7. Pravi Kristovi sljedbenici

 “Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. Korinćanima 5:17) {61}
   Čovjek možda neće biti u stanju odrediti točno vrijeme i mjesto, ili povezati lanac događaja u procesu svoga obraćenja, no to ne znači da nije obraćen. Krist je rekao Nikodemu: “Vjetar puše gdje hoće. Čuješ mu šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.” (Ivan 3:8)

   I Božji je Duh, koji djeluje na ljudsko srce, nalik vjetru kojeg ne vidimo, a ipak vidimo i osjećamo njegovo djelovanje. Obnavljajuća sila, koju ne može vidjeti ljudsko oko, donosi duši novi život, stvarajući novo biće po Božjem obličju. I dok je djelovanje Duha tiho i neprimjetno, posljedice su mu očigledne. Ako je srce obnovljeno Božjim Duhom, rezultati će se vidjeti u životu. Iako ne možemo ništa učiniti da bismo promijenili svoje srce ili se doveli u suglasje s Bogom, te mada se uopće ne možemo pouzdati sami u sebe ili u svoja dobra djela, ipak će naš život otkriti prebiva li u nama Božja milost. Promjena će se vidjeti u karakteru, navikama i težnjama, a suprotnost između onoga prije i sadašnjeg stanja bit će jasna i bjelodana. Karakter se otkriva u riječima i djelima koja su nam prešla u naviku, a ne u dobrim ili lošim postupcima koje smo tu i tamo slučajno učinili. 
   Istina je da se može postići neko vanjsko poboljšanje ponašanja i bez obnavljajuće Kristove sile. Težnja za utjecajem u društvu i želja da steknemo poštovanje ljudi može nas navesti da vodimo uredan život; zbog samopoštovanja možemo izbjegavati ono što nalikuje na zlo. Velikodušno djelo može učiniti čak i sebičan čovjek. Kako ćemo dakle znati na kojoj smo strani? {62}
   Čije je naše srce? Kome pripadaju naše misli? O kome ili o čemu volimo pričati? Kome poklanjamo svoje najtoplije osjećaje i naše najbolje snage? Ako smo Kristovi sljedbenici, naše će misli biti s Njim i o Njemu. Sve što imamo posvetit ćemo Kristu. Čeznut ćemo da nosimo Njegov lik, da dišemo Njegovim duhom, činimo Njegovu volju i ugodimo Mu u svemu. 
   Oni koji su postali nova stvorenja u Isusu Kristu, donijet će u svom životu i plodove Duha: “ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost.” (Galaćanima 5:22,23). Više se neće povoditi za svojim nekadašnjim željama, već će vjerom u Božjeg Sina slijediti Njegove stope, odražavati Njegov karakter i postati čisti kao što je On čist. Stvari koje su nekada mrzili, sada vole, a mrze ono što su nekada voljeli. Ohol i uobražen čovjek postaje krotak i ponizan. Tašt i gord čovjek postaje ozbiljan i čedan. Pijanac postaje trezvenjak, a razuzdan čovjek postaje čist. Odbacuju se tašti običaji i svjetovna moda. Kršćanin ne čezne za “vanjskim nakitom”, već za onim što se ne vidi: “skrivenost - srce obučeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh.” (1. Petrova 3:3,4) 
   Ne može se govoriti o iskrenom pokajanju ako se u srcu i životu nije dogodila potpuna promjena. Tek kad popravi svoje greške, vrati što je ukrao, prizna svoje grijehe, ljubi Boga i svoje bližnje, grješnik može biti siguran da je prešao iz smrti u život. {63} 
   Kada dođemo Kristu kao grješna, zalutala bića, kad postanemo dionicima Njegove opraštajuće milosti, u srcu će se pojaviti Božja ljubav. Svaki teret postaje lakši, jer je jaram koji nam Krist daje lagan. Dužnost postaje užitak, a žrtvovanje zadovoljstvo. Put koji nam je izgledao obavijen tamom, postaje širok i obasjan zrakama Sunca Pravde. 
   Ljupkost Kristova karaktera vidjet će se i u Njegovim sljedbenicima. Njemu je činilo zadovoljstvo vršiti Božju volju. Ljubav prema Bogu i revnost za Njegovu slavu bili su vladajuća sila u životu našeg Spasitelja. Ljubav je uljepšavala i oplemenjivala sve Njegove postupke. Ljubav dolazi od Boga. Neposvećeno srce ne može ju proizvesti niti ona može izvirati iz njega. Ona se nalazi samo u srcu u kojem vlada Isus. “Mi ljubimo, jer je On nas ljubio prije.” (1. Ivanova 4:19) 
   U srcu obnovljenom božanskom milošću ljubav je načelo djelovanja. Ona mijenja karakter, upravlja pobudama, kontrolira strasti, suzbija neprijateljstvo i oplemenjuje osjećaje. Ta ljubav, ako se njeguje u srcu, čini život ugodnim i širi plemeniti utjecaj na svoju okolinu. 
