andelika-1140x557.jpg

ANĐELIKA-(Angelica archangelica)

porodica Apiaceae

Popularni naziv: angelika, krajovac, zuhača, siriš, anđeoski korijen, kravojac

Opis: Zeljasta živopisna biljka s kratkim, zadebljalim, lepezastim podankom i razgranatim korijenom vretenasta oblika. Podanak je dug 8-12 cm, debljine 1-3 cm. Na gornjem dijelu podanka uočljivi su ostaci bazalnih dijelova listova koji su se razvili u prvoj godini života te biljke. Boja korijena je tamnosmeđa s vanjske strane, a mliječnobijela s unutarnje. Korijenje koje izrasta iz podanka smeđe je s uzdužnim brazdama do 15 cm duljine. Stablo biljke je snažno, visine 1-2 metra, cilindrično, slojevito, crvenkasto, šuplje u središnjem dijelu i slabo izbrazdano u gornjem dijelu, izbija na površinu tek nakon dvije godine razvoja. Biljka je izbrazdana poprečno.

Listovi su naizmjence raspoređeni, veliki, nazubljeni na rubovima, s lisnicama, ovalna srcolika oblika, nejednolično mesnato nazubljeni, a u osnovi imaju izrazito proširen veliki kanal (s karakterističnim proširenjem u osnovi peteljke). Cvjetovi su brojni, bijelo-zelenkasti, i raspoređeni u obliku štita. Cvjeta od svibnja do kolovoza. Plod je bobica jajolika oblika, uglasta pri vrhu. Plodovi su udubljeni, duljine oko 1 cm.

Staništa: Samonikla biljka koja raste u blizini potoka, rijeka, planinskih ili alpskih šuma. U mnogim predjelima se i uzgaja.

Upotrebljivi dijelovi: Korijenje, odnosno podanci s korijenjem Rhizoma cam radicibus angelicae. Nakon sušenja taj dio ima karakterističan miris i gorak aromatičan ukus. Također se u medicinske svrhe koristi i sjemenje.

Uzgoj: Razmnožava se putem sjemenja posijanog izravno u zemlju. Sijanje se treba obaviti odmah nakon prikupljanja sjemenja, jer ono vrlo brzo proklija. Biljka se bolje razvija na mjestima gdje je donji sloj zemljišta vlažan i pjeskovit.

Sakupljanje korijenja obavlja se u rujnu studenom ili ožujku travnju. Kada je riječ o kultiviranoj biljci, sakupljanje slijedi u prvoj, drugoj, trećoj, četvrtoj ili tek petoj godini.

Korijenje koje je prethodno oprano i isjeckano na veće komade širine 13 cm i duljine 10-15 cm, suši se na suncu, ili u blago zagrijanim prostorijama.

Uvjeti za uporabu: Korijen treba biti suh, bez plijesni i bez ostataka stabljike, i. mora imati karakterističnu boju. Sjemenje se sakuplja nakon sazrijevanja.

Aktivna svojstva: Eterična ulja: terpen, eter, esteri, etil-sulfat i etil-polisulfat, alkohol, fenoli, ketoni, aldehidi.

Farmakološko djelovanje: Sedativ, stomahik (protiv želučanih poteškoća), holagog (pomaže izlučivanje žuči), karminativ (sredstvo protiv nadimanja), ekspektorans (sredstvo koje pomaže iskašljavanje), antireumatik, antiaritmik (normalizira rad srca), galaktogen (pomaže stvaranje mlijeka).

Terapijske indikacije: Psiho-vegetativna oslabljenost, dispepsija (poremećaj u organima za probavu želudac i crijeva), povraćanje, bilijarna diskinezija (otežano pražnjenje žučne vrećice), flatulency a (napuhnutost trbuha zbog plinova), kronični bronhitis (kronična upala bronhija dušnika), bronhijalna astma (otežano disanje zbog suženja lumena bronhija) (kao sedativ), ekstrasistolna aritmija (poremećaj u pravilnosti srčanog rada), palpitacije (lupanje srca), hipogalakcija (smanjeno izlučivanje mlijeka kod dojilja), menstrualni bolovi.

Način uporabe: Uvarak 1 žličica na 250 ml vode kuha se 4 minute i pusti da odstoji 10 minuta. Piju se 2 šalice dnevno, zaslađene medom.

Sjemenje se koristi u obliku uvarka: 1 žličica sjemenja kuha se 4 minute i ostavi da odstoji 10 minuta. Piju se dvije šalice dnevno, zaslađene medom.

Farmakološko djelovanje: Antispastik papaverinskog tipa (sredstvo protiv grčeva koje sadrži jednu od biljnih baza koje se nalaze u opijumu), budući da je manje otrovan, antimitotik (protiv tumora), analeptik (za jačanje i okrjepljenje dišnih organa), koronarni vazodilatator (širi krvne žile srca), sedativ (smirujuće djelovanje).

Rosopas je otrovna biljka, stoga je treba koristiti samo po preporuci liječnika.

Terapijske indikacije:

Interno: Oboljenja jetra i žuči, holecistitis (upala žučnog mjehura), srčana insuficijencija (smanjen rad srca), angina pektoris, tahikardija (ubrzan rad srca), tumori, arteritis (upala arterija), neuroza, jaki kašalj.

Zajedno s koprivom i pupoljcima cvijeta crne bazge koristi se u liječenju leukemije.

Izvana: Sok se koristi kod malignih oboljenja kože (rak), žuljeva, nagnječenja, bradavica, težeg oblika herpesa.

Na oboljelo mjesto stavlja se oblog natopljen žuto-narančastim sokom biljke, 5-6 puta dnevno.

Dlačice na licu, kao i njihov pretjerani rast na rukama i nogama kod žena, ukazuju na oboljenje nadbubrežne žlijezde.

Sok od rosopasa (koji se može držati u hladnjaku i do mjesec dana) stavlja se na oboljela mjesta. Oblog se drži nekoliko sati kako bi djelovao potkožno, potom se ispere blažim sapunom, a kad je koža gotovo suha, maže se mašću od nevena, uljem od kamilice ili kantarionovim uljem.

OPREZ! Sok je isključivo za vanjsku uporabu.

Kao dopunsko sredstvo koristi se čaj od koprive, 3-4 šalice dnevno, i sjedeća kupka s preslicom (vidi: Preslica Equisetum arvense).

Način uporabe:

Infuzija: 250 ml vrele vode prelije se preko ravne žličice biljke. Ostavi se da odstoji 1 minutu, a potom se procijedi.

Last modified on 09/05/2018
  • Hits: 2258