RPASD - Naslovnica

MLuther.jpg

Anđeo je došao

Većina vjerovanja Reformnog pokreta Adventista sedmog dana bila je i vjerovanje većine kršćana prije nekog vremena. Skoro sve naše doktrine bile su nekada prevladavajuća teološka učenja i praksa u kršćanskoj povijesti.

Ovo uključuje doktrine kao što su: nesudjelovanje u ratu, subota, zdravstvena reforma i sud prije Kristovog dolaska.

Što nas odvaja? Zašto i dalje prihvaćamo ove istine dok su naši bližnji kršćani odstupili od svojih vlastitih doktrina? Ovo odvajanje dogodilo se sredinom 1880-tih. Za mnoge, počelo je u lipnju, 1840. Članak koji je napisao Josiah Litch pojavio se u mnogim lokalnim novinama širom Sjedinjenih Država. Njegov članak tvrdio je da će moćno Osmansko carstvo na bliskom istoku propasti do 11.8. te iste godine. Litch je temeljio svoj zaključak na proročanstvu o sedam truba iz Otkrivenja 8 i 9. Za čitatelje nije bilo čudno čitati o padu Turske, jer su to mnogi već očekivali. Neobično je bilo predviđanje pada na specifični datum.

Turska na raskršću

Turska je dominirala južno-istočnom Europom, sjevernom Afrikom i Bliskim istokom stoljećima. U jednom trenutku se činilo kao da će Turska osvojiti cijelu Europu. Ali do 1838. godine to moćno carstvo bilo je u raspadu. Vodstvo u Konstantinopolu postajalo je sve slabije i slabije, i narodi su se odvajali i proglašavale svoju neovisnost. Godine 1838. Egipat je odlučio ne samo potražiti svoju neovisnost, već i osvojiti Tursku. Na moru i kopnu Egipat je nizao pobjede i u ljetu 1840. činilo se kako će Egipat pobijediti. Uspjeh Egipta zabrinuo je nekoliko europskih država kojima je više odgovaralo slabo Osmansko carstvo, nego pobjednički Egipat kao njihov jugoistočni susjed. Četiri europske nacije odlučile su intervenirati. Tri su bile direktno pogođene posljedicama onoga što se događalo s Turskom: Rusija, Austrija i Njemačka (tada Prusija). Četvrta nacija, Velika Britanija, tada je bila najjača sila na svijetu.

Ove zemlje predložile su Turskoj da one zaustave Egipat. Osmansko carstvo predalo se po prvi puta u stoljećima ovim europskim državama 11. kolovoza 1840. Danas prihvaćamo kako se konačni pad Osmanskog carstva dogodio 1922. formiranjem sadašnje Turske. Ali početna predaja dogodila se točno na dan koji je Josiah Litch predvidio u svom članku.

Utjecaj ovog članka bio je velik. Preko tisuću bivših ateista osobno je kontaktiralo Josiah Litcha kako bi mu rekli da zbog ispunjenja ovog proročanstva sada vjeruju u Bibliju i Boga iz Biblije. Stotine tisuća kršćana širom cijele istočne Amerike predalo se Bogu s novom odanošću. Sigurnost da se Bibliji može vjerovati postala je još prihvaćenija širom svijeta. Ljudi su shvatili sa svježim uvjerenjem da se Božju riječ treba prihvaćati kao točnu, razumjeti ju osobno i koristiti je kao bi tumačila samu sebe.

Gdje je taj žar danas?

Revnost za Pismo manifestirana u stanovništvu 1840. nama je danas teško razumljiva. Zašto? Pretrpani smo informacijama s interneta, televizije, radija te tisuće knjiga i časopisa. Okruženi smo s toliko distrakcija i zanimljivosti da niti jednu informaciju ne shvaćamo tako ozbiljno kao što su to činili naši preci.

