RPASD - Naslovnica

IMG_1467.jpg

Budite kolporteri najvišeg reda!

U proljeće 1992. godine, kada sam imao 15 godina, stigao sam u malu školu u južnom Arkansasu, SAD. Bio sam jedan od 24 učenika u školi, u gradiću s tek nekih 500 stanovnika. Budući da sam došao iz Los Angelesa, južne Kalifornije, to je za mene bio priličan kulturološki šok.

Drugi dan po dolasku, rečeno mi je da ću raditi 4 sata dnevno, poslije podne, kako bih pokrio troškove školarine. Ponuđene su mi dvije opcije, da radim u kuhinji, ili kao kolporter. Iako sam bio malo stidljiv i introvertan, ipak sam se odlučio za kolportažu. Ubrzo sam svako popodne išao od kuće do kuće, kolportirajući, kako bih platio školarinu. Tada još nisam znao koliko će značajan utjecaj ovo iskustvo imati na moj život.
U to vrijeme, ja sam volio Boga, ali nisam bio naročito zainteresiran da steknem dublje vjersko ili duhovno iskustvo. Dok sam učio kako kolportirati, bio sam poučen samo u najosnovnijim stvarima: dobro zapamtiti što reći na vratima dok predstavljam knjige, sažeto ispričati sadržaj knjiga, govoriti razgovjetno i ispravno, u kakvom stavu stajati i kako biti obučen. Nije bilo prethodne duhovne obuke i pripreme, bar se ja ne sjećam. Kako je vrijeme prolazilo, ja sam postajao sve otvoreniji i brzo sam sakupio kolporterske vještine. Nastavio sam kolportirati tijekom svih godina svog školovanja, i stekao sam mnoga iskustva, bio sam svjedok Gospodnjih čuda. Čak sam doživio da mi prijete pištoljem uperenim u mene, i to dva puta, budući da smo nekad kolportirali i do 21 h. Nakon 18 godina, tijekom kojih nisam bio aktivan kao kolporter, Gospod mi je omogućio priliku raditi za Njega i voditi program kolportaže te učiti druge mlade ljude kako mogu biti dobri kolporteri.

Potpuno predanje Bogu
Želio bih s vama podijeliti riječi iz Biblije i Nadahnuća koje govore o tome što znači biti uspješan, Bogom vođen kolporter. Prvi korak ka uspješnoj kolportaži nalazi se u Izrekama 3,6. „Misli na nj na svim svojim putima, i on će poravnati tvoje staze.“
Priznavati Boga u svemu, a naročito u kolportaži, je nešto što sam naučio kasnije kroz život. Nadahnuće nam govori: „Moramo pristupiti Isusovim nogama i učiti od Onoga koji je krotkog i poniznog srca“ (Odabrane poruke 1, 397). Doći ka Kristu i učiti od Njega, u tome se nalazi ključ dosljednosti i uspješnosti u ovoj vještini.
Ako se želimo valjano naučiti od Krista, moramo biti ponizni. Prava poniznost pokazuje da posjedujemo duh koji je spreman učiti. Krist je voljan podučiti kolportera ako on ili ona budu svakoga dana obraćeni, i pokažu to stalnom predanošću, što znači svakodnevno posvećivanje vremena čitanju Njegove riječi i molitvi. Oni koji to zanemare iskazuju uvjerenje kako mogu biti uspješni u ovom poduhvatu bez blagoslova Boga i Svetoga Duha. Bog može dopustiti da kolporter koji nije potpuno posvećen ima nekog početnog uspjeha. Međutim, to će s vremenom prestati, i bez obzira koliko je, ljudskim očima gledano, taj pojedinac talentiran, njega ili nju neće pratiti Gospodnji blagoslov.
Podijelit ću sa vama iskustvo u prilog ovoj ideji. Jednog ljeta, kada sam imao 16 godina, uključio sam se u dvomjesečni program kolportaže kako bih zaradio novac za sljedeću školsku godinu. Naša mala kolporterska grupa odsjela je u kampu u Soquelu, Kalifornija. Naše područje kolportaže obuhvaćalo je i Monterey i Santa Cruz. U vrijeme održavanja tog projekta već sam imao jednogodišnje iskustvo u kolportaži. Smatrali su me za jednog od boljih kolportera budući da sam uspio savladati svoju stidljivost i sada sam znao kako ostvariti dobru komunikaciju. Prilikom kolportaže, pitali bismo kupce jesu li religiozni, posjećuju li crkvu. Ako bi odgovorili potvrdno, onda bismo im ponudili religijske knjige. Također, ako bi oni na moje pitanje o duhovnosti odgovorili potvrdno, ja bih im slatkorječivo objasnio kako će novac od prodaje knjiga biti iskorišten za plaćanje školarine u školi gdje su me učili kako ostvariti osobnu zajednicu s Isusom. Budući da sam bio iskusan i dobar govornik, tako sam lijepo isticao tu činjenicu da su mnogi kupovali knjige samo zbog mog uvjerljivog nastupa.
Svako večer, kada bismo se vratili iz kolportaže u kamp, uspoređivali smo naša iskustva toga dana, i ja sam uvijek bio ponosan jer sam prodao tako mnogo knjiga. Vidite, kad sam govorio ljudima o vjerskoj školi, i da su nam oni pomogli da bolje upoznamo Isusa, ja sam govorio istinu, ali ne potpuno. Ja bih tu rečenicu izgovorio tako osjećajno i sa toliko vatre, da bi to uvjerilo slušatelja kako sam ja veoma duhovna osoba, kako imam duboko osobno iskustvo s Isusom. Ipak, to nije bio slučaj. Iako sam volio Gospoda, ja sam bio sve samo ne duhovan. Zapravo sam bio veoma svjetovan, ali sam se u govoru o duhovnosti koristio tom osjećajnošću i strastvenošću kako bih dodatno povećao svoje postignuće u prodaji, i to mi je tako dobro uspijevalo! Sve dok jednog dana to nije postalo nedjelotvorno.
Tog dana postojali su svi uvjeti za sjajan kolporterski uspjeh. Vrijeme je bilo lijepo, susjedstvo je bio ugodno, ljudi su bili ljubazni, a ja sam se osjećao jako dobro i optimistično. Međutim, iz nekog razloga nisam mogao prodati nijednu knjigu. Pomislio sam da se možda ne trudim dovoljno oko svoje tehnike emotivnosti i strastvenosti. Zato sam udvostručio napore i sve uložio u to. Siguran sam da sam to radio toliko dobro da bih, ako bi tu bio prisutan filmski producent, osvojio Oskara. Vidite, bez obzira koliko sam se jako trudio tog dana, nisam imao uspjeha. Kako se dan bližio kraju, u meni je započela unutrašnja duhovna borba. Sveti Duh me počeo osvjedočivati i natjerao me da se zapitam – tko sam ja to, da mogu varati i lagati ljudima, navodeći ih da vjeruju kako imam tako dubok duhovni odnos s Gospodom, samo da bih mogao povećati prodaju knjiga? Kako je ta duhovna borba postajala sve jača i jača, ja sam se borio protiv osvjedočenja Svetog Duha. Mislio sam da mogu nadmašiti uvjerenja te da samo poboljšam svoju tehniku, ali bez obzira na moje velike napore, ništa nije uspijevalo. Ubrzo se dan završio, a ja nisam imao nijednu prodanu knjigu. Tog dana sam otišao kući pognute glave. Znao sam da me Bog voli i želi da istinski predam svoj život Njemu kako bi mi mogao dati nebeske blagoslove i dubok odnos sa Njim. Ali ja to nisam želio. Idućeg dana pošao sam u kolportažu, kao i obično, pun energije, strasti i emocija – ali opet nisam prodao ništa. Na kraju tog drugog dana, bez prodanih knjiga, bio sam slomljen. Te noći sam odlučio otići na plažu i moliti se Bogu. Budući da smo bili bukvalno na rubu obale oceana, trebalo mi je samo nekih 5 minuta da stignem do pijeska. Iskrao sam se oko 23h, jer me bilo sramota da moji cimeri znaju što radim. Kada sam stigao do pijeska, kleknuo sam i borio se s Bogom u molitvi kao što sam naučio da je činio i Jakov: „Tada Jakov osta sam. I neki se čovjek hrvao s njim dok nije zora svanula.“ (Postanak 32,24.). Nakon što sam, bar tako je meni djelovalo, proveo čitavu vječnost u molitvi – da mi Gospod oprosti i pomogne da Mu se predam – ustao sam, osjećajući sigurnost, i vratio se u krevet. Kada sam pogledao na sat, bilo je oko 02:30 ujutro.
Sljedećeg jutra, kada sam počeo s kolportažom, nisam primijetio ništa neobično ili drukčije u pogledu mojih osjećanja i duhovnosti. Pitao sam se kakve ću rezultate imati tog dana; počeo sam sumnjati hoće li mi Bog pomoći, čak sam se pitao sjeća li se On vremena koje sam proveo s Njim ranije tog jutra. Kako sam prošao prvih nekoliko kuća, počeo sam s prodajama, isprva malim, jedne ili dvije knjige. Zatim sam počeo prodavati komplete (5 ili 6 knjiga) i dobivati više novca. Prodao sam mnogo duhovnih knjiga, a uz to sam s mnogim kupcima i razgovarao i molio se. Uskoro se dan završio, i to je za mene bio najbolji dan tog ljeta, zaradio sam preko 300 američkih dolara. Idući dan je također bio nevjerojatan. Tužna stvar je ta što sam nakon dva dana prestao s molitvom i čitanjem Biblije i izgubio duhovno iskustvo koje sam stekao ranije, one noći na obali. Uskoro se to počelo odražavati na moje prodaje, te su se one smanjile. Iako sam privremeno izgubio to duhovno iskustvo, naučio sam najvrjedniju pouku koju i danas dijelim s drugima, naročito s mladima koji se obučavaju za kolportere. Bog želi vaše srce, i to cijelo, naročito u djelu kolportaže, ako želite biti stalno blagoslovljeni.
Nadahnuće nam govori ove ključne riječi: „Kolporteri svakodnevno trebaju sebe posvećivati Bogu kako bi njihove riječi i djela bili miris života za život, te širili spasonosni utjecaj. Razlog zašto mnogi nisu imali uspjeha u kolporterskom radu leži u tome što oni nisu istinski kršćani i ne poznaju duh obraćenja. Oni poznaju teoriju kolporterskog rada, ali ne osjećaju ovisnost o Bogu.“ – Služba kolportera 48. Riječi koje se ne mogu dovoljno često ponoviti su: „Predaj potpuno svoje srce Gospodu! Potpuno, potpuno, potpuno.“ „I ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom“ (Marko 12:30).

Primjereno pripremljeni
Ako je osoba istinski obraćena, ona neće biti zadovoljna samo time što je njeno duhovno stanje dobro. Kolporter će stremiti spoznaji kako stalno napredovati, naučiti i zadobiti još više mudrosti od Boga. „U kolporterskom radu moguće je postići veći uspjeh nego do sada. Kolporter ne treba biti zadovoljan svojim radom ako stalno ne napreduje. On se mora temeljno pripremiti i ne treba koristiti samo unaprijed pripremljen govor, već Gospodu treba dozvoliti da radi i govori preko njega. Kristova ljubav koja prebiva u njegovom srcu osposobit će ga da pronađe pogodan način pristupanja pojedincima i obiteljima.“ – Služba kolportera 55.
„Potrebni su razumni mladi ljudi koji od Boga dobivene intelektualne sposobnosti cijene i njeguju s mnogo pažnje. Sposobnosti se upotrebom još više razvijaju, i ako duhovno obrazovanje nije zanemareno, karakter će se skladno izgraditi. Ono što je potrebno za napredovanje dostupno je svakom. Nitko neka ne razočara Učitelja time što će kao nerodna smokva imati samo lišće bez roda. Odlučnost u onome što treba učiniti, posvećena Kristovom milošću, učinit će čuda.“ – Služba kolportera 56.
Biti pravi kolporter znači stalno učiti – učiti iz vlastitih grešaka, učiti promatrajući one kojima kolportiramo, učiti i od suradnika kolportera, ali najvažnije – učiti od samog Krista kroz nadahnuće Svetog Duha. „Neka kolporteri budu vjerni učenici, koji uče kako uspješno obavljati svoj rad, neka njihove oči, uši i um budu otvoreni primiti mudrost od Boga da bi mogli pomoći onima koji propadaju uslijed nepoznavanja Krista. Neka svaki radnik usmjeri svoje snage i upotrebi svoje sile za najvažniju od svih službi - spasiti ljude iz sotonskih zamki i povezati ih s Bogom, čineći da lanac ovisnosti kroz Isusa Krista bude čvrsto povezan s prijestoljem okruženim dugom obećanja.“ – Služba kolportera 56.

Istaknuti u odijevanju, ponašanju i djelima
Pobožan kolporter treba biti primjer uvijek i u svakom djelokrugu života. Počnimo sa vanjskim izgledom i odijevanjem. Ovo spominjem prvo, zato što način odijevanja ostavlja prvi utisak na kupca, od trenutka kad otvori vrata i ugleda kolportera. Vanjski izgled ne obuhvaća samo odijelo koje nosimo na sebi, već sve ono što ima veze sa prvim dojmom koji ostavljamo. Na primjer, kako je kosa ošišana i počešljana, jesu li su nokti odrezani i čisti, je li je naše tijelo čisto i ugodnog mirisa, i je li je naša odjeća uredna, izglačana i prikladna za kolportera. Moramo se stalno sjećati da mi predstavljamo Boga u svemu što činimo, i da je naš Bog - Bog čistoće i mira.
„Neurednost u oblačenju nanosi sramotu istini u koju vjerujemo. Svatko treba biti svjestan da je predstavnik Gospoda Isusa Krista. Čitav život treba biti u skladu s biblijskom istinom... To nije nešto što ne ostavlja nikakve posljedice, već ima utjecaja na druge sada i u vječnosti. Vi ne možete očekivati da vam Gospod podari uspjeh u pridobivanju duša za Njega ako vaše ponašanje i izgled nisu prirodni i ako ne steknu poštovanje drugih. Istina se veliča čak i urednošću u oblačenju.“ – Služba kolportera 65.
Ponašanje je način na koji se držimo. To može uključivati mijenjanje loših i gajenje dobrih, novih navika. „Kolporteri trebaju biti učtivi i uljudni. Njihovo ponašanje ne treba biti izvještačeno i neprirodno već ugodno, što je prirodna posljedica dobrote u srcu i želje da slede Isusov primjer. Oni trebaju biti pažljivi, brižni, vrijedni, obzirni, trudeći se slaviti Boga na način da budu ono što mogu postati uz Njegovu pomoć. Isus je dao Sebe kao žrtvu da bi oni mogli uspostaviti ispravan odnos s Bogom i svojim bližnjima, a božanska pomoć udružena s ljudskim naporima osposobit će ih da dostignu visoki stupanj savršenstva. Kolporter treba biti čestit kao Josip, krotak kao Mojsije i umjeren kao Daniel, i tada će ga sila Božja pratiti kud god pođe.“ – Služba kolportera 64.

Vješti i ugodnog govora
Nakon vanjskog izgleda i ponašanja, govor je sljedeća osobina koju će primijetiti kupci dok je kolporter na njihovim vratima. Sjetite se da trebamo predstavljati Krista u svemu što činimo. Trebamo paziti da ne govorimo prebrzo, presporo, preglasno ili previše tiho, dok nudimo naše knjige. Naše riječi trebaju biti jasne i razgovijetne, bez mrmljanja. Kolporter uvijek treba biti svjestan da je svaka osoba drukčija i da će vjerojatno morati svakome pristupiti na drugačiji način. Na primjer, sa starijom osobom možda će trebati malo pojačati glas, ali ne i vikati – dok bi, kad dijete otvori vrata, bilo potrebno govoriti tišim i nježnijim tonom, kako ga ne bismo uplašili. „Gospod Bog dade mi jezik vješt, da bih znao kako u pravi trenutak reći riječ umornome“ (Izaija 50,4).
„Od svih darova koje je Bog dao čovjeku, nijedan nije dragocjeniji od dara govora. Ako je posvećen Svetim Duhom, govor postaje sila na dobro. Jezikom uvjeravamo i osvjedočavamo, njim se molimo i slavimo Boga i njim prenosimo divne misli o Iskupiteljevoj ljubavi. Pravilnom upotrebom dara govora kolporter može posijati dragocjeno sjeme istine u srce mnogih ljudi.“ – Služba kolportera 70.
„Kada govorite, neka svaka vaša riječ bude cijela i pravilno izgovorena, svaka rečenica jasna i razgovijetna do posljednje riječi. Mnogi na kraju rečenice spuštaju svoj glas i govore tako nerazgovjetno da misao gubi svoju silu. Riječi koje su dragocjene i vrijedne spominjanja treba naglasiti izgovarajući ih jasnim, izražajnim i razumljivim glasom. Ipak, nikad nemojte tražiti riječi koje će ostavljati dojam da ste učeni. Što je vaša jednostavnost veća, vaše će riječi biti razumljivije.“ – Služba kolportera 71.
Vrijedan radnik, koji se moli
Biti vrijedan radnik u službi Gospodnjoj znači da Mu dajemo naše najbolje u svemu, naročito u energiji i revnosti. Revnost i energiju ne treba uložiti samo u tjelesnim naporima, dok kolportiramo od vrata do vrata, već i u duhovnom životu, dok uz molitvu i proučavanje Božje Riječi vršimo pripremu svog srca. Pobožni kolporter treba se probuditi rano ujutro, biti marljiv u osobnom zalaganju i molitvi, tražeći Božje vodstvo tijekom dana. Molite se kako bi vam Bog svojim proviđenjem omogući susrete s ljudima, da vas osposobi što, kako i kada da govorite kada se nađete pred njihovim vratima. Marljivost treba pokazati u tome da hodamo brzo, a ne da vučemo noge od vrata do vrata, znajući kako dragocjenu vijest trebamo prenijeti, i kako malo vremena imamo za to.
„Božje sluge ne smiju biti ‘lijeni u poslu, već ognjeni u duhu služeći Gospodu.’ Ravnodušnost i zanemarivanje upotrebe sposobnosti na najbolji mogući način, ne predstavljaju pobožnost. Kada uvidimo da radimo za Boga razumjet ćemo bolje nego ikada ranije svetost duhovne službe. Tada ćemo posvetiti život, budnost i postojanu odlučnost u izvršenju svake dužnosti. Religija, čista i neokaljana, vrlo je praktična. Ništa osim usrdnog, iskrenog rada neće pomoći u spašavanju duša. Svoje svakodnevne dužnosti trebamo učiniti djelima pobožnosti, stalno napredujući u korisnosti, jer svoj rad promatramo u svjetlosti vječnosti.“ – Služba kolportera 77.
„Imajte na umu da vjerno služenje, bez obzira na poziv ili društveni položaj, predstavlja poticaj za razvoj karaktera. U svemu što radite budite točni i marljivi; nadvladavajte sklonosti ka iznalaženju lakšeg posla.“ – Zdravlje i sreća, 446.
Iz prvog dijela ovog članka zapamtili smo kako je molitva od neprocjenjivog značaja za istinski uspjeh kolportera. Dok obučavam mlade kolportere, ja im iznova ponavljam da se nikad ne možete previše moliti. Ustanite rano ujutro da se molite, molite se u vozilu, na putu prema mjestu gdje ćete kolportirati, molite se dok prolazite između kuća, uputite zahvalnu molitvu nakon svake prodate knjige. Uputite molitvu vjere i nakon što budete odbijeni, molite se, molite se, molite se. „Sa svakovrsnom molitvom i iskanjem molite u svakoj prigodi u Duhu“ (Efežanima 6:18).
„Poniznost i usrdnost u molitvi učinit će u širenju naših knjiga više nego sve moguće ukrašavanje u pripremi i oslikavanju istih, koje je uobičajeno u svijetu. Ako radnici poklanjaju svoju pažnju onome što je istinito, živeći u skladu s tim; ako se mole u vjeri imajući puno povjerenje u vodstvo Svetog Duha, Njegova sila izlit će se na njih u snažnim nebeskim izljevima, i to će na srca zainteresiranih ostaviti pravi i trajan dojam. Zato, molite se i radite, radite i molite se, i Gospod će biti s vama.“ – 6. Svjedočanstvo, 294.

Zaključak
Naš Gospod i Spasitelj Isus Krist uskoro dolazi. Neka Sveti Duh nadahne nas i naročito naše mlade, da pođemo u kolportažu, ovu dokazanu uspješnu metodu nošenja istine svijetu. „Sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti.“ (Propovjednik 12:1). Raznosimo naše knjige kao „jesenje lišće“. Ako budemo slijedili Božji plan kolportaže, nama je osiguran uspjeh. Držimo se vjerom obećanja: „Takva će biti moja riječ koja izlazi iz mojih usta: neće mi se vratiti prazna, nego će ostvariti ono što želim i uspijevati u onome za što sam je poslao.“ (Izaija 55,11.)

  • Pregleda: 410