26 "Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva"

Luka 16:1-9

Krist je došao u vrijeme kad je na Zemlji vladala izrazita svjetovnost. Ljudi su vječne interese podredili prolaznima, nebesko ovozemaljskim poslovima. Iluzije su držali stvarnošću, a stvarnost iluzijom. Nisu vjerom gledali nevidljivi svijet. Sotona im je prikazivao ovozemaljske stvari kao jedino privlačne i apsolutne, a oni su podlegli njegovim kušnjama.

Krist je došao promijeniti redoslijed stvari. Nastojao je razbiti čaroliju kojom su ljudi bili zaluđeni i uhvaćeni u zamku. U svojim učenjima trudio se staviti u pravi odnos zahtjeve Neba i Zemlje, te misli ljudi odvratiti od sadašnjosti i okrenuti ih k budućnosti. Pozvao ih je da ne idu za stvarima koje su prolazne, već da skupljaju blago za vječnost.

"Bijaše neki bogat čovjek," reče, "koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje." Bogataš je sve svoje imanje predao u ruke svom sluzi, ali je sluga bio nepošten i gospodar se uvjerio da ga sustavno potkrada. Odlučio je da ga više neće držati u službi i pozvao ga kako bi provjerio njegove knjige. "Što to čujem o tebi?," reče mu, "Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!" (366)

Očekujući otpust iz službe, upravitelj je bio svjestan da ima tri mogućnosti: mora ili raditi, ili prositi ili umrijeti od gladi. "Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'" I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset". Taj nepošteni sluga uvukao je i druge u svoje nepoštenje. Prevario je svoga gospodara da bi njima pribavio korist, a oni su, prihvativši to, preuzeli i obvezu da ga prime kao prijatelja u svoju kuću.

"I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi, jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." Svjetovni čovjek pohvalio je oštroumnost čovjeka koji ga je prevario, no ono stoje taj bogataš pohvalio, Bog ne smatra ničim pohvalnim. Krist nije pohvalio nepoštenog upravitelja, ali se poslužio tim poznatim događajem da na slikovit način iznese pouku koju je želio dati ljudima. "Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva," rekao je, "pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." (367)

Farizeji su optuživali Spasitelja da se druži s carinicima i giješnicima, no On se nije zbog toga prestao zanimati za njih i truditi se oko njih. Vidio je da ih njihovo zanimanje dovodi u iskušenje. Okružje u kome su se kretali mamilo ih je na zlo. Lako je bilo učiniti prvi pogrešan korak, a nakon toga su naglo tonuli u sve veće nepoštenje i sve veći zločin. Krist ih je svim sredstvima nastojao usmjeriti k višem cilju i plemenitijim načelima. Upravo je taj cilj imao na umu kad je ispričao priču o nepoštenom upravitelju. Među carinicima se dogodio baš takav slučaj kakav je prikazao u priči, pa su oni u Kristovu opisu prepoznali sami sebe i svoje postupke. To je pobudilo njihovo zanimanje; iz slikovitog prikaza njihova vlastitog nepoštenja mnogi od njih izvukli su pouku o duhovnim istinama.

 No priča je ponajprije bila upućena izravno učenicima. Njima je najprije ponuđen kvasac istine, a oni su ga trebali prenijeti drugima. Mnoga Kristova učenja učenici nisu isprva shvatili i često je izgledalo kako da su gotovo zaboravili Njegove pouke. No pod utjecajem Svetoga Duha te su istine kasnije sasvim jasno oživjele u njihovu sjećanju i oni su ih živopisno iznosili novim obraćenicima koji su pristupali crkvi. (368)

Spasitelj je govorio i farizejima. Nadao se da će na njih djelovati sila Njegovih riječi. Mnogi od njih bili su duboko osvjedočeni, i kad su kasnije čuli istinu propovijedanu pod utjecajem Svetoga Duha, dosta ih je postalo Kristovim sljedbenicima.

Farizeji su pokušali dovesti Krista na loš glas optužujući Ga da se druži s carinicima i grješnicima. Sada je On vratio te optužbe svojim tužiteljima. Događaj za koji se znalo da se zbio među carinicima, Krist je iznio pred farizeje da bi prikazao kako i oni sami postupaju, a ujedno i da bi im pokazao jedini način na koji mogu iskupiti svoje greške.

Nevjernom upravitelju njegov je gospodar povjerio svoje imanje da ga upotrijebi na dobro drugih, no on ga je koristio samo za sebe. Tako je bilo i s Izraelcima. Bog je bio izabrao Abrahamovo potomstvo i svojom ih moćnom rukom izbavio iz egipatskog ropstva. Učinio ih je čuvarima svoje svete istine koja je trebala poslužiti na blagoslov svijetu. Povjerio im je živa otkrivenja kako bi mogli drugima prenijeti svjetlost istine. No Njegovi su upravitelji iskoristili te darove da bi se oni sami obogatili i da bi uzvisili sami sebe.

