24 Bez svadbenog ruha

Matej 22:1-14

Usporedba o svadbenom ruhu pruža nam izuzetno značajnu pouku. Svadbom je prikazano sjedinjenje čovječanstva s božanstvom; svadbeno ruho predstavlja karakter koji moraju imati svi koji će biti proglašeni prikladnima da budu gosti na svadbi.

U ovoj usporedbi, kao i u onoj o velikoj večeri, prikazan je evanđeoski poziv upućen Židovima kojeg su oni odbacili, te poziv milosti upućen neznabošcima. No ona prikazuje još veću uvredu koju su domaćinu nanijeli oni koji su odbili poziv, kao i još strašniju kaznu koja ih je snašla. Poziv je uputio kralj, dakle onaj koji ima vlast zapovjediti. Bila je to velika čast, ali je uzvanici nisu cijenili. Prezreli su kraljev autoritet. I dok su domaćinov poziv primili ravnodušno, kraljev su dočekali s uvredom i posegnuli i za ubojstvom. Njegovim su se slugama rugali, zlostavljali ih i ubijali. Domaćin, vidjevši daje njegov poziv primljen s omalovažavanjem, rekao je kako nijedan od onih koji su pozvani neće okusiti njegovu večeru. No one koji su uvrijedili kralja čekalo je nešto gore od isključenja s gozbe. "Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." (307)

U obje priče na gozbu su došli novi gosti, ali druga priča govori kako su se svi uzvanici morali pripremiti za svadbenu večeru. Oni koji to nisu učinili, izbačeni su. "Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenog ruha?' A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'

Poziv na gozbu uputili su Kristovi učenici. Naš Gospod poslao je dvanaestoricu, a kasnije sedamdesetoricu, da propovijedaju kako se približilo kraljevstvo nebesko i pozivaju ljude da se pokaju i vjeruju evanđelje. No ljudi nisu poslušali poziv. Oni koje su pozvali na svečanost, nisu došli. Ponovno su poslane sluge s porukom: "Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!" Bila je to poruka upućena Zidovima nakon Kristova raspeća, ali je taj narod, koji je tvrdio daje poseban Božji narod, odbacio evanđelje koje im je doneseno u sili Svetoga Duha. Mnogi su to učinili s najvećim prezirom i omalovažavanjem. Drugi su bili tako ogorčeni kad im je ponuđeno spasenje i oprost za odbacivanje Gospoda slave, da su se okrenuli protiv onih koji su im donijeli tu poruku. Nastalo je "veliko progonstvo." Djela 8:1. Mnoštvo ljudi i žena bačeno je u tamnice, a neki Gospodnji glasnici, poput Stjepana i Jakova, pogubljeni su.

Time je židovski narod zapečatio svoje odbacivanje Božje milosti. Ishod toga Krist je prorekao u svojoj priči: Kralj "posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." Izrečena osuda ispunila se nad Židovima kad je Jeruzalem razoren, a narod raspršen. (308)

Treći poziv predstavlja upućivanje evanđeoskog poziva neznabošcima. Kralj reče: "Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!"

Kraljeve sluge "iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju." Bilo je to šaroliko društvo. Neki od njih nisu imali ništa više poštovanja prema kralju koji je priredio gozbu od onih koji su odbacili poziv. Uzvanici kojima je najprije upućen poziv mislili su kako si ne mogu dopustiti žrtvovanje svjetovnih prednosti radi prisustvovanja kraljevoj gozbi. Neki pak od onih koji su prihvatili poziv, mislili su samo na svoju korist. Došli su se dobro pogostiti, ali nisu imali nikakvu želju odati čast kralju.

Kada je kralj došao pogledati goste, otkrio se pravi karakter svih uzvanika. Za svakoga gosta na gozbi bilo je priređeno svadbeno ruho. To ruho bilo je kraljev dar. Nošenjem ruha gosti su pokazivali svoje poštovanje prema domaćinu. No jedan je čovjek bio odjeven u svoju običnu građansku odjeću. Odbio je izvršiti pripremu koju je kralj zahtijevao. Prezrivo je odbio odjenuti ruho pripremljeno za njega uz tako veliku cijenu. Time je uvrijedio svoga gospodara. Na kraljevo pitanje: "Kako si ovamo ušao bez svadbenog ruha?", nije mogao ništa odgovoriti. Time je sam sebe osudio. Tada reče kralj: "Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu." (309)

