Svjetski moralni kompas (II)

naslovnajpg

 

U prvom dijelu ovog članka smo detaljnije promotrili povijest ideja i teorija koje su oblikovale suvremeni pogled na ljudsku seksualnost, rod i obiteljske odnose. Vidjeli smo da su vladajuće teorije našeg vremena ukorijenjene u humanističkom svjetonazoru koji odbija nadmoć božanskog otkrića i oslanja se na ljudski um kao jedini izvor moralnih istina i vrhovni prosuditelj za moralno ponašanje. Naučili smo da su ovaj svjetonazor zastupali određeni antički Grci, a utvrdili su ga racionalistički mislioci prosvjetiteljstva. Humanistički svjetonazor je razvio skupinu povezanih filozofija koje su postale misao vodilja našeg vremena. Sve se one slažu u jednom: vjeruju da ne postoji apsolutna istina, već da je svaka istina relativna.

 Njihovo vjerovanje je da moralne vrijednosti nisu trajno uspostavljene od nekog višeg autoriteta već se otkrivaju razmišljanjem ljudi. Njihovo je geslo: „Čovjek je mjera svih stvari“. Također smo zaključili da ovaj svjetonazor nije ništa novo. On potiče od oca svih laži koji je prišao ljupkoj ženi u prekrasnom vrtu i ponudio joj navodno superiornije znanje i iskustvo ako ospori Božji autoritet i uspostavi vlastitu moralnu samostalnost. I muškarac i žena su posumnjali u Božje riječi i uzeli isključivo božansko pravo definiranja krajnje stvarnosti – dobra i zla. Oni su prekršili Božju izričitu zapovijed, izgubili izvornu nedužnost i svetost te bacili čovječanstvo u ponor grijeha – duhovno, mentalno i fizičko degradiranje koje vodi u smrt. Ono čemu svjedočimo u suvremenom društvu i kulturi je samo plod te iskonske pobune čovječanstva protiv njihovog Tvorca. U naše vrijeme je ova pobuna gotovo dosegla krajnju točku božanskog strpljenja. Živimo u vremenu kad su se muškarci i žene drznuli redefinirati koncepte spola i roda – osnovnih identifikacijskih obilježja ljudskih bića – kao i naravi braka, osnovne društvene institucije koju je Bog uspostavio. U ovom članku ćemo se fokusirati na neke vidljive manifestacije ovih dramatičnih promjena koje unose zbunjenost u umove naše mladeži i predstavljaju dosad neviđenu prijetnju za cijelo društvo, a posebno za kršćane koji se savjesno pokoravaju Božjoj riječi. 

OBEĆANJE SLOBODE

Prilično je zanimljivo primijetiti da prva laž kojom je Sotona prevario Evu u Edenskom vrtu nikad nije izgubila svoju privlačnost njezinim sinovima i kćerima. Srž te laži je obećanje nečeg boljeg, posebice slobode od ograničenja, koje je po Sotoninoj tvrdnji, Tvorac navodno samovoljno nametnuo Svojim stvorenjima. Možemo se začuditi kad otkrijemo da su mnoge „slobode“ koje su nam danas poznate tek nedavna tvorevina modernih medija, akademske zajednice, sudova i zakonodavstva. Iako su nove u svom pojavnom obliku, one su zasnovane na istoj ideji koju je Sotona iznio Evi. Neke od ovih „sloboda“ i društvenih promjena koje ih prate, a koje promoviraju različite interesne skupine i pokreti, toliko su poremetile uspostavljene moralne i društvene norme da su bile nazivane „revolucijama“. Ovdje ćemo spomenuti nekoliko istaknutijih. 

