Što je drskost? (III)

Biblijski stihovi i kompilacija Duha proroštva s komentarima Petra D. Lauševića [dodani naglasci]
Kako to može uključivati i mene?
U zadnja dva broja Glasnika, promišljali smo o grijehu drskosti, kao krivotvorini vjere i objasnili kako ga često ponos pokreće. Sada nam drugo pitanje dolazi na um:
Koje nas stvari vode ka drskosti?

1. Sumnja može voditi osobu u grijeh drskosti “A sve, što ne biva po vjeri, jest grijeh.” (Rimljanima 14:23).
Ozbiljno upozorenje Bog je dao sestri Ellen G. White, a ona prenijela čovjeku krivom za drskost:
„Brate Hull, pokazano mi je da se nalaziš pod umirujućim utjecajem očaranosti koja će se pokazati kobnom ako ne bude skršena. Razgovarao si sa Sotonom, raspravljao s njim i zadržavao se na zabranjenom tlu; koristio si svoj um za stvari koje su prevelike za tebe i popuštajući sumnjama i nevjerovanju, privukao si zle anđele, a otjerao čiste i svete Božje anđele. Da si se uporno opirao Sotoninim prijedlozima i s odlučnim naporom tražio snagu od Boga, raskinuo bi svaku sponu, otjerao svojega duhovnog neprijatelja, približio se više Bogu i pobijedio u Njegovo ime. Vidjela sam da si bio uobražen kad si se otišao sukobiti sa spiritistom, dok si sam bio pokriven i zbunjen oblacima nevjerovanja. Otišao si se boriti sa Sotonom i njegovom vojskom bez bojne opreme i bio teško ranjen, a nisi bio svjestan svoje rane. Jako se bojim da te ni munje ni gromovi sa Sinaja neće pokrenuti. Nalaziš se u Sotoninom naslonjaču i ne vidiš svoje strašno stanje pa ne možeš učiniti napor da pobjegneš. Ako se ne probudiš i ne izvučeš iz đavolje zamke, moraš propasti. Braća i sestre htjeli bi te spasiti, ali sam vidjela da ne mogu. Moraš nešto učiniti; moraš učiniti očajnički napor ili si izgubljen. Vidjela sam da oni koji su pod očaravajućim utjecajem spiritizma, toga nisu svjesni. Ti si bio začaran i hipnotiziran, a to ne znaš i zato ne činiš ni najmanji napor da dođeš do svjetla.“1
U prijašnjim člancima već smo se pitali, koja je razlika između vjere i pretpostavke? “Međutim, vjera ni u kom smislu nije sjedinjena s nagađanjem. Samo onaj koji ima pravu vjeru zaštićen je od nagađanja. Jer nagađanje je Sotonino krivotvorenje vjere. Vjera polaže pravo na obećanja i donosi rod u poslušnosti. Pretpostavka također polaže pravo na obećanja, ali ih koristi kao što ih je koristio Sotona, da bi opravdao prijestup. Vjera bi dovela pale praroditelje da steknu povjerenje u Božju ljubav i poslušaju Njegove zapovijedi. Pretpostavka ih je dovela do prijestupa Njegova Zakona, vjerujući da će ih Njegova velika ljubav spasiti od posljedica njihovog grijeha. Vjera ne polaže pravo na naklonost Neba bez ispunjavanja uvjeta uz koje se daje milost. Prava vjera ima svoj temelj na obećanjima i svemu onome što nam pružaju Pisma.”2
2. Jedan drugi način kako možemo upasti u drskost je da ne živimo po cjelokupnom svjetlu koje imamo. Isus je rekao farizejima, “Da nisam bio došao i govorio im, ne bi imali grijeha; a sad nemaju izgovora za grijeh svoj.” (Ivan 15:22). Odgovorni smo za svaku svjetlost koju nam Bog daje. Opet imamo upozorenje Duha proroštva: “Bog je toliko puta pružao svoju ruku da vas spasi ukazujući vam na vaše dužnosti i obaveze. S povećavanjem svjetlosti koja obasjava vaš put mijenjaju se i vaše dužnosti. Kada svjetlost jasno zablista i razotkrije zablude koje su bile skrivene, mora doći do odgovarajućih promjena u životu i karakteru. Kada se nekome ukaže na greške koje su prirodna posljedica zaslijepljenosti uma, onda one više ne predstavljaju grijehe neznanja ili zablude u rasuđivanju, nego drsko prekoračivanje dozvoljenog jer i pored primljene svjetlosti nije izvršena odlučna reforma. Moralna tama koja vas okružuje postat će još gušća; vi ćete u svom srcu postajati sve okorjeliji, i bit ćete sve odvratniji u očima Božjim. Vi ne uviđate veliku opasnost koja vam prijeti, opasnost da se vaša svjetlost zamagli do te mjere da je potpuno nestane u tami zablude. Kada primite svjetlost i postupite u skladu s tim, vi ćete biti razapeti grijehu, bit ćete mrtvi svijetu, a živi Bogu. Vaši idoli bit će napušteni, i svojim primjerom bit ćete na strani samoodricanja, a ne sebičnog ugađanja sebi.“3
