SJ LifeMag - шаблон joomla Новости

YouTube light color icon  ins

BL1.2017.

Abrahamov život

PDF - verzija /   Word - verzija /   EPUB - verzija

Pozivanje Abrahama

1. lekcija Subota, 7. siječnja 2017.

Pozivanje Abrahama


“I učinit ću od tebe velik narod, i blagoslovit ću te, i ime tvoje proslavit ću, i ti ćeš biti blagoslov” (Postanak 12:2).

“Abraham je odrastao u sredini prožetoj praznovjerjem i neznaboštvom. (...) Ali se prava vjera nije smjela ugasiti ni zatrti. Bog je uvijek čuvao jedan mali ostatak vjernih koji su Mu služili.”—Patrijarsi i proroci, str. 125.

Pročitati: Patrijarsi i proroci, str. 125–131.

edjelja 1. siječnja

1. BOG POZIVA ABRAHAMA

a. Na što je Bog pozvao Abrahama i tko je pošao s njim? Postanak 12:1–4; Djela 7:4.

“Poslije razilaženja iz Babilona, idolopoklonstvo je ponovno postalo gotovo sveopća pojava, i Gospod je okorjele prijestupnike konačno pustio da idu svojim zlim putovima, a od Šemove loze izabrao je Abrahama da bude čuvar Njegovog zakona za buduća pokoljenja.”—Patrijarsi i proroci, str. 125.

b. Zašto Bog nije odmah otkrio Abrahamu mjesto u koje ga šalje? Hebrejima 11:8. Kakvu je odluku Abraham morao donijeti da bi prihvatio Božji poziv? Postanak 12:1; Matej 10:34–38.

“Abrahamova spremnost da posluša bez ikakvog pitanja ili sumnje predstavlja jedan od najupečatljivijih primjera vjere koji se mogu naći u cijeloj Bibliji. (...)Test kojem je Abraham ovim bio izložen nije bio nimalo lak, niti je žrtva koja je tražena od njega bila mala. Bilo je jakih veza koje su ga vezale za zavičaj, rodbinu i prijatelje. (...) Bog je rekao, a njegov je sluga samo trebao poslušati. Za njega je najsretnije mjesto na zemlji bilo ono koje mu Bog odredi.”—Patrijarsi i proroci, str. 126.
Ponedjeljak 2. siječnja

2. OBEĆANJA

a. Koje je prvo obećanje Bog dao Abrahamu? Postanak 12:2, 3.

“Time što je pozvao Abrahama da se odvoji od svojih rođaka sklonih idolopoklonstvu i ode u kanaansku zemlju, Bog je namjeravao podariti najbolje nebeske darove svim narodima zemlje. On je rekao: ‚Učinit ću od tebe velik narod, i blagoslovit ću te i ime tvoje proslavit ću, i ti ćeš biti blagoslov‘ (Postanak 12:2). Velika je to čast bila ponuđena Abrahamu da bude otac narodu koji je vjekovima trebao biti čuvar i branitelj Božje istine u svijetu, narodu preko kojeg će svi narodi na zemlji biti blagoslovljeni dolaskom obećanog Mesije.
Ljudi su skoro izgubili znanje o istinskom Bogu; idolopoklonstvo je zamračilo njihov razum. Nastojali su božansku zapovijed koja je ‚sveta i pravedna i dobra‘ (Rimljanima 7:12) zamijeniti zakonima koji su odgovarali ciljevima njihovog okrutnog, sebičnog srca. Ali Bog ih u svojoj milosti ipak nije uništio. Odlučio je pružiti im mogućnost da se s Njim upoznaju preko Njegove crkve. Namjera Mu je bila da načela otkrivena u životu Njegovog naroda postanu sredstvo za ponovno uspostavljanje Božjeg moralnog lika u čovjeku.”—Proroci i kraljevi, str. 15, 16.

b. Koju je zemlju Bog obećao Abrahamu i njegovom sjemenu? Postanak 12:5–7; 13:14–18.

c. Što je značajno u činjenici da su Abraham i njegova djeca živjeli pod šatorima? Hebrejima 11:9, 10, 13–16. Kakav sličan stav smo i mi pozvani usvojiti? 2 Petrova 3:11–14.

“Trudimo se biti slični Kristu u svakom smislu te riječi i neka naše odijevanje, razgovori i djela svjedoče da u nama živi Krist, nada slave, te da očekujemo blaženu nadu i slavno javljanje Isusa. Pokažimo našim bližnjima da ovaj svijet nije naš dom, da smo ovdje došljaci i stranci.”—The Review and Herald, 10. lipnja, 1852.
Utorak 3. siječnja

3. LOTOVA VELIKA POGREŠKA

a. U kakvo je iskušenje upao Lot dok je s Abrahamom putovao prema obećanoj zemlji? Postanak 13:5–11; 1 Ivanova 2:16, 17.

“Najplodniji dio u cijeloj Palestini bila je jordanska dolina koja je promatrača podsjećala na izgubljeni raj, a po ljepoti i plodnosti sličila je na ravnice koje natapa Nil, odakle su se upravo vratili. (...) Zaslijepljen vizijama o ovozemaljskoj dobiti, Lot nije bio u stanju sagledati moralna i duhovna zla s kojima se tu morao susresti. Stanovnici te doline ‚bijahu nevaljali i griješahu Gospodu veoma‘, ali Lot o tome ništa nije znao ili je, znajući, smatrao da to nije važno. I ‚izabra sebi svu ravnicu jordansku, i otiđe Lot na istok (...) premještajući svoje šatore do Sodome‘. Kako je slabo predvidio užasne posljedice svog sebičnog izbora!”—Patrijarsi i proroci, str. 133.

b. Što đavao teži postići kroz želju očiju? Marko 4:18, 19; Matej 4:8–10.

“Ako dozvolimo zahtjevima i brigama ovoga svijeta da zaokupe cjelokupno naše vrijeme i pažnju, naše duhovne moći slabe i umiru jer ih ne upotrebljavamo.”—This Day With God, str. 87.

c. Kako mjesto koje odaberemo za razapinjanje šatora može potencijalno uništiti duhovni život nas i naše obitelji? Postanak 13:12, 13; 19:1, 12–16.

“Mnogi (...) kad traže mjesto stanovanja (...) više paze na ovozemaljske pogodnosti i mogućnost zarade, nego na moralne i društvene utjecaje kojima će biti izloženi i koji će okruživati njihovu obitelj. U nadi da postignu što veće blagostanje, biraju lijepu i plodnu dolinu ili se nastane u nekom gradu koji pruža mogućnost naglog bogaćenja, ali im zbog toga djeca budu izložena iskušenjima i često sklapaju takva poznanstva koja vrlo nepovoljno utječu na razvoj pobožnosti i izgradnju ispravnog karaktera. Atmosfera slabog morala, nevjerovanja ili ravnodušnosti prema vjerskim stvarima često djeluje suprotno utjecaju roditelja. (...) Mnogi se prisnije zbližavaju s nevjernicima i povezuju svoju sudbinu s Božjim neprijateljima.”—Patrijarsi i proroci, str. 168, 169.
Srijeda 4. siječnja

4. OKRUŽENJE PUNO GRIJEHA

a. Što trebamo naučiti iz iskustva Lotove žene? Postanak 19:26; Luka 17:28–33.

“Lotova žena bunila se protiv Boga što je Njegova kazna zahvatila i njeno imanje i njenu djecu. (...)
“Poziv milosti upućen je svakome i ako naši prijatelji ili srodnici odbacuju molbu Spasiteljeve ljubavi, trebamo li se onda i mi okrenuti od Njega? Spasenje duše nešto je što se po vrijednosti ne može usporediti ni sa čim. Krist je naše spasenje platio neizmjernom cijenom i tko god zna cijeniti tu veliku žrtvu i vrijednost duše neće prezreti ponuđenu Božju milost zbog toga što je drugi preziru.”—Patrijarsi i proroci, str. 161, 162.

b. Iako su Lotove kćeri pobjegle iz Sodome, kako je njihov moral postao izopačen? Postanak 19:30–38; Levitski zakonik 18:6, 7.

“Lot se zatim uputi u brda i živio je ondje u jednoj pećini, lišen svega onoga zbog čega se usudio svoju obitelj izložiti utjecaju bezbožničkog grada. Ali ga je sodomsko prokletstvo progonilo čak i tamo. Grešno ponašanje njegovih kćeri uslijedilo je kao posljedica zlog utjecaja onih s kojima su se družile u tom poročnom gradu. Moralna iskvarenost toliko im se uvukla u karakter da nisu bile u stanju razlikovati dobro od zla. Jedini Lotovi potomci, Moapci i Amonci, bili su idolopoklonička plemena, buntovnici protiv Boga i ogorčeni neprijatelji Njegovog naroda.”—Patrijarsi i proroci, str. 167, 168.

c. Gdje je, u ovim posljednjim danima, najsigurnije razapeti šatore na svom putovanju k obećanoj zemlji i zašto? Postanak 2:7, 8; Juda 5–7.

“Sve dok mi Gospod daje snagu da govorim Njegovom narodu, neću prestati pozivati roditelje da napuste gradove i nađu dom izvan grada, gdje mogu obrađivati zemlju i učiti iz knjige prirode pouke o čistoći i jednostavnosti. Djela u prirodi Gospodnji su nijemi propovjednici koji nas trebaju učiti duhovnim istinama. Ona nam govore o Božjoj ljubavi i otkrivaju mudrost Velikog Umjetnika.”—Temelji sretnog doma, str. 146, 147.
Četvrtak 5. siječnja

5. UTVRDITI SVOJ POZIV

a. Budući da smo, poput Abrahama, pozvani u obećanu zemlju, čega trebamo biti svjesni? 2 Petrova 1:10, 11; Matej 22:14.