Farizeji, ispunjeni samodopadnošću i samopravednošću, krivo su upotrijebili dobra koja im je Bog povjerio da ih upotrijebe na Njegovu slavu.

Sluga u Kristovoj priči nije se pobrinuo za budućnost. Dobra koja su mu bila povjerena da ih upotrijebi na korist drugima, iskoristio je za sebe, no pritom je mislio samo na sadašnjost. Sada, kad je došlo do toga da mu se oduzme upravljanje gospodarevom imovinom, shvatio je da nema nikakve vlastite imovine. No budući da je trenutno gospodareva imovina još uvijek bila u njegovim rukama, odlučio je iskoristiti je da se osigura za budućnost. Da bi to postigao, morao je smisliti novi plan: umjesto da uzme za sebe, mora dati drugima. Tako će steći prijatelje koji će ga primiti kad bude izbačen s posla. U sličnom su položaju bili i farizeji. Uprava im je ubrzo imala biti oduzeta i stoga su pozvani da se pobrinu za budućnost. Samo nastojanjem da učine dobro drugima, mogli su imati koristi i za sebe. Samo dijeleći drugima Božje darove u ovom životu, mogli su osigurati svoju budućnost u vječnosti. (369)

Nakon što je ispričao tu priču, Krist je rekao: "Jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." To jest, mudri ljudi ovoga svijeta pokazuju više pronicljivosti i žara služeći sebi nego što to pokazuju Božja djeca u služenju Bogu. Tako je bilo u Kristovo doba, a tako je i danas. Pogledajte život mnogih koji tvrde da su kršćani! Gospod ih je obdario sposobnostima, snagom i utjecajem, povjerio im je novac da bi mogli surađivati s Njim u velikom planu spasenja. Svi ti Njegovi darovi moraju se iskoristiti na blagoslov čovječanstvu, na ublažavanje patnja nesretnih i siromašnih. Moramo nahraniti gladne, odjenuti gole, brinuti se za udovice i siročad, pomagati ubogima i potlačenima. Bog nikada nije želio da na svijetu bude toliko bijede. Nikada nije želio da jedan čovjek živi u izobilju i luksuzu, dok nečija djeca gladuju. Novac koji preostane nakon što čovjek podmiri svoje osnovne životne potrebe, povjeren mu je da njime čini dobro drugima. Gospod kaže: "Prodajte što god imate i dajte za milostinju!" Luka 12:33. Poziva ljude da se "bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari." 1. Timoteju 6:18. "Kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe." Luka 14:13. Treba "slomiti lance bezakonja," "zbaciti spone jarma." "Otpusti potlačene na slobodu," "izlomi svaki jaram." "Da prelamaš svoj kruh gladnome," "i uvedeš u kuću prognanog bijednika." "Ako vidiš golog, da ga obučeš" i "nasitiš potlačenu dušu." Izaija 58:6, 7, 10. "Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!" Marko 16:15. Tako glase Gospodnje zapovijedi. Ali, postupa li tako većina onih koji se nazivaju kršćanima? (370)

Na žalost, koliko ljudi prisvaja za sebe Božje darove! Koliko ih samo kupuje kuću za kućom, zemljište za zemljištem! Koliko ih samo troši novac na zadovoljstva, udovoljavanje svom apetitu, na raskošne kuće, namještaj i odjeću, a svoje bližnje prepuštaju bijedi i zločinu, bolesti i smrti. Mnogi od njih propadaju a da im nitko nije uputio ni jedan suosjećajan pogled, ni jednu samilosnu riječ niti učinio za njih ikakvo dobro djelo.

Ljudi griješe okradajući Boga. Sebičnim korištenjem novca uskraćuju Gospodu slavu koja bi Mu se trebala vratiti kroz ublažavanje patnja čovječanstva i spasenje ljudskih duša. Pronevjerili su dobra koja im je povjerio i stoga Gospod kaže: "Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok... protiv onih koji zakidaju plaću radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca." "Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: "U čemu te prikratismo?" U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod!" Malahija 3:5, 8, 9. "Hodite vi sad, bogati, plačite i jaučite za svoje nevolje, koje idu na vas! Bogatstvo vaše istrunu, i haljine vaše pojedoše moljci. Zlato vaše i srebro zarđa, rđa njihova bit će svjedočanstvo protiv vas... Zgmuste blago u posljednje dane! Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama." Jakov 5:1-3,5,4. (371)

Od svakoga će se jednog dana tražiti da vrati darove koji su mu povjereni. Na dan konačnog suda postat će beskorisno sve blago koje su ljudi zgrtali; neće više imati ništa što bi mogli nazvati svojim vlasništvom.