   Postoje dvije zablude kojih se Božja djeca moraju čuvati, a osobito oni koji su netom primili Njegovu milost. Prva, o čemu je već bilo riječi, jest da se uzdaju u svoja vlastita djela i u svoju silu kako bi se doveli u suglasje s Bogom. Tko pokušava postati svet i svojim vlastitim naporima održati Zakon, pokušava nemoguće. Sve što čovjek može učiniti bez Krista okaljano je sebičnošću i grijehom. Jedino nas Kristova milost kroz vjeru može učiniti svetima. {64}
   Zabluda posve suprotna ovoj, ali ne i manje opasna, jest da vjera u Krista oslobađa ljude držanja Božjeg Zakona, jer kad vjerom postanemo dionici Kristove milosti, naša djela navodno ne doprinose ništa našem spasenju. 
   No zapamtimo da poslušnost Bogu nije puko vanjsko pokoravanje, već služba ljubavi. Božji Zakon je izraz Njegova bića; on je utjelovljenje velikog načela ljubavi i stoga temelj Božje vladavine na nebu i na zemlji. Ako su naša srca obnovljena i postala slična Bogu, ako je božanska ljubav usađena u dušu, nećemo li tada izvršavati Božji zakon? 
   Kad je načelo ljubavi usađeno u srce, kada je čovjek obnovljen na sliku Onoga koji ga je stvorio, ispunit će se novozavjetno obećanje o novom savezu između Boga i čovjeka: “Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u pamet njihovu.” (Hebrejima 10:16). A ako je Zakon upisan u srcu, neće li on oblikovati i naš život? Poslušnost - služba Bogu iz ljubavi - istinski je dokaz vjernosti. Sveto Pismo kaže: “Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi.” “Tko tvrdi: “Poznajem ga”, a ne vrši njegovih zapovijedi, lažac je, i u njemu nema istine.” (1. Ivanova 5:3, 2:4). 
   Umjesto da oslobodi čovjeka poslušnosti Božjem zakonu, vjera nas osposobljava da budemo poslušni i da postanemo dionici Kristove milosti. 
   Mi ne zaslužujemo spasenje našom poslušnošću, jer je spasenje besplatan Božji dar koji dobivamo vjerom. No poslušnost je plod vjere. “A znate da se On pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha u Njemu nema. Tko god ostaje u Njemu, ne ostaje u grijehu, tko god ostaje u grijehu, Njega nije vidio ni upoznao.” (1. Ivanova 3:5,6). To je pravi test kojim dokazujemo svoju vjernost Bogu. 
   Ako ostanemo u Kristu, ako u nama prebiva Božja ljubav, naši će osjećaji, naše misli, naše namjere i djela biti u suglasju s Božjom voljom koja je izražena u propisima Njegova svetog zakona. “Dječice, neka vas nitko ne zavede! Tko čini što je pravedno, pravedan je kao što je On pravedan.” (1. Ivanova 3:7). Pravda je izražena u svetom Božjem zakonu koji je izložen u deset zapovijedi izgovorenih na Sinaju. {65}
Takozvana vjera u Krista, koja naučava da su ljudi oslobođeni obveze pokoravanja Bogu, nije vjera već drskost. “Milošću ste spašeni - po vjeri.” (Efežanima 2:8). “Ali vjera ako nema djela, mrtva je u samoj sebi.” (Jakov 2:17). Isus govori o sebi prije nego što je došao na naš svijet: “Milje mi je, Bože moj, vršit volju Tvoju, zakon Tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40:8). A neposredno prije nego što se ponovno uznio na nebo rekao je: “Kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u Njegovoj ljubavi.” (Ivan 15:10). Sveto pismo kaže: “Ako vršimo Njegove zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo... Tko tvrdi da ostaje u Njemu, taj mora tako živjeti kako je On živio.” (1. Ivanova 2:3,6). “Jer je i Krist trpio za nas i ostavio vam primjer da idete Njegovim stopama.” (1. Petrova 2:21). 
   Uvjet za vječni život i sada je isti kakav je oduvijek bio, točno onakav kao i prije pada naših praroditelja: savršeno pokoravanje Božjem zakonu, savršena pravednost. Kad bi vječni život bio darovan pod bilo kojim uvjetom manjim od ovoga, došla bi u opasnost sreća cijelog svemira i bio bi otvoren put koji bi ovjekovječio grijeh, sa svom onom tugom i bijedom koju grijeh donosi sa sobom. {66}
   Adam je mogao, prije svoga pada, oblikovati ispravan karakter pokoravajući se Božjem zakonu. No on je to propustio, a zbog njegovoga smo grijeha i mi naslijedili grješnu prirodu i ne možemo sami postati pravedni. Budući da smo grješni i nesveti, ne možemo se u potpunosti pokoravati svetom zakonu. Nemamo svoju vlastitu pravdu kojom bismo udovoljili zahtjevima Božjeg zakona. No Krist nam je otvorio put za povratak i našao izlaz za nas. Živio je na svijetu usred istih izazova i iskušenja s kojima se i mi susrećemo. Vodio je bezgrješan život. Umro je za nas, a sada nam nudi svoju pravednost i želi uzeti naše grijehe. 