Provjerom gostiju, koju kralj provodi na gozbi, prikazan je Božji sud. Gosti na evanđeoskoj svečanosti su oni koji tvrde da služe Bogu - oni čija su imena zapisana u knjizi života. No nisu svi koji tvrde da su kršćani doista pravi učenici. Prije dodjele konačne nagrade mora se donijeti odluka tko je dostojan i prikladan za nasljedstvo pravednika. Ta se odluka mora donijeti prije drugog Kristovog dolaska na nebeskim oblacima, jer kada On dođe, s Njim dolazi i Njegova nagrada da svakome da "po djelima njegovim." Otkrivenje 22:12 Prije Njegova dolaska, dakle, bit će ispitana djela svakoga čovjeka i svaki će Kristov sljedbenik biti nagrađen prema svojim djelima.

U nebeskim dvorovima odvija se istražni sud dok još ljudi žive na Zemlji. Pred Bogom se ispituju životi svih koji tvrde da su Njegovi sljedbenici. Svi se provjeravaju prema onome što je zapisano u nebeskim knjigama, i sudbina sviju bit će zauvijek zapečaćena prema djelima koja su učinili.

U Isusovoj priči svadbenim je ruhom predstavljen čist karakter, bez mrlje, koji trebaju imati svi pravi Kristovi sljedbenici. Crkvi je dano "da se obuče u blistav, čist lan", da bude "bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična." Efežanima 5:27. "Lan zapravo označuje", kaže Sveto pismo, "pravedna djela svetih." Otkrivenje 19:8. To je Kristova pravednost, Njegov vlastiti besprijekoran karakter koji se vjerom dodjeljuje svima koji Ga prihvate kao svog osobnog Spasitelja.

Bijelo ruho nevinosti nosili su naši praroditelji kad ih je Bog nastanio u svetom Edenu. Živjeli su u savršenom skladu s Božjom voljom. Sva njihova ljubav bila je posvećena njihovu nebeskom Ocu. Sveti par okruživala je divna blaga svjetlost koja je dolazila od Boga. Te haljine svjetlosti bile su simbol njihove duhovne odjeće - nebeske nevinosti. Da su ostali vjerni Bogu, ta bi ih svjetlost zauvijek okruživala. No kad su sagriješili, prekinuli su svoju vezu s Bogom, a svjetlost koja ih je obavijala nestala je. Nagi i posramljeni, naši su praroditelji pokušali nadomjestiti svoje nebesko ruho pokrivalom spletenim od smokvina lišća. (310)

To isto činili su prijestupnici Božjeg zakona još od dana kada su Adam i Eva pali zbog neposlušnosti. Spleli su smokvino lišće da bi pokrili nagost koju je prouzročio njihov grijeh. Nose ruho koje su sami napravili - svojim vlastitim djelima pokušavaju pokriti svoje grijehe i tako postati dostojni da ih Bog prihvati.

No to se nikako ne može učiniti. Čovjek ne može izmisliti ništa što bi nadomjestilo odjeću nedužnosti koju je izgubio. Oni koji će sjediti s Kristom i anđelima na večeri Janjetove svadbe neće nositi ni odjeću od smokvina lišća ni odjeću zemaljskih stanovnika.

U Božjoj prisutnosti moći ćemo se pojaviti jedino u odjeći koju će nam sam Krist dati. Tom odjećom - plaštem Njegove vlastite pravednosti - Krist će ogrnuti svaku dušu koja vjeruje i koja se istinski pokajala. "Savjetujem ti:" kaže On, "Kupi od mene... bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja." Otkrivenje 3:18.

Ta haljina, istkana na nebeskom razboju, nema ni jednu nit ljudske tvorevine. Krist je u svom ljudskom obličju izgradio savršen karakter. Taj karakter On nudi i nama. "I sva je naša pravda kao nečista haljina." Izaija 64:6. Sve što mi sami po sebi možemo učiniti, okaljano je grijehom. Ali se Sin čovječji "pojavio da odstrani naše grijehe; i u Njemu nema grijeha." Grijeh je definiran kao "kršenje zakona." 1. Ivanova 3:5, 4. No Krist je bio poslušan svim zahtjevima zakona. On kaže o sebi: "Volju tvoju činiti, Bože moj, meni je slast; zakon tvoj nosim u srcu." Psalam 40:8. Kad je bio na Zemlji, rekao je svojim učenicima da drže Njegove zapovijedi, "kao što sam ja održao zapovijedi svog Oca." Ivan 15:10. Svojom savršenom poslušnošću omogućio je svakom ljudskom biću da se može pokoravati Božjim zapovijedima. Kad se predamo Kristu, srce se sjedinjuje s Njegovim srcem, volja se stapa s Njegovom voljom, duh se sjedinjuje s Njegovim duhom, a misli su pod vlašću Njegovih misli - živimo, dakle, Njegovim životom. To znači biti odjeven u odjeću Njegove pravednosti. Tada Gospod ne vidi više na nama odjeću od smokvina lišća ni nagost i izobličenost grijeha, već ruho svoje vlastite pravednosti - savršenu poslušnost Božjem zakonu. (311)

