvećenju traje cijeli život. Dolazeći u razne prilike, stjecat ćemo bogatije iskustvo i sve veću spoznaju. To će nam pomoći da postanemo jači kako bismo mogli nositi odgovornosti, a sa svakim novim iskustvom postajat ćemo sve savršeniji. (65)

Biljka raste jer dobiva ono što je Bog odredio za njezin rast. Pušta korijen u zemlju, upija sunčeve zrake, rosu i kišu, a iz zraka prima sastojke nužne za život. Na isti način mora rasti i kršćanin, surađujući s božanskim. Svjesni svoje bespomoćnosti, moramo iskoristiti svaku priliku koja nam se pruža kako bismo stekli bogatije iskustvo. Kao što biljka pušta korijen u zemlju, tako i mi moramo biti duboko ukorijenjeni u Kristu; kao što biljka upija sunčeve zrake, rosu i kišu, tako i mi moramo otvoriti svoje srce djelovanju Svetoga Duha. "Ne silom niti snagom, već Duhom mojim! - riječ je Jahve nad Vojskama." Zaharija 4:6. Ako su naše misli usredotočene na Krista, On će nam doći "poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju." Hošea 6:3. Pojavit će se poput Sunca Pravednosti, "sa zdravljem u zrakama." Malahija 4:2. Procvast ćemo "kao ljiljan", proklijati "kao žito", zelenjeti se poput vinograda i čempresa. Hošea 14:6,8. Oslanjajući se neprestano na Krista kao na svog osobnog Spasitelja, uzrast ćemo u svemu do Njegove mjere, jer On je naš uzor. (66)

Pšenica razvije "najprije stabljiku, zatim klas - potom pun klas zrna." Ratar sije sjeme i njeguje biljku da bi dobio žito. Proizvodi kruh za gladne i sjeme za buduću žetvu. Tako i božanski Sijač očekuje žetvu kao nagradu za svoj rad i žrtvu. Krist želi obnoviti svoj lik u srcima ljudi, a to čini preko onih koji vjeruju u Njega. Cilj kršćanskog života je donošenje ploda, to jest obnova Kristova karaktera u vjernicima kako bi se preko njih obnovio i u drugima.

Biljka ne klija, ne raste i ne donosi plod za sebe, već "da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo." lzaija 55:10. Isto tako nijedan čovjek ne smije živjeti za sebe. Kršćanin je na ovom svijetu Kristov predstavnik koji treba spašavati druge duše.

U životu koji je usredotočen na sebe ne može biti rasta ni ploda. Ako ste prihvatili Krista kao svog osobnog Spasitelja, morate zaboraviti na sebe i nastojati pomoći drugima. Govorite o Kristovoj ljubavi, o Njegovoj dobroti. Izvršite svaku dužnost koja se postavlja pred vas. Neka vam na srcu leži dobrobit ljudskih duša i svim silama radite na spašavanju izgubljenih. Kad primite Kristov Duh - Duh nesebične ljubavi i rada za druge - rasti ćete i donositi plod. U vašem će karakteru sazrijeti plodovi Duha. Vaša će vjera rasti, uvjerenje postajati sve dublje, ljubav sve savršenija. Sve više ćete odsjajivati Kristov čist, plemenit i mio lik. (67)

"Plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost." Galaćanima 5:22, 23. Taj plod nikada ne može propasti nego će, prema svojoj vrsti, donijeti žetvu za vječni život. (68)

"A kad plod dopusti, odmah primiče srp, jer je vrijeme žetve." Krist čezne da se otkrije u svojoj crkvi. Kad se Kristov karakter bude savršeno odražavao u Njegovom narodu, tada će On doći po njih i priznati ih kao svoje.

Prednost je svakog kršćanina ne samo da očekuje dolazak našeg Gospoda Isusa Krista, već i da ga ubrza. (2. Petrova 3:12). Kad bi svi koji priznaju Njegovo ime donosili plod u Njegovu slavu, ubrzo bi cijeli svijet bio zasijan sjemenom evanđelja. Posljednja velika žetva ubrzo bi sazrela i Krist bi došao skupiti dragocjenu pšenicu. (69)

  • Pregleda: 43