   Ako Mu se predate i prihvatite Ga kao svoga Spasitelja, Njegovom ćete zaslugom postati pravedni ma kako grješan bio vaš protekli život. Vaš je karakter sada zamijenjen Kristovim karakterom i Bog vas prihvaća kao da nikada niste zgriješili. Štoviše, Krist mijenja i srce. On vjerom boravi u vašem srcu. Održavajte tu vezu s Kristom kroz vjeru i neprekidno Mu podređujte svoju volju. Sve dok budete tako činili, On će djelovati u vama da želite raditi i da radite u skladu s Njegovom svetom voljom. I vi ćete moći reći: “Život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.” (Galaćanima 2:20). 
   Isus je rekao svojim učenicima: “Jer nećete govoriti vi, nego će Duh Oca vašega govoriti preko vas.” (Matej 10:20). S Kristom koji će djelovati u vama, otkrivat ćete isti duh i činiti ista dobra djela kao i On - djela pravednosti i poslušnosti. {67}
   Mi, dakle, u sebi nemamo ništa čime bismo se pohvalili. Nemamo razloga za umišljenost. Naša je jedina nada Kristova pravednost koja nam je darovana kroz Njegov Duh koji radi u nama i kroz nas. 
Kada govorimo o vjeri, postoji jedna razlika koju mora-mo imati na umu. Ima jedna vrsta vjerovanja koja se potpuno razlikuje od vjere. Postojanje Boga i Njegova svemoć, istinitost Njegove riječi, sve su to činjenice koje čak ni sotona i njegovi anđeli ne mogu osporiti. Biblija kaže da “i đavli to vjeruju i dršću” (Jakov 2:19), no to nije vjera. Prava vjera nije samo vjerovanje u Božju riječ, već i pokoravanje volje Bogu i podređivanje srca i osjećaja Bogu - to je vjera koja djeluje kroz ljubav i čisti dušu. Kroz takvu se vjeru srce obnavlja na Božju sliku. U svom neobnovljenom stanju ono nije moglo biti istinski poslušno Božjem zakonu, ali sada uživa u njegovim svetim propisima, uzvikujući s Psalmistom: “O, kako ljubim zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam.” (Psalam 119:97) Pravda zakona ispunjena je u onima koji “ne hode po tijelu nego po duhu” (Rimljanima 8:1). 
   Ima ljudi koji su upoznali Kristovu opraštajuću ljubav i koji doista žele postati Božja djeca, ali shvaćaju da im je karakter nesavršen i život grješan, pa sumnjaju u to da su im srca obnovljena Svetim Duhom. Takvim osobama želim reći: Ne očajavajte! Često ćemo morati kleknuti kod Isusovih nogu i oplakivati svoje nedostatke i pogreške, no ne smijemo se obeshrabriti. Čak ako nas neprijatelj i pobijedi, Bog nas ne odbacuje niti nas napušta. Ne! Krist je s desne strane Boga i moli za nas. 
   Ljubljeni Isusov učenik Ivan kaže: ”Ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2:1) Ne zaboravite Kristove riječi: “Jer vas sam Otac ljubi.” (Ivan 16:27) On vas želi obnoviti da Mu budete nalik, želi da se u vama odražava Njegova vlastita čistoća i svetost. Samo ako Mu se želite pokoriti, Bog koji je započeo svoje dobro djelo u vama nastavit će ga sve do dolaska Isusa Krista. Molite se usrdnije, vjerujte jače. Sada kad smo izgubili povjerenje u vlastitu silu, imajmo povjerenja u moć našeg Otkupitelja i slavimo Onoga koji je naš život i naša pomoć. {68}
   Što bliže priđete Isusu, to ćete grješniji izgledati u vlastitim očima, jer će vam pogled postati jasniji, a vaša nesavršenost pokazat će se u jasnom i oštrom kontrastu s Njegovom savršenom prirodom. To će biti dokaz da su sotonine obmane izgubile svoju moć i da u vama djeluje oživljavajući utjecaj Svetoga Duha. {69}
  U srcu koje ne osjeća svoju grješnost ne može boraviti duboka ljubav prema Isusu. Duša koja je obnovljena Kristovom milošću divit će se Njegovom božanskom karakteru. No ako nismo svjesni svoje moralne slabosti, to je nepogrešiv dokaz da nismo spoznali Kristovo savršenstvo i sjaj. 
   Što manje cijenimo sebe, to ćemo više cijeniti neizmjernu čistoću i ljepotu našega Spasitelja. Spoznaja o našoj grješnosti vodi nas k Njemu koji nam može oprostiti. Kada duša, svjesna svoje bespomoćnosti, čezne za Kristom, u nama će se otkriti Njegova sila. Što nas više osjećaj potrebe vodi Kristu i Božjoj riječi, to ćemo imati veličanstveniju spoznaju o Njegovu karakteru i potpunije odražavati Njegovo obličje.