Ali 1840-te su bile drugačije. Tada su crkve imale više zaposlenika nego federalna i državna vlast zajedno. Češće ste mogli čuti propovijed nego što ste dobili poštu. U društvu je bilo vrlo malo institucija osim crkvi i religioznih organizacija. Jedini mediji bile su lokalne novine. Znanje se primarno stjecalo iz iskustva i promatranja. Farmeri i stolari, kovači i poslovni ljudi razgovarali su o Bibliji, jer je to bio intelektualni svijet mnogih Amerikanaca. U novinama, tijekom večere, na prednjem trijemu i u trgovinama gdje se razgovaralo o raznim pitanjima, prava rasprava bila je o značenju Pisma. Događaji iz kolovoza 1840.-te potvrdile su velikom broju stanovništva Sjedinjenih Država kako je Biblija puna istina i kako joj se može potpuno vjerovati. Ovo je dovelo do rasprava o drugim dijelovima Biblije. Povijesne knjige su postajale dostupne i ljudi su uspoređivali povijest i biblijska proročanstva kako bi vidjeli koja su se već ispunila i koja će se ispuniti u bliskoj budućnosti.

No samo nekolicina je razumjela najduži period u knjizi Daniela: „Tada mi on reče: ‚Do dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara. Tada će se svetište očistiti‘“ (Daniel 8:14). Većina ljudi bila je zbunjena početkom 2300 dana. Neki su i to uspjeli dokučiti, kao što su najveći istraživači Biblije iz protestantske povijesti: Martin Luther, Isaac Newton, John Wesley i Adam Clarke. Ali William Miller dao je najveću pomoć objašnjivanju ovog pitanja. A ipak on je ovaj odgovor našao „slučajno“.

Otkriće Williama Millera i njegov liječnik

Kao mladić, William je ismijavao Bibliju. Kasnije, u toj istoj knjizi našao je otkrivenje Onoga koji može riješiti njegov strah od smrti. Prijatelji su pitali Williama kako može vjerovati Knjizi koju je prije ismijavao. Dok je odgovarao svojim prijateljima, Miller je našao objašnjenje proročanstva od 2300 dana. Ovo otkriće mučilo je farmera. Govorio je s lokalnim propovjednicima i prijateljima. Ali nitko nije moga naći pogrešku u njegovom zaključku. Uskoro je bio pozivan u lokalne crkve da govori na ovu temu. Njegove propovijedi bile su više od proročanstva. Miller je bio previše zainteresiran za Krista da govori samo o proročanstvima. Pokazao je kako proročanstva govore o istom Isusu koji je liječio bolesne i pomagao bolne prije osamnaest stoljeća.

Neki ljudi su počeli napadati njegov karakter. Ali nitko nije mogao dati bolje objašnjenje ili makar pokazati gdje je Miller bio u krivu. Kritiziranje je bilo frustrirajuće, posebno kad je nekolicina počela tvrditi da ima „monomaniju „.

Kad je imao priliku, Miller je pitao svog liječnika: „Imam li ja monomaniju? I kako ju se dijagnozira?“ „Monomanija je psihička bolest kad je osoba racionalna u pogledu svega osim jedne teme; i, kada se ta tema spomene, on postaje lud.“ odgovorio je liječnik.

William je nastavio, „Sjedni sa mnom dva sata, dok ti ispričam o Isusovom ponovnom dolasku. Ako sam monomanijak, molim da me tretiraš i izliječiš. Možeš svoje uloženo vrijeme naplatiti.“ William je tražio liječnika da pročita 8. poglavlje iz knjige Daniela i objasni što opisane životinje znače. Liječnik je odgovorio kako one predstavljaju Perziju, Grčku i Rim. Tada ga je Miller pitao koliko dugo treba trajati ova vizija o velikim carstvima. „2300 dana.“ odgovorio je liječnik. Jesu li ova carstva trajale samo 2300 dana (tj. šest i pol godina)? „Ne, ti dani su godine, kao što kažu svi komentatori; vizija opisuje ova carstva kroz 2300 godina.“

Kad ove godine počinju ili završavaju? Liječnik ovo nije znao.

Tada su počeli čitati devetu glavu Daniela. William je pitao o kojoj se viziji govori u stihovima 21 i 23? Liječnik je odgovorio da se govori o viziji iz Daniela 8. Očito je da je sedamdeset tjedana dio razdoblja od 2300 dana. Počinju li ova dva vremenska razdoblja počinju u isto vrijeme? „Da“, odgovorio je liječnik. Kada završava sedamdeset tjedana? „33. godine nove ere.“

Koliko se ovih 2300 godina još proteže nakon 33. godine nove ere? Liječnik je oduzeo 490 od 2300 i dobio 1810. Shvatio je kako se 1810 godina treba dodati 33. godini nove ere. Zbrojio je godine i došao do 1843. godine. Ovo je šokiralo liječnika. (Kasnije, priznaje kako nije primijetio kamo razgovor vodi dok nije završio sa zbrajanjem i otkrio da ima manje od deset godina do zbroja.) Ljutit, liječnik je zgrabio svoj šešir i napustio kuću.

