14 "Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane?"

Luka 18:1-8

Krist je govorio o vremenu neposredno pred svoj drugi dolazak i o opasnostima kroz koje će morati proći Njegovi sljedbenici. U vezi s tim "kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne šuštati."

"U nekom gradu," reče im Krist, "bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila je k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit čuje da vječno ne dolazi mučiti me.'" Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu."

Sudac prikazan u ovoj usporedbi nije mario za pravdu niti je imao samilosti prema onima koji su patili. Uporno je odbijao udovicu koja je navaljivala sa svojim problemom. No ona bi svaki put iznova dolazila, i svaki put je iznova dočekana s prezirom i otjerana iz sudnice. Sudac je znao daje u toj parnici pravda na udovičinoj strani i mogao je odmah presuditi u njezinu korist, ali nije to želio učiniti. Htio je pokazati svoju moć i s uživanjem je puštao da ga ona moli i preklinje. No udovica se nije dala omesti ni obeshrabriti. Ne obazirući se na njegovu ravnodušnost i bezosjećajnost, navaljivala je sa svojim molbama sve dok sudac na kraju ipak nije pristao pobrinuti se za njezin slučaj. "'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim," reče, "ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me." Da bi spasio svoj ugled i izbjegao da se pročuje njegova pristranost, obranio je udovicu koja je bila tako uporna. (164)

"Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, stat će žurno na njihovu obranu." Krist ovdje podvlači oštru razliku između nepravednog suca i Boga. Sudac je uslišao udovičinu molbu iz čiste sebičnosti, kako mu ne bi više dosađivala. Nije osjećao nikakvo sažaljenje ni samilost prema njoj, niti ga je dirala njezina nevolja. Koliko li Bog drugačije postupa s onima koji Ga mole! S beskrajnim sažaljenjem sluša vapaje jadnih i nesretnih koji Ga prizivaju u pomoć.

Ženi koja je uporno tražila pravdu kod suca smrt je uzela muža. Siromašna i bez prijatelja, nije imala novaca da vrati izgubljeni imetak. Tako je i čovjek kroz grijeh izgubio vezu s Bogom i sam po sebi nije se mogao spasiti. No kroz Krista smo dovedeni k Bogu. Bogu su dragi Njegovi odabranici. On ih je pozvao iz tame k svom čudesnom svjetlu kako bi Ga proslavili, svjetleći kao svjetiljke usred tame ovog svijeta. Nepravednog suca nije posebno zanimala udovica koja mu je dosađivala svojim molbama da je izbavi, ali da bi se riješio njezina upornog navaljivanja, presudio je parnicu u njezinu korist i osobodio je od suparnika. No Bog voli svoju djecu neizmjernom ljubavlju. Na ovom svijetu najdraža Mu je Njegova crkva. (165)

"Tad Jahvu Njegov narod zapade, Jakov bi Njegova baština. U zemlji stepskoj On gaje našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i čuvao ko zjenu oka svoga." Ponovljeni zakon 32:9, 10. "Ovako govori Jahve nad Vojskama, čija me slava izaslala k narodima koji su vas opljačkali: 'Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.'" Zaharija 2:8.12.

Udovičina molba: "Obrani me od mog tužitelja" predstavlja molitvu Božje djece. Sotona je njihov veliki neprijatelj. On je "tužitelj naše braće," koji ih optužuje pred Bogom 'dan i noć'. (Otkrivenje 12:10) Neprestano radi na tome da ih krivo prikaže i optuži, da prevari i uništi Božji narod. U ovoj usporedbi Krist uči svoje učenike da se mole za spas od sile sotone i njegovih pomoćnika.

U Zaharijinom proročanstvu prikazano je kako sotona optužuje, a Krist se opire neprijatelju svog naroda. Prorok kaže: "Tada mi je pokazao Jozuu, vrhovnog svećenika, koji je stajao pred anđelom Jahvinim; a sotona je stajao njemu s desne strane da ga optužuje. I Gospod reče sotoni: 'Gospod neka te ukori, sotono! Doista, Gospod, koji je izabrao Jeruzalem neka te ukori! Nije li ovaj ugarak izvučen iz vatre?' Jozua je bio obučen u prljave haljine i stajao je pred anđelom." Zaharija 3:1-3. Pripadnici Božjeg naroda ovdje su prikazani kao okrivljenici na sudu. Jozua, veliki svećenik, moli blagoslov za svoj narod koji je u velikoj nevolji. I dok se on obraća Bogu, sotona mu stoji s desna kao suparnik, optužujući Božju djecu i prikazujući ih u što je moguće gorem svjetlu. Iznosi pred Gospoda njihova zla djela i mane. Upozorava na njihove greške i propuste nadajući se da će ih prikazati tako strašnima u Kristovim očima da im On neće htjeti pomoći u njihovoj velikoj nevolji. Jozua, kao predstavnik Božjeg naroda, stoji pred osudom, odjeven u prljave haljine. Svjestan grijeha svog naroda, potišten je i obeshrabren. Sotona mu nameće osjećaj krivnje zbog kojega gotovo pada u beznađe. Ipak, stoji kao molitelj, a uz njega sotona kao njegov protivnik. (166)

Sotonino djelo kao optužitelja otpočelo je još u Nebu. To je bio njegov posao i na Zemlji otkada je čovjek pao u grijeh, a to će biti njegov posao osobito pred kraj povijesti ovoga svijeta kojemu smo sve bliže. Svjestan da ima malo vremena, radit će sve usrdnije da prevari i uništi ljude. Sotona je ljut kad vidi da ljudi, i uza sve svoje slabosti i grješnost, ipak osjećaju poštovanje prema Božjem zakonu. Odlučan je u namjeri da neće dopustiti da se pokoravaju Bogu. Uživa u njihovoj grješnosti i za svaku dušu ima spremnu zamku kako bi ih sve pohvatao i odvojio od Boga. Pokušava optužiti i osuditi Boga i sve ljude na svijetu koji nastoje provesti Njegovu volju u duhu milosrđa i ljubavi, sažaljenja i praštanja. (167)

Svako očitovanje Božje sile za spas Njegova naroda izaziva sotoninu mržnju. Kad god Bog radi na oslobođenju svoje djece, sotona i njegovi anđeli s novom snagom rade na njihovoj propasti. Ljubomoran je na sve koji svoju snagu traže u Kristu. Cilj mu je navesti ljude na zlo, a kad uspije u tome, svu krivnju svaliti na njih. Ukazuje na njihovu nečistu odjeću - njihov loš karakter. Iznosi njihove slabosti i ludosti, njihove grijehe i nezahvalnost, njihov život koji nije sličan Kristovom - sve ono čime su obeščastili svog Otkupitelja. Sve to koristi kao dokaz da ima pravo- uništiti ih. Pokušava zaplašiti ljude mišlju kako je njihovo stanje beznadno i kako nikada ne mogu sprati ljagu svojih grijeha. Nada se da će time toliko uništiti njihovu vjeru da će posve podleći njegovim kušnjama i potpuno se odreći Boga.

Gospodnji narod sam po sebi nije u stanju pobiti sotonine optužbe. Gledajući na sebe mogu samo pasti u očaj. No oni zazivaju božanskog Zagovornika. Pozivaju se na Otkupiteljeve zasluge. Bog je "pravedan i opravdava onoga koji je od vjere Isusove." Rimljanima 3:26. Božja djeca s pouzdanjem vape k Njemu da ušutka sotonine optužbe i osujeti njegove namjere. '"Obrani me od mog tužitelja," mole oni, a Krist moćnim dokazom križa ušutkava drskog tužitelja. (168)

"I Gospod reče sotoni: 'Gospod neka te ukori, sotono! Doista, Gospod, koji je izabrao Jeruzalem neka te ukori! Nije li ovaj ugarak izvučen iz vatre?"' Kad sotona pokušava ocrniti Božji narod i upropastiti ih, Krist nastupa kao posrednik. Premda su griješili, Krist je krivicu njihovih grijeha uzeo na svoju vlastitu dušu. Izvukao je ljudski rod iz vatre poput ugarka. Svojom ljudskom prirodom povezan je s ljudima, dok je po svojoj božanskoj prirodi jedno s vječnim Bogom. Dušama na mbu propasti pružena je pomoć, a neprijatelj je ukoren.

"A Jošua bijaše obučen u prljave haljine dok stajaše pred anđelom Jahvinim. Anđeo se obrati onima koji pred njim stajahu i reče im: "Skinite s njega te prljave haljine!" I reče mu: "Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!" I nastavi: "Stavite mu čist povez oko glave!" Oni mu staviše čist povez oko glave i odjenuše ga u dragocjene haljine u nazočnosti anđelovoj." Potom je anđeo, autoritetom Gospoda nad vojskama, dao svečano obećanje Jošui kao predstavniku Božjeg naroda: "Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako budeš mojim putovima hodio i mojih se pridržavao naredaba, ti ćeš biti upravitelj u Domu mojemu, čuvat ćeš moja predvorja i dat ću ti pristup među one koji ondje stoje’" - to jest među anđele koji stoje oko Božjeg prijestolja. (Zaharija 3:3-7)

Usprkos nedostacima Božjeg naroda, Krist ipak vodi brigu o njima i ne ostavlja ih. On ima silu koja može izmijeniti njihovu "odjeću". Krist će uzeti njihove prljave haljine i dati onima koji se kaju i koji vjeruju svoje vlastite dati pravdu svojim odabranicima. (169)

Molba: "Obrani me od mog tužitelja", ne odnosi se samo na sotonu, već i na sve one koje sotona potiče da Božji narod prikazuju u krivom svjetlu, da ih kušaju i uništavaju. Oni koji su donijeli odluku da će se pokoravati haljine pravde. Kraj njihovih imena, u nebeskim knjigama, napisat će se oprost. Pred cijelim svemirom priznat će ih kao svoje, a sotonu razotkriti kao optužitelja i varalicu. Bog će Božjim zapovijedima, spoznat će iz iskustva da njihovim protivnicima vlada sila koja dolazi odozdo. Takvi neprijatelji napadaju Krista na svakom koraku, tako uporno i odlučno da to čovjek nikada neće biti u stanju shvatiti. Kristovi sljedbenici su, kao i njihov Učitelj, izloženi stalnim kušnjama.

Sveto pismo opisuje kakvo će stanje vladati u svijetu pred drugi Kristov dolazak. Apostol Jakov predočuje nam gramzljivost i tlačenje koje će prevladavati, pa kaže: "Hodite vi sad, bogati, plačite i jaučite za svoje nevolje, koje idu na vas! Bogatstvo vaše istrunu, i haljine vaše pojedoše moljci. Zlato vaše i srebro zarđa, rđa njihova bit će svjedočanstvo protiv vas i izjest će tjelesa vaša kao oganj; nagomilaste blago u posljednje dane. Gle, plaća poslenika, koji su želi njive vaše, a vi ste im otkinuli prijevarom, viče, i vika žetelaca dođe do ušiju Gospodina vojski. Raskošno živjeste na zemlji u nasladama, nahraniste srca svoja na dan zaklanja. Osudiste, ubiste pravednika, i on vam se ne usprotivi." Jakov 5:1-6. To je slika današnjeg vremena. Ljudi zgrću basnoslovna bogatstva svakovrsnim tlačenjem i iznudom, dok krici gladnih i bijednih vape do Boga.

"I sud je potisnut i pravda stoji daleko; jer istina je posrnula na trgu i poštenje ne može ući. Nedostatak je istine; i onaj koji se uklanja zlu, postaje plijenom." Izaija 59:14, 15. To se ispunilo u Kristovom životu na Zemlji. Pokoravao se Božjim zapovijedima, odbacujući ljudske predaje i propise kojima su zamijenili Božji zakon. Zbog toga su Ga mrzili i progonili. Isto se ponavlja i danas. Ljudski zakoni i predaje uzdižu se iznad Božjeg zakona, a oni koji su vjerni Božjim zapovijedima trpe sramotu i progon. Zbog svoje vjernosti Bogu Krist je bio optužen da krši subotu i huli na Boga. Govorili su daje opsjednut đavlom i proglašavali ga Belzebubom. Na isti način ljudi optužuju i krivo predstavljaju Njegove sljedbenike. Sotona se nada da će ih tako uspjeti navesti na grijeh i time obeščastiti Boga. (170)

Krist je u svojoj priči o sucu - koji se nije ni bojao Boga ni sramio ljudi - htio pokazati kako se tada sudilo i kakvo će ubrzo biti i Njegovo suđenje. Krist želi da Njegov narod u svim vjekovima shvati kako se u dan nevolje slabo mogu osloniti na svjetovne vladare i suce. Pripadnici izabranog Božjeg naroda moraju stajati pred ljudima na odgovornim položajima koji ne uzimaju Božju riječ za vođu i savjetnika, već postupaju po vlastitim neposvećenim i neobuzdanim nagonima.

U priči o nepravednom sucu Krist je pokazao što trebamo činiti. "Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k Njemu?" Krist, naš uzor, ništa nije poduzeo da se opravda ili oslobodi. Predao je sve u Božje ruke. Ni Njegovi sljedbenici ne smiju stoga nikoga optuživati ni osuđivati, ni pribjegavati sili da se oslobode.

Kad naiđu iskušenja koja ne možemo objasniti, ne smijemo dopustiti da to uzdrma naš mir. Ma kako nepravedno s nama postupali, ne dajmo se izazvati. Dopustimo li da nama zavlada duh osvete, time ćemo samo naškoditi sami sebi. Uništavamo svoje pouzdanje u Boga i žalostimo Svetog Duha. Uz nas je svjedok - nebeski glasnik koji će za nas podići štit protiv neprijatelja. Okružit će nas sjajnim zrakama Sunca pravde kroz koje sotona ne može prodrijeti - on nije u stanju probiti taj štit svete svjetlosti. (171)

Dok svijet ide naprijed u svom zlu, nitko od nas ne treba se zavaravati da mi nećemo imati nikakvih teškoća. No upravo nas te teškoće dovode u predvorje Svemogućega gdje možemo tražiti savjet od Onoga čija je mudrost beskrajna.

Gospod kaže: "Prizovi me u dan nevolje." Psalam 50:15. On nas poziva da Mu iznesemo svoje nevolje i potrebe te zatražimo Njegovu božansku pomoć. Poziva nas da budemo ustrajni u molitvi. Čim se pojave teškoće, moramo Mu se obratiti u iskrenoj i usrdnoj molitvi. Svojim upornim molitvama dokazujemo koliko je jako naše pouzdanje u Boga. Nevolja nas navodi da se ozbiljno i gorljivo molimo, a naš nebeski Otac ganut je našim usrdnim molbama.

Oni koji trpe sramotu i progonstvo zbog svoje vjere, često dolaze u iskušenje da pomisle kako ih je Bog napustio. Gledajući ljudskim očima, oni su u manjini. Po svemu izgleda da su ih neprijatelji nadvladali. Ipak, ne smiju zbog toga raditi protiv svoje savjesti. Onaj koji je patio radi njih, koji je ponio njihove boli i tuge, nije ih napustio.

Božja djeca nisu napuštena ni ostavljena bez obrane. Molitva pokreće ruku Svemogućega. Molitvom su ljudi "svladali kraljevstva, učinili pravdu, dobili obećanja, zatvorili usta lavovima, ugasili ognjenu silu" - shvatit ćemo što to znači kad pročitamo zapise o mučenicima koji su umrli za svoju vjeru - i "rastjerali tuđe vojske." Hebrejima 11:33, 34. (172)

Predamo li svoj život u Njegovu službu, nikada se nećemo naći u situaciji za koju Bog nije osigurao pomoć. Ma u kakvom se položaju našli, imamo Vodiča koji će nas voditi pravim putem; ma u kakvim se nevoljama našli, imamo sigurnog Savjetnika; ma kakva nas tuga, gubitak ili samoća snašli, imamo Prijatelja koji suosjeća s nama. Učinimo li u svom neznanju krivi korak, Krist nas neće napustiti. Čut ćemo Njegov glas koji nam jasno i razgovijetno govori: "Ja sam put, istina i život." Ivan 14:6. "Jer će izbaviti sirotog koji viče k Njemu i ojađenog koji nema pomoći." Psalam 72:12.

Gospod kaže da će se proslaviti kroz one koje dolaze k Njemu i koji Mu vjerno služe. "Ti ćeš sačuvati u savršenom miru duh koji se oslanja na Tebe, jer se pouzdaje u Tebe." Izaija 26:3. Ruka Svemogućega ispružena je da nas povede naprijed, i sve dalje naprijed. "Idite naprijed", kaže Gospod, "i ja ću vam poslati pomoć. Ako je ono što molite na slavu Mojeg imena, primit ćete. Proslavit ću se pred onima koji žele vašu propast. Vidjet će kako Moja riječ slavno pobjeđuje." "I sve što zatražite u molitvi vjerujući, primit ćete." Matej 21:22. (173)

Svi koji su žalosni i povrijeđeni, s kojima se nepravedno postupa, neka zavape Bogu. Odvratite se od onih čija su srca hladna poput čelika i uputite svoje molitve svom Stvoritelju. On nikada nije odbio nikoga tko Mu je došao skrušena srca. Ni jedna iskrena molitva nije uzalud upućena. Usred pjesme nebeskih korova Bog čuje vapaje i najslabijeg ljudskog bića. Dok u svojoj sobi iznosimo želje svog srca, dok šapćemo molitvu idući svojim putem, naše se riječi uzdižu do prijestolja Vladara svemira. Premda ih ne čuje ni jedno ljudsko uho, one neće iščeznuti u tišini niti se izgubiti u buci poslovnih aktivnosti. Ništa ne može zaglušiti čežnju duše. Iznad ulične vreve i bučnog mnoštva, ona se izdiže do nebeskih dvorova. Obraćamo se Bogu i On će uslišati našu molitvu.

Vi koji se osjećate jadnima i nedostojnima, ne plašite se povjeriti svoj slučaj Bogu. Kad je u Kristu sam sebe predao za grijehe svijeta, preuzeo je i slučaj svake duše. "Onaj koji nije poštedio svog Sina, nego Gaje predao za sve nas, kako da nam s Njim sve ne daruje?" Rimljanima 8:32. Neće li dakle ispuniti svoje milostivo obećanje koje nam je dao da se njime ohrabrimo i steknemo novu snagu?

Kristova je najveća čežnja otkupiti svoju baštinu iz sotonine vlasti. No prije nego li se izvana oslobodimo sotonine sile, moramo se osloboditi njegove sile iznutra. Gospod dopušta da nas snađu iskušenja kako bismo se očistili od svjetovnosti, sebičnosti i grubih nekršćanskih karakternih crta. Dopušta da našu dušu preplave duboke vode nevolje kako bismo upoznali Njega i Isusa Krista koga je poslao na svijet, te da bi se u našoj duši pobudila duboka čežnja da se očistimo od svake okaljanosti i da bismo izišli iz iskušenja čistiji, svetiji i sretniji. Cesto upadamo u vatru kušnje jer nam je duša zamračena sebičnošću. No ako strpljivo izdržimo kušnju, izići ćemo iz nje odsjajujući božanski karakter. Kad Bog postigne cilj koji je imao kad je dopustio da nas snađe nevolja, "izvest će On tvoju pravdu kao svjetlo i tvoju pravicu kao podne." Psalam 37:6. (174)

Ne moramo se bojati da Gospod neće pogledati na molitve svog naroda, no postoji opasnost da mi u iskušenju i napasti padnemo u malodušnost i ne ustrajemo u molitvi.

Spasitelj je pokazao božansko milosrđe prema Sirofeničanki*. Njegovo je srce bilo ganuto kad je vidio njezinu nevolju i čeznuo je za tim da joj odmah da dokaz da je njezina molitva uslišana. No želio je preko nje dati pouku i svojim učenicima, pa je neko vrijeme izgledalo kao da se ne obazire na vapaje njezina izmučenog srca. Ali kad je ona dokazala svoju vjeru, pohvalio ju je i otpustio je uslišavši njezinu molbu. Učenici nikada nisu zaboravili tu pouku. Ona je zapisana da bismo vidjeli što se može postići ustrajnom molitvom.

Sam Krist stavio je u srce ove majke upornost koja se nije dala odbiti. Krist je dao hrabrost i odlučnost udovici koja je uporno molila nepravednog suca. Mnogo stoljeća prije toga, u tajanstvenoj borbi na potoku Jaboku, Bog je nadahnuo Jakova istom ustrajnom vjerom. Krist uvijek nagrađuje pouzdanje koje je On sam usadio u čovjekovo srce. (175)

* Marko 7:25-30

Onaj koji boravi u nebeskom svetištu pravedan je sudac. Više uživa u svom narodu koji se bori s iskušenjima u ovom grješnom svijetu nego u anđelima koji stoje oko Njegova prijestolja.

Cijeli svemir pokazuje izuzetno zanimanje za ovaj maleni svijet, jer je Krist platio neizmjernu cijenu za duše njegovih stanovnika. Otkupitelj svijeta povezao je Zemlju s Nebom jer na njoj žive Gospodnji odabranici. Nebeska bića još uvijek posjećuju Zemlju kao u doba kad su prilazili Abrahamu i Mojsiju i razgovarali s njima. Usred silne vreve naših velikih gradova, usred komešanja mnoštva koje puni ulice i trgove kao da se život sastoji samo od posla, sporta i zabave, gdje ima tako malo onih koji misle na vječne stvari, čak i tamo Nebo ima svoje stražare i svoje svete. Nevidljiva bića prate svaku riječ i svaki postupak ljudi. Na svakom poslovnom sastanku ili u dmštvu koje se zabavlja, kao i na svakom molitvenom skupu ima više slušatelja nego što to mogu vidjeti ljudske oči. Ponekad nebeska bića razgmu zavjesu koja skriva nevidljivi svijet kako bi se naše misli mogle izdići iznad vreve ovog burnog života i uvidjeti da postoje nevidljivi svjedoci koji prate sve što radimo i govorimo.

Moramo jasnije shvatiti zadaću anđela koji posjećuju Zemlju. Bilo bi dobro da imamo na umu kako nam nebeska bića pomažu u svakom našem poslu i brinu se o nama. Moćne nevidljive čete svijeta svjetlosti prate krotke i ponizne koji vjeruju u Božja obećanja i pozivaju se na njih. Kerubini i serafini, anđeli nenadmašne snage - deset tisuća puta po deset tisuća i tisuće tisuća - stoje s desne strane Bogu i svi su oni "služeći duhovi izaslani na službu onima koji treba da naslijede spasenje." Hebrejima 1:14. (176)

Ti anđeoski glasnici vjerno bilježe sve riječi i postupke djece čovječje. U NeW je zabilježen svaki okrutan i nepravedan postupak učinjen Božjem narodu; tamo su zapisani svi koji su morali trpjeti tlačenje zlih sila.

"Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? ... Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu."

"Zato ne odbacujte svoje pouzdanje koje ima veliku nagradu. Jer vam treba izdržljivost da biste mogli, ispunivši volju Božju, primiti obećanje. Jer još vrlo malo, pa će doći Onaj koji treba da dođe i neće zakasniti."

Hebrejima 10:35-37. "Evo, ratar čeka dragocjeni rod zemlje i strpljiv je u pogledu njega, dok ne primi ranu i kasnu kišu. Budite i vi strpljivi, i učvrstite svoja srca, jer se približio dolazak Gospoda." Jakov 5:7, &

Božja strpljivost doista je čudesna. Pravda dugo čeka dok se milosrđe zauzima za grješnika. No "pravda i sud temelj su Njegova prijestolja." Psalam 97:2. "Gospod je spor na gnjev", ali i "velik u sili, i nikako ne smatra nedužnim krivoga: u vihoru i oluji put je Gospoda, i oblaci su prašina Njegovih nogu." Nahum 1:3.

Svijet je postao drzak u prijestupu Božjeg zakona. Zato što je Bog toliko strpljiv, ljudi gaze Njegov autoritet. Jedan drugoga ohrabruju u tlačenju i okrutnosti prema Njegovim odabranicima, govoreći: "Kako bi Bog znao, i kakvo znanje ima Svevišnji?" Psalam 73:11. No postoji granica koju ne mogu prijeći. Bliži se vrijeme kad će ljudi stići do te granice. Već i sada su gotovo prekoračene granice Božje strpljivosti, Njegove milosti i Njegova milosrđa. Gospod će ustati u obranu svoje časti, oslobodit će svoj narod i učiniti kraj bezakonju. (177)

U Noino doba ljudi su omalovažavali Božji zakon sve dok spomen na Stvoritelja nije gotovo posve izbrisan sa Zemlje. Njihovo je bezakonje bilo toliko veliko da je Gospod poslao potop na Zemlju i uništio njezine bezbožne stanovnike.

Iz naraštaja u naraštaj Gospod je pokazivao ljudima na koji način djeluje. Kad bi nastupila kriza, otkrio bi se i umiješao da spriječi izvršenje sotoninih planova. Cesto je dopuštao da dođe kriza na narode, obitelji i pojedince kako bi, kad se umiješa u događaje, svima jasno pokazao da "ima Bog u Izraelu" koji čuva svoj zakon i brani svoj narod.

U današnje vrijeme, kad posvuda vlada bezakonje, znamo da je posljednja velika kriza pred vratima. Kad odbacivanje Božjeg zakona postane gotovo sveopće, kad ljudi budu tlačili i mučili Božji narod, tada će se Gospod umiješati.

Bliži se vrijeme kad će Bog reći: "Dođi, moj narode, uđi u svoje sobe i zatvori vrata za sobom; sakrij se za malo, dok ne prođe gnjev. Jer evo, Gospod izlazi iz svog mjesta da kazni nepravdu stanovnika zemlje; i zemlja će otkriti njihovu krv i neće sakrivati više svoje pobijene." Izaija 26:20, 21.

Ljudi koji tvrde da su kršćani mogu sada varati i tlačiti siromašne, mogu okradati udovice i siročad, mogu davati oduška svojoj sotonskoj mržnji zato što ne mogu vladati savješću Božjeg naroda, ali će ih za sve to Bog izvesti na sud. "Jer je sud bez milosrđa onome koji nije pokazao milosrđa." {Jakov 2:13.) Ubrzo će stajati pred Sucem cijeloga svijeta da polože račun za boli koje su nanijeli tijelu i duši Njegovih sljedbenika. Sada mogu iznositi lažne optužbe i ismijavati one koje je Bog pozvao da rade za Njega, mogu zatvarati Njegove vjernike u tamnice, vezati ih lancima, protjerivati i ubijati, ali će odgovarati za sve boli koje su im nanijeli i za svaku suzu koju su Božja djeca prolila zbog njih. Bog će im platiti dvostruko za grijehe koje su počinili. U vezi s Babilonom - simbolom otpadničke crkve - Bog govori svojim slugama koji izvršuju Njegovu presudu: "Jer su se nagomilali njezini grijesi do neba i Bog se sjetio njezinih bezakonja. Naplatite joj kao što je ona naplatila vama, i udvostručite joj po njezinim djelima." Otkrivenje 18:5, 6. (178)

Iz Indije, Afrike i Kine, s morskih otoka, s usana milijuna potlačenih ljudi u takozvanim kršćanskim zemljama, krici ljudske patnje uzdižu se do Boga. Ti vapaji neće dugo ostati neuslišani. Bog će očistiti Zemlju od moralne pokvarenosti, i to ne vodom kao u Noino doba, već vatrom koju ni jedan ljudski pronalazak neće moći ugasiti.

"I bit će vrijeme nevolje kakve nikada nije bilo otkako je naroda pa do tog vremena. I u to vrijeme izbavit će se tvoj narod, svaki koji se nađe zapisan u knjizi." Daniel 12:1.

Iz potkrovlja, iz koliba, iz tamnica, s gubilišta, iz planina i pustinja, iz špilja i morskih pećina, Krist će skupiti svoj narod. Na Zemlji su trpjeli oskudicu, nevolju i tugu. Milijuni su sišli u grob osramoćeni jer su se odbili pokoriti nepravednim sotoninim zahtjevima. Zemaljski sudovi osuđivali su Božju djecu kao najgore zločince. No bliži se dan suda, a "Bog je taj koji sudi." {Psalam 50:6). Tada će zemaljske presude biti poništene. Bog će "obrisati... sramotu svog naroda." Izaija 25:8. Svaki vjernik dobit će bijele haljine. {Otkrivenje 6:11.) "I zvat će ih se: 'Sveti narod, iskupljenici Gospoda.'" Izaija 62:12. (179)

Sve će biti bogato nadoknađeno Božjoj djeci: križ koji su morali nositi, gubici koje su pretrpjeli, progonstva kroz koja su prošli, pa čak i gubitak ovozemaljskog života. "Gledat će Njegovo lice, i Njegovo ime je na njihovim čelima." Otkrivenje 22:4. (180)

  • Pregleda: 277