Kralj je provjerio goste na svadbenoj gozbi. Prihvatio je samo one koji su se pokorili Njegovim zahtjevima i odjenuli svadbeno ruho. Tako je i s gostima na evanđeoskoj gozbi: svi moraju proći provjeru velikog Kralja i bit će primljeni samo oni koji su odjenuli odjeću Kristove pravednosti.

Pravednost znači činiti pravdu, a svi će biti suđeni prema onome što su činili. Naš se karakter otkriva preko onoga što činimo. Djela pokazuju je li naša vjera prava.

Nije dovoljno samo vjerovati da Isus nije varalica i da biblijska vjera nije vješto izmišljena priča. Možemo čak i vjerovati da je Isusovo ime jedino ime pod nebom kojim se možemo spasiti, ali Ga pritom ipak ne učiniti svojim osobnim Spasiteljem. Nije dovoljno samo vjerovanje u teoriju istine, ni tvrdnje da vjerujemo u Krista, ni to što je naše ime upisano u crkvene knjige. "I tko drži zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i on u njemu; i po tom poznajemo, da ostaje u nama, po Duhu, kojega nam je dao." "I po tom razumijemo, da ga poznajemo, ako zapovijedi njegove držimo." 1. Ivanova 3:24; 2:3. To je pravi dokaz obraćenja. Ma kakva bila naša vjera na riječima, to ništa ne vrijedi ako ne otkrivamo Krista svojim djelima pravednosti. (312)  

Istina treba biti usađena u srce. Ona mora vladati našim umom i upravljati našim osjećajima. Cijeli naš karakter mora nositi pečat onoga što je Bog rekao. Svako slovo Božje riječi mora se utkati u naš svakodnevni život.

Onaj tko postane dionikom božanske naravi, bit će u suglasju s velikim Božjim mjerilom pravednosti - s Njegovim svetim zakonom. To je mjerilo kojim Bog odmjerava postupke ljudi i njime će se na Božjem sudu prosuđivati njihov karakter.

Mnogi tvrde daje Kristovom smrću ukinut zakon, ali to je u suprotnosti s onim što je sam Krist rekao: "Ne mislite da sam došao poništiti zakon ili proroke. ... Jer zaista, kažem vam: dok ne prođu nebo i zemlja, neće nestati niti jedne jote ili točkice u zakonu dok se sve ne ispuni." Matej 5:17, 18. Krist je dao svoj život da bi otkupio čovjekov prijestup zakona. Da je zakon mogao biti promijenjen ili ukinut, Krist ne bi morao umrijeti. Svojim životom na Zemlji Krist je proslavio Božji zakon, a svojom ga je smrću utvrdio i ispunio. Predao je svoj život na žrtvu ne da bi poništio Božji zakon niti postavio niže mjerilo, već da bi utvrdio pravdu i pokazao kako je zakon nepromjenljiv i čvrsto stoji za vječna vremena.

Sotona je tvrdio kako je čovjeku nemoguće pokoravati se Božjim zakonima. Istina je da mu se u svojoj vlastitoj snazi nismo u stanju pokoravati, ali je zato Krist došao u ljudskom obličju i svojom savršenom poslušnošću dokazao da se ljudsko udruženo s božanskim može pokoravati svakom Božjem propisu.

