19 Mjera praštanja

Matej 18:21-35

Petar je došao Kristu s pitanjem: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" Matej 18:21. Rabini su ograničili obvezu opraštanja na tri uvrede. Petar, misleći kako time izvršava Kristov nauk, proširio je to na sedam, brojku koja označava savršenstvo. No Krist je učio da se nikada ne smijemo umoriti od praštanja. "Ne kažem ti do sedam puta," rekao je, "nego do sedamdeset puta sedam." Matej 18:22.

Potom je pokazao na čemu se treba temeljiti praštanje i koliko je opasno ako nismo spremni oprostiti. Ispričao je priču o postupanju jednog kralja s dužnosnicima koji su vodili njegove državne poslove. Neki od tih dužnosnika raspolagali su velikom količinom državnog novca. Kad je kralj proveo istragu kako su vodili poslove koje im je povjerio, doveli su pred njega čovjeka za kojeg se ispostavilo da duguje gospodaru golemu sumu novca - deset tisuća talanata. No on nije imao čime platiti pa je kralj, kako je to bio običaj, naredio da bude prodan i on i sva njegova imovina da se naplati dug. Čovjek je bio užasnut. Pao je pred kraljeve noge i preklinjao ga: "'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. (243)

"A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga."

Ova Kristova priča iznosi niz detalja koji su nužni da bi se stvorila cjelovita slika događaja, ali nemaju duhovnog značenja i stoga ne trebamo obratiti pozornost na njih. Kroz tu usporedbu prikazane su neke velike istine i na njih trebamo usmjeriti svoje misli.

Kraljev oprost predstavlja božansko praštanje svih grijeha. Krist je predstavljen kraljem koji je, dirnut sažaljenjem, oprostio dug svome sluzi. Čovjek je bio pod kaznom zakona kojeg je prekršio i nije se sam mogao spasiti. Krist je stoga došao na ovaj svijet, zaodjenuvši svoje božanstvo ljudskim obličjem, i položio svoj život, pravednik za nepravednika. Dao je samog sebe za naše grijehe i svakoj duši besplatno nudi oprost plaćen vlastitom krvlju. Jer je u Gospoda milosrđe; u njega je bogat otkup." Psalam 130:7.(244)

 Na tom temelju i mi trebamo pokazivati sažaljenje prema svojim bližnjima koji su grješnici kao i mi sami. "Ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga." 1. Ivanova 4:11. "Badava ste primili," kaže Krist, "badava i dajte!" Matej 10:8.

Kad je dužnik u Kristovoj priči molio odgodu plaćanja, obećavajući: "Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti", presuda je povučena i cijeli mu je dug izbrisan. Ubrzo je dobio priliku da i on postupi po primjeru svoga gospodara koji mu je oprostio. Izišavši van sreo je naime svog druga koji mu je dugovao malenu svotu. Njemu je bilo oprošteno deset tisuća talenata, a njegov drug dugovao mu je samo stotinu novčića. No on, prema kome je postupljeno s toliko milosrđa, prema svom se dužniku ponio posve drukčije. Njegov mu je dužnik uputio istu molbu kakvu je on uputio kralju, ali ishod* je bio različit. Premda je njemu samome maločas bilo oprošteno, on nije bio tako meka srca niti milostiv. Nije postupio prema svom drugu onako milosrdno kako je postupljeno prema njemu. Nije uslišao dužnikovu molbu da se strpi. Taj nezahvalnik mislio je samo na onaj malen iznos koji mu je njegov drug dugovao. Tražio je od njega da mu vrati sav dug i ishodio da se njegovu dužniku izrekne ista presuda koja je milostivo povučena u njegovu slučaju.

Koliko ljudi u današnje vrijeme pokazuje isti takav duh! Kad je dužnik molio svoga gospodara da mu se smiluje, nije bio posve svjestan prave veličine svog duga. Nije shvaćao koliko je bespomoćan. Nadao se da će se sam osloboditi. "Strpljenja imaj sa mnom," rekao je, "i sve ću ti vratiti." Na isti način mnogi se ljudi nadaju kako će vlastitim djelima zaslužiti Božju milost. Nisu svjesni koliko su zapravo bespomoćni. Ne prihvaćaju Božju milost kao besplatan dar, već se pokušavaju uzvisiti vlastitom samopravednošću. Srca im nisu slomljena niti su postala ponizna kroz spoznaju vlastita grijeha, već su strogi prema drugima i ne opraštaju im. Njihovi vlastiti grijesi učinjeni prema Bogu, u usporedbi s grijesima njihove braće prema njima, stoje u omjeru kao deset tisuća talenata prema stotinu novčića - dakle gotovo kao milijun prema jedan - pa ipak, oni se usuđuju ne oprostiti svojoj braći. (245)

Kralj u Kristovoj priči pozvao je nezahvalnog dužnika i rekao mu: '"Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga." "Tako će i Otac moj nebeski," reče Isus, " učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu." Tko ne želi oprostiti drugome, ne može se ni sam nadati oprostu.

No pouka ove priče ne smije se krivo primijeniti. Božji oprost nipošto ne umanjuje našu dužnost da Mu se pokoravamo. Tako i duh praštanja, koji moramo gajiti prema našim bližnjima, ne znači da nam oni ne moraju dati ono što nam duguju. U molitvi, koju je Krist naučio svoje učenike, On kaže: "I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim." Matej 6:12. Time nije mislio da mi, ukoliko želimo da nam se oproste grijesi, ne smijemo potraživati ono što nam netko duguje. Smijemo tražiti da nam se vrati dug, ali ukoliko oni to nisu u stanju - bez obzira na to što možda ne mogu platiti zato što su loše vodili svoje poslove - ne smijemo ih poslati u zatvor ni tlačiti ih, pa čak ni biti grubi prema njima; no pouka ove priče nije da potičemo lijenost i nemar. Božja riječ jasno kaže: "Ako tko neće da radi, neka i ne jede." 2. Solunjanima. 3:10. Gospod ne traži da čovjek koji mukotrpno radi potpomaže tuđu lijenost. Cesto su ljudi siromašni i žive u oskudici zato što trate vrijeme ili se ne trude dovoljno. Dok ne isprave te svoje mane, potpomagati ih značilo bi stavljati novac u prodrt tobolac. No postoji i siromaštvo koje je neizbježno i prema tim se nesretnicima moramo odnositi nježno i sažaljivo. Prema drugima se trebamo odnositi onako kao što bismo željeli da se s nama postupa da smo na njihovu mjestu. (247)

Sveti Duh nam, preko apostola Pavla, nalaže: "Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu." Filipljanima 2:1-5.

No na grijeh se ne smije olako gledati. Gospod nam je zapovjedio da ne trpimo grijeh na svom bratu. On kaže: "Ako ti sagriješi brat tvoj, pokaraj ga!" Luka 17:3. Grijeh treba nazvati njegovim pravim imenom i jasno ga iznijeti krivcu.

Apostol Pavao, pišući po nadahnuću Svetoga Duha, stavlja u zadatak Timoteju: "Propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom." 2. Timoteju 4:2. A Titu piše: "Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici.... Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri." Tit 1:10-13.

"Ako ti brat sagriješi," rekao je Krist, "pođi te ga ukori nasamo. Ako te posluša, dobio si svoga brata. Ako te ne posluša, dovedi još jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajući se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno. Ako ni njih ne posluša, saopći to crkvi! Ako li ni crkve ne posluša, smatraj ga poganinom ili carinikom." Matej 18:15-17.

Naš Gospod uči da se razmirice među kršćanima moraju riješiti unutar crkve. Ne smije ih se iznositi pred one koji se ne boje Boga. Ako je kršćaninu učinio krivo njegov brat u vjeri, ne smije tražiti pravicu na sudu, kod nevjernika, već treba postupiti prema uputama koje je Krist dao. Umjesto da se pokušava osvetiti, neka radije nastoji spasiti svog brata. Bog će braniti interese onih koji Ga ljube i koji Ga se boje, i stoga možemo s povjerenjem predati svoju stvar Njemu, jer je On pravedan sudac. (248)

Vrlo često se događa - u slučaju kad netko neprestano iznova čini zlo te kad ponovno dođe priznati svoju krivnju - da onome kome se čini nepravda sve to jednom dosadi i da pomisli kako mu je već dosta praštanja. No Spasitelj nam je jasno rekao kako treba postupati s krivcem: "Ako ti sagriješi brat tvoj, pokaraj ga; i ako se pokaje, oprosti mu." Luka 17:3. Ne smijete ga držati nedostojnim svog povjerenja. "Pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti." Galaćanima 6:1.

Ako tvoja braća griješe, moraš im oprostiti. Dođu li ti priznati svoj grijeh, ne smiješ reći: "Ne mislim da su dovoljno skrušeni. Mislim da njihovo priznanje nije iskreno." Kakvo pravo imaš suditi im, ti koji ne možeš čitati njihovo srce? Božja riječ kaže: "Ako se pokaje, oprosti mu. Ako i sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam ti se puta obrati i rekne: 'Kajem se' - oprosti mu!" Luka 17:3, 4. Ali ne samo sedam puta, već sedamdeset puta sedam - odnosno toliko često koliko Bog tebi prašta. (249)

Sve dugujemo Božjoj velikoj milosti. Zavjetom milosti učinio nas je svojom djecom. Milošću našeg Spasitelja otkupljeni smo, preporođeni i uzdignuti do Kristovih subaštinika. Pokažimo i mi stoga tu milost prema drugima.

Nemojte svoga brata dovesti u situaciju da padne u malodušnost. Ne budite farizejski kruti i nemojte povrijediti svoga brata. Ne prezrite ga u svojim mislima ili srcu. Ne dopustite da vam se u glasu osjeti poruga. Kažete li samo jednu neprikladnu riječ, držite li se hladno i ravnodušno, ili pak pokažete sumnjičavost ili nepovjerenje, mogli biste time upropastiti jednu dušu kojoj je potreban brat - sažaljiva srca kakvo je imao naš stariji brat Isus - koji će dirnuti njegovo srce. Čvrsto mu pružite ruku, puni suosjećanja, i tiho recite: "Pomolimo se zajedno!" Obojica ćete steći bogato iskustvo u Bogu. Molitva nas sjedinjuje jedne s drugima i s Bogom. Ona privlači Isusa k nama i daje našoj slaboj i malaksaloj duši novu snagu da pobijedi svijet, tijelo i đavla. Molitva odbija sotonine napade.

Kad odvratimo pogled od ljudske nesavršenosti i upravimo ga na Isusa, u karakteru dolazi do božanske promjene. Kristov Duh, koji djeluje na srce, preobražava ga na svoju sliku. Potrudite se stoga da uzvisite Isusa i svoje duhovne oči usmjerite na "Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta." Ivan 1:29. Imajte na umu "da će onaj koji vrati grješnika s njegova krivog puta spasiti njegovu dušu od smrti i postići oproštenje mnogih grijeha." Jakov 5:20. (250)

"Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših." Matej 6:15. Duh nepraštanja ničim se ne može opravdati. Onaj tko ne pokazuje milosrđe prema drugima, dokazuje time da ni on sam nije dionik Božje milosti koja spašava, jer Božje praštanje privlači grješnikovo srce toliko blizu srca Beskrajne Ljubavi da se iz njega bujica božanskog milosrđa izlijeva u grješnikovu dušu, a od njega se prelijeva dalje u duše drugih. U životu onih koji su postali dionici Kristove milosti otkrit će se ista nježnost i milosrđe kakvo je On pokazivao u svom životu. "A nema li tko duha Kristova, taj nije Njegov." Rimljanima 8:9. Otuđio se od Boga i ostat će zauvijek odvojen od Njega.

Možda je takav čovjek nekoć dobio oprost, ali svojim nemilostivim duhom dokazuje da sada odbacuje Božju ljubav koja prašta. Odvojio se od Boga i stoga se nalazi u istom stanju kao i prije nego što mu je oprošteno. Zanijekao je svoje pokajanje, pa njegovi grijesi i dalje ostaju na njemu kao da se nikada i nije pokajao.

No najveća pouka ove Kristove priče je u tome što ona pokazuje oštru suprotnost između Božjeg sažaljenja i čovjekove bezosjećajnosti. Božje milosrđe i praštanje trebalo bi zapravo biti mjerilo za naše praštanje drugima. "Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?"

Ne prašta nam se zato što mi praštamo drugima, nego onako kako mi praštamo drugima. Temelj svakog praštanja je Božja ljubav koju nismo zaslužili, a svojim ponašanjem prema drugima pokazujemo je li ta Božja ljubav postala i naša ljubav. Krist je stoga rekao: "Jer kako budete sudili, onako će se i vama suditi; kako budete mjerili, onako će se i vama mjeriti." Matej 7:2. (251)