Sljedećeg dana se vratio: „Gospodine Miller, ja idem u pakao. Nisam spavao od kad sam bio ovdje jučer. Pogledao sam ovo pitanje sa svih strana, i vizija mora završiti oko 1843. godine nove ere, a ja sam nespreman i moram ići u pakao.“

Sljedećeg tjedna liječnik je svakodnevno posjećivao gospodina Millera i farmer ga je uputio na Isusa kao onoga koji nas može spasiti frustracije i straha u našoj duši. Liječnik je našao mir i otišao radostan, postavši jednako veliki monomanijak kao i gospodin Miller.

Poruka se proširila poput požara! Ljudi do tad nisu primjećivali povezanost između osmog i devetog poglavlja knjige Daniela. Ona se oduvijek tamo nalazila, ali bila je neprimijećena stoljećima. I kad su ljudi čuli objašnjenje i napravili izračun došli su do istog zaključka do kojeg je došao i liječnik. Postali su monomanijaci za Isusa. Željeli su biti spremni za njegov dolazak. Čitali su Bibliju kako bi Ga upoznali i čuli.

Postali su slični Samaritanki kod zdenca. Otrčali su kući reći svojoj obitelji, svojim prijateljima i susjedima o Isusu. Bilo je lako napraviti izračun i vidjeti da se nešto događa za vrijeme njihovog vijeka. Nitko nije našao pogrešku u brojevima. Slavni profesori i teolozi bili su u nesuglasici oko događaja koji se očekuje, ali nisu mogli poreći matematiku. Nije Miller bio jedina osoba koja je došla do ovog zaključka. Spontano, širom svijeta pojavljivala se ova ista poruka. Joseph Wolff odnio je sličnu poruku na Bliski Istok pa sve do Indije. U Palestini je pronašao ljude koji su već govorili kako će se Isus vratiti otprilike 1840. U Njemačkoj, Rusiji i Nizozemskoj propovijedala se ista poruka. Velika grupa propovjednika u Engleskoj te Manuel Lacunza u Južnoj Americi širili su vijest o Isusovom skorom dolasku. U Švedskoj je odraslima bilo nelegalno govoriti poruke o Isusu i proročanstva o Njegovom dolasku pa su to činila djeca.

Srca dotaknuta, stavovi promijenjeni

Ova poruka utjecala je na 10% ili više odrasle populacije tog vremena. Ljudi su postali ozbiljni, sretni i brižni. Gluposti su se zanemarivale. Brinulo se o važnim stvarima. Kućanstva su nastojala osigurati potpunu slogu. Ljudi su se izmirivali. Molili su se redovno za sreću i uspjeh svojih obitelji, susjeda i prijatelja.

Siromašni i bogati, učeni i oni bez škole zaboravili su svoje razlike i fokusirali se na to, kako podijeliti priču o Isusovom skorom dolasku sa svima. Bogati su donirali svoje bogatstvo. Siromašni su pronalazili dodatni posao kako bi mogli biti od pomoći. Ljudi su zaboravljali sebičnost. Važnije od svega bilo je razmišljati o Isusu, govoriti drugima o Isusu, i promijeniti svoje navike tako da postanu spremni živjeti s Isusom. Svaka biblijska priča o Isusu bila je priča o Nekome koga će uskoro vidjeti. Svaka Isusova pouka učena je kao pouka za njih, kako bi razumjeli kako živjeti u skladu s Njim. Ljudi su čitali Bibliju kako bi upoznali Krista, ne kako bi zadovoljili svoju znatiželju.