"A svima koji Ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja; onima koji vjeruju u Njegovo ime." Ivan 1:12. Čovjek nema u sebi tu silu; to je Božja moć. Kad čovjek prihvati Krista, prima silu da živi Kristovim životom. (314)

Bog zahtijeva od svoje djece savršenstvo. Njegov zakon je prijepis Njegova vlastitog karaktera, a on je mjerilo za svačiji karakter. To uzvišeno mjerilo predočeno je svima kako ne bi bilo zabune u pogledu toga kakvu vrstu ljudi Bog želi u svome kraljevstvu. Kristov život na Zemlji savršeno je odgovarao zahtjevima Božjeg zakona; kada oni koji tvrde da su Božja djeca postanu svojim karakterom nalik Kristu, pokoravat će se Božjim zapovijedima. Tada će ih Gospod moći ubrojiti u članove nebeske obitelji. Odjeveni u slavnu odjeću Kristove pravednosti, dobit će mjesto na Kraljevoj gozbi jer se imaju pravo pridružiti mnoštvu onih koji su se oprali u Kristovoj krvi.

Čovjek koji je došao na gozbu bez svadbenog ruha predstavlja mnoge ljude u današnje vrijeme. Oni tvrde da su kršćani i polažu pravo na blagoslove i prednosti evanđelja, ali ne osjećaju potrebu za promjenom karaktera. Nikada nisu iskusili što znači istinski se pokajati zbog grijeha. Ne shvaćaju da im je potreban Krist niti vježbaju svoju vjeru u Njega. Nisu pobijedili svoje urođene ili stečene sklonosti k zlu. Ipak, misle da su dovoljno dobri i uzdaju se u vlastite zasluge umjesto da se s povjerenjem oslone na Krista. Došli su na gozbu kao oni koji "slušaju riječ", ali nisu odjenuli ruho Kristove pravednosti.

Mnogi koji se nazivaju kršćanima ističu samo ljudski moral. Odbili su dar koji bi ih jedino mogao osposobiti da proslave Krista predstavljajući Ga svijetu. Djelovanje Svetoga Duha potpuno im je nepoznato. Nisu “izvršitelji riječi”. Za nebeska načela, po kojima se oni koji su sjedinjeni s Kristom razlikuju od onih koji su sjedinjeni sa svijetom, gotovo da i ne znaju. Oni koji se smatraju Kristovim sljedbenicima više nisu odvojen i poseban narod. Crta koja ih razdvaja od svijeta nije više tako jasna. Prilagođuju se svijetu, njegovoj praksi i običajima, kao i sebičnosti koja vlada u njemu. Crkva je prešla na stranu svijeta u prijestupu zakona, umjesto da je svijet prešao na stranu crkve u poslušnosti zakonu. Crkva se svakog dana sve više okreće svijetu. (315)

Svi oni očekuju da će biti spašeni Kristovom smrću, ali odbijaju živjeti Njegovim samopožrtvovnim životom. Veličaju obilje neograničenog milosrđa i pokušavaju se ogrnuti prividom pravde u nadi da će sakriti mane svog karaktera. No na dan Božjega suda ti njihovi napori bit će sasvim bezvrijedni.

Kristova pravda neće pokriti ni jedan grijeh koji čovjek gaji. Čovjek može biti prijestupnik zakona u svom srcu, no ako ne počini vidljiv grijeh, svijet ga može smatrati besprijekornim. Ali Božji zakon ponire u tajne srca. Svaki se postupak prosuđuje po pobudama koje su dovele do njega. Na nebeskom sudu opstat će samo ono što je u suglasju s načelima Božjeg zakona.

Bog je ljubav. Svoju ljubav pokazao je darujući Krista. Kad "je dao svoga jedinorođ^nog Sina da ne pogine ni jedan koji u Nj vjeruje, već da ima život vječni," nije zadržao ništa od svojeg otkupljenog vlasništva. (Ivan 3:16.) Dao je cijelo Nebo, a mi iz toga možemo crpiti snagu i moć kako nas veliki neprijatelj ne bi porazio i pobijedio. No Božja ljubav ne navodi Ga da opravdava grijeh. Nije opravdao grijeh kod sotone, ni kod Adama i Kaina, niti će ga opravdati kod bilo kojeg drugog čovjeka. Neće nam progledati naše grijehe ni previdjeti naše karakterne mane. Bog očekuje od nas da pobijedimo grijeh u Njegovo ime.

Oni koji odbacuju dar Kristove pravde, odbacuju obilježja karaktera po kojima mogu postati Božji sinovi i kćeri. Odbacuju ono što ih jedino može učiniti prikladnima da zauzmu svoje mjesto na svadbenoj svečanosti. (316)

Kad je kralj u Isusovoj priči upitao: "Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenog ruha?", čovjek je zanijemio. Tako će biti i na veliki dan Božjeg suda. Ljudi danas mogu opravdavati svoje karakterne mane, ali u onaj dan neće moći dati nikakvo opravdanje.