“Nitko ne treba izgubiti vječni život. Svatko tko svakodnevno uči od nebeskog Učitelja, utvrdit će svoj poziv i izbor. Ponizimo svoje srce pred Bogom i nastojmo Ga spoznati jer je to vječni život. (...)
“Ne dopustimo da nas bilo što na ovom svijetu odvoji od Boga i neba. Još u ovom životu moramo postati sudionici u božanskoj prirodi. Braćo i sestre, stazom života možemo proći samo jednom; zato se trudimo da naš život bude život vrline, život skriven s Kristom u Bogu!”—In Heavenly Places, str. 29.

b. Tko će jedino stići do obećane zemlje? Otkrivenje 17:14; Hebrejima 3:12–14.

“Zlo se može pobijediti i iskorijeniti samo zalaganjem poduzetim posredstvom vjere. Oni koji polaze na bojno polje osvjedočit će se da moraju imati svo oružje Božje. Štit vjere bit će njihova sigurna obrana i omogućit će im da postanu više nego pobjednici. Ništa im neće biti od pomoći više nego vjera u Gospoda nad vojskama, i poslušnost Njegovim zapovijedima. Ogromne vojske snabdijevane svim drugim pogodnostima neće biti ni od kakve koristi u posljednjem velikom sukobu. Onome tko nema vjere ni čitava vojska anđela ne može pomoći. Samo živa vjera učinit će kršćane nepobjedivima i osposobit će ih da opstanu u zli dan, postojani i nepokolebljivi, držeći se čvrsto svoga osvjedočenja od početka do kraja.”—Counsels to Parents, Teachers, and Students, str. 182, 183.

Petak 6. siječnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Što znači voljeti svoju obitelj više nego Krista?
2. Kako možemo znati jesmo li danas došljaci i stranci?
3. Objasnite kako izbor mjesta u kojem ćemo živjeti može utjecati na našu sudbinu.
4. Koje su opasnosti života u blizini gradova prepunih grijeha?
5. Zašto nisu svi koji su pozvani također i izabrani?

Abrahamova vjera

2. lekcija Subota, 14. siječnja 2017.

Abrahamova vjera

“I povjerova Abraham Bogu, a On mu primi to u pravednost”
(Postanak 15:6).

“Naše duše moraju biti uvježbane da vjeruju, naučene oslanjati se na Božju riječ.”—Our High Calling, str. 119.

Pročitati: Svjedočanstva, sv. 6, str. 91–99.

edjelja 8. siječnja

1. ABRAHAMOVA NAJVEĆA BRIGA

a. Koja je bila Abrahamova najveća briga u vezi Božjih obećanja? Postanak 12:7; 15:1–3.

“Budući da Abraham nije imao sina, isprva je mislio da će njegov vjerni sluga, Eliezer, postati njegov sin posvajanjem, a time i njegov nasljednik. Međutim, Bog je obavijestio Abrahama da njegov sluga neće postati njegov nasljednik i sin već da će mu se zaista roditi sin.”—The Story of Redempti on, str. 77.

b. Kako je Bog uvjeravao Abrahama da nije zaboravio na svoje obećanje? Postanak 15:4, 5; Izaija 55:10, 11.

“Bog želi da mi primimo mnoge blagoslove. Njegova obećanja toliko su jasno objavljena da nema razloga za nesigurnost. On želi da Ga mi držimo za riječ. Ponekad ćemo se naći u velikim nedoumicama i nećemo znati što učiniti. U takvim situacijama naša je prednost uzeti Bibliju i čitati poruke koje nam On upućuje, zatim pasti na koljena i zamoliti Ga za pomoć. On nam neprestano pruža dokaze da je Bog koji čuje molitve i odgovara na njih. On svoja obećanja ispunjava u puno većoj mjeri nego što mi očekujemo da ćemo primiti pomoć. (...)
Gdje god da se nađemo mi smo, kao sljedbenici našeg Gospoda i Učitelja, obvezni svoju vjeru usidriti na Božjim obećanjima.”—The Watchman, May 1, 1914.
Ponedjeljak 9. siječnja

2. u POTPUNOsti UVjEREN

a. Zašto je Abraham odlučio vjerovati Božjim obećanjima o djetetu? Postanak 15:6 (prvi dio); Rimljanima 4:20, 21.

“Vjera koja radi kroz ljubav i čisti dušu nije povezana s pobudama. Ona se oslanja na Božja obećanja čvrsto vjerujući da je Bog u stanju ispuniti ono što je rekao.”—Our High Calling, str. 119.
“[citat: Filipljanima 4:4–7] Obećanje samo po sebi nema nikakve vrijednosti ako ja ne vjerujem da je Onaj koji je obećao u stanju to i ispuniti, i neograničen u sili da izvrši sve ono što je rekao.”—This Day With God, str. 156.

b. Kako je on bio nagrađen zbog vjere u Božja obećanja? Postanak 15:6 (zadnji dio); Rimljanima 4:22.

“Onog trenutka kad grešnik povjeruje u Isusa, on u Božjim očima stoji nevin; jer je Kristova pravednost sada i njegova. Pripisana mu je Kristova savršena poslušnost. Međutim, on mora surađivati s božanskom snagom, uložiti svoje ljudske napore da obuzda grijeh i stajati cijeli u Kristu.”—Fundamentals of Christian Education, str. 429, 430.
“Možemo se osloniti na Boga, ne zbog naših zasluga već zato što nam je pripisana Kristova pravednost. Moramo svoj pogled skloniti sa sebe i upraviti ga na besprijekorno Janje Božje koje ne učini grijeha; i gledajući u vjeri na Njega, mi ćemo postati slični Njemu.”—Sluge evanđelja (1892), str. 427.

c. Kad se vjera zaista pokazuje? Hebrejima 11:1; Habakuk 2:3.

“Živjeti vjerom znači odložiti osjećaje i sebične želje, ponizno hoditi s Gospodom, tražiti Njegova obećanja i primijeniti ih na sve prilike vjerujući da će Bog ispuniti svoje planove i namjere u vašem srcu i životu posvećenjem vašeg karaktera; to znači potpuno oslanjanje, bezrezervno povjerenje u Božju vjernost. Ako slijedimo ovo načelo, drugi će vidjeti posebne plodove Duha u životu i karakteru.”—Fundamentals of Christian Education , str. 341, 342.

Utorak 10. siječnja

3. BOG OPRAVDAVA BEZBOŽNIKE

a. Što nam pokazuje da je Abraham bio grešnik kojem je bilo potrebno opravdanje? Rimljanima 3:9–12, 23; Postanak 12:11–20.

“Za vrijeme svog boravka u Egiptu, Abraham je pokazao da ni on nije bio slobodan od ljudskih slabosti i nesavršenosti. Prikrivajući činjenicu da je Sara njegova supruga, pokazao je nepovjerenje u božansku zaštitu, jedan nedostatak one uzvišene vjere i hrabrosti koje su tako često i plemenito obilježavale njegov život.”—Patrijarsi i proroci, str. 130.

b. Što Biblija govori o Abrahamovom opravdanju pred Bogom? Rimljanima 4:1–8; 3:28.

“Sigurnost da nas Bog prima nalazimo jedino u Kristu, Njegovom ljubljenom Sinu, a dobra djela samo su rezultat djelovanja Njegove ljubavi koja prašta grijehe. Naša dobra djela nisu nikakva svjedodžba kojom bismo se preporučili Bogu i mi sami po sebi ne posjedujemo ništa na osnovu čega bismo mogli polagati neko pravo na spasenje svoje duše. Spasenje je nezasluženi dar koji Bog – samo zbog Krista – poklanja onome koji povjeruje. Svaka uznemirena i zabrinuta duša može vjerom u Krista naći mir, i taj mir bit će u srazmjeru s njenom vjerom i pouzdanjem u Boga. Svojim dobrim djelima ne možemo polagati pravo na spasenje svoje duše.”—Komentari biblijskih tekstova , sv. 5, str. 1122.
“Sjeti se da je Krist došao na svijet upravo zato da spasi grešnike. Mi nemamo ništa čime bismo se mogli preporučiti Bogu; naša potpuna bespomoćnost na koju se možemo pozvati sada i uvijek predstavlja razlog koji nam Njegovu spasonosnu moć čini toliko neophodnom. Odrekavši se svakog samopouzdanja možemo upraviti svoj pogled na križ Golgote.”—The Ministry of Healing, str. 65.

c. Što se događa s bezbožnikom kada odluči cijelim srcem povjerovati u Boga? Rimljanima 6:17, 18; 10:9, 10; 1:17.

“Onoga trenutka kada se, vjerujući u Krista, predamo Bogu, mi imamo Kristovu pravednost. Mi shvaćamo da smo otkupljeni od grijeha i cijenimo Njegovu žrtvu podnesenu radi zadobivanja naše slobode.”—Manuscript Releases, sv. 5, str. 34.
Srijeda 11. siječnja

4. ZNAK OBRAĆENJA

a. Koji je vanjski čin Abraham izvršio kako bi pokazao svoju unutrašnju promjenu? Postanak 17:10, 11; Rimljanima 4:11.

“Obred obrezanja (...) je za patrijarha (Abrahama) i njegove potomke trebao biti znak da su posvećeni Božjoj službi i odvojeni od idolopoklonika i da ih Bog prihvaća kao svoje osobito blago. Tim obredom oni su se obvezivali da će vjerno ispunjavati sve uvjete zavjeta učinjenog s Abrahamom. Nisu smjeli sklapati bračne veze s neznabošcima jer bi time izgubili strahopoštovanje prema Bogu i Njegovom svetom zakonu; izložili bi se iskušenju da sudjeluju u grešnim običajima neznabožaca i uvuku se u idolopoklonstvo.”—Patrijarsi i proroci, str. 138.

b. Zašto je nužno shvatiti da je Abraham smatran pravednim prije nego što se obrezao? Rimljanima 4:8–12; 2:28, 29.

“Pravednost je poslušnost zakonu. Zakon zahtjeva pravednost; grešnik to duguje zakonu, ali je nesposoban to ostvariti. Jedini način na koji on može zadobiti pravednost jest kroz vjeru. Vjerom on može Bogu prinijeti Kristove zasluge, a Gospod pripisuje grešniku poslušnost svog Sina. Kristova pravednost prihvaćena je umjesto grešnikovog neuspjeha i Bog prima, oprašta, opravdava dušu koja vjeruje i kaje se, gleda na njega kao na pravednika i voli ga kao što voli svog Sina. (...)
Mnogi gube iz vida pravi put, jer smatraju da se moraju popesti na nebo, da moraju učiniti nešto čime bi zaslužili Božju naklonost. Oni teže tome da postanu bolji svojim trudom, bez ičije pomoći. Oni to nikada neće moći dostići. Krist je omogućio put umrijevši kao naša Žrtva, živeći kao naš Uzor, postavši našim Prvosvećenikom. On objavljuje: ‚Ja sam put i istina i život‘ (Ivan 14:6). Ako bismo našim trudom mogli napraviti jedan korak naprijed na stepenicama, Kristove riječi ne bi bile istinite. Ali kada prihvatimo Krista, dobra djela se javljaju kao plodonosni dokaz da smo na putu života, da je Krist naš put i da hodimo pravom stazom koja vodi u nebo.”—Faith and Works, str. 101, 102.
Četvrtak 12. siječnja

5. OBREZANI IZNUTRA

a. Prije nego se krstimo vodom (čin Novog Zavjeta koji zamjenjuje obrezanje), što se prvo mora dogoditi iznutra? Ivan 3:5–8; Kološanima 2:10–13.

“Svi koji stupaju u novi život trebaju još prije krštenja znati da Gospod traži nepodijeljenu ljubav. (...) Donošenje rodova govori o tome kakvo je drvo. Dobro drvo ne može roditi zao rod. (...) Grešnik treba biti potpuno obraćen istini.”—Evangelizam, str. 308.
“Svaka duša koja je jedno s Kristom bit će živi misionar svima oko sebe.”—Evangelizam, str. 319.

b. Što se događa s kršćaninom koji se oslanja samo na vanjski čin krštenja kao garanciju spasenja, kao što su se Hebreji oslanjali na obrezanje? Rimljanima 10:1–3; Matej 23:25–28.

“Vaša veza s crkvom, način na koji braća gledaju na vas neće biti ni od kakve koristi ako se ne uzdate u Krista. Nije dovoljno da mislite o Njemu, morate vjerovati u Njega. Morate se potpuno osloniti na Njegovu vlastitu milost.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 49.
“Gospod ima određeni zadatak za svakog od nas. Ali ako istina nije uhvatila dubok korijen u našem srcu, ako prirodne crte našeg karaktera nisu promijenjene pod utjecajem Svetoga Duha, nikad nećemo biti suradnici Krista Isusa. Vlastito ‚ja‘ uvijek će izbijati na površinu, a Kristov se karakter nikada neće pokazati u našem životu.”—Komentari biblijskih tekstova, sv. 7, str. 969.

Petak 13. siječnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Kako možemo imati pouzdanje u Božja obećanja?
2. Što znači biti uvjeren u Božju riječ?
3. Koji dragocjen blagoslov primamo kad se predamo Bogu?
4. Što predstavlja obrezanje?
5. Što je značajnije, krštenje iznutra ili izvana?

Obećano sjeme

3. lekcija Subota, 21. siječnja 2017.


Obećano sjeme


“A Abrahamu i sjemenu njegovom rečena biše obećanja. A ne veli: i sjemenima, kao za mnoga, nego kao za jedno: i sjemenu tvom, koje je Krist” (Galaćanima 3:16).

“Obećanje dato Abrahamu i njegovom sjemenu nije se odnosilo samo na Kanaan, već na cijelu zemlju.”—Patrijarsi i proroci, str. 170.

Pročitati: Patrijarsi i proroci, str. 145–155.

edjelja 15. siječnja

1. SJEME OBEĆANJA

a. Iako je Abraham tražio od Boga jedno sjeme kao nasljednika, s koliko djece je Bog obećao da će ga blagosloviti? Postanak 13:15, 16; 15:2–5.

b. Kako apostol Pavle otkriva da Božja obećanja Abrahamu trebaju biti ispunjena kroz jedno posebno sjeme, Isusa Krista? Postanak 17:1–8; Galaćanima 3:16; Hebrejima 2:14–16.

“Na dolazak obećanog Mesije odnose se mnoga jasna i određena proročanstva. Adamu je bilo dano sigurno obećanje o dolasku Otkupitelja. Presuda izrečena nad Sotonom: ‚I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvog i sjemena njenog; ono će ti na glavu stajati, a ti ćeš ga u petu ujedati‘ (Postanak 3:15), predstavljala je za naše praroditelje obećanje da će se izbaviti Kristovim posredovanjem. 

Abrahamu je bilo dano obećanje da će se iz njegove loze pojaviti Spasitelj svijeta: ‚I blagoslovit će se u sjemenu tvom svi narodi na zemlji.’ ‚A ne veli: i sjemenima, kao za mnoga, nego kao za jedno: i sjemenu tvom, koje je Krist’ (Postanak 22:18; Galaćanima 3:16).”— Djela apostola, str. 222.
Ponedjeljak 16 . siječnja

2. ROĐENJE OBEĆANOG SJEMENA

a. Kako znamo da je Abraham bio svjestan da će obećanja biti ispunjena u posebnom sjemenu, Isusu Kristu? Ivan 8:56.

“Bilo mu je dato (Abrahamu) da ugleda božansku žrtvu za grijeh. (...) On je vlastitim iskustvom stekao saznanje o značaju žrtve. (...) Položio je na žrtvenik sina jedinca, dijete obećanja u kojem je bilo svo njegovo nadanje. (...)
Bog je Abrahamu dao najveću pouku koja je ikada dana smrtnom čovjeku. Uslišena je njegova molitva da vidi Krista prije nego što umre. Vidio je Krista, vidio je sve što smrtni ljudi mogu vidjeti i ostati živi. Potčinivši se potpuno Božjoj volji, bio je u stanju shvatiti predodžbu o Kristu koja mu je data. Pokazano mu je da je Bog, dajući svog jedinorođenog Sina kako bi svijet spasio od propasti, podnio žrtvu veću od svega što bi mogao učiniti ijedan čovjek.”—Želja vjekova, str. 468, 469.

b. Budući da Sara više nije bila u godinama kad je mogla rađati, što je njoj i Abrahamu bilo potrebno prije nego što su mogli dobiti dijete? Postanak 17:15–19; 18:9–14; Marko 10:27.

“Voljela bih da svi mogu shvatiti mogućnosti i prilike koje se pružaju svima koji Krista učine svojom dovoljnošću i svojim pouzdanjem. Život skriven s Kristom u Bogu uvijek ima utočište. Takav čovjek može reći: ‚Sve mogu u Isusu Kristu koji mi moć daje’ (Filipljanima 4:13).”—Country Living, str. 28.

c. U kojem smislu je čudesno rođenje Izaka simboliziralo čudesno rođenje obećanog sjemena, Isusa Krista? Izaija 7:14; Matej 1:18–23.

“Rođenje Zaharijinog sina, kao i rođenje Abrahamovog i Marijinog sina, trebalo je poučiti svijet velikoj duhovnoj istini, istini koju mi vrlo teško shvaćamo i koju rado zaboravljamo. Mi smo sami po sebi nesposobni učiniti bilo što dobro. Međutim, u svakoj pokornoj i vjernoj duši sila Božja će učiniti ono što mi ne možemo postići. Kroz vjeru je dano obećano dijete. Kroz vjeru se rađa duhovni život i mi se osposobljavamo za djelo pravde.”—Želja vjekova, str. 98.

Utorak 17. siječnja

3. SMRT OBEĆANOG SJEMENA

a. Opišite kako je Bog predvidio smrt obećanog sjemena, Isusa Krista, kroz žrtvovanje Izaka. Postanak 22:1–3, 9–13; Rimljanima 8:31, 32; Izaija 53:4–7.

“Ovan, prinesen na oltar umjesto Izaka, predstavljao je Božjeg Sina koji je trebao biti žrtvovan umjesto nas. Kad je čovjek zbog prijestupa Božjeg zakona bio osuđen na smrt, Otac je – pogledavši na svog Sina – rekao grešniku: ‚Živi, našao sam otkup.’ 

Kad je od Abrahama zahtijevao da žrtvuje svoga sina, Bog je imao namjeru živo mu predočiti stvarnost evanđeoske istine i ispitati njegovu vjeru. Duševna bol i patnje koje je trebao pretrpjeti tijekom onih strašnih dana njegove probe, bile su dopuštene kako bi na osnovu osobnog iskustva, barem donekle shvatio veličinu žrtve koju Svemoćni i vječni Bog prinosi za otkupljenje čovjeka. Nijedno drugo kušanje ne bi za Abrahamovu dušu bilo toliko bolno kao žrtvovanje voljenog sina. A Bog je svoga Sina dao da bude izložen sramnom ponižavanju, mučenju i smrti. Anđelima koji su morali biti svjedoci poniženja i duševnih muka Božjeg Sina nije bilo dopušteno intervenirati kao u Izakovom slučaju. Tada nije bilo glasa koji bi uzviknuo: ‚Dosta je.‘ Da bi spasio izgubljeni rod, Kralj slave morao je položiti svoj život. Ima li jačeg dokaza koji je Božja beskrajna ljubav i samilost mogla pružiti?”—Patrijarsi i proroci, str. 154.

b. Kakvo je značenje izraza „tvog jedinca“ dok je Bog govorio Abrahamu? Postanak 22:2; Marko 1:11; 1 Ivanova 4:9.

“Naš nebeski Otac dopustio je da Njegov voljeni Sin pretrpi agoniju raspeća. (...) Božji dragi Sin, Otkupitelj svijeta, bio je vrijeđan, izrugivan, ismijavan i mučen sve dok nije priklonio svoju glavu i umro. Koji bi nam veći dokaz svoje božanske ljubavi i milosrđa vječni Bog mogao dati? [citat: Rimljanima 8:32].”—That I May Know Him, str. 20.
“Budimo, stoga, voljni da i mi nešto žrtvujemo zbog Krista, raspinjimo svakog dana svoje ‚ja‘, budimo ovdje Njegovi sudionici u stradanju kako bismo mogli sudjelovati s Njim i u Njegovoj slavi i biti okrunjeni neprolaznom slavom, čašću i vječnim životom.”—Rani spisi, str. 114.
Srijeda 18. siječnja

4. uskrsnuće OBEĆANOG SjEMENA

a. Kako je Bog pokazao Abrahamu da će obećano sjeme, Isus Krist, biti Spasitelj svijeta? Postanak 22:7, 8, 11–13; Hebrejima 11:17–19.

“Zapovijed upućena Abrahamu da žrtvuje svoga sina izazvala je pažnju nebeskih bića. S najvećom ozbiljnošću pratili su oni svaki korak u izvršavanju ove zapovijedi. Kad je Izak zapitao Abrahama: ‚Gdje je janje za žrtvu?‘ i kad je Abraham odgovorio: ‚Bog će se postarati za janje sebi za žrtvu‘, i kad je očeva ruka bila zadržana u trenutku kad je već bio zamahnuo da zakolje sina, i kad je umjesto Izaka žrtvovan ovan za kojega se zaista Bog postarao – tada je zablistala svjetlost nad tajnom otkupljenja i tada su anđeli jasnije shvatili čudesnu Božju brigu za spasenje čovjeka.”—Patrijarsi i proroci, str. 155.

b. O kojoj je divnoj istini Abraham bio osvjedočen dok se držao obećanja „jer će ti se u Izaku sjeme prozvati” (Postanak 21:12)? Postanak 22:5; Hebrejima 11:18, 19.

“(Abraham) je jačao svoju dušu zadržavajući se na dokazima o Njegovoj dobroti i vjernosti. Taj sin mu je darovan onda kad se tome više nije mogao nadati; i zar Onaj koji mu je dao taj dragocjeni dar nije imao pravo ponovno uzeti ono što je Njegovo i bilo? Onda je vjera ponovila obećanje: ‚U Izaku nazvat će ti se sjeme‘– sjeme bezbrojno kao pijesak na obali. Izak je bio dijete čuda, i zar Onaj koji mu je dao život nije u stanju ponovno ga vratiti? Gledajući preko granice vidljivog, Abraham je shvatio božansku riječ: ‚pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvih uskrsnuti‘ (Hebrejima 11:19).”—Patrijarsi i proroci, str. 151, 152.

c. Kako ova istina ilustrira obećano sjeme, Isusa Krista? Djela 3:25, 26; 1 Petrova 1:18–21.

“(Božji Sin) ustao je iz groba i objavio pred otvorenim Josipovim grobom: ‚Ja sam uskrsnuće i život‘ (Ivan 11:25). Onaj koji je jednak s Bogom prošao je kroz smrt umjesto nas. On je okusio smrt za svakog čovjeka, kako bi kroz Njega svatko mogao biti sudionik u vječnom životu.”—In Heavenly Places, str. 13.
Četvrtak 19. siječnja

5. NASLjEDSTVO OBEĆANOG SjEMENA

a. Koje je nasljedstvo Bog obećao Abrahamu i njegovom sjemenu? Postanak 17:7, 8; Psalam 105:6–11. Na koji način to predstavlja Kristovo naslijeđe? Daniel 7:13, 14, 18; Matej 25:31–34.

“Nemoguće je riječima izraziti vrijednost besmrtnog naslijeđa. Slava, bogatstvo i čast koje nudi Sin Božji tako su bezgranično vrijedni, da je izvan moći čovjeka pa čak i anđela, da stekne točnu predodžbu o njihovoj dragocjenosti i veličanstvenosti.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 40.

b. Kako možemo biti sigurni da će Bog ispuniti svoja obećanja i dati svojoj djeci obećanu zemlju? Hebrejima 6:13–18; Ivan 14:1–3.

“Dugo smo čekali povratak našeg Spasitelja. Ali je obećanje ipak sigurno. Uskoro ćemo biti u obećanom domu. Tamo će nas Isus voditi pokraj žive rijeke, koja teče od Božjeg prijestolja, i objasnit će nam zasad neshvatljivo proviđenje kojim nas je na ovoj zemlji vodio kako bi usavršio naš karakter. Tamo ćemo nepomračenog pogleda promatrati ljepote ponovno uspostavljenog Edena. Položivši pred noge Otkupitelja krune stavljene na naše glave Njegovom rukom i dodirujući žice zlatnih harfi mi ćemo čitavo nebo ispuniti pjesmom hvale Onome što sjedi na prijestolju.”—Svjedočanstva, sv. 8, str. 254.

Petak 20. siječnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Kako je Bog Abrahamu objavio evanđelje?
2. Koje čudo dokazuje da Krist ima božansko porijeklo?
3. Kako iskustvo Abrahama i Izaka otkriva dubinu žrtve koju je Bog podnio za ljudski rod?
4. Zašto je za vjernika uskrsnuće toliko važno?
5. Što nikada ne trebamo zaboraviti dok čekamo zemlju nasljedstva?

Abrahamova dva sina

4. lekcija Subota, 28. siječnja 2017.

Abrahamova dva sina

“Jer je pisano da Abraham dva sina imaše, jednog od robinje, a jednog od slobodne” (Galaćanima 4:22).

“Vjera nije nalet zanosnih osjećaja; to je jednostavno držanje Boga za riječ – vjerovanje da će On ispuniti svoja obećanja jer je tako rekao.”—Our High Calling, str. 119.

Pročitati: Our High Calling, str. 119–122; Patrijarsi i proroci, str. 370–373.

edjelja 22. siječnja

1. OBEĆANI SIN

a. Zašto je Izak nazvan sinom obećanja? Postanak 15:2, 3; 17:15, 16; 18:9–14 (usporediti s Galaćanima 4:22, 23, 27, 28).

b. Kako su Abraham i Sara pokušali pomoći Gospodu da ispuni svoje obećanje o sinu? Postanak 16:1–4.

“Obećanje da će dobiti sina, Abraham je trebao prihvatiti bez ikakvog pitanja ili sumnje, ali on nije pričekao da Bog ispuni svoju riječ u svoje vrijeme i na način koji je On odredio. Da bi se ispitala njegova vjera u Božju moć, ispunjenje ovog obećanja bilo je odloženo za izvjesno vrijeme, ali on nije izdržao test. Sara je, smatrajući nemogućim da u svojoj dubokoj starosti dobije dijete, predložila Abrahamu da – s ciljem ostvarenja božanske namjere – kao drugu ženu uzme jednu od njenih kućnih pomoćnica. Mnogoženstvo je bilo uobičajeno i toliko rasprostranjeno da se više nije smatralo grijehom, ali ono ipak nije bilo ništa manje nego prijestup Božjeg zakona i bilo je kobno za svetost i mir obiteljskog života. Abrahamov brak s Hagarom imao je zle posljedice ne samo za njegovu obitelj već i za buduće naraštaje.”—Patrijarsi i proroci, str. 145.
Ponedjeljak 23. siječnja

2. SIN ROPSTVA

a. Kako je Bog odgovorio kad je Abraham predstavio Jišmaela kao sina obećanja? Postanak 17:15–21.

“Kad je Abrahamu bilo već skoro sto godina, Bog mu je još jednom ponovio obećanje da će dobiti sina i bilo mu je zajamčeno da će budući nasljednik biti Sarino dijete. Ali Abraham još uvijek nije shvatio obećanje. Odmah je pomislio na Jišmaela, vjerujući da će se preko njega ispuniti milosrdna božanska namjera. Obuzet ljubavlju prema svom sinu, uzviknuo je: ‚Neka živ bude Jišmael pred Tobom!‘ Tada mu je obećanje bilo ponovljeno riječima koje se ne mogu pogrešno razumjeti: ‚Zaista Sara žena tvoja rodit će ti sina, i nadjenut ćeš mu ime Izak; i utvrdit ću zavjet svoj s njim’ (Postanak 17:18, 19).”—Patrijarsi i proroci, str. 146.

b. Zašto je Bog odbio prihvatiti Jišmaela kao obećano sjeme? Galaćanima 4:22, 23, 30; Rimljanima 14:23 (zadnji dio).

“Rođenje Jišmaela, što je predstavljalo miješanje pravedničkog sjemena s bezbožničkim došlo je samo zato što ni Abraham ni Sara nisu imali dovoljno vjere. Nasuprot očevom utjecaju, na Jišmaela je djelovao idolopoklonički utjecaj rodbine njegove majke i njegove bračne veze sa ženama neznabožačkog porijekla.”—Patrijarsi i proroci, str. 174.

c. Koju bi neophodnu istinu Abraham propustio shvatiti da je Bog prihvatio Jišmaela kao obećano sjeme? Rimljanima 4:1–5, 21, 22.

“Nagrada nam se na kraju neće dati zbog nekih naših zasluga, kako se nitko ne bi hvalisao, već će nam biti dana samo iz milosti.”—Kristove priče, str. 401.
“Kada se, svatko za sebe, oslonimo na Krista, s potpunom sigurnošću vjere, vjerujući samo u učinkovitost Njegove krvi koja čisti od svih grijeha, imat ćemo mir u uvjerenju da je ono što je Bog obećao, On u stanju i izvršiti.”—Odabrane poruke, knj. 3, str. 181.
“[citat: Filipljanima 4:4–7] Obećanje samo po sebi nema nikakve vrijednosti ako ja ne vjerujem da je Onaj koji je obećao u stanju i ispuniti, i neograničen u sili da izvrši sve ono što je rekao.”—This Day With God, str. 156.
Utorak 24. siječnja

3. DJECA ROPSTVA

a. Objasnite koju grupu ljudi u duhovnom pogledu predstavljaju Jišmael i njegova majka Hagara, i zašto. Postanak 16:4–6; Galaćanima 4:22, 23.

b. Zašto apostol Pavle opisuje Hebreje koji žive u Jeruzalemu u njegovo vrijeme kao sluge ropstva, poput Jišmaela i Hagare? Ivan 8:31–36; Rimljanima 9:6–8.

“Svaki čovjek koji odbija pokoriti se Bogu nalazi se pod vlašću jedne druge sile. Takav čovjek nije svoj gospodar. On može govoriti o slobodi, ali se zapravo nalazi u najgorem ropstvu. On nije u mogućnosti vidjeti ljepotu istine jer je njegov razum pod vlašću Sotone. Iako sebe obmanjuje da se pokorava naređenjima vlastitog razuma, on se zapravo pokorava volji kneza mraka. Krist je došao s duša raskinuti okove robovanja grijehu.”—Želja vjekova, str. 466.
“Bog je toliko učinio da bi nam omogućio da budemo slobodni u Kristu, slobodni od robovanja lošim navikama i zlim sklonostima. Dragi mladi prijatelji, zar nećete nastojati biti slobodni u Kristu?”—Our High Calling, str. 29.

c. U koga i u što su tjelesni Hebreji (doslovni potomci Abrahama) polagali svoje nade za primanje Božjih blagoslova? Ivan 8:37–40; Filipljanima 3:3–9; Galaćanima 6:12, 13.

“Hebreji su tvrdili da su Abrahamovi potomci, ali budući da su propustili činiti djela Abrahamova dokazali su da zapravo i nisu prava njegova djeca. Samo oni koji su se u duhovnom smislu pokazali srodni s Abrahamom, pokoravajući se Božjem glasu kao što je on to sam činio, mogu se smatrati njegovim pravim potomcima.”—Kristove priče, str. 268.
“Apostol Pavle piše o sebi: ‚Po pravdi zakonskoj bijah bez mane‘ (Filipljanima 3:6); On je bio besprijekoran što se tiče vanjskih djela, ali kad je razumio duhovni smisao zakona, uvidio je da je grešnik. Po slovu zakona, kako ga obično ljudi primjenjuju u vanjskom životu, apostol Pavle nije griješio. Ali kad se udubio u suštinu njegovih svetih propisa i vidio sebe onakvim kakvim ga Bog vidi, ponizio se i priznao svoj grijeh.”—Put Kristu, str. 29, 30.
Srijeda 25. siječnja

4. USPOREDBA

a. Kada se, umjesto u Krista, pouzdamo u svoja vlastita djela da bi nas Bog prihvatio, pod koji zavjet spadamo? Galaćanima 4:21–25; 3:10; 2. Korinćanima 3:14, 15.

“Međutim, oni nisu uviđali grešnost vlastitog srca i činjenicu da je bez Krista nemoguće držati Božji zakon. Zato su bili spremni odmah i bez razmišljanja učiniti zavjet s Bogom. Uvjereni da su u stanju sami ‚utvrditi svoju pravdu‘, izjavili su: ‚Što je god rekao Gospod činit ćemo i slušat ćemo‘ (Izlazak 24:7), a ipak su poslije samo nekoliko tjedana raskinuli svoj zavjet s Bogom i klanjali se rezanom liku. Božjoj milosti se više nisu mogli nadati na osnovu zavjeta koji su raskinuli; i sada, budući da su uvidjeli svoju grešnost i potrebu oprosta bili su dovedeni do toga da osobno osjete koliko im je potreban i Spasitelj koji je bio otkriven u Abrahamovom zavjetu i nagovještavan prinošenjem žrtava. I sada su se vjerom i ljubavlju vezali za Boga kao svog osloboditelja od robovanja grijehu. Tek su sada bili spremni cijeniti blagoslove Novoga zavjeta. (...)
‚Novi zavjet‘ je zasnovan na ‚boljim obećanjima‘ – na obećanju o praštanju grijeha i o božanskoj milosti koja je u stanju preporoditi srce i dovesti ga u sklad s načelima Božjeg zakona. (...)
Isti zakon koji je bio ispisan na kamenim pločama, utisnuo je Sveti Duh na ploče srca. Umjesto uzaludnog nastojanja da ‚utvrdimo‘ neku svoju pravdu, trebamo prihvatiti Kristovu pravednost. Njegova je krv pomirenje za naše grijehe. Njegova poslušnost pripisuje se nama. Tada srce preporođeno Svetim Duhom donosi ‚ duhovni rod ‚. Zahvaljujući Kristovoj milosti uspjet ćemo živjeti u poslušnosti prema Božjem zakonu, upisanom u našem srcu. A ako imamo u sebi Kristov Duh, živjet ćemo onako kako je On živio.”—Patrijarsi i proroci, str. 371, 372.

b. Zašto je očito da čovjek ne može sebe opravdati pred Bogom držanjem zakona? Galaćanima 2:21; 3:11, 12.

“Kad ne bi bilo Kristove žrtve pomirnice, u nama ne bi bilo ničega čemu bi se Bog mogao radovati. Sva urođena čovjekova dobrota bezvrijedna je u Božjim očima. On ne uživa ni u jednom čovjeku koji je zadržao svoju staru prirodu, koji se nije toliko obnovio u znanju i blagodati da postane novi čovjek u Kristu.”—God’s Amazing Grace, str. 66.
Četvrtak 26. siječnja

5. PROGONSTVO OD STRANE BRAĆE

a. Kojim se događajem apostol Pavle koristi kako bi opisao hebrejsko proganjanje kršćanske crkve? Galaćanima 4:28, 29; Postanak 21:6–10.

b. Zašto će djeca duha uvijek biti progonjena od strane djece tijela? Ivan 15:17–22; Ivan 3:19, 20; Galaćanima 5:17 (prvi dio).

“Kajin je mrzio svog brata i ubio ga, ne zato što mu je ovaj učinio nešto nažao, već zato što ‚djela njegova bijahu zla, a brata mu pravedna‘ (1 Ivanova 3:12). (...)Abelov život poslušnosti i nepokolebljive vjere bio je za Kajina stalni ukor. (...) Ukoliko svjetlost kojom vjerni Božji sluge odražavaju Njegov karakter jače sja, utoliko se grijesi nepobožnih jasnije vide i utoliko su odlučniji njihovi napori da unište one koji remete njihov mir.”—Patrijarsi i proroci, str. 74.
“Prvi kršćani zaista su bili narod osobit. Njihovo besprijekorno ponašanje i nepokolebljiva vjera predstavljali su stalni ukor koji je narušavao mir grešnika. Iako malobrojni, bez bogatstva, položaja i počasnih titula, oni su posvuda za one koji su činili zlo predstavljali strah i trepet, gdje god su njihov karakter i učenje bili poznati. (...) Iz istog razloga su Hebreji odbacili i raspeli Spasitelja – zato što su čistoća i svetost Njegovog karaktera bili javni ukor za njihovu nesebičnost i iskvarenost. Od Kristovih dana pa sve do danas, Njegovi vjerni učenici izazivali su mržnju i protivljenje onih koji vole putove grijeha i nastavljaju i dalje tako.”—Velika borba, str. 46.

Petak 27. siječnja

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Kako jedino Božja obećanja mogu biti ispunjena?
2. Zašto Bog nikad neće prihvatiti tjelesna djela kao pravednost?
3. Zašto se nikad ne možemo pouzdati u svoje naslijeđe, svoje tijelo, ili svoja djela?
4. Zašto je nemoguće opravdati se djelima zakona?
5. Opišite bitku kroz koju kršćani moraju proći zbog svoje vjere.

Abrahamova prava djeca

5. lekcija Subota, 4. veljače 2017.

Abrahamova prava djeca

“Poznajte dakle da su oni sinovi Abrahamovi koji su od vjere” (Galaćanima 3:7).

“Svi oni koji se ponize kao mala djeca, koji prihvate i poslušaju Božju riječ s djetinjom jednostavnošću, naći će se među Božjim izabranicima.”—Our High Calling, str. 77.

Pročitatis: Our High Calling, str. 75–79; Proroci i kraljevi, str. 367–372.

edjelja 29. siječnja

1. ABRAHAMOVA PRAVA DJECA

a. Koga Biblija smatra pravom Abrahamovom djecom i pravim Izraelcima? Rimljanima 9:6–8; Galaćanima 3:7–9.

“Izaiji je trebao jasno objaviti Judi istinu da se u Božji Izrael moraju ubrojiti i mnogi koji nisu Abrahamovi potomci po krvi. To učenje nije bilo u skladu s vjerskim teorijama njegovog doba. Ali on je ipak neustrašivo objavljivao ij koju mu je Bog dao i pružio nadu mnogima koji su u duši čeznuli za duhovnim blagoslovima obećanima Abrahamovom sjemenu.”—Proroci i kraljevi, str. 367.

b. Kako neznabošci, koji nisu doslovni Abrahamovi potomci, sada mogu biti smatrani njegovim pravim sjemenom? Rimljanima 9:30; 4:11, 12, 16, 17.

“U Abrahamovo sjeme bit će ubrojani svi oni koji su kroz Krista postali djeca vjere; oni će biti nasljednici zavjeta; slično Abrahamu i oni su pozvani objasniti svijetu Božji zakon i evanđelje Njegovog Sina.”—Patrijarsi i proroci, str. 476.
Ponedjeljak 30. siječnja

2. ABRAHAMOVA POSVOJENA DJECA

a. U koju obitelj bivamo usvojeni, vjerom u Krista kao Abrahamovo obećano sjeme? Rimljanima 8:14–16; Galaćanima 4:4–7.

“Bog želi da se svi ljudi spase jer je poduzeo odlučujući korak kada je dao svojega jedinorođenog Sina da plati otkupninu za čovjeka. Oni koji će propasti, propast će samo zato što su odbili biti posvojeni kao Božja djeca u Kristu Isusu.”—Our High Calling, str. 78.

b. Kako žrtva Isusa Krista čovjeka čini Božjim djetetom, čak i djetetom vjere, i za koga ovo vrijedi? Galaćanima 3:27–29.

“Muškarci i žene mogu učiniti velika djela u očima svijeta; njihovih dostignuća može biti puno i mogu biti visoko cijenjena u očima drugih, ali svi talenti, sva vještina, sve sposobnosti svijeta neće uspjeti promijeniti karakter i od izopačenog djeteta grijeha učiniti Božje dijete, baštinika Neba. Mi nemamo nikakve snage da opravdamo dušu, da posvetimo srce. (...) Najveći dar neba, Očev Jedinorođeni Sin pun ljubavi i istine jedini može otkupiti izgubljene. (...) Kristova žrtva na križu Golgote nadmašuje svu neodoljivu silu grijeha; i kad osjećaj grijeha pritisne grešnikovo srce, a teret se čini nepodnošljivim, Isus ga poziva da pogleda na Njega i da živi.”—The Signs of the Times, May 2, 1892.

c. Objasnite zašto Abrahamova djeca dolaze iz svakog plemena i naroda, umjesto samo iz Izraela. Otkrivenje7:9, 10; Postanak 17:4–6; Djela 10:34, 35.

“Krist nije priznavao nikakve razlike u pogledu nacionalne, klasne ili vjerske pripadnosti. Književnici i farizeji željeli su da samo oni i njihov narod koriste darove neba, a da ih uskrate ostalim članovima Božje obitelji u svijetu. Međutim, Krist je došao srušiti svaki zid podjele. On je došao pokazati da se dar Njegove milosti i ljubavi pruža svima isto tako neograničeno kao i zrak, svjetlost i kiša koja natapa zemlju.”—Svjedočanstva, sv. 9, str. 190.
Utorak 31. siječnja

3. LAŽNA ABRAHAMOVA DJECA

a. Zašto su mnogi doslovni Abrahamovi potomci u Božjim očima odstranjeni iz pravog Izraela? Rimljanima 10:1–4.

“Hebreji su se istovremeno zbog svojih grijeha i sami sve više udaljavali od Boga. Oni nisu mogli shvatiti duboki duhovni smisao svoje simbolične službe. U svojoj samopravednosti pouzdali su se u vlastita djela, žrtve i obrede umjesto da se uzdaju u posredništvo Onoga na koga je sve to ukazivalo. ‚Gledajući da svoju pravdu utvrde‘ (Rimljanima 10:3), oni su se učahurili u formalizam i smatrali da su dovoljni sami sebi. Budući da su im nedostajali Duh i Božja milost, nastojali su ovaj nedostatak nadoknaditi strogim vršenjem vjerskih obreda i ceremonija. Nisu se zadovoljavali službom koju je Bog odredio, nego su dodavali bezbrojna pravila koja su sami izmislili. I što su se više udaljavali od Boga, to su bili rigorozniji u poštivanju tih formi.”—Proroci i kraljevi, str. 708, 709.

b. Na koji jedini način možemo biti opravdani pred Bogom? Galaćanima 3:11,12; 2:16. Kakva će promjena biti vidljiva u životu onih koji su opravdani vjerom?

“Opravdanje je u potpunosti djelo milosti i ne može se zadobiti nijednim djelom koje pali čovjek može učiniti.”—Faith and Works, str. 20.
“Oholo srce teži tome da zasluži spasenje, ali se i naše pravo na nebo i naša dostojnost da uđemo u njega osnivaju na Kristovoj pravednosti. Gospod ne može ništa učiniti za spasenje čovjeka ako se čovjek, uvjeren u vlastito siromaštvo i lišen svakog samopouzdanja ne podčini Božjoj vlasti. Onda može primiti dar kojim ga Bog želi obdariti.”—Želja vjekova, str. 300.
“Tko misli svojim djelima, držanjem zakona zadobiti nebo – taj uzaludno pokušava ono što je nemoguće. Nema sigurnosti za onoga tko posjeduje samo izvanjsku vjeru, oblik pobožnosti. Kršćanski život nije samo preinačivanje ili poboljšanje starog, nego preobrazba prirode. Sebičnost i grijeh moraju umrijeti, a život mora postati potpuno nov. Ta promjena se može postići samo moćnim djelovanjem Svetoga Duha.”—Želja vjekova, str. 172.
Srijeda 1. veljače

4. ABRAHAMOVI SLUGE

a. Oni koji nemaju Abrahamovu vjeru u Krista kao obećano sjeme smatraju se slugama, umjesto sinovima i kćerima. Što će se dogoditi s njima? Postanak 16:3–6; Galaćanima 4:30, 31.

“U kovčeg je ušao Noa sa svojom obitelji ‚pa Gospod zatvori vrata za njima‘. (...) Masivna vrata, koja oni iznutra nikako ne bi mogli zatvoriti, lagano su pokrenuta i stavljena na svoje mjesto nevidljivim rukama. Noa je bio u skloništu, a oni što su odbacili Božju milost ostali su vani. Na vratima kovčega nalazio se pečat neba; sam Bog ih je zatvorio i samo ih je On mogao otvoriti. Tako će, kad Krist prestane posredovati za grešnog čovjeka, prije no što po drugi put dođe na nebeskim oblacima, i vrata milosti biti zatvorena.”—Patrijarsi i proroci, str. 98.

b. Kome, odnosno čemu takvi zapravo robuju? Ivan 8:31–35, 39–44.

“‚Kome dajete sebe za sluge u poslušanje, sluge ste onog koga slušate’ (Rimljanima 6:16). Ako gajimo u srcu gnjev, požudu, pohlepnost, mržnju, sebičnost ili koji drugi grijeh, postajemo robovi grijeha. ‚Nitko ne može dvojici gospodara služiti‘ (Matej 6:24). Ako služimo grijehu, ne možemo služiti Kristu.”—The Review and Herald, November 15, 1887.

c. Zašto oni koji odbace Krista nikada neće moći ući u Kanaansku zemlju koja je obećana Abrahamu i njegovom sjemenu? Hebrejima 3:17–19; Djela 4:10–12; Galaćanima 3:9.

“Punih četrdeset godina su nevjerstvo, gunđanje i duh pobune odvajali stari Izrael od Kanaanske zemlje. Isti grijesi odložili su ulazak suvremenog Izraela u nebeski Kanaan. Ni u jednom slučaju Božja obećanja nisu iznevjerila. Nevjerstvo, ljubav prema svijetu, neposvećenost i svađe među onima koji se smatraju Božjim narodom, zadržali su nas tolike godine u ovom svijetu grijeha i patnje.”—Evangelizam, str. 696.
Četvrtak 2. veljače

5. OPOMENA CRKVI

a. Koja je opomena upućena crkvi u Galaciji i zašto? Galaćanima 3:1–6; 4:7–11.

“Otkupljenje koje je za nas zadobio naš Gospod na križu Golgote trebalo nas je dovesti u poslušnost Božjem zakonu, omogućivši nam da držimo taj zakon kroz Njegovu pravednost koja nam je pripisana. (...)
“Za Boga ne postoji ništa uvredljivije od grijeha. Umjesto da odbacuje Božji zakon ostajanjem u grijehu, svaka istinski obraćena duša hodit će stazom ponizne poslušnosti svim Božjim zapovijedima. Ona će pretraživati Pisma kako bi saznala istinu. Tko opčinjava nepokajane i prijestupnike da radije odaberu grijeh nego poslušnost? To je sila Sotone koji je prišao Adamu i Evi u Edenu, očaravajuća sila palog anđela.”—The Upward Look, str. 209.

b. Kakvu pouku za nas predstavlja Abrahamova borba sa svojom vlastitom vjerom? Postanak 15:3–6; 17:17, 18; Hebrejima 4:1, 2. S druge strane, što nam prava vjera daje? 1 Ivanova 5:4, 5.

“Kršćanski život treba biti život vjere, pobjede i radosti u Bogu. (...) Bog može i hoće obdariti sve svoje sluge snagom koja im je potrebna i dati im mudrost koju različite potrebe zahtijevaju. On će i više od očekivanog ispuniti najveća očekivanja onih koji Mu ukažu povjerenje.”—The Faith I Live By, str. 126.

Petak 3 . veljače

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Koliko je za kršćanina značajna vjera?
2. Zašto kršćanin može zvati Boga svojim Ocem?
3. Kako možemo izbjeći Božje prokletstvo?
4. Kakva je razlika između Abrahamovog sluge i njegovog sina ili kćeri?
5. Kako nas đavao može opčiniti da iskvarimo svoju vjeru?

Vječni zavjet

6. lekcija Subota, 11. veljače 2017.

Vječni zavjet

“A postavljam zavjet svoj između sebe i tebe i sjemena tvog nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vječan, da sam Bog tebi i sjemenu tvom nakon tebe” (Postanak 17:7).

“Zavjet milosti nije neka nova istina, jer je on postojao u Božjem umu od vječnih vremena. Zato se on i naziva vječnim zavjetom.”—The Signs of the Times, August 24, 1891.

Pročitati: The Faith I Live By, str. 76–78, 360–364.

edjelja 5. veljače

1. VJEČNI ZAVJET

a. Što pokazuje da je zavjet sklopljen s Abrahamov isti onaj zavjet koji je Krist potvrdio na Golgoti? Postanak 22:16; Hebrejima 6:13–18; 9:16.

“Zavjet obnovljen s Abrahamom potvrđen je Kristovom krvlju i naziva se ‚drugi‘ ili ‚novi‘ zavjet, jer je krv kojom je zapečaćen prolivena poslije krvi prvoga zavjeta. Da je Novi Zavjet bio na snazi i u Abrahamovo doba jasno se vidi iz činjenice da je on tada bio potvrđen ne samo obećanjem već i Božjom zakletvom – ‚dvjema nepokolebljivim stvarima u kojima Bogu nije moguće slagati‘ (Hebrejima 6:18).”—Patrijarsi i proroci, str. 371.

b. Što je ovim zavjetom obećano i kako je Abraham na to odgovorio? Postanak 17:1–8; 15:6; 26:5; usporediti s Galaćanima 3:8, 16; Rimljanima 4:20–22.

“Taj savez nudio je svim ljudima oprost i podršku Božje milosti kako bi ubuduće vjerom u Krista mogli biti poslušni. Obećan im je vječni život pod uvjetom da ostanu vjerni Božjem zakonu.”—Patrijarsi i proroci, str. 370.
“Božji zakon bio je osnova toga zavjeta koji je zapravo samo jedno sredstvo da se čovjek opet dovede u suglasnost sa božanskom voljom na taj način što je doveden u položaj koji mu omogućuje da bude poslušan Božjem zakonu.”—Patrijarsi i proroci, str. 371.
Ponedjeljak 6 . veljače

2. VJEČNA VEZA

a. Na koji je način Bog opisao zavjetni odnos uspostavljen s Abrahamom i njegovim sjemenom? Levitski zakonik 26:12. usporediti s Postanak 17:7, 8; Ponovljeni zakon 14:2; 29:13.

b. Što je Bog dao Abrahamu kao pečat zavjetnog odnosa i zašto? Postanak 17:11; Rimljanima 4:11.

“U to vrijeme je Abrahamu dat obred obrezanja ‚kao pečat pravde vjere koju imaše u neobrezanju‘ (Rimljanima 4:11). To je za patrijarha i njegove potomke trebao biti znak da su posvećeni Božjoj službi i izdvojeni od idolopoklonika i da ih Bog prihvaća kao svoje osobito blago.”—Patrijarsi i proroci, str. 138.
“Njemu je bio dat obred obrezanja kao znak da su oni koji su ga primili bili posvećeni Božjoj službi – znak zavjeta da su se odvojili od idolopoklonstva kako bi se pokoravali Božjem zakonu.”—Patrijarsi i proroci, str. 363.

c. Koje iskustvo nam je danas neophodno da bismo mogli ući u isti „novozavjetni“ odnos s Bogom? Ponovljeni zakon 10:16; Kološanima 2:11; Hebrejima 8:10; 2. Korinćanima 6:16, 17.

“Mi moramo vjerovati da smo izabrani od Boga, spašeni vjerom kroz Kristovu milost i djelo Svetog Duha, i moramo hvaliti i proslavljati Boga za to čudesno pokazivanje Njegove nezaslužene naklonosti. Božja ljubav je ono što privlači dušu Kristu da bude milostivo primljena i pokazana Ocu. Kroz rad Duha taj božanski odnos između Boga i grešnika se obnavlja. Otac kaže: ‚Bit ću im Bog, i oni će biti moj narod. Pokazat ću prema njima ljubav koja prašta i podarit ću im Moju radost. Oni će mi biti osobito blago jer ovaj narod kojeg sam obličio za sebe pokazat će Moju hvalu‘.”—The Signs of the Times, 2. siječnja, 1893.
“Uvjet da netko bude primljen u Gospodnju obitelj jest da izađe iz svijeta, odvoji se od svih njegovih otrovnih utjecaja.”—God’s Amazing Grace, str. 57.
Utorak 7. veljače

3. VJEČNO SVEĆENSTVO

a. Zašto se Isus naziva svećenikom po redu Melkisedekovu, a ne Aronovu? Hebrejima 5:5, 6; 7:11–16; Matej 1:1, 2.

“Prvosvećenik je postavljan na poseban način da bi mogao predstavljati Krista, koji je trebao postati Prvosvećenik zauvijek po redu Melkisedekovu. Taj red svećenstva nikad nije bio prenesen na nekog drugog niti može biti zamijenjen nekim drugim svećenstvom.”—Komentari biblijskih tekstova, sv. 7, str. 930.

b. Na koji način je Melkisedekovo svećenstvo povezano s Kristovim vječnim svećenstvom i zašto je ono na višem nivou od Aronovog svećenstva? Usporedite Hebrejima 7:1–3 s Hebrejima 7:20–25; 6:18–20.

“Krist je bio onaj koji je govorio preko Melkisedeka, svećenika svevišnjeg Boga. Melkisedek nije bio Krist, ali je bio Božji glas u svijetu, predstavnik Oca.”—Odabrane poruke, knj. 1, str. 409.
“Ime tog nejakog malog djeteta. (...) bilo je nada palog čovječanstva. Dijete za koje je plaćen novac otkupljenja bilo je Onaj koji je trebao platiti otkupljenje od grijeha za cijeli svijet. Ono je bilo istinski ‚prvosvećenik nad Božjim domom‘, glava ‚vječnog svećenstva‘, posrednik ‚s desne strane prijestolja veličine na visini‘ (Hebrejima 10:21; 7:24; 1:3).”—Želja vjekova, str. 52, 55.

c. Koja se simbolika nalazi u jelu koje je Božji svećenik iznio pred Abrahama? Usporedite Postanak 14:18–20 s 1. Korinćanima 10:16; 11:23–26.

“Kruh i vino predstavljaju tijelo i krv Krista. Kao što je kruh bio lomljen i vino točeno, tako je na križu Kristovo tijelo bilo slomljeno, a Njegova krv prolivena da bi nas spasila.
Jedući kruh i pijući vino dokazujemo da vjerujemo u ovo. Pokazujemo da se kajemo za naše grijehe i da prihvaćamo Krista kao Spasitelja.”—The Story of Jesus, str. 98.
Srijeda 8 . veljače

4. VJEČNO NASLJEDSTVO

a. Koju je vječnu zemlju, koje je zemaljski Kanaan bio samo sjenka, Bog obećao Abrahamu? Postanak 17:8; Hebrejima 11:8–10; Otkrivenje 21:2.

“Različita iskustva koja su Hebreji ovdje stekli predstavljala su pripremnu školu za život u obećanoj kanaanskoj zemlji. Bog želi da Njegov narod u ovim danima ponizna srca i prijemljiva duha razmotri iskušenja kroz koja je stari Izrael prolazio, kako bi iz toga mogao izvući pouku u svojoj pripremi za nebeski Kanaan.”—Patrijarsi i proroci, str. 293.
“Neka nas sve što je lijepo u našem zemaljskom domu podsjeća na kristalnu rijeku i zelena polja, lelujavo drveće i žive izvore, blistavi grad i pjevače odjevene u bijelo, na nebeski dom – taj svijet ljepote koji nijedan umjetnik ne može naslikati, nijedan smrtni jezik opisati.”—The Faith I Live By, str. 279.

b. Kada i kako će Abraham i njegovo sjeme primiti svoje vječno nasljedstvo? Matej 25:31, 34; Ivan 14:1–3, Daniel 7:27.

“Razrovana i neujednačena površina zemlje sada pruža izgled ravnice. Cijeli Božji svemir potpuno je čist, a velika borba zauvijek je završena. Kamo god pogledamo i sve na čemu se pogled zaustavi divno je i sveto. I svi otkupljeni, stari i mladi, veliki i mali skidaju svoje sjajne krune, polažu ih pred noge svoga Otkupitelja, klanjaju Mu se i slave Onoga koji živi oduvijek i dovijeka. Divna Nova zemlja sa svom svojom slavom i ljepotom bit će vječno naslijeđe spašenih. ‚A carstvo i vlast i veličanstvo carsko pod svim nebom dat će se narodu svetaca Višnjeg‘, ‚i držat će carstvo na vijek i dovijeka‘.”—Rani spisi, str. 295.
“Ali će se potpuno uspostavljanje carstva Njegove slave ostvariti tek prilikom drugog Kristovog dolaska na ovaj svijet. ‚A carstvo i vlast i veličanstvo carsko pod svim nebom‘ treba biti dano ‚narodu svetaca Višnjeg‘ (Daniel 7:27). Oni će naslijediti carstvo pripremljeno za njih ‚od postanka svijeta‘ (Matej 25:34). A sam Krist će preuzeti svu vlast i vječno vladati.”—Misli s gore blagoslova, str. 108.
Četvrtak 9. veljače

5. VJEČNI ŽIVOT

a. Koje je najveće od svih obećanja dano vječnim zavjetom? Galaćanima 3:29; 1 Ivanova 5:11; Otkrivenje 21:3, 4.

“Ali dolazi dan kad će bitka biti izvojevana i pobjeda zadobivena. Volja Božja bit će na zemlji isto tako kao što je i na nebu. Narodi svih plemena i naraštaja koji budu spašeni neće znati ni za kakav zakon osim zakona neba. Svi će biti sretna, sjedinjena obitelj, odjevena u haljine slave i zahvaljivanja – u haljine Kristove pravednosti.”—Zdravlje i sreća, str. 506.
“Tamo nikad više neće biti razočarenja ni boli ni grijeha, nitko neće reći ‚bolestan sam‘. Tamo neće biti pogrebnih povorki ni plača ni smrti ni rastanka ni slomljenih srca. Tamo je Krist i Njegov mir. Radost i zadovoljstvo u Njegovoj prisutnosti neće prestati nikada!”—Moj život danas, str. 349.

b. Od koje nade nikada ne smijemo odustati? Titu 2:11–13; Hebrejima 10:35–37.

“Budite strpljivi, kršćanski vojnici. Još samo malo i Onaj koji treba doći, doći će. Noć zamornog čekanja, straženja i žalosti skoro je prošla. Uskoro će biti data nagrada, vječni dan će svanuti. Nema vremena za spavanje, nema vremena za povlađivanje beskorisnom žaljenju. Onaj koji se sada usuđuje spavati propustit će dragocjene prilike da učini dobro. (...) Svaka spašena duša bit će još jedna zvijezda u kruni Isusa, našeg Otkupitelja.”—Christian Service, str. 275.

Petak 10. veljače

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Kako možemo imati pouzdanje u Božju riječ?
2. Kako možemo imati isti zavjetni odnos s Bogom kao što je imao i Abraham?
3. Objasnite kako možemo imati pouzdanje u Kristovo vječno svećenstvo.
4. Koja je blažena nada Abrahamove djece?
5. Zašto je vječni život s Bogom blažena nada kršćanina?

Vječna milost

7. lekcija Subota, 18. veljače 2017.


Vječna milost

„Jer ste milošću spašeni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božji.“ (Efežanima 2:8).

“Milost znači naklonost prema onome koji je ne zaslužuje, onome koji je izgubljen. Činjenica da smo grešnici ne odvaja nas od Božje milosti i ljubavi, ali čini apsolutno nužnim pokazivanje Njegove ljubavi prema nama kako bismo mogli biti spašeni.”—Odabrane poruke, knj. 1, str. 322.

Pročitati: Patrijarsi i proroci, str. 363–373; Faith and Works, 15-28.

edjelja 12. veljače

1. NOVI ZAVJET OBEĆANJA

a. Na koji način je Bog s Abrahamom učinio novi zavjet blagoslova – i što je Bog kasnije uradio kako bi potvrdio ovaj zavjet i zašto? Galaćanima 3:14, 16–18. Hebrejima 6:13-18.

b. Što je Abraham učinio kako bi zaslužio ova zavjetna obećanja – i čemu nas to uči o Božjem stavu prema grešnicima? Postanak 12:1-3; 1. Korinćanima 1:26-31; Rimljanima 3:10-12.

“Milost je jedna od Božjih osobina koju On ljudima ukazuje iako je oni ne zaslužuju. Mi je nismo tražili, ali smo zahvaljujući upravo njoj mi pronađeni. Bog s radošću izlijeva na nas svoju milost, ne kao da smo je zaslužili, već upravo zato što smo sasvim nedostojni. (...)
Opraštajući i najvećem grešniku, Njegovo (Božje) se ime slavi i uzvisuje.“ – Zdravlje i sreća, 137.
„Što je nedostojniji onaj koji je prima, to je veličanstvenija Božja milost, i to bismo revnosnije trebali iskazivati zahvalnost Onome koji nas je pozvao iz tame k svojoj divnoj svjetlosti.“ – General Conference Daily Bulletin, January 28, 1893.
Ponedjeljak 13. veljače

2. STARI ZAVJET DJELA

a. Zašto je Bog načinio drugi zavjet s Mojsijem poslije 430 godina, i zašto on ne može poništiti novi zavjet obećanja? Ponovljeni zakon 4:9–13; Galaćanima 3:17; 1 Petrova 1:18–20.

„Izraelski narod je za vrijeme svog robovanja u velikoj mjeri izgubio pojam o Bogu i načelima abrahamovskog zavjeta. (...) Bog je nastojao otkriti im svu moć i milost kako bi ih naveo na to da Ga ljube i da imaju povjerenja u Njega. (...) kako bi shvatili koliko su bespomoćni i koliko im je neophodna božanska pomoć, a tada se pobrinuo da ih oslobodi. (...)
Budući da su živjeli usred idolopoklonstva i pokvarenosti, oni nisu imali pravu sliku o Božjoj svetosti, o težini grešnosti vlastitog srca, o potpunoj nesposobnosti da se samo svojom snagom pokoravaju Božjem zakonu. A nisu ni osjećali koliko im je bio potreban Spasitelj. Svemu tome trebalo ih je naučiti.“ – Patrijarsi i proroci, 383.

b. Kako je narod reagirao na Božji zahtjev pod starim zavjetom? Izlazak 19:8. Kako i mi možemo upasti u istu opasnost?

“Ljudi nisu uviđali grešnost vlastitog srca i činjenicu da je bez Krista nemoguće držati Božji zakon.”—Patrijarsi i proroci, str. 371, 372.
“Samopravednost je opasnost ovog vremena; ona odvaja dušu od Krista. Oni koji vjeruju u svoju vlastitu pravdu ne mogu shvatiti kako spasenje dolazi kroz Krista. Oni grijeh nazivaju pravednošću, a pravednost grijehom. Oni ne shvaćaju zlo prijestupa niti razumiju koliko je zakon strašan; jer ne poštuju Božji moralni standard.”—Faith and Works, str. 96.
“Oni koji smatraju da im Kristova krv nije potrebna, da osobnim zaslugama bez božanske milosti mogu steći naklonost i odobravanje neba, zapadaju u istu onu zabludu u kojoj se nalazio i Kajin. Ako ne prihvate krv koja može očistiti, oni ostaju pod osudom i kletvom.”—Patrijarsi i proroci, str. 73.
Utorak 14. veljače

3. OD STAROGA KA NOVOM

a. Koja je dakle bila svrha zakona pod starim zavjetom? Rimljanima 7:9–13, 20; 3:19,20. Kako on tu svrhu ispunjava i danas?

„Zakon je bio dan da bi im pokazao njihovu grešnost i potrebu za Spasiteljem.“ –Želja vjekova, str. 288.

b. Kako Bog u novom zavjetu mijenja naš stav prema Njegovom zakonu i kakva promjena će se tada primijetiti u našem životu? Hebrejima 8:10; Psalam 40:8; Ezekiel 36:26,27; Kološanima 3:9,10.

“Isti Zakon koji je bio napisan na kamenim pločama Sveti Duh je napisao na pločama srca. Umjesto da pokušavamo postići svoju vlastitu pravednost, mi prihvaćamo Kristovu pravednost. Njegova krv čisti naše grijehe. Njegova se poslušnost pripisuje nama. Tada će srce obnovljeno Svetim Duhom donijeti plodove Duha. Mi ćemo Kristovom milošću živjeti životom poslušnosti Božjem Zakonu koji je napisan na našim srcima.”—Patrijarsi i proroci, str. 372.
„Promjena ljudskog srca, preobrazba ljudskog karaktera – to je čudo koje otkriva živog Spasitelja koji se zalaže za spas duša.“ – Želja vjekova, 394.

c. Kako iskustvo novog zavjeta savršeno ispunjava duh i svrhu zakona – i što je u ovom pogledu rečeno o Abrahamu? Matej 5:20-22,27,28,31-48; Rimljanima 13:8-10; Postanak 26:5.

Međutim, obratimo ovdje pažnju na činjenicu da poslušnost nije samo neko formalno pokoravanje, već služenje iz ljubavi. Božji je zakon izražaj njegove prave prirode. On je utjelovljenje velikog načela ljubavi i, prema tome, temelj njegove vladavine i na nebu i na Zemlji. Ako su naša srca obnovljena po Božjem obličju, ako je božanska ljubav usađena u našu dušu, neće li se onda i Božji zakon ostvarivati u našem životu? Ako je načelo ljubavi usađeno u srce, ako je čovjek obnovljen po obličju Onoga koji ga je stvorio, onda je ispunjeno i novozavjetno obećanje: “Dat ću zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovim napisat ću ih!’ (Hebrejima 10:16). A ako je zakon upisan u srce, zar on neće oblikovati život?”—Put Kristu, str. 60.
Srijeda 15. veljače

4. MILOŠĆU KROZ VJERU

a. Koji je besplatan dar Bog izlio na Abrahama zbog njegove odluke da vjeruje? Rimljanima 4:22; Galaćanima 3:6.

„Divna je i sama pomisao da nam se Kristova pravednost ne pripisuje zbog nekih naših zasluga, nego kao potpuno nezasluženi Božji dar. Neprijatelj Boga i ljudi ne želi da se ova istina jasno ističe, jer zna da će – ukoliko ljudi ovo u potpunosti prihvate – njegova moć biti skrhana.“ – Sluge evanđelja, str. 161.
„Kristova milost besplatno opravdava grešnika bez njegovih zasluga ili prava. Opravdanje je potpun, cjelovit oprost grijeha. Kada grešnik vjerom prihvaća Krista, njemu je tog trenutka oprošteno. Uračunava mu se Kristova pravednost i on više ne treba sumnjati u Božju milost i oprost.“ – The Faith I Live By, 107.

b. Što je Abraham učinio kako bi bio proglašen pravednim – i kako jedino vjernici na isti način mogu biti spašeni? Rimljanima 4:1-5; Efežanima 2:8,9.

„Sigurnost da nas Bog prima nalazimo jedino u Kristu, Njegovom ljubljenom Sinu, a dobra djