16 "Izgubljen bijaše i nađe se"

Luka 15:11-32

Usporedba o izgubljenoj ovci, izgubljenom novčiću i razmetnom sinu jasno prikazuje samilosnu Božju ljubav prema onima koji su odlutali od Njega. Premda su napustili Boga, On ih ne napušta u njihovoj nevolji. Pun je ljubavi i nježnog milosrđa prema onima koji su izloženi kušnjama lukavog neprijatelja.

U priči o razmetnom sinu prikazano je kako Gospod postupa s onima koji su jednom upoznali Njegovu očinsku ljubav, ali su dopustitli kušaču da ih uhvati i prislili da vrše njegovu volju.

"Jedan je čovjek imao dva sina. Mlađi od njih reče ocu: 'Oče, daj mi dio od imanja, što pripada meni.' On im dakle podijeli imanje. Nekoliko dana kasnije, pokupi mlađi sin sve i ode u daleku zemlju."

Ovome mlađem sinu dojadila su ograničenja u očinskom domu. Mislio je kako se ograničava njegova sloboda. Krivo je protumačio očevu ljubav i brigu te odlučio slijediti svoje vlastite sklonosti. (198)

Mladić nije priznavao da ima bilo kakve obveze prema svome ocu i nije osjećao nikakvu zahvalnost, a ipak je zahtijevao prava koja mu kao sinu pripadaju na dio očeve imovine. Želio je odmah uzeti nasljedstvo koje bi mu pripalo po očevoj smrti. Mislio je samo na trenutna zadovoljstva i nije se brinuo za budućnost.

Dobivši svoj dio očevine, otišao je u "udaljenu zemlju", daleko od očeva doma. Kako je imao puno novaca i slobodu da čini što želi, umišljao sije da sada ima sve što mu srce želi. Nema nikoga tko bi mu rekao: Nemoj to raditi, jer će ti to donijeti štetu; ili: Učiniti to, jer je tako dobro. Zlo društvo pomoglo mu je da sve dublje tone u grijeh i mladić je "prosuo svoje imanje živeći u razvratu." Biblija kaže za ljude koji su se smatrali "mudrima" da su "postali... ludi" (Rimljanima 1:22). Upravo to se dogodilo s mladićem iz Kristove priče. Bogatstvo koje je tako sebično tražio od svog oca potrošio je na bludnice. Lakoumno je spiskao blago svoje mladosti i muževne snage. Dragocjene godine života, snagu uma, blistave izglede na budućnost i duhovna stremljenja - sve je to progutao plamen razvrata. (199)

"Kad je bio sve potrošio, nastade u onoj zemlji velika glad, i on počne stradati. Tada otide i najmi se kod jednoga građanina one zemlje. Ovaj ga posla u polja svoja, da čuva svinje." Za Židove je to bio najniži i najsramotniji posao. Mladić koji se hvalio svojom slobodom, sada je postao robom. Nalazi se u najnižem ropstvu - zapleten u "užad njegovih grijeha." (Izrek5:22.) Nestalo je blještavila i lažnog sjaja koji su ga namamili; sada osjeća teret svog lanca. Sjedeći na tlu u opustjeloj zemlji pogođenoj glađu, uz svinje koje su mu jedino društvo, rado bi se najeo lupina kojima se one hrane. Od njegovih nekadašnjih veselih prijatelja - koji su se skupljali oko njega u danima njegova blagostanja, jedući i pijući na njegov račun – sada nema nikoga da mu pomogne. Gdje li je nestalo ono razuzdano veselje u kome je uživao? Kad je ušutkavao svoju savjest i umrtvljivao osjetila, smatrao se sretnim No sada, kad je potrošio novac, kad je gladan i ponižen, moralno propao, oslabljena i labilna karaktera, kad su svi njegovi plemenitiji osjećaji naizgled posve otupjeli, postao je najveći bijednik.

Kako li ova usporedba dobro oslikava stanje u kome se nalazi grješnik! Premda je okružen blagoslovima Božje ljubavi, grješnik koji se prepustio uživanjima i grješnim zadovoljstvima misli samo na to kako da se odvoji od Boga. Poput nezahvalnog sina iz Kristove priče, traži od Boga dobre stvari kao da mu to po pravu pripada. Uzima ih kao da se to samo po sebi razumije i ne zahvaljuje na njima niti uzvraća ljubavlju. Kao što je Kain otišao od Gospoda da potraži novi dom, kao što je razmetni sin otišao u "udaljenu zemlju", tako i grješnici traže sreću u zaboravljanju Boga. (Rimljanima 1:28.)

Ma kako naizgled bio dobar, svaki život usredotočen na vlastito "ja" zapravo je protraćen. Svatko tko pokušava živjeti odvojeno od Boga, gubi smisao života. Upropaštava dragocjene godine i rasipa snagu uma, srca i duše, osuđujući se na vječnu propast. Čovjek koji se odvaja od Boga da bi služio samom sebi, postaje rob Mamona. Duša koju je Bog stvorio da bude u društvu anđela, unižava se do te mjere da služi onome što je zemaljsko i nečovječno. To su posljedice služenja samom sebi. (200)

Ako ste odabrali takav život, znajte da trošite svoj "novac na ono što nije hrana i trud svoj na ono što ne siti." A onda dođe vrijeme kad postanete svjesni svoje uniženosti. Sami u dalekoj zemlji, shvatite koliko ste jadni te svladani očajem uzviknete: "Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?" Rimljanima 7:24. U riječima proroka Jeremije sadržana je općevažeća istina: "Proklet čovjek koji se pouzdaje u čovjeka, koji tijelo čini svojim osloncem, i kojemu srce odstupa od Gospoda! On će biti kao vrijesak u pustinji, i neće vidjeti kad dođe dobro, nego će ostati u suhim mjestima pustinje, u zaslanjenoj i nenastanjenoj zemlji." Jeremija 17:5, 6. Bog čini da "Njegovo sunce izlazi zlima i dobrima, i kiša pada na pravedne i nepravedne" (Matej 5:45), no ljudi se, ako žele, mogu zakloniti i od sunca i od kiše. Tako se i mi možemo svojevoljno odvojiti od Boga i "ostati u suhim mjestima pustinje" premda na sve sja Sunca pravde i pljuskovi se milosti izobilno izlijevaju na sve ljude. (201)

Božja ljubav još uvijek čezne za onim koji je odlučio odvojiti se od Njega, i trudi se svim silama da ga vrati natrag u Očevu kuću. Izgubljeni sin u svojoj je nevolji "došao k sebi". Obmanjivačka sila kojom je sotona vladao nad njim skršena je. Uvidio je da su sve njegove patnje posljedica njegove vlastite ludosti pa reče: "Koliko najamnika u oca mojega imaju kruha izobilja, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći ću k ocu svojemu." Iako se osjećao jadno i bijedno, izgubljeni je sin ipak bio uvjeren da ga otac voli i to mu je davalo nadu. Ta gaje ljubav vukla natrag kući. Isto je i s grješnikom; uvjeren je da ga Bog ljubi i to ga nagoni da se vrati Bogu. "Dobrota Božja tjera na pokajanje." Rimljanima 2:4. Zlatni lanac - milosrđe i božanska samilost i ljubav - okružuje svaku dušu koja se nalazi u opasnosti. Gospod kaže: "Da, ljubio sam te vječnom ljubavi: zato te privlačim dobrotom." Jeremija 31:3.

Sin je odlučio priznati svoju krivnju. Otići će ocu i reći: "Sagriješio sam protiv neba i protiv tebe, i nisam dostojan više da se nazovem tvojim sinom." I dodao je: "Primi me kao jednog od svojih nadničara", pokazujući time koliko je bila ograničena njegova predodžba o očevoj ljubavi. Mladić se okrene od svinjskog krda i ljusaka i upravi pogled prema kući. Dršćući od slabosti i klonuo od gladi, teškim korakom krene na put. Nije imao čime prekriti svoje dronjke, ali je u svojoj bijedi ipak vratio izgubljen ponos i požurio kući kako bi zamolio za mjesto sluge tamo gdje je nekada bio sin. (202)

Kad je veseo i bezbrižan mladić izišao iz očeva doma, malo je mislio na bol i čežnju koju je zbog toga osjetio njegov otac. Dok je plesao i gostio se sa svojim lošim društvom, nije puno mislio o tome kakva se teška sjena nadvila nad očinskim domom. Sada, dok umorna i bolna koraka ide prema svojoj kući, nije svjestan da netko budno motri na njegov povratak. No "dok je bio još daleko", otac je prepoznao njego lik. Ljubav ima oštro oko. Čak ni duge godine grješna života, koje su narušile mladićev izgled, nisu mogle sakriti sina od očeva pogleda. "Njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata" u dugom, čvrstom i nježnom zagrljaju.

 Otac ne želi dopustiti da se netko ruga bijedi i dronjcima njegova sina. Skida svoj vlastiti širok i skupocjen plašt i ogrće ga oko mršavih sinovljevih ramena, a mladić grca ispunjen kajanjem i kaže: "Oče, sagriješio sam protiv neba i protiv tebe; nisam više dostojan nazvati se tvojim sinom." Otac ga čvrsto drži uz sebe i vodi ga kući. Nema prilike uputiti molbu za posao sluge; on je sin koji će dobiti sve što je najbolje u očevoj kući i kome će ljudi i žene koji ga tamo očekuju iskazivati poštovanje i služiti mu. (203)

Otac se obraća svojim slugama: "'Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je! Podajte mu prsten na ruku i obuću na noge! Onda dovedite tele ugojeno i zakoljite ga! Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se. Jer ovaj moj sin bio je mrtav i živi opet, bio je izgubljen i nađe se.' I stadoše držati radosnu gozbu."

U svojoj nemirnoj mladosti rasipni je sin držao svoga oca krutim i strogim. Kako lije različita predodžba koju sada ima o njemu! I oni koje je sotona obmanuo smatraju Boga strogim i zahtjevnim. Gledaju na Njega kao na Biće koje samo čeka priliku da ih ukori i osudi i koje ne želi primiti grješnika sve dok postoji i najmanji razlog da mu ne pomogne. Smatraju da Božji zakon ograničava čovjekovu sreću i gledaju na njega kao na težak jaram kojega bi se rado oslobodili. No oni kojima je Kristova ljubav otvorila oči vidjet će da je Bog pun samilosti i sažaljenja. Neće gledati u Njemu tiransko i nemilosrdno biće, nego Oca koji čezne da zagrli svog sina koji se pokajao. Grješnik će uzviknuti zajedno s Psalmistom: "Kao što se otac smiluje nad djecom, tako se smiluje Gospod nad onima koji se Njega boje." Psalam 103:13.

U Kristovoj priči otac ne kori svog rasipnog sina niti mu predbacuje zbog grješna života. Sin osjeća daje sve oprošteno, zaboravljeno i zauvijek izbrisano. Tako i Bog kaže grješniku: "Izbrisao sam kao gusti oblak tvoje prijestupe i kao oblak tvoje grijehe." Izaija 44:22. "Oprostit ću njihovo bezakonje i neću više spominjati njihov grijeh." Jeremija 31:34. "Bezakonik neka ostavi svoj put i čovjek zla svoje misli; i neka se vrati Gospodu, i On će mu se smilovati, i našem Bogu, jer je bogat u opraštanju." Izaija 55:7. "U onim danima, govori Gospod, tražit će se bezakonje Izraela i neće ga biti, i grijesi Jude, i neće se naći; jer ću oprostiti onima koji će biti ostatak."

Jeremija 50:20. (204)

Kakva li jamstva u ovim riječima da je Bog spreman primiti grješnika koji se kaje! Dragi čitatelju, jesi li možda odabrao vlastiti put? Jesi li se udaljio od Boga? Jesi li se pokušavao gostiti plodovima prijestupa da bi na kraju vidio kako se pretvaraju u pepeo na tvojim usnama? A sada, kad si potrošio imetak, kad su ti propali planovi i izjalovile se nade, sjediš li sam i očajan? Onaj glas, koji se tako dugo obraćao tvom srcu ali ga nisi htio slušati, sada ti govori jasno i razgovijetno: "Ustanite i idite! Jer ova zemlja nije počivalište, radi nečistoće koja donosi propast, i to silnu propast." Mihej 2:10. Vrati se Očevoj kući! On te poziva: "Vrati se k meni jer sam te izbavio!" Izaija 44:22.

Ne slušaj došaptavanja neprijatelja koji ti govori da ne dođeš Kristu dok se ne popraviš, dok ne budeš dovoljno dobar da možeš doći k Bogu. Budeš li na to čekao, nikada nećeš doći. Kad sotona pokazuje na tvoje prljave haljine, ponovi Isusovo obećanje: "Onoga tko dođe k meni neću izbaciti.” Ivan 6:37. Reci neprijatelju da krv Isusa Krista čisti od svakog grijeha. Neka Davidova molitva bude i tvoja molitva: "Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!" Psalam 51:7. (205)

Ustani i kreni svom Ocu. On će ti još izdaleka izići u susret. Učiniš li u pokajanju samo jedan korak prema Njemu, On će pohitati prema tebi da te primi u zagrljaj vječne ljubavi. Njegovo uho čuje svaki vapaj skrušene duše. Čim čovjekovo srce osjeti čežnju za Bogom, On to zna. Božjem Duhu nikada ne promakne ni jedna molitva, ma kako nevješto izgovorena, ni jedna suza prolivena u tajnosti, ni jedna iskrena čežnja za Bogom, ma kako bila slaba, i On dolazi u pomoć takvom čovjeku. Čak i prije nego što izgovorimo molitvu ili izrazimo čežnju svog srca, Kristova milost hita u pomoć sili koja djeluje na čovjekovu dušu.

Tvoj nebeski Otac skinut će s tebe haljine okaljane grijehom. U krasnom Zaharijinom simboličnom proročanstvu, veliki svećenik Jošua, koji stoji pred Gospodnjim anđelom u prljavim haljinama, predstavlja svakog grješnika. Gospod kaže: "Skinite s njega te prljave haljine!" I reče mu: "Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!" I nastavi:

 "Stavite mu čist povez oko glave!" Oni mu staviše čist povez oko glave i odjenuše ga u dragocjene haljine u nazočnosti anđelovoj." Zaharija 3:4, 5. Tako će Bog tebe obući u "haljine spasenja," ogrnuti te "ogrtačem pravde." Imija 61:10. "lako ste polegli usred stada, postat ćete kao krila goluba, koja su presvučena srebrom i perje sa zeleno-žutim zlatom." Psalam 68:13.

Bog će te uvesti u "kuću gozbe" i Njegova zastava nad tobom bit će ljubav. (Pjesma nad pjesmama 2:4) "Ako budeš mojim putovima hodio," kaže Bog, "dat ću ti pristup među one koji ondje stoje" - dakle među svete anđele koji stoje oko Njegova prijestolja. (Zaharija 3:7) (206)

"Kao što se zaručnik veseli zaručnici, tako će se tebi veseliti tvoj Bog." Izaija 62:5. "On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno." Sofonija 3:17. Nebo i Zemlja pridružit će se Očevoj radosti: "Jer ovaj moj sin bio je mrtav i živi opet; bio je izgubljen, i nađe se."

Do ovog mjesta u Spasiteljevoj priči nema ni jednog neskladnog tona koji bi poremetio harmoniju radosnog događaja. No Krist sada uvodi jedan novi moment. U trenutku kad je razmetni sin došao kući, stariji sin "bio je upravo u polju. Kad dođe i približi se kući, začu glazbu i igru. Dozva jednoga od sluga i zapita, što je to? Brat je tvoj došao, odgovori mu on. I otac je tvoj dao zaklati tele ugojeno, jer gaje opet dobio zdrava. Tada se on rasrdi i ne htjede da uđe." Taj stariji brat nije dijelio očevu tjeskobu i očekivanje povratka izgubljenog sina, pa stoga nije dijelio ni očevu radost kad se sin vratio. Vesela pjesma nije pobudila radost u njegovu srcu. Zapitao je slugu zbog čega to slavlje, a dobiveni odgovor izazvao je ljubomoru u njegovu srcu. Nije želio ući da poželi dobrodošlicu izgubljenom bratu; naklonost iskazanu izgubljenome smatrao je uvredom nanesenom njemu.

Kad je otac izišao da porazgovara s njim, pokazala se oholost i zloća njegova karaktera. Svoj život u očevoj kući prikazao je kao neprekidnu službu za koju nije bio plaćen, a potom je kao suprotnost naveo dobrodošlicu kojom je primljen sin koji se upravo vratio. Jasno je rekao za sebe da je on u kući zapravo bio sluga a ne sin. Umjesto da se neprestano raduje što živi kraj svog oca, mislio je na korist koju će izvući zahvaljujući svom uzornom životu. Njegove riječi pokazuju da se upravo zbog toga odricao grješnih zadovoljstava. No bude li sada morao dijeliti očev imetak s tim bratom, stariji sin smatra da će mu time biti učinjena nepravda. Kivan je na svog brata zbog dobrote koja mu je iskazana. Time je jasno pokazao da on, kad bi bio na očevu mjestu, ne bi primio natrag rasipnog sina. On ga čak ni ne priznaje za brata; kad govori o njemu, hladno ga naziva "onaj tvoj sin". (207)

No otac ipak nježno razgovara sa starijim sinom: "Sinko," kaže mu, "ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.” Nisi li ti sve te godine, dok je tvoj brat bio u tuđini, imao sreću da živiš sa mnom u kući?

Otac je dao svojoj djeci sve što im treba za sretan život. Sin ne mora tražiti nagradu ili dar. "Sve je moje tvoje." Moraš jedino vjerovati u moju ljubav i uzeti dar koji ti se tako velikodušno poklanja. (208)

Jedan sin na neko je vrijeme napustio svoj dom jer nije bio svjestan očeve ljubavi. No sada se vratio i u bujici radosti nestaje svaka uznemirujuća misao. "Jer ovaj brat tvoj bio je mrtav i živi opet; bio je izgubljen, i nađe se."

Je li stariji brat uvidio koliko je bio zao i nezahvalan? Je li shvatio daje njegov brat, usprkos tome što se ponio bezbožno, i dalje njegov brat? Je li se stariji brat pokajao zbog svoje ljubomore i bezosjećajnosti? Kristova priča ništa ne govori o tome; ona samo daje prikaz događaja, a slušatelju ostavlja da zaključi kakav bi mogao biti kraj.

Starijim sinom prikazani su Židovi u Kristovo doba koji se nisu htjeli pokajati, ali i farizeji u svim vremenima koji s prezirom gledaju na one koje smatraju grješnicima i carinicima. Budući da oni sami nisu tako duboko utonuli u porok, ispunjeni su osjećajem samopravednosti. Krist je ovim cjepidlakama ukazao na njihovu grešku. Poput starijeg sina u Kristovoj priči, uživali su posebne prednosti koje im je Bog dao. Tvrdili su da su sinovi u Božjoj kući, ali su se ponašali kao najamnici. Nisu radili iz ljubavi, nego zato što su očekivali nagradu. U njihovim očima Bog je bio strog i zahtjevan gospodar. Vidjeli su kako Krist poziva carinike i grješnike nudeći im svoju milost kao besplatan dar - dar koji se, po rabinskom shvaćanju, mogao dobiti samo mukom i pokorom - i bili su uvrijeđeni zbog toga.

Povratak izgubljenog, koji je Očevo srce ispunio radošću, u njima je samo izazvao zavist i ljubomoru.

Blag prigovor, koji je otac u Kristovoj priči uputio starijem sinu, pokazuje koliko nježno je Bog korio farizeje. "Sve je moje tvoje" - ne kao zarada, već kao dar. Kao i razmetni sin, i vi možete dobiti taj dar koji vam poklanja Očeva ljubav premda ga niste zaslužili. (209)

Samopravednost navodi ljude ne samo na to da pogrešno prikazuju Boga, već ih čini bezosjećajnima i sklonima da kritiziraju svoju braću. U svojoj sebičnosti i ljubomori, stariji sinje bio spreman nadzirati svog brata, kritizirati njegove postupke i optuživati ga za svaku i najmanju pogrešku. Primjećivao bi svaki propust i uveličavao svaki njegov loš postupak. Na taj je način nastojao opravdati svoje srce koje nije bilo spremno oprostiti. Mnogi danas čine to isto. Dok se grješna duša bori protiv bujice iskušenja, oni stoje po strani, prkosno i samovoljno, gunđajući i optužujući ih. Oni mogu tvrditi da su Božja djeca, ali svojim ponašanjem pokazuju da imaju sotonin duh. Optužitelji su svoje braće i Bog ih stoga ne može obasjati svjetlošću svoje prisutnosti.

Mnogi neprestano pitaju: "S čim ću stupiti pred Gospoda, pognuti se pred uzvišenim Bogom? Hoću li stati pred Njega sa žrtvom paljenicom, s jednogodišnjim telcima? Hoće li Gospod imati zadovoljstva u tisućama ovnova i deset tisuća rijeka ulja?" Ali "On ti je objavio, o čovječe, što je dobro; i što zahtijeva Gospod od tebe nego da činiš pravicu i ljubiš dobro, i ponizno hodiš sa svojim Bogom?" Mihej 6:6-8.

To je služba koju Bog zahtijeva: "Slomiti lance bezakonja, zbaciti spone jarma, i otpustiti potlačene na slobodu. . . i da se ne okreneš od svog bližnjega." Izaija 58:6, 7. Kada gledate na sebe kao na giješnike spašene jedino ljubavlju svog nebeskog Oca, osjećat ćete nježno sažaljenje prema drugima koji još pate u grijehu. Nećete više ljubomorno ni kritički gledati na jadne duše koje se kaju. Kad se u vašim srcima otopi led sebičnosti, bit ćete u suglasju s Bogom i osjećati Njegovu radost spašavajući izgubljene. (210)

Ti tvrdiš da si Božje dijete. No taje tvoja tvrdnja istinita samo onda ako je "tvoj brat" i onaj koji "bješe mrtav i oživje, i izgubljen bješe i nađe se." On je povezan s tobom najprisnijim vezama, jer ga Bog priznaje svojim djetetom. Poričeš li svoje srodstvo s njim, pokazuješ da si samo najamnik, a ne dijete u Božjoj obitelji.

Ako se ti i ne pridružiš dobrodošlici u čast izgubljenog, slavlje će se ipak nastaviti. Sin koji se vratio zauzet će svoje mjesto uz Oca i u Očevu poslu. Onaj kome je mnogo oprošteno, taj i mnogo voli. No ti ćeš ostati vani u mraku, jer "koji ne ljubi, ne poznaje Boga, jer je Bog ljubav." 1. Ivanova 4:8. (211)