Crkve, koje se u današnje vrijeme predstavljaju kao Kristove, uživaju velike prednosti. Gospod nam se otkriva u sve većoj svjetlosti. Mi imamo daleko veće prednosti nego što ih je imao Božji narod u staro doba. Ne samo što imamo veliku svjetlost povjerenu Izraelcima, već imamo još veći dokaz velikog spasenja koji smo dobili po Kristu. Ono stoje za Židove bilo samo predslika i simbol, za nas je stvarnost. Oni su imali povijest Staroga zavjeta, a mi imamo i Novi. Imamo kao dokaz Spasitelja koji je došao, Spasitelja koji je razapet, koji je uskrsnuo i koji je izjavio iznad Josipova groba u koji je bio položen: "Ja sam uskrsnuće i život." Kroz spoznaju Krista i Njegove ljubavi predočeno nam je Božje kraljevstvo. Krist nam je otkriven kroz propovijedi i kroz pjesme. Duhovna gozba prostrta je pred nama u svom svojem obilju. Svadbeno ruho, pribavljeno uz neizrecivu cijenu, besplatno je ponuđeno svakoj duši. Preko Božjih glasnika predočena nam je Kristova pravednost, opravdanje vjerom, neizmjerno velika i dragocjena obećanja Božje riječi, slobodan pristup Ocu po Kristu, utjeha Duha, sigurno jamstvo vječnog života u Božjem kraljevstvu. Što bi još Bog mogao učiniti za nas, a što već nije učinio priredivši veliku večeru - nebesku gozbu? (317)

Službujući anđeli na Nebu kažu: Izvršili smo zadaću koja nam je povjerena. Suzbili smo vojsku zlih anđela. Obasjali smo svjetlošću ljudske duše i podsjetili ih na Božju ljubav koja se otkrila u Isusu. Obratili smo im pogled na Kristov križ. Srca su im bila duboko dirnuta sviješću o grijehu koji je razapeo Božjeg Sina. Bili su osvjedočeni. Uvidjeli su koje korake trebaju poduzeti da bi se obratili; osjetili su silu evanđelja, srca su im bila dirnuta dubinom Božje ljubavi. Vidjeli su ljepotu Kristova karaktera. No za mnoge ljude sve je to bilo uzalud. Nisu se htjeli odreći svojih navika i svog starog karaktera - nisu htjeli skinuti zemaljsku odjeću da bi mogli odjenuti nebesko ruho. Odali su se gramzljivosti. Više su voljeli svjetovno društvo nego svoga Gospoda.

Dan konačne odluke bit će vrlo ozbiljan. Apostol Ivan u svojoj ga proročkoj viziji ovako opisuje: "I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim." Otkrivenje 20:11, 12.

Tužno će biti gledanje unatrag kad se ljudi suoče s vječnošću. Cijeli će njihov život biti prikazan točno onako kako se odvijao. Svjetovna zadovoljstva, bogatstvo i časti više neće izgledati tako važni. Ljudi će tada uvidjeti da je jedino bila vrijedna pravednost koju su prezreli. Uvidjet će da su svoj karakter oblikovali po zavodljivim sotoninim obmanama. Odjeća koju su izabrali znak je njihove pripadnosti prvom velikom otpadniku. Tada će shvatiti kakav je ishod njihova izbora i spoznati što znači prestupati Božje zapovijedi. (318)

Nema nekog budućeg vremena milosti u kojem bismo se mogli pripremiti za vječnost. U ovom životu moramo odjenuti ruho Kristove pravednosti. To je naša jedina prilika da oblikujemo karakter za stanove koje je Krist pripremio onima koji se pokoravaju Njegovim zapovijedima.  

Vrijeme milosti brzo istječe. Kraj je vrlo blizu. Upućena nam je opomena: "Ali se čuvajte da vaša srca ne otežaju proždrljivosti i pijanstvom i brigama života, i taj dan vam dođe iznenada." Luka 21:34. Čuvajte se da ne budete nespremni i da se ne nađete na Kraljevoj gozbi bez svadbenog ruha.

"Jer Sin čovječji dolazi u čas, u koji se ne nadate." "Evo idem kao tat: blagoslovljen je onaj, koji je budan i čuva haljine svoje, da gol ne hodi, i da ne vide sramotu njegovu!" Matej 24:44; Otkrivenje 16:15. (319)

  • Pregleda: 157