10. Spoznaja Boga

Bog na različite načine nastoji da Ga upoznamo i da nas dovede u vezu sa sobom. Priroda se neprekidno obraća našim osjetilima. Božja ljubav i slava otkrivena u Njegovim djelima dirnut će osjetljivo srce. Pažljivo uho čut će i razumjeti Božji glas koji govori kroz prirodu. Zelena polja, visoko drveće, pupoljci i cvijeće, oblaci koji putuju nebom, kiša, žubor potočića, veličanstvo nebeskog svoda - sve to govori našim srcima i poziva nas da upoznamo Boga koji je sve to stvorio. {89}

   Naš je Spasitelj svoje dragocjene pouke povezivao sa stvarima iz prirode. Drveće, ptice, poljsko cvijeće, bre-žuljci, jezera i prekrasan nebeski svod, a također i događaji i okruženje svakodnevnog života, sve je to bilo povezano s riječima istine kako bismo tu istinu mogli uvijek prizvati u sjećanje, čak i usred poslova i briga čovjekova mučnog zemaljskog života. 
   Bog želi da Njegova djeca cijene Njegova djela i da uživaju u jednostavnoj i tihoj ljepoti kojom je ukrasio naš zemaljski dom. Bog voli sve što je lijepo, no iznad svih tih izvanjskih privlačnosti, Bog voli ljepotu karaktera; On želi da njegujemo plemenitu ljepotu i jednostavnost, nalik mirnoj ljupkosti cvijeća. 
   Obratimo li pozornost na divna Božja djela, shvatit ćemo dragocjene pouke o poslušnosti i povjerenju u Boga. Od zvijezda koje, iako nemaju označene staze, ipak iz godine u godinu putuju svemirom točno određenom putanjom, pa do najsitnijeg atoma, sve stvari u prirodi pokoravaju se Stvoriteljevoj volji. Bog se brine za sve što je stvorio i održava sva svoja stvorenja. Uz bezbrojne svjetove nebeskog beskraja, Bog se istodobno brine i za potrebe malenog sivog vrapčića koji bezbrižno cvrkuće svoju jednostavnu pjesmicu. Naš nebeski Otac s jednakom nježnošću i pažnjom promatra ljude kad polaze na svoje svakodnevne poslove i kad se mole, kad navečer odlaze na počinak i kad ujutro ustaju; kad se bogataš gosti u svojoj palači ili kad siromah okuplja svoju djecu oko siromašnog obroka. Ni jedna suza ne kapne a da ju Bog ne zamijeti, ni jedan smiješak ne promakne Njegovu oku. 
   Kad bismo samo čvrsto vjerovali u to, nestale bi sve naše pretjerane tjeskobe. Život nam ne bi bio toliko ispunjen razočaranjima kao što je sada. Sve svoje brige, velike ili male, stavili bismo u Božje ruke; On neće biti zbunjen mnoštvom naših briga ni svladan njihovom težinom, a mi ćemo osjetiti duševni mir i spokoj kakav odavno nismo imali. {90}
   Dok uživate u prirodnim ljepotama našeg svijeta, po-mislite na onaj budući svijet koji nikada neće znati za zlokoban utjecaj grijeha ni za smrt, gdje priroda više neće nositi tragove prokletstva. Pokušajte zamisliti domovinu spašenih i pomislite kako će ona biti daleko ljepša nego što ju može predočiti najsmjelija mašta. U raznolikim Bo-žjim darovima kojima je obasuo prirodu vidimo tek vrlo slab odbljesak Njegove slave. U Svetom pismu piše: “Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. Korinćanima 2:9) 
   Pjesnik i prirodoslovac mogu reći mnogo toga o prirodi, no samo kršćanin s najdubljim poštovanjem uživa u toj ljepoti, jer u njoj prepoznaje djelo svoga Oca i osjeća Njegovu ljubav u svakom cvijetu, žbunu i stablu. Nitko ne shvaća pravo značenje brežuljaka i dolina, rijeka i mora, tko ne vidi u njima izraz Božje ljubavi prema čovjeku. {91}
   Bog nam govori kroz djela svoje providnosti i kroz utjecaj svoga Duha na naše srce. Iz događaja i stvari koje nas okružuju, iz svakodnevnih promjena koje se zbivaju oko nas, možemo izvući dragocjene pouke, samo ako nam je srce otvoreno da ih razaznamo. Psalmist, opisujući djelo Božje providnosti, kaže: “Dobrote je Gospodinove puna zemlja.” (Psalam 33:5) “Tko je mudar, nek o svemu tom razmišlja i nek uvidi dobrotu Jahvinu!” (Psalam 107:43) 
   Bog nam govori kroz svoju Riječ. U njoj je najjasnije otkriven Njegov karakter, postupanje s ljudima i veličan-stveno djelo spasenja. Pred nama se otvara povijest patri-jarha i proroka i drugih velikih ljudi prošlosti. Svi su oni bili ljudi “kao i mi” i borili se s istim iskušenjima kao i mi. (Jakov 5:17) Čitamo kako su prolazili kroz razočaranja poput naših, kako su padali u iskušenjima kao i mi, a zatim se ponovno podizali i pobjeđivali Kristovom milošću. Proučavajući to bit ćemo ohrabreni u svojim nastojanjima da postignemo pravednost. Čitajući o njihovim dragocjenim iskustvima, o svjetlosti, ljubavi i blagoslovima kojima su se radovali, o djelima koja su izvršili milošću koja im je bila darovana, duh koji je njih nadahnjivao zapalit će i u našim srcima plamen svete želje da se i mi ugledamo na njih i postanemo im slični karakterom, te da i mi poput njih hodamo s Bogom. 
   Isus je rekao o spisima Staroga zavjeta (a koliko je to tek istinitije za Novi zavjet!): “Upravo ona svjedoče za me” (Ivan 5:39) - za Spasitelja, Onoga u kome su usredotočene sve naše nade u vječni život. Da, cijela Biblija govori o Kristu. Od prvog izvješća o stvaranju - jer bez Isusa “ništa nije postalo” (Ivan 1:3) - pa do završnog obećanja: “Pazi! Dolazim uskoro” (Otkrivenje 22:12), čitamo o Njegovim djelima i slušamo Njegov glas. 
   Želite li se upoznati sa Spasiteljem, proučavajte Sveto pismo. Ispunite svoja srca Božjim riječima. One su životvorna voda koja će ugasiti vašu žeđ. One su živi kruh s neba. Isus kaže: “Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi Njegove, nećete imati života u sebi.” A sljedećim riječima govori o samom sebi: “Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život.” (Ivan 6:53,63) Naše se tijelo izgrađuje onim što jedemo i pijemo, a u duhovnom je životu isto kao i u tjelesnom: ono o čemu razmišljamo dat će našoj duhovnoj prirodi moralnu snagu i jačinu. 
   Spasenje je tema “u koju i anđeli žele zaviriti”; ono će biti nauk i pjesma otkupljenih kroz beskrajna vremena vječnosti. Ne zavređuje li ta uzvišena tema spasenja da i danas mislimo o njoj i proučavamo ju? Beskrajna Isusova milost i ljubav, žrtva učinjena za nas, pozivaju nas na najozbiljnije i uzvišeno razmišljanje. Trebali bismo više misliti o karakteru našega dragog Spasitelja i Posrednika, o poslanju Onoga koji je došao da svoj narod spasi od grijeha. 
   Razmišljajući tako o nebeskim stvarima, naša će vjera i ljubav postajati sve jači, a naše će molitve biti sve ugodnije Bogu jer će biti sve više i više prožete vjerom i ljubavlju. Bit će razborite i žarke. Imat ćemo sve jače povjerenje u Isusa i svakodnevno stjecati živo iskustvo u Njegovoj sili da spasi sve “one koji po Njemu dolaze k Bogu.” (Hebrejima 7:25) {93}
   Kad razmišljamo o Spasiteljevoj savršenosti, poželjet ćemo se potpuno promijeniti i obnoviti po ugledu na Njegovu čistoću. Žarko ćemo željeti postati nalik Onome koga obožavamo. Što se više naše misli budu zadržavale na Kristu, više ćemo o Njemu govoriti drugima i objavljivati Ga svijetu. 
   Biblija nije napisana samo za učene ljude; ona je, naprotiv, namijenjena običnim ljudima. Velike spasonosne istine prikazane su jasno kao dan i nitko se ne može zabuniti ni zalutati osim onih koji slijede vlastito mišljenje umjesto potpuno otkrivenu Božju volju. 
   Ne smijemo ničije mišljenje prihvatiti kao učenje Svetoga Pisma, već moramo sami proučavati Božju riječ. Dopustimo li drugima da misle umjesto nas, izgubit ćemo svoju vlastitu snagu i sputati svoje sposobnosti. Ako ne razvijamo svoj um proučavanjem istine, izgubit ćemo sposobnost poniranja u dubine značenja Božje Riječi. Um će se razvijati samo ako ga koristimo za istraživanje povezanosti raznih biblijskih tema, uspoređujući jedan zapis s drugim, jednu duhovnu stvar s drugom. {94}
   Ništa ne može uspješnije ojačati duh od proučavanja Svetog pisma. Ni jedna druga knjiga nema takvu moć da uzdigne misli i da ojača sposobnosti kao što to imaju duboke oplemenjujuće istine Biblije. Kad bi se Božja Riječ proučavala kako treba, ljudi bi se odlikovali širinom duha, plemenitošću karaktera i postojanošću namjera, osobinama tako rijetkim u današnje vrijeme. 
   No od samoga brzog čitanja Svetoga Pisma mala je korist. Netko može pročitati cijelu Bibliju a ipak ne uočiti njezinu ljepotu ni shvatiti njezino duboko i skriveno značenje. Daleko je vrednije temeljito proučavati jedan odlomak sve dok nam njegovo značenje ne postane potpuno jasno, a njegov odnos prema planu spasenja sasvim očit, nego li površno pročitati mnoga poglavlja bez jasnog cilja, pa prema tome i bez pravog rezultata. 
   Uvijek nosite sa sobom svoju Bibliju. Kad imate priliku, čitajte ju. Nastojte da vam se tekst ureže u pamćenje. Čak i šećući ulicom možete pročitati koji redak i razmišljati o njemu. 
Mudrost ne možemo dobiti bez ozbiljnog i pažljivog proučavanja, i to s molitvom. Neki su dijelovi Svetoga    Pisma doista tako jednostavni da ih se ne može krivo shvatiti. No ima i onih čiji smisao ne leži na površini i ne može se vidjeti letimičnim pogledom. Jedan zapis mora se uspoređivati s drugim. Treba pažljivo istraživati i razmišljati uz molitvu. Takvo će proučavanje biti bogato nagrađeno.
   Kao što rudar otkriva žile dragocjene kovine skrivene duboko pod zemljinom površinom, tako će i onaj tko ustrajno istražuje Božju Riječ kao skriveno blago, pronaći istine najveće vrijednosti koje su skrivene od pogleda nemarnog čitatelja. Riječi nadahnuća, ako su duboko usađene u srce, bit će poput potoka koji istječe iz izvora života. {95}
   Biblija se nikada ne smije proučavati bez molitve. Prije nego što otvorimo njezine stranice, zatražimo prosvjetljenje Svetoga Duha i dobit ćemo ga. Kad je Natanael došao Isusu, Spasitelj je uzviknuo: “Evo pravog Izraelca, bez lukavstva.” Natanael reče: “Odakle me poznaješ?” “Prije nego te Filip pozvao - odgovori mu Isus - vidio sam te pod smokvom.” (Ivan 1:47,48) I nas će Isus vidjeti na tajnome mjestu za molitvu ako Ga zamolimo za prosvjetljenje da bismo shvatili istinu. Anđeli iz svijeta svjetlosti bit će s onima koji ponizna srca mole za božansko vodstvo. 
   Sveto Pismo uzvisuje i slavi Spasitelja. Njegova je zadaća predstaviti Krista, čistoću Njegove pravednosti i veliko spasenje koje dobivamo po Njemu. Isus kaže o Svetom Duhu: “Jer će uzeti od onog što je moje i to objaviti vama.” (Ivan 16:14) Duh istine jedini je pravi učitelj božanske istine. Koliko li Bog cijeni ljudski rod kad je dao svoga Sina da umre za njih i kada nalaže svome Duhu da bude ljudima učitelj i stalan vođa! {96}