1 Poučavanje kroz usporedbe

U Kristovom učenju kroz usporedbe vidljivo je isto načelo kojim se rukovodio vršeći svoju misiju na Zemlji. Krist je uzeo našu prirodu i boravio među nama kako bismo se mogli upoznati s Njegovim božanskim karakterom i životom. Božanstvo se otkrilo u ljudskom, nevidljiva slava u vidljivom ljudskom obliku. Ljudi su mogli učiti o nepoznatome kroz poznato; nebeske su stvari bile otkrivene kroz zemaljske; Bog se otkrio u obličju čovjeka. Tako je bilo i s Kristovim učenjem: nepoznato je bilo zorno prikazano kroz poznato, a božanske istine kroz zemaljske stvari koje su ljudima bile najbliskije.

Sveto pismo kaže: "Sve ovo je Isus govorio u usporedbama mnoštvu naroda, ... kako bi se ispunilo što je rečeno preko proroka koji govori: 'Otvorit ću svoja usta u usporedbama; izgovorit ću što je bilo sakriveno od utemeljenja svijeta."' Matej 13:34, 35. Prirodne stvari bile su sredstvo preko kojega je govorio o duhovnome. Stvari iz prirode i iz životnog iskustva Njegovih slušatelja bile su povezane s istinama pisane Riječi. I tako, vodeći od prirodnoga k duhovnome kraljevstvu, Kristove su usporedbe veza u lancu istine koja povezuje čovjeka s Bogom, a Zemlju s Nebom. (17)

U svojim poukama iz prirode Krist je govorio o stvarima koje su napravile Njegove vlastite ruke i koje su imale ona svojstva i silu koju im je On sam dao. U svojoj prvobitnoj savršenosti sve što je stvoreno bilo je izraz Božje misli. Za Adamu i Evu, u njihovu rajskom domu, priroda je bila puna spoznaje Boga, puna božanske pouke. Mudrost je govorila oku i prihvaćala se u srce, jer su saobraćali s Bogom kroz djela koja je stvorio. No čim je sveti par prekršio zakon Svevišnjega, s lica prirode nestalo je sjaja koji dolazi od Božjeg lica. Zemlja je sada iskvarena i okaljana grijehom. Pa ipak, premda je u takvom stanju, još uvijek je na njoj ostalo mnogo toga lijepoga. Božje zorne pouke nisu izbrisane; priroda, ako je ispravno shvatimo, govori nam o svome Stvoritelju.

U Kristovo vrijeme te su se pouke izgubile iz vida. Ljudi su gotovo prestali razaznavati Boga u Njegovim djelima. Grješnost čovječanstva bacila je mračnu sjenu na besprijekornu ljepotu Božjeg stvorenja; umjesto da otkrivaju Boga, Njegova su djela postala preprekom koja Gaje zaklonila. Ljudi su "štovali i služili stvorenju umjesto Stvoritelju." Tako su neznabošci "u svojim razmišljanjima upali u ludost i njihovo nerazumno srce ispunilo se tamom." Rimljanima 1:25, 21. Tako su u Izraelu ljudska učenja postavljena umjesto Božjih. Ne samo priroda, već i žrtvena služba, pa i samo Sveto pismo bili su toliko iskvareni da je sve to zapravo skrivalo Boga, premda je dano zato da otkriva Boga ljudima.

Krist je nastojao ukloniti ono što je zamračivalo istinu. Došao je ukloniti veo - koji je grijeh bacio na prirodu - kako bi se otkrila duhovna slava koju su trebala odsjajivati sva Božja stvorena djela. Njegove su riječi na nov način prikazivale i učenja prirode i učenja Biblije, pa su time postala novo otkrivenje. (18)

Isus je brao lijepe ljiljane i davao ih djeci i mladima. I dok su oni gledali u Njegovo mlado lice, svježe i obasjano svjetlošću Očeva bića, Isus ih je poučavao: "Pogledajte ljiljane na polju kako rastu [u jednostavnosti prirodne ljepote]; ne muče se niti predu. Ali vam kažem da čak ni Salomon u svoj svojoj slavi nije bio obučen kao jedan od ovih." Tada je uslijedilo nježno obećanje i važna pouka: "Ali ako Bog tako odijeva travu na polju, koja danas jest a sutra se baca u peć, koliko prije vas, malovjerni?"

U propovijedi na Gori te su riječi bile upućene i drugima, a ne samo djeci i mladima. Izgovorene su mnoštvu u kojemu je bilo ljudi i žena prepunih briga, jada i nevolja, shrvanih razočaranjem i tugom. Isus nastavi: "Zato ne budite zabrinuti govoreći: Što ćemo jesti? Ili: Što ćemo piti? Ili: Što ćemo obući? Jer za svim ovim čeznu narodi; jer zna vaš nebeski Otac da vam to sve treba." Tada, raširivši ruke nad mnoštvom koje gaje okruživalo, reče: "Tražite najprije Božje kraljevstvo i Njegovu pravdu, i ovo će vam se sve dodati." Matej 6:28-33. (19)

Tako je Krist objasnio poruku koju je On sam dao ljiljanima i poljskoj travi. On želi daje čitamo u svakom ljiljanu i u svakoj vlati trave. Njegove su riječi pune pouzdanog obećanja i nastoje učvrstiti naše povjerenje u Boga.

Kristovo shvaćanje istine bilo je toliko široko, a Njegovo učenje toliko sveobuhvatno da se koristio svim vidovima prirode kako bi zorno prikazao istinu. Svaki prizor s kojim se svakodnevno susrećemo povezao je s nekom duhovnom istinom, tako daje priroda prepuna Učiteljevih usporedba.

U prvom razdoblju svoje službe Krist je govorio ljudima tako jasnim riječima da su svi Njegovi slušatelji mogli shvatiti istine koje su ih mogle "učiniti mudrima na spasenje". No u mnogim srcima istina nije uhvatila korijen i ubrzo su je odbacili. "Njima govorim u usporedbama", rekao je, "zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. ... Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile." Matej 13:13-15.

Isus je želio pobuditi zanimanje ljudi. Nastojao je potaknuti bezbrižne i utisnuti im u srca istinu. Poučavanje u usporedbama bilo je popularno i cijenjeno ne samo u Židova nego i u drugih naroda. Bio je to najuspješniji način poučavanja koji je mogao upotrijebiti. Da su Njegovi slušatelji željeli spoznati božanske stvari, mogli su razumjeti Njegove riječi, jer je Isus uvijek bio spreman objasniti ih onome tko je to iskreno želio. (20)

Istine koje je Krist želio prenijeti ljudima oni nisu bili spremni prihvatiti, pa čak ih nisu mogli ni shvatiti. To je bio još jedan razlog zbog kojeg ih je poučavao u usporedbama. Povezujući svoja učenje s prizorima iz života, svakodnevnog rada ili iz prirode, privukao je njihovu pozornost i utisnuo pouke u njihova srca. Kada su kasnije gledali stvari koje je upotrijebio da zorno prikaže svoja učenja, sjetili su se riječi božanskog Učitelja. Onima čiji je um bio otvoren za utjecaj Svetoga Duha, sve više i više se otkrivalo značenje onoga što je Spasitelj naučavao. Tajne su postale jasne, a ono što je bilo teško shvatiti, sada je postalo očigledno.

Isus je nastojao doprijeti do svačijeg srca. Koristeći se različitim slikovitim prikazima, ne samo što je predočio istinu u njezinim različitim vidovima, nego se obraćao i različitim slušateljima. Pobudio je njihovo zanimanje slikama uzetim iz onoga čime su svakodnevno bili okruženi. Nitko od Njegovih slušatelja nije se mogao osjetiti zanemarenim ili zaboravljenim. Najskromniji i oni najgrješniji čuli su u Njegovom učenju glas koji im je govorio suosjećajno i nježno. (21)

Isus je imao još jedan razlog za poučavanje u usporedbama. Među mnoštvom koje se skupljalo oko Njega bilo je svećenika i rabina, književnika i starješina, herodijanaca i vođa, bilo je ljudi koji su voljeli ovaj svijet, prijetvornih i Častohlepnih ljudi koji su žarko željeli naći kod Njega nešto da bi Ga mogli optužiti. Uhode su Ga danima pratile u stopu, ne bi li uhvatili koju izgovorenu riječ zbog koje bi Ga mogli osuditi te tako zauvijek ušutkati Onoga koji je, kako se činilo, privlačio sveopću pozornost. Spasitelj je prozreo karakter tih ljudi, pa je iznosio istinu na takav način da nisu mogli pronaći ništa zbog čega bi Ga izveli pred Veliko vijeće. U svojim je usporedbama korio licemjeije i zla djela onih koji su se nalazili na visokim položajima, te slikovitim jezikom iznosio istine koje su bile toliko oštre da oni uopće ne bi slušali Njegove riječi da su bile izgovorene kao izravna optužba i ubrzo bi učinili kraj Njegovoj misiji. No premda je izbjegavao uhode, istinu je iznosio tako jasno da je zabluda izašla na vidjelo, a oni koji su bili iskrena srca mogli su imati koristi od Njegovih pouka.

Božanska mudrost i neizmjerno sveznanje jasno su otkriveni kroz stvari koje je Bog stvorio. Preko prirode i svakodnevnih životnih situacija ljudi su poučavani o Bogu. "Njegova se nevidljiva svojstva, Njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta." Rimljanima 1:20.

 U Spasiteljevom učenju kroz usporedbe može se vidjeti što je to zapravo "više obrazovanje." Krist je mogao otkriti ljudima najveće znanstvene spoznaje.

Mogao je otkriti zapečaćene tajne koje su zahtijevale mnoga stoljeća mukotrpnog proučavanja da bi se proniknule. Mogao je dati neke naznake u znanstvenom području koje bi poticale ljude na razmišljanje i dovodile do novih izuma sve do kraja vremena. No On to nije učinio. Spasitelj nije rekao ništa da bi zadovoljio ljudsku radoznalost ili slavoljublje i time im pružio priliku za postizanje svjetske veličine. U svim svojim poukama dovodio je čovjekov um u dodir s umom Beskonačnoga. Nije upućivao ljude da proučavaju ljudske teorije o Bogu, Njegovoj Riječi ili Njegovim djelima. Učio ih je da promatraju Boga kako je otkriven u Njegovim djelima, Njegovoj riječi i Njegovoj providnosti. (22)

Krist se nije zadržavao na apstraktnim teorijama, već je iznosio ono što je bilo bitno za razvoj karaktera i što bi moglo uvećati čovjekovu sposobnost da spozna Boga, a time uvećati i njegovu sposobnost da čini dobro. Govorio je ljudima o onim istinama po kojima se trebaju vladati u svakodnevnom životu i koje će biti temelj za vječni život.

Sam Krist upravljao je odgojem Izraelaca. U vezi s Gospodnjim zapovijedima i naredbama rekao je: "Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku kao znak, i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim!" Ponovljeni zakon 6:7-9. U svom vlastitom učenju Isus je pokazao kako se treba izvršiti ta zapovijed - na koji način zakoni i načela Božjeg kraljevstva mogu biti tako predočeni da otkrivaju svu svoju ljepotu i dragocjenost. Kada je obučavao Izraelce da postanu Njegovi posebni predstavnici, Gospod ih je smjestio na brežuljke i u doline. U svome svakodnevnom životu i kroz vjersku službu neprestano su bili u dodiru s prirodom i Božjom riječju. Krist je tako poučavao svoje učenike kraj jezera, na obronku gore, u poljima i lugovima gdje su mogli gledati na stvari u prirodi kojima je zorno oslikavao svoja učenja. I dok su učili od Krista, stečeno su znanje i praktično koristili surađujući s Njime u Njegovom radu. (23)

Stvoritelja dakle trebamo upoznati kroz djela koja je stvorio. Knjiga prirode veličanstveni je udžbenik koji, zajedno sa Svetim pismom, trebamo koristiti kad druge poučavamo o Božjem karakteru i vraćamo izgubljene ovce natrag u Njegovo stado. Dok proučavamo Božja djela, Sveti Duh rasvjetljava i uvjerava našu dušu. To osvjedočenje nije rezultat logičkog razmišljanja; ako um nije odviše zamračen da bi spoznao Boga, ako oko nije odviše zamućeno da Ga vidi, ako uho nije odviše slabo da čuje Njegov glas, shvatit ćemo dublje značenje istine, a uzvišene duhovne istine pisane Božje riječi utisnut će nam se u srce.

Te pouke, izvedene izravno iz prirode, pune su jednostavnosti i čistoće, što im daje izuzetnu vrijednost. Svima su potrebne pouke iz tog izvora. Ljepota prirode sama po sebi odvraća dušu od grijeha i svjetovnih privlačnosti, vodeći je čistoći, miru i Bogu. Duh onih koji proučavaju Božju riječ odviše je često zaokupljen ljudskim teorijama i nagađanjima koje se pogrešno nazivaju znanošću i filozofijom. Treba ih stoga dovesti u bliski dodir s prirodom. Naučite ih da stvaranje i kršćanstvo potječu od istog Boga. Naučite ih da vide sklad koji vlada između prirodnog i duhovnog. Neka sve što vide svojim očima ili rade rukama posluži kao pouka za izgradnju karaktera. Na taj će način ojačati svoju duhovnu snagu, razviti karakter i oplemeniti cijeli svoj život. (24)

Cilj Kristova učenja u usporedbama bio je u izravnoj vezi s ciljem subote. Bog je dao ljudima spomenik svoje stvaralačke sile da bi Ga mogli razaznati u djelima Njegovih ruku. Subota nas poziva da u djelima koja je stvorio promatramo slavu Stvoritelja. Upravo zato je Isus i povezao svoje dragocjene pouke s ljepotom stvari u prirodi. U sveti dan počinka trebali bismo, više nego ostalih dana, proučavati poruke koje je Bog za nas ispisao u prirodi.

Trebali bismo proučavati Spasiteljeve usporedbe tamo gdje ih je On izgovorio: u poljima i gajevima, pod vedrim nebom, među travom i cvijećem. Tamo, u srcu prirode, Kristova će prisutnost postati za nas stvarnost i On će progovoriti našoj duši o svome miru i ljubavi. (25)

Krist nije povezivao svoja učenja samo s danom počinka, već i s radnim tjednom. On ima pouku i za onoga koji ore i za onoga koji sije. Kroz obrađivanje zemlje i sijanje, kroz oranje i žetvu, uči nas da gledamo zoran prikaz djelovanja Njegove milosti na srce. Krist želi da u svakom vidu korisnog posla i u svemu što je povezano sa svakodnevnim životom pronađemo pouku božanske istine. Tada naš svakodnevni rad neće više obuzimati svu našu pozornost i navesti nas da zaboravimo na Boga, nego će nas neprestano podsjećati na našeg Stvoritelja i Otkupitelja. Pomisao na Boga provlačit će se poput zlatne niti kroz sve naše dnevne brige i zanimanja. Slava Njegova lica za nas će ponovno počivati na licu prirode. Uvijek ćemo stjecati nove spoznaje nebeskih istina i sve se više približavati Njegovoj čistoći. Tako ćemo biti "naučeni od Gospoda" te "ostati s Bogom" U zvanju U koje smo pozvani. Izaija 54:13; 1. Korinćanima 7:24. (26)

  • Pregleda: 59