PROMJENA STAVA O LJUDSKOJ SEKSUALNOSTI – SEKSUALNA REVOLUCIJA

Prva polovica 20. stoljeća još nije svjedočila značajnom napadu na tradicionalne vrijednosti po pitanju fizičke intimnosti i bračnih odnosa. U zapadnoj kulturi se taj period može opisati kao zatišje pred buru. Ali desetljeće između 1945. i 1955. je donijelo promjenu. Seksualna revolucija je počela u tom razdoblju i s njom se tradicionalni konsenzus o seksualnosti počeo uništavati. J. S. Feinberg i P. D. Feinberg u svojoj knjizi Ethics for a Brave New World (Etika za hrabri novi svijet), velikom djelu o suvremenim etičkim problemima s tradicionalnog protestantskog stajališta, identificiraju šest velikih čimbenika koji su značajno promijenili stav naše kulture prema seksualnosti. „Prvi je sekularizam. To je stav da Bog mora biti uklonjen iz svih područja ljudskog razmišljanja i aktivnosti. Jedan od ishoda ovakvog vjerovanja je seksualno obrazovanje u našim školama bez utvrđenih vrijednosti. (…) Bez božanskih apsoluta koji upravljaju seksualnošću, osoba je prepuštena vlastitim preferencijama.“1 Privatizacija je drugi čimbenik. Prvo na Zapadu, a zatim u ostalim dijelovima svijeta, postalo je uobičajeno da se na seksualne preferencije pojedinca gleda kao na nešto što se tiče samo tog pojedinca i u što se ni država ni crkva ne trebaju uplitati. Znanstvena otvorenost i sloboda je još jedan čimbenik. Sigmund Freud je podučavao da inhibicija seksualnosti ima psihološki štetne posljedice. Freud i njegovi sljedbenici su stoga navodili da odbacivanjem ograničenja koja su nametnuta u ranom djetinjstvu i istraživanjem podsvijesti možemo neutralizirati naše opsesije i zadobiti psihološku dobrobit. Izloženost medijima je prepoznata kao četvrti čimbenik. Prošlo, 20. stoljeće je svjedočilo dramatičnom znanstvenom i tehnološkom napretku na polju javne komunikacije. Kroz tiskane stranice, radio, televiziju i kasnije digitalne medije, ljudi svih dobi mogu biti dosegnuti na svakom mjestu u svako vrijeme. I rijetko susretnemo takve medije bez da smo izloženi nemoralnim, napadnim slikama. Neosporna je činjenica da su internet i digitalni mediji igrali važnu ulogu u tome da razvratan sadržaj bude opće dostupan. Razni oblici seksualne popustljivosti koji su ranije u dvadesetom stoljeću bili nezamislivi, u drugoj polovici istog stoljeća su postali uobičajeni. Postalo je očito da su ovi liberalni mediji doveli do otupljenosti modernog društva na pomisao da je išta od toga možda pogrešno. Ipak, medijska izloženost djece i mladih tako uvredljivom sadržaju koji zagađuje um imala je izrazito štetan utjecaj na moralni razvoj mladih muškaraca i žena. Peti čimbenik utjecanja na javni stav o ljudskoj seksualnosti se naziva egzistencijalna shizofrenija. Jednostavno objašnjeno, ovaj izraz znači da su „stvarnost i osobno značenje razdvojeni.“2 Stvarnost su stvari i procesi koje se mogu mjeriti i provjeriti. Sve drugo, poput ljubavi i svrhe, ima samo osobno značenje i nije stvarno. Vrijednost poput „ljubavi“ sada ima samo osobno značenje koje se može razlikovati od univerzalnog značenja i njezina primjena je prepuštena pojedincu. „U slučaju seksualne etike, razdvajanje između vrijednosti i ponašanja vodi do seksa samo zbog osobnog zadovoljavanja, bez ikakvog razmišljanja o drugoj osobi.“3 Kao šesti čimbenik su spomenute terapeutske vrijednosti. Kad terapeut pruža svoju profesionalnu uslugu klijentu, on je uviđavan, suosjećajan i pun razumijevanja. Stoga, kako bi zadobio povjerenje i postigao suradnju s klijentom, on će izbjegavati osuđivačke riječi i nerado će klijentove želje označiti kao pogrešne. Ipak, ovaj vrijedan terapeutski i pastoralni pristup bavljenju s određenim klijentima u nekim fazama savjetodavnog procesa nije prikladan u bavljenju etičkim pitanjima društva kao cjeline. Terapeutske metode se ne mogu odvojiti od moralne dužnosti. „Ako se razdvoje, pojedinac počne smatrati prihvatljivim svačije ponašanje, bez obzira je li ono ispravno ili pogrešno.“4 Krist je savršen primjer primjenjivanja ove metode na pravi način: On nije osudio ženu uhvaćenu u preljubu, ali ju nije pustio da nastavi s grješnim načinom života. „Ni ja te ne osuđujem. Idi i ne griješi više!“ - Ivan 8:11. Među nekim dodatnim čimbenicima koji su utjecali na stavove o fizičkoj intimnosti možemo također spomenuti dostupnost određenih novih metoda kontrola rađanja. Usprkos njihove praktičnosti i zaključku do kojeg su mnogi kršćani došli razmatrajući Bibliju - da je kontrola rađanja moralno prihvatljiva, važno je naglasiti da se porast korištenja određenih metoda za kontrolu rađanja (poput oralnih kontracepcijskih pilula) podudara sa seksualnom revolucijom 1960-ih i 1970-ih te sa značajnim porastom spolno prenosivih bolesti.5 Vrijedno je zapaziti da su 1960-ih pilule bile dostupne samo preko recepta liječnika te su bile prepisivane samo udatim ženama.

PREDBRAČNA FIZIČKA INTIMNOST

Nemoguće je sijati sjeme moralne pokvarenosti u ljudski um bez žetve vihora moralno uvredljivog ponašanja. Predbračna fizička intimnost i trend u kojem ljudi svih starosnih dobi žive zajedno prije braka postalo je uobičajena praksa u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Studija za studijom dokazuju promjenu u stavu prema fizičkoj intimnosti prije braka i sve veću rasprostranjenost takvog stava. Poseban izvještaj o etici koji je 9. prosinca 1985. objavljen u U.S. News and World Report (U.S. vijesti i svjetski izvještaj) sadržavao je pitanje: „Je li pogrešno da muškarac i žena imaju seksualni odnos prije braka?“ Trideset šest posto je reklo da je pogrešno, ali 61 posto je ovu praksu smatralo moralno prihvatljivom. Značajno je da je najmlađa grupa ispitanika bila još suglasnija, s postotkom prihvaćanja od 78%. Noviji podaci pokazuju još veće prihvaćanje predbračne fizičke intimnosti: Podaci iz istraživanja 2002. pokazuju da je do 20. godine 75% ispitanika imalo predbračni fizički intiman odnos; a do 44. godine 95% ispitanika su imali fizičke odnose prije braka.6 Još jedna praksa koja svjedoči o velikom moralnom kvarenju je bio dramatičan porast ljudi koji žive zajedno prije braka. U razdoblju od otprilike 24 godine, između 1970. i 1994. broj nevjenčanih parova koji žive zajedno porastao je s otprilike 500,000 na gotovo 3.7 milijuna. Na početku 2002. više od 4 milijuna nevjenčanih parova je živjelo zajedno, i to ni ne uključuje homoseksualne parove. Između 1980. i 1984. otprilike 44% brakova je sklopljeno nakon zajedničkog života, a procjena je da je pola svih parova koji su vjenčani nakon 1985. prethodno živjelo zajednički.7 Glavni cilj ovog članka nije da pruži cijelo izlaganje biblijskog učenja o predbračnoj fizičkoj intimnosti. Spomenimo samo ukratko da Biblija osuđuje svaku fizičku intimnost osim ako ona nije između dvoje ljudi različitog spola povezanih brakom. Predbračni seks i prostitucija su osuđeni u oba Zavjeta. Predbračna intimnost i preljub su osuđeni u Starom zavjetu: Izlazak 20:14; 22:16, 17; Levitski zakonik 18:20; 20:10, 14; 21:13; Ponovljeni zakon 22:15, 17, 20, 21; Izreke 23:27. Novi zavjete također to osuđuje u 1. Korinćanima 5:1; 6:9, 13, 18; Efežanima 5:3; 1. Solunjanima 4:3–8. Sljedeći citati u oba Zavjeta zabranjuju prostituciju i bludničenje: Levitski zakonik 19:29; 20:5, 6 (ovdje u povezanosti s idolima); Ponovljeni zakon 23:18; Izreke 23:27; 1. Korinćanima 6:13–18. Samo kršćani koji vjeruju po Bibliji još koriste pridjev „predbračni“ za fizičku intimnost prije braka. Većina Amerikanaca ne povezuju fizičku intimnost s institucijom braka. Prije trideset ili četrdeset godina je taj problem bio predstavljen mladićima i djevojkama u javnim obrazovnim ustanovama. Danas to više nije slučaj. Dogodila se takva redefinicija seksa u akademskoj zajednici, medijima i u javnoj svijesti da se više i ne očekuje od strane većine Amerikanaca pridržavanje starih pravila ponašanja. Preljub je također redefiniran. Pojavili su se gurui sa znanstvenim titulama poput Alfred Kinsey, William Masters i Virginia Johnson, i samo zato što ovi ljudi nose bijele kute i objavljuju rezultate svojeg istraživanja kao potpuno objektivan argument temeljen na kliničkim studijama, mnogi ljudi u drugoj polovici 20. stoljeća su uzeli rezultate njihovog istraživanja za ozbiljno. Mnogi su vjerovali da rezultati svjedoče o potrebnoj moralnoj revoluciji. Ali ovi istraživači su imali skrivene namjere ili – da budemo precizniji – imali su osobni plan. Vođeni tim planom, ovi istražitelji su masovno promovirali netočan prikaz stvarnosti. Ali poanta je u tome da su njihovi lažni argumenti ostali prisutni.

REVOLUCIJA RAZVODA 

Do sredine 20. stoljeća većina kršćanskih denominacija su se općenito protivile razvodu. „Prvi moderan zakon o razvodu braka bez krivnje (koji je omogućavao razvod braka u kojem supružnik koji podnosi zahtjev za razvod braka nema obvezu dokazati bilo kakvu krivnju drugog supružnika) donesen je u Rusiji u prosincu 1917. nakon Oktobarske revolucija koja se dogodila iste godine. Smatrajući brak buržoazijskom institucijom, nova vlada je prenijela ovladivorcesti za razvod s Pravoslavne crkve na državne sudove te se razvod mogao odobriti na zahtjev jednog od supružnika.“8 U SAD-u je prvi zakon o razvodu bez krivnje potpisan tek 1969. Sa zakonom prihvaćenim 1969. Kalifornija je postala prva američka savezna država koja dozvoljava razvod bez krivnje. „1969. je guverner Kalifornije Ronald Reagan učinio ono za što je kasnije priznao da je bila jedna od najvećih pogreški njegovog političkog života. Pokušavajući ukloniti svađe i prijevare koje su se često vezivale uz pravni postupak razvoda zbog krivnje, Reagan je potpisao prvi zakon o razvodu bez krivnje... Ali razvod bez krivnje je također lišio brak njegove pravne snage da veže muškarca i ženu, dozvoljavajući jednom supružniku da razriješi brak zbog bilo kojeg razloga ili bez ikakvog razloga. U desetljeću i pol koji je uslijedio, gotovo svaka država u SAD-u je slijedila primjer Kalifornije i donijela vlastit zakon o razvodu bez krivnje. Pravna transformacija je bila samo jedan od vidljivih znakova revolucije razvoda koja je uhvatila maha u Sjedinjenim Državama: Od 1960. do 1980. stopa razvoda se više nego udvostručila – sa 9.2 razvoda na 1,000 udanih žena na 22.6 razvoda po 1,000 udanih žena. Ovo je značilo da, dok je manje od 20% parova vjenčanih 1950-ih završilo razvedeno, 1970-ih je to bilo oko 50% vjenčanih parova. Približno polovica djece vjenčanih parova rođena 1970-ih su doživjela razvod svojih roditelja, u usporedbi sa samo oko 11% onih rođenih 1950-ih.”9 Razvod bez krivnje se brzo proširio svijetom. Australija je prihvatila razvod bez krivnje 1975. donošenjem Zakona o obiteljskom pravu. Jedini razlog za razvod u toj državi je kad dođe do nepovratnog sloma braka, što se dokazuje dvanaestomjesečnom odvojenošću. U Kanadi su prije 1968. jedini razlozi za razvod bili preljub i nasilje. Zakon o razvodu je izmijenjen 1968. godine kako bi dozvolio još razloga za razvod, uključujući odvojenost od barem 3 godine. Amandmani iz 1986. su smanjili razdoblje odvojenosti na jednu godinu, bez potrebe za dokazivanjem „krivnje“ ijednog supružnika. 1976. je Njemačka uklonila Schuldprinzip (“načelo krivnje”) kako bi učinila razvod bez krivnje standardom. Usvajanjem Novog zakona u braku Kina je dozvoljavala razvod bez krivnje još od 1950-ih, ali ipak je tek od 1980-ih razvod bez krivnje postao uobičajen u Kini. Kad je 1969. u Kaliforniji donesen Zakon o obiteljskom pravu, taj zakon je pozdravljan kao velika dobrobit za obitelji jer će obitelji biti pošteđene javnog ponižavanja.

Povijesno, na kršćanskom zapadu, razvod je dopuštan samo kad se moglo dokazati da je jedan od supružnika počinio preljub. Ali razvod bez krivnje je doveo do najnekontoliranijeg uništenja obitelji u modernom dobu. Razvod bez krivnje je zanemario biblijske razloge za razvod, poput preljuba, i odvojio ih od pravnih razloga za razvod. Nemoralni postupci ljudi, poput preljuba, povijesno su izazivali moralni prijekor i osudu društvene zajednice. Danas to više nije slučaj. Popustljivost evanđeoskih crkava po pitanju razvoda bez krivnje bila je velika izdaja obitelji od strane kršćanske zajednice. Ovakav razvoj kulture razvoda je još više oslabio sposobnost kršćanskih crkava da intervenira i spriječi još veću eroziju morala i obiteljskih vrijednosti. Crkve su izgubile svoju mogućnost da znaju kako i kada odgovoriti na napade moralno-razvratne kulture. Ponavljamo, ovdje nećemo argumentirati biblijski pogled na razvod i ponovni brak. Potvrdimo samo da Biblija dosljedno uči kako je Bog sastavio i blagoslovio zajednicu između muškarca i žene i da se ta zajednica koju nazivamo brak može razriješiti samo smrću jednog od supružnika. Razvod je dozvoljen, ali nije obavezan, samo ako jedan od supružnika počini preljub. Ipak, ponovni brak nije dozvoljen dok god je razvedeni supružnik živ. Dokazi za ovaj stav u Pismu možemo naći u Postanku 1:27; 2:24; Marku 10:2–12; Luki 16:18; Mateju 19:3–12; Rimljanima 7:1–3; 1. Korinćanima 7:1–24. 

REVOLUCIJA POBAČAJA

Vjerojatno niti jedno moralno pitanje ne dovodi do većih kontroverzi od pitanja pobačaja. Od značaje odluke Vrhovnog suda u slučaju Roe protiv Wadea 22. siječnja 1973. da se legalizira zatraženi inducirani pobačaj,10 između 1973. i 2016. izvršeno je više od 45 milijuna legalnih pobačaja u SAD-u. 11 Ovaj broj je puno veći prema drugim procjenama (usporediti npr. CDC izvještaj o nadzoru za 2014. s izvještajem instituta Allan Guttmacher za istu godinu).12 Istina je da je broj pobačaja u SAD-u u padu od 1990-ih. Na svojem vrhuncu 1990. iznosio je 1,429,247 pobačaja. Omjer legalno induciranih pobačaja s živim rođenjima se povećao sa 196 pobačaja na 1,000 rođenja 1973. na 358 pobačaja na 1,000 rođenja 1979. Štoviše, prema izvještaju instituta Guttmacher 2014. godine su u SAD-u izvršena otprilike 926,200 pobačaja (ili 652,639 prema CDC-u). Ovaj pad u broju induciranih pobačaja je abortionprvenstveno zbog šire rasprostranjenost raznih metoda kontrole rađanja/ kontracepcije. Statistički podatci pokazuju još jednu zabrinjujuću činjenicu. Lawrence B. Finer je 2005. objavio studiju o razlozima zašto žene u SAD-u imaju pobačaje. Rezultati studije su pokazali da je većina pobačaja neobavezni, tj. da je trudnicama bilo nezgodno/nepogodno: „Razlozi koji su se najčešće pojavljivali su da bi rođenje djeteta ometalo ženino obrazovanje, rad ili sposobnost da se brine za osobe koje nisu samostalne (74%); da ne bi sad mogla priuštiti imati dijete (73%); i da ne želi biti samohrana majka ili imati problema u vezi (48%).“13 Podatci iz Floride pokazuju da je od otprilike 70,000 legalno induciranih pobačaja manje od 1.5% pobačaja bilo u slučajevima kad je fizičko zdravlje žene bilo ugroženo, manje od 2% u slučajevima kad je žena navela psihološko-zdravstvene probleme, i manje od 0.3% u slučajevima kad je ženin život bio u opasnosti. Jedan posto slučajeva je uključivao ozbiljne fetalne anomalije/abnormalnosti. Samo 0.14 posto žena su prijavile da su imale pobačaj jer su bile silovanje, i samo 0.01 posto pobačaja je izvršeno u slučaju incesta.14 Izvan opsega ovog članka je demonstriranje koliko je krajnje pogrešan i štetan svaki oblik induciranog pobačaja osim u vrlo ograničenom broju slučajeva kad je život majke u pitanju/na kocki. Središnje pitanje u debati o pobačaju je kad život i osobnost započinju. Prema našoj procjeni, nerođeno dijete u razvoju je ljudsko biće i uz to osoba. Pobačaj kako se trenutno promovira i prakticira je učinio seksualnu neodgovornost i grijeh mogućim na takav način da je uklonio – osim vječnih – i zemaljske posljedice biblijski zabranjene fizičke intimnosti. 

HOMOSEKSUALNA REVOLUCIJA I ISTOSPOLNI BRAK

Prije nešto više od pedeset godine (28. lipnja 1969.) izbili su Stonewallski nemiri u New Yorku, označujući početak organiziranog pokreta za prava homoseksualaca. Došao je odmah nakon seksualne revolucije, feminističkog pokreta, redefinicije braka po pitanju razvoda bez krivnje, a pogonjen kulturološkim pokretačima koji dijele isti svjetonazor. Povjesničari i sociolozi moralne promjene ističu moralnu revoluciju po pitanju homoseksualnosti u SAD-u i Europi kao revoluciju s najvećom brzinom zabilježenom u povijesti. Ova revolucija se nije mogla dogoditi osim ako moralni i duhovni temelji nisu bili oštećeni i raspadnuti – drugim riječima, osim ako društvo kao cjelina nije postalo sekularizirano i razdvojeno od obvezujućeg autoriteta Božje Riječi. Istina je da je velik broj utjecajnih ljudi i vladinih institucija bio uključen u promoviranje redefiniranja osnovnih moralnih vrijednosti i odnosa u ljudskom društvu (sudovi, zakonodavna tijela, akademija i mediji). Usprkos znatnom financiranju i neumornom istraživačkom radu, niti jedno znanstvena studija nije zaključno prikazala da biološki temelj („istospolni gen“) određuje istospolnu orijentaciju. Ove strukturne promjene u moralnom tkivu društva su opravdavane na temelju toga da prava manjina trebaju biti zaštićene od surovih moralnih osuda većine. Na početku 21. stoljeća, jedna za drugom, zapadne i tradicionalno kršćanske zemlje su legalizirale istospolni brak. U trenutku pisanja ovog članka postoji država u svijetu u kojima je moguć istospolni brak. Ako redefiniramo brak da bude nešto drugo od onoga kako je definiran od strane Stvoritelja u Postanku 2 i potvrđen od Isusa Krista u Marku 10, susrećemo fundamentalni problem – brak zapravo može biti bilo što što većina ljudi ili utjecajna manjina koja manipulira većinom odluči. Što je postao racionalni temelj za modernu definiciju braka? – To je sporazumna veza dvije suglasne odrasle osobe. Zadnje moralno načelo za koje većina Amerikanaca kaže da se drže kad je u pitanju seksualna moralnost je suglasnost/pristanak. Kad ne postoji pristanak može biti u pitanju neka vrsta seksualnog zločina ili neka vrsta seksualne indiskrecije. Što god suglasne osobe rade zaštićeno zakonima o privatnosti i izvan je moralnih i zakonskih sankcija društva. Sekularizirano društvo je napustilo biblijski moral, ali još treba naći neki moral. I jedini moral koji može naći je sad utemeljen na pristanku. 

TRANSRODNA REVOLUCIJA 

U izdanju časopisa Time za 29. svibnja je objavljen članak Katy Steinmetz „Transrodna točka preokreta“ (sljedeća bojišnica ljudskih prava Amerike) (“The Transgender Tipping Point” (America’s next civil rights frontier)).15 

U uvodnom odlomku autorica predstavlja temu: 

„Gotovo godinu dana nakon što je Vrhovni sud odlučio da je Amerikancima dopušteno vjenčati se s osobom koju vole, bez obzira na njihov spol, još jedan pokret za građanska prava samouvjereno dovodi u pitanje dugogodišnje kulturološke norme i vjerovanja. Transrodne osobe – oni koji se identificiraju s rodom suprotnim od spola koji im je 'dodijeljen pri rođenju,' kako se preferira reći među transaktivistima – dolaze s margina u borbu za jednako mjesto u društvu.

„Ali vjerojatno najveća prepreka je da trans osobe žive u svijetu uvelike izgrađenom na čvrstoj binarnoj definiciji roda. U mnogim mjestima su nepoželjni/nedobrodošli u muške ili ženske zahode. Posljedica je stalan podsjetnik da ne pripadaju. (…) Za razumijevanje zašto bi se netko tako osjećao moramo gledati na spol i rod kao na dva razdvojena koncepta – spol je biološki, određen anatomijom djeteta pri rođenju; rod je kulturološki, skup ponašanja naučenih kroz interakciju s ljudima. (…) Seksualne preferencije su, međutim, potpuno druga stvar. Ne postoji konkretna povezanost između rodnog identiteta osobe i seksualnih interesa; npr. heteroseksualnu ženu koja je počela živjeti kao muškarac i dalje mogu privlačiti muškarci. ”16

Kako bismo razumjeli jezik ovog članka i suvremenog govora o rodnom identitetu, moramo naučiti novi vokabular. Na primjer, riječ „transrodnost“ je nadređeni pojam za „svako odbacivanje normi“- spola dodijeljenog na rođenju. Riječ „cisrodnost“ (ili „cisseksualnost“) označava sve ljude čiji se rodni identitet slaže sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju.

Kao što možemo vidjeti iz ove zbunjujuće zbrke koju su stvorili arhitekti „hrabrog novog svijeta,“ moralne norme i standardi društva su došli do takve brzine i razmjera da više ne možemo govoriti o seksualnoj revoluciji već o seksualnoj anarhiji. Oni koji su uključeni u učenje djece i mladih te vođenju crkava su svakodnevno suočeni s popisom moralnih problema koji je sve dulji i dulji. Akronimi/skraćenice za organizacije koji zastupaju prava seksualnih manjina se stalno povećavaju (trenutno smo na „LGBTQ“). Ova revolucija otvorenog tipa samo poziva ljude da kažu, „Ja sam sljedeći.“

I ako na trenutak razmislimo o korijenu problema ove velike pomutnje, lako ga možemo pronaći. Transrodni pokret stvara ovaj veliki problem u društvu i u kršćanskoj zajednici zbog odbacivanja Postanka 2 i 3: Bog je stvorio muškarca i ženu.

Rodni identitet je jedan od najraširenijih i najizazovnijih izazova za zajednice koje drže Bibliju: ne suočavamo se samo s problemom što netko „radi“ – činjenice da netko odstupa od biblijskih normi u vezi seksualnog ponašanja. Ovdje se suočavamo s problemom kako netko predstavlja sebe po pitanju rodnog identiteta. Kršćanske institucije koje imaju smjernice i pravila o seksualnom ponašanju trebaju hitno revidirati te dokumente.

„Kad se temelji ruše, što da učini pravednik?” (Psalam 11:3.)

Samo kršćanstvo koje je temeljeno na učenju Božje Riječi može izdržati ove moralne izazove i dosljedno se držati na uzvisini. Osim Biblije ne postoji drugi obvezujući autoritet, niti jedan uvjerljiv razlog za obranu tradicionalnog kršćanskog morala i plaćanje visoke društvene cijene i nošenja stigme politički nekorektnih pogleda. I uskoro ćemo vidjeti tko je u kršćanskoj zajednici spreman stajati za istinu i zauzeti položaj koji nije popularan. 

Pred nama je dilema: hoćemo li promijeniti pravila seksualnog morala ili ćemo odbaciti Evanđelje Isusa Krista kao što je otkriveno u Njegovoj Riječi? Nemoguće je predstaviti dobru vijest evanđelja onima koji ne vide svoje grješno stanje ni našu potrebu za oproštajem i božanskom preobražavajućom snagom. Temeljna biblijska pretpostavka je da ne znamo zašto trebamo Spasitelja dok ne razumijemo da smo grješnici.

I logika Biblije je ova: Razumijemo da smo grješnici ne samo jer nam je rečeno da smo grješnici, već zato što nam je grijeh postao vidljiv u jasnom učenju Božjeg zakona koji je zapisan u Pismu. Stoga ne možemo reći da ne znamo da smo grješnici. Ako redefiniramo nešto što Biblija naziva grijehom i kažemo da to nije grijeh, prema Bibliji mi zapravo zavodimo ljude po pitanju njihove potrebe za Isusom. Ovo ima pogubne posljedice za vječnost. 

Roditelji, crkveni učitelji i pastori trebaju dobro obraćati pozornost na ova pitanja. Naši mladi i djeca su posebno ranjivi na ove dramatične promjene u javnom moralu. Naši mladi koji odrastaju u ovom društvu će biti spremni oduprijeti se snažnim napadima ove velike kulturne anarhije seksualnog morala samo ako vjeruju da njihova vjernost Kristu zahtjeva da oni to učine.

A ako nisu učvršćeni u kršćanskoj istini i ako nisu naučeni načelima kršćanskog svjetonazora, ako nisu inteligentni kršćani koji razumiju učeništvo uma, ako ne razumiju sveobuhvatnu ljepotu Božjeg stvaranja i onoga što nam je On dao, ako ne razumiju da je Božji zakon dan kako bi vodio njihove korake kako bi bili zaštićeni od zla i kako bi napredovali i odali slabu Bogu – onda će naši mladi biti odneseni snažnom bujicom suvremene bezbožne kulture i zauvijek izgubljeni za nas i za Boga.

Ako naši mladi nisu duboko predani kršćani učvršćeni u biblijskoj istini jednom predanoj svetima i u punini evanđelja, oni neće imati intelektualna niti moralna sredstva da kažu, „Ja sam odan uzvišenijoj mudrosti jer sam čuo od Stvoritelja i On ima bolji plan za nas nego što to mi imamo za sebe. ”

Kad nam akademska zajednica i mediji, ili čak naša djeca, dođu i pitaju nas o postojanju različitih seksualnih orijentacija i rodnih identiteta i ako tvrde da je to prirodna stvar, što ćemo im reći? Najispravniji odgovor je odgovor koji je Isus dao Židovima koji su Ga kušali s pitanjem o razvodu i ponovnom braku: „Ali od početka nije bilo tako“ (Matej 19:8).

Da, vidimo toliko stvari u našem svijetu koje nisu kakve bi trebale biti. Međutim, Bog nije naumio da ovaj svijet i ljudska obitelj budu takve kad je stvorio sve savršeno, kako je zapisano u Postanku 1 i 2. Trebamo zapamtiti da u zapisu o početcima ljudi pronalazimo i Postanak 3 – izvještaj o ljudskoj pobuni i padu u grijeh. Prvi grijeh se proširio tako brzo da je u drugoj generaciji brat ubio brata. Samo nekoliko generacija nakon toga ljudska zloća je bila toliko velika da je, osim osam pravednih ljudi, Bog morao uništiti cijelo čovječanstvo potopom.

Trebamo svima reći da je ono što vidimo u našem svijetu danas samo žetva ljudske pobune protiv Boga. Krist je rekao svojim učenicima da će neposredno pred Njegov drugi dolazak stanje ljudskog društva biti kao što je bilo u dane Noe: „A kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega.“ (Matej 24:37). Mi također moramo otvarati poglavlja Biblije koja obično ne upotrebljavamo prilikom iznošenja propovijedi – poput Levitskog zakonika 20, Rimljanima 1:18–32, 1. Korinćanima 6. Ovi nadahnuti stihovi su napisani s razlogom – jer je netko radio ove stvari u prošlosti i netko će ih prakticirati ili će biti u iskušenju da ih prakticira u budućnosti.

U ovim stihovima se može naći vrlo detaljan opis nemoralnih djela ljudskih bića. Ali ove riječi su napisane s razlogom. Moramo biti iskreni sa svojim mladima i djecom i poučavati ih mudro i s taktom o svim Božjim savjetima i uputama koje su prikladne za njihovu dob.

Trebamo voditi razgovore danas sa svojom djecom koje naši roditelji nisu imali s nama. Trebamo voditi razgovore u crkvi i oko stola tijekom večere, očevi i sinovi i majke i kćeri, razgovore koji nisu bili potrebni do sad – ali sad jesu. Društvo se dramatično promijenilo na gore. Ali Biblija može pružiti prave odgovore. Moramo uključiti naše mlade u takve razgovore na slavu Bogu i za jedinstvo crkve i budućnost vjere.

Bog je sve stvorio u savršenom obliku i sa savršenom funkcijom i kad je grijeh pokvario Božju čudesnu kreaciju, Bog je poslao svojeg Sina da otkupi čovječanstvo. Bog je to učinio jer nas voli i jer brine o svojoj samovoljnoj djeci. Bog se ne mijenja i Njegovo evanđelje se ne mijenja. Da, Bog može spasiti svakog od svoje djece čak i u ovoj preljubničkoj i grješnoj generaciji, svakoga tko dođe k Njemu u vjeri i pokajanju. Ovo je ljepota i snaga evanđelja – grješnim i uniženim ljudskim bićima može biti potpuno oprošteno i mogu biti obnovljeni u Božju sliku, kao što je Stvoritelj to naumio od početka.

„Dođite k Meni svi koji ste umorni i opterećeni, i Ja ću vas okrijepiti.“ (Matej 11:28). „Zato i može u potpunosti spašavati one koji po Njemu pristupaju k Bogu kad svagda živi da se zauzima za njih.“  (Hebrejima 7:25).

Vojo Lukić  
     Vojo Lukić
Pastor crkve u Torontu u Kanadi, porijeklom iz Hrvatske.
Službenik za odnose s javnošću i pravne poslove Generalne konferencije.

Literatura:

1 Feinberg, John S. and Feinberg, Paul D.: Ethics for a Brave New World, pp. 269, 270. Wheaton, IL: Crossway, 2010.

2 Ibid., p. 271. 

3 Ibid.

4 Ibid.

5 Ch.E. Curran: The Contraceptive Revolution and the Human Condition, American Journal of Theology & Philosophy, Vol. 3, No. 2 [May 1981], pp. 45, 46; https://www.jstor.org/stable/27943608?seq=1). 

6 Trends in Premarital Sex in the United States, 1954–2003, Lawrence B. Finer (Public Health Reports, 2007 Jan-Feb; 122(1): 73-78). https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1802108/]

7 K.M. Gardoski: “The Implications of Living Together before Marriage,” The Journal of Ministry & Theology 7 (Spring 2003): 92-93 - https://www.galaxie.com/article/jmat07-1-04 ] 8 Bolas, Donald M. (1975): “No-Fault Divorce: Born in the Soviet Union?”. 14 J. Fam. L. 31 (1975-1976) https://heinonline.org/HOL/LandingPage?handle=hein.journals/branlaj14&div=9&id=&page= ]

9 Wilcox, W. Bradford (Fall 2009). “The Evolution of Divorce”. National Affairs. Retrieved 6 March 2020. https://www.nationalaffairs.com/publications/detail/the-evolution-of-divorce ]

10https://supreme.justia.com/cases/federal/us/410/113

11Center for Disease Control Surveillance Report on Abortion.

12https://www.guttmacher.org/journals/psrh/2017/01/abortion-incidence-and-service-availability-united-states-2014%20and%20first%20published%20under%20the%20above%20title%20in%20Perspectives%20on%20Sexual%20and%20Reproductive%20Health%20of%2017%20January%202017:%20https://www.guttmacher.org/journals/psrh/2017/01/abortion-incidence-and-service-availability-united-states-2014">Abortion Surveillance — United States, 2014 Surveillance Summaries / November 23, 2018 / 66(25); 1–44: https://www.cdc.gov/mmwr/volumes/66/ss/ss6625a1.htm?s_cid=ss6625a1_w and Rachel K. Jones, Jenna Jerman. Abortion Incidence and Service Availability In the United States, 2014 . Guttmacher Institute: https://www.guttmacher.org/journals/psrh/2017/01/abortion-incidence-and-service-availability-united-states-2014 and first published under the above title in Perspectives on Sexual and Reproductive Health of 17 January 2017: https://www.guttmacher.org/journals/psrh/2017/01/abortion-incidence-and-service-availability-united-states-2014

13https://www.guttmacher.org/journals/psrh/2005/reasons-us-women-have-abortions-quantitative-and-qualitative-perspectives

14https://ahca.myflorida.com/MCHQ/Central_Services/Training_Support/docs/TrimesterByReason_2018.pdf and https://ahca.myflorida.com/MCHQ/Central_Services/Training_Support/Reports.shtml

15https://time.com/135480/transgender-tipping-point

16Ibid.

  • Hits: 98