Bivši ateist napisao je pismo uredniku jednog ateističkog časopisa, u kome govori kako ni on nije vjerovao u Bibliju: „Budući sam pročitao sve što mi je došlo pod ruku, i mnogo članaka koji su se protivili Bogu i Bibliji, smatrao sam kako sam spreman odbaciti kršćansku vjeru. Ovako se osjećajući, prisustvovao sam cijeloj seriji Millerovih predavanja. Dao mi je svoja pravila za interpretaciju i zavjetovao se kako će dokazati svoj stav. Odobrio sam njegova pravila – koja i vama preporučam – i kao rezultat, on je pokazao da je Biblija ono što ona govori o sebi – riječ Božja – u mom umu, bez trunka sumnje; i ja sam to prihvatio kao i moje kolege. Osobno poznajem skoro stotinu bivših ateista, koji su se obratili propovijedanjem gospodina Millera; i mi se nismo predali bez borbe niti bez pomnog razmišljanja. Svako utočište nevjere i sumnje bilo nam je oduzeto, i naša pješčana podloga je odnesena pred istinom Svemoćnoga kao što pljeva leti pred vjetrom.“ —Life Incidents, str. 64.

Što je bilo sljedeće?

Što se na kraju dogodilo? Ništa vidljivo. U Sjedinjenim Državama, ljudi su očekivali da će se nešto dogoditi do 21. ožujka 1844. Ali 22. ožujka je došao kao i svaki drugi dan. Uskoro, tisuće su postale zbunjene. Njihovo razočaranje bilo jednako veliko kao što je bila i njegova nada. Zašto Isus nije došao? Jesmo li bili u krivu što smo vjerovali Bibliji? Što trebamo činiti? Nitko nije imao objašnjenje. I tako je svaka osoba imala svoj izbor. Trebam li tražiti gdje sam pogriješio bez da sve odbacim? Ili trebam odbaciti svoje vjerovanje u samu Bibliju jer sam pretpostavio da će Isus već doći i ništa se nije dogodilo? To je bio jedan od onih malih trenutaka kad su ljudi donosili velike odluke. Mnogi su odlučili napustiti svoj oslonac u Bibliji zato jer nisu mogli odmah objasniti svoju pogrešku.

Kriza „hlađenja“

Naša zapadna kršćanska civilizacija ušla je u krizu prije nekih 150 godina. Većina kršćana nastavila je i dalje čitati Bibliju, ali bez prijašnjeg povjerenja u nju. Većinom imaju jedan od dva pogrešna pogleda na nju. Oni koji vjeruju kako je Bog diktirao pisma kroz „nadahnutu riječ“ uglavnom previše ovise o religioznoj terminologiji. Dok god se određene riječi ponavljaju, oni vjeruju kako je doktrina ili osoba sveta, makar ideje ili postupci stoje u suprotnosti riječima koje se ponavljaju. Oni koji Bibliju prihvaćaju kao kolekciju ljudskih priča, bez vjerovanja kako je Bog uzrokovao i očuvao Bibliju, ne prihvaćaju Bibliju u cijelosti. Oni se smatraju mudrijim od samoga Boga i biraju dijelove Biblije koji im odgovaraju. Obje grupe ljudi propuštaju dio istine i usput veći dio moći koju Biblija ima.

Ponovo zapalite plamen!

Mi nismo ovdje kako bi napadali one koji vide drugačije od nas. Isus je sve učinio kako bi blagoslovio one koji se nisu slagali s Njim. I mi moramo činiti isto. Ne trebamo se hvalisati. Mi smo također griješili. Ali naše suosjećanje i poniznost nikad nas neće odvesti da zaboravimo ove istine: Biblija je najveći autoritet dan čovječanstvu. Dana nam je od Boga i izriče Njegove misli koje su zapisane kroz inspiraciju ljudskih pisaca. Mogu je razumjeti obični ljudi. Njezine istine su otkrivene onima koji ponizno pretražuju njezine stranice. Iako smo skloni krivo razumjeti Pismo, bilo koja ideja ili činjenica koja je sustavno učena kroz Bibliju vrijedna je povjerenja.

Naši adventistički praoci, jasno je, bili su u krivu u vezi događaja koji će se dogoditi za vrijeme njihovog života, ali nisu bili u krivu kada su Bibliju prihvatili ozbiljno i u cijelosti. Nisu pogriješili što su vjerovali Bogu više nego čovjeku. Naši praroditelji koji su odbacili adventističku nadu također su bili u krivu. Zbog sramotnog razočaranja, odbacili su previše. Naučimo iz njihovih grešaka. Neka nam Bog govori kroz Svoju Riječ osobno. Posvetimo svoje živote poslušnosti Bogu i službi drugima, u pripremi za nebo i nebeski život, temeljeno na Riječi Božjoj. Jer „Bog govori u Bibliji (…)“

  • Hits: 4047