“S Biblijom u našim rukama svi bi trebali znati i praktično živjeti istinu. Ali neki ne žele promijeniti ono što vjeruju ili svoj pravac djelovanja, i tvrde kako je dovoljno da samo budu iskreni i bit će spašeni. Takvi su u velikoj opasnosti da počine grijeh drskosti, i da ne žive po svjetlu koje imaju. Kritičko samoispitivanje, ujedinjeno s marljivim proučavanjem Pisma i iskrenom molitvom, nužno je, ne kako bi našli način da izbjegnemo križ, već kako bi bili uvedeni u svu istinu koliko god nas to samoodricanje koštalo, i koliko god nam to nezgodno bilo za poslušati.”4
3. Možemo postati krivi za drskost tako što opravdavamo naše grijehe. To je vrlo opasna praksa. “Jedan drski čin, jedno djelo koje je zanemarilo Božju otkrivenu volju, učinio je da Adam izgubi svoj prekrasni Edenski dom i otvorio je ustave bezakonja i jada na ovaj svijet; a ipak ljudi izjavljuju kako Bog nije naročit, i kako ne zahtijeva savršenu poslušnost Svome zakonu. Jahvini propis su jednako nepromjenjivi kao i Njegovo vječno prijestolje. Opravdavati grijeh izjavljujući da je Bog labilan u Svojoj vladavini obeščašćuje velikog Vladara svemira i opasno je za čovjeka. To je pokušaj da se umanje Njegovi zahtjevi i da se umanji sila zakona. Oni koji podržavaju takvo učenje stavljaju se u sklad s prvim velikim pobunjenikom, i koliko god visoko oni uzdizali svoju religiju, Krist ih naziva “radnicima bezakonja”. Oni govore grješniku, “Dobro će ti biti u tvojoj neposlušnosti i prijestupu,” isto kao što je i veliki varalica rekao u Edenskom vrtu.”5
4. Spominjući iskušenja koja je imao Krist, u 3. Svjedočanstvu, str. 372. govori nam se kako “oholo hvalisanje” također vodi u grijeh drskosti. Što nas je Isus učio da se molimo u vezi s iskušenjima? Većini je već poznat odgovor: “I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla, jer je tvoje kraljevstvo, sila i slava, zauvijek. Amen.” (Matej 6:13).
Koja je to vrsta grijeha kad se svjesno stavljamo na put iskušenja? “Često nas Sotona, kad ne uspije u nama izazvati nepovjerenje, uspijeva navesti na nagađanje. Ako nas navede da nepotrebno stanemo na put kušanja, on zna da je pobjeda njegova. Bog će sačuvati sve koji idu stazom poslušnosti, ali odvojiti se od nje znači stupiti na Sotonino tlo. Tu ćemo sigurno pasti. Spasitelj nam je zapovjedio: “Bdijte i molite, da ne padnete u napast!” (Marko 14,38) Razmišljanje i molitva sačuvat će nas od samovoljnog srljanja na put opasnosti i tako ćemo biti sačuvani od mnogih poraza.”6
Kako je Sotona pokušao Krista navesti na drskost? “Tada Isusa odvede Duh u pustinju, da ga kuša đavao. Postio je četrdeset dana i četrdeset noći. Tada ogladnje. . . .
Tada ga uze đavao sobom u Sveti grad, postavi ga navrh hrama i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje, jer stoji pisano: Anđelima svojim naložio je za tebe. Oni će te nositi na rukama svojim, da ne zapneš za kamen nogom svojom.” Isus mu reče: “Stoji i pisano: “Ne kušaj Gospodina, Boga svojega!” (Matej 4:1, 2, 5–7).
Pobjeda obećana
U pustinji, Isus je kušan te je pobijedio u tri elementa: apetit, drskost i ljubav prema svijetu. Kušnje kroz koje mi danas prolazimo sastoje se od ista tri elementa. Obično nije teško uočiti kad smo kušani u apetitu ili ljubavi prema svijetu, ali drskost može biti nešto suptilnija:
„Grijeh drskosti leži vrlo blizu vrlini prave vjere i pouzdanja u Boga. Sotona si je laskao kako će moći iskoristiti ljudsku stranu Kristove prirode da Ga gurne preko crte koja razdvaja pouzdanje od drskosti. Mnogo duša doživljava brodolom upravo na ovoj točki. Sotona je pokušao obmanuti Krista pomoću laskanja. Priznao je da je Krist u pravu u pustinji po pitanju svoje vjere i pouzdanja da je Bog Njegov Otac, čak i usred najtežih okolnosti. Tada je počeo poticati Krista da mu pruži još samo jedan dokaz Njegove potpune ovisnosti o Bogu, samo još jedan dokaz Njegove vjere da je uistinu Božji Sin, i to tako što će se baciti s vrha Hrama. Rekao je Kristu da se nema čega bojati ako je doista Božji Sin, jer anđeli spremno čekaju da Ga uhvate. Sotona je svojim korištenjem Svetog pisma dao do znanja da ga dobro poznaje.“7
Mladi ljudi, čuvajte se onih koji vas pokušavaju prevariti koristeći laskanje! Neki će možda čak koristiti i citate iz Pisma kao mamac u svojoj zamki. Ali što god oni pokušali, sjećate li se obećanja kojeg imamo? “Kušanje nije došlo na vas osim čovječjega. Ali je vjeran Bog, koji vas neće pustiti, da se iskušate više, nego što možete, nego će učiniti s kušanjem povoljan izlaz, da mognete podnijeti” (1. Korinćanima 10:13).
Zaključak
Kako možemo izbjeći grijeh drskosti u njegovim raznim oblicima? “Bdijte i molite se, da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo” (Marko 14:38). Kako da to učinimo? “Zakon je Gospodnji siguran vođa, provodi dušu; svjedočanstvo je Gospodnje pouzdano, čini luđake mudracima.” (Psalam 19:7).
“ U svjetlu Božjeg zakona trebamo proučavati čistoću motiva koji nas navode na djelovanje kako bismo postali svjesni svojih nedostataka; ali kad vidimo svoje grijehe, ne trebamo postati obeshrabreni, bez obzira na to što nas načela pravednosti osuđuju. Trebamo vidjeti i shvatiti grešnost grijeha, pokajati se, i imati vjere u Krista kao svog osobnog Spasitelja. Nikada nije sigurno osjećati se kao da posjedujemo vrline i čestitati si na izvrsnosti karaktera i našem sadašnjem stanju čistoće i pobožnosti. David je često pobjeđivao u Bogu, a ipak je mnogo razmišljao o svoj nedostojnosti i grešnosti. Njegova savjest nije bila uspavana ili mrtva. ‘Grijeh je moj,’ on uzvikuje, ‘svagda preda mnom’ (Psalam 51:3). On si nije laskao kako je grijeh nešto s čime on nema nikakvu vezu, ili kako ga to ne bi trebalo zabrinjavati. Kako je uviđao dubine prijevare u svom srcu, bio je duboko zgrožen samim sobom i molio se Bogu da ga svojom silom čuva od grijeha drskosti i da ga očisti od tajnih mana. Nije sigurno zatvoriti oči i otvrdnuti svoju savjest kako ne bismo vidjeli niti shvatili svoje grijehe. Trebamo njegovati pouke koje smo dobili o mrskom karakteru grijeha kako bi uistinu mogli priznati i napustiti svoje grijehe. ‘Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde.’ (1. Ivanova 1,9). Jesi li voljan biti očišćen od svake nepravde? Je li tvoja namjera ići naprijed, ali ne u svojoj ljudskoj snazi, prema cilju za nagradu našeg visokog poziva u Kristu Isusu? Neka strah Gospodnji uvijek bude ispred tebe. Tvoja jedina nada je da Isusa učiniš svojim savjetnikom.”8
“U Starom zavjetu bilo je mnogo prekoračivanja dozvoljenog i drskih prijestupa za koje zakon nije predviđao iskupljenje. U Novom zavjetu, koji je bolji, Krist je za prijestupnike ispunio zakon, ako Ga oni vjerom prime kao svog osobnog Spasitelja. ‘A onima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime’ (Ivan 1,12). Milost i praštanje predstavljaju nagradu za sve koji pristupaju Kristu vjerujući da se Njegovim zaslugama mogu oprostiti svojih grijeha. U boljem zavjetu oni se zaista čiste od grijeha krvlju Kristovom.“9
“Josip je u nevolji dokazao čvrstinu i postojanost svoga karaktera, i to zlato nije potamnjelo ni u blagostanju. Volja Božja za njega je bila neprikosnovena i kad se nalazio pored kraljevskog prijestolja i kada je bio zatočenik u tamničkoj ćeliji. Josip je svoju vjeru uvijek nosio u duši gdje god da se nalazio, i u tome se krila tajna njegove nepokolebljive vjernosti. Sve što kao odgovorni ljudi i kao predstavnici djela poduzimate mora biti prožeto silom istinske pobožnosti. Moram vam reći u strahu Božjem, pred vama su mnoge opasnosti koje vi ne vidite i kojih uopće niste svjesni. Morate biti skriveni u Kristu Isusu. Sigurni možete biti samo kad se čvrsto uhvatite za Njegovu ruku. Morate se budno čuvati svega što liči na drsko prekoračivanje dozvoljenog i uvijek nastojati da radije pristanete na stradanje i štetu nego na grijeh. Nijedna pobjeda nije tako dragocjena kao pobjeda nad samim sobom.”10

Petar Laušević

Literatura:
1-1. Svjedočanstvo, str. 428, 429.
2-Želja vjekova, str. 126.
3-5. Svjedočanstvo str. 435, 436.
4 -Znaci vremena, 22. lipnja 1880.
5-Isto, 15. prosinca 1887.
6-Želja vjekova, str. 126.
7 -Odabrane poruke, 1, str. 282.
8-The Youth’s Instructor, 5. srpnja 1894.
9 -Biblijski komentari 7., str. 931.
10-4. Svjedočanstvo, str. 544.