Oni koji provode život zgrćući zemaljsko blago, pokazuju još manje mudrosti i još manje misle i vode računa o svom vječnom dobru od nepoštenog upravitelja iz Kristove priče. Ta tobožnja djeca svjetlosti nerazboritija su od ljudi ovoga svijeta. O njima govori prorok u svojoj viziji o velikom sudnjem danu: "U taj dan ljudi će bacit svoje idole od srebra i idole od zlata, glodavcima i šišmišima, koje su načinili sebi za obožavanje. Bježat će u rasjekline stijena i šupljine klisura, od straha Gospoda, i pred sjajem Njegova veličanstva, kad ustane da udari zemlju." Izaija 2:20, 21. (372)

"Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva," kaže Krist, "pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." Krist i anđeli služe žalosnima, napaćenima i grješnima. Predajte se u službu Bogu, činite i vi takva djela, koristite svoje darove za postizanje tog cilja pa ćete postati suradnici nebeskih bića. Tada će vam srce kucati u istom ritmu s njihovim srcem i vaš će karakter postati sličan njihovom, a kad se jednom nađete u Nebu, nebeska vam bića neće biti stranci. Kad prođe ovaj svijet i sve što je na njemu, sveti čuvari nebeskih vratnica poželjet će vam dobrodošlicu.

Novac koji smo upotrijebili na blagoslov drugima, vratit će nam se natrag; ispravno upotrijebljeno blago izvršit će veliko dobro jer će duše biti privedene Kristu. Oni koji slijede Kristov plan života, u Božjim će dvorovima susresti one za koje su radili i žrtvovali se ovdje na Zemlji, a ti otkupljenici sa zahvalnošću će se sjećati vjernika preko kojih su spašeni. Nebo će biti divno mjesto za one koji su vjerno radili na spašavanju duša.

Kristova priča o nepoštenom upravitelju sadrži pouku za sve. Svatko će biti odgovoran za darove milosti koje je dobio po Kristu. Život je odviše ozbiljan da bismo ga potrošili na prolazne i zemaljske stvari. Gospod želi da drugima prenesemo ono što nam je povjerio nevidljivi svijet vječnosti.

Svake godine milijuni i milijuni ljudskih duša odlaze u vječnost neopomenuti i nespašeni. Iz sata u sat u različitim životnim okolnostima pružaju nam se mogućnosti da dođemo do duša i spasimo ih. Te prilike neprestano dolaze i prolaze, a Bog želi da ih iskoristimo na najbolji način. Prolaze dani, tjedni i mjeseci, što znači da imamo toliko manje vremena u kome možemo raditi za Boga. Za svega nekoliko godina čut ćemo glas koji će nam reći: "Položi račun o svom upravljanju." A tome glasu morat ćemo odgovoriti. (373)

Krist poziva svakoga da razmisli o tome. Dobro procijenite! Stavite na jednu stranu Isusa - dakle vječno blago, život, istinu, Nebo i Kristovu radost zbog spašenih duša - a na dragu zadovoljstva koja vam može pružiti ovaj svijet. Na jednu stranu stavite gubitak vlastite duše i duša ljudi koji su se preko vas mogli spasiti, a na dragu vječni život za vas i za njih, život koji se može mjeriti s Božjim životom. Odvagnite dobro, za sadašnjost i za vječnost, imajući na umu Kristove riječi: "Jer što će koristiti čovjeku ako zadobije sav svijet, a izgubi svoju dušu?" Marko 8:36.

Bog želi da odaberemo ono nebesko umjesto zemaljskoga. Nudi nam mogućnost da uložimo blago u nebesku riznicu i potiče nas da stremimo najvišem cilju. Pozivajući nas da osiguramo najdragocjenije blago, kaže: "Učinit ću smrtnika dragocjenijim od čistog zlata i čovjeka više nego zlato iz Ofira." Izaija 13:12. Kad propadne bogatstvo koje kvare moljci i izjeda hrđa, Kristovi će sljedbenici moći uživati u svom nebeskom blagu - u bogatstvu koje nikada neće propasti.

Prijateljstvo Kristovih otkupljenika bolje je od bilo kojeg svjetovnog prijateljstva. Pravo na stanove koje nam je naš Gospod otišao pripremiti vrednije je od prava na najljepšu palaču na Zemlji, a dragocjenije od svih riječi zemaljske pohvale bit će Spasiteljeve riječi upućene Njegovim vjernim slugama: "Dođite, blagoslovljeni Oca mojega, naslijedite carstvo koje je pripremljeno za vas od postanka svijeta." Matej 25:34.

Onima koji su protratili Njegova dobra, Krist još uvijek daje priliku da osiguraju neprolazno blago: "Dajite, pa će vam se davati," kaže Krist. "Nabavite sebi torbe što ne stare: neprolazno blago na nebesima gdje se kradljivac ne primiče niti moljac grize!" Luka 6:38; 12:33. "Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj, . . . neka dobro čine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari, prikupljajući sebi lijepu glavnicu za budućnost da osvoje onaj pravi život." 1. Timoteju 6:17-19. (374)

Pošaljite svoj imetak pred sobom na Nebo. Položite svoje blago kraj Božjeg prijestolja. Osigurajte pravo na neizmjerno Kristovo bogatstvo. "Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." (375)

  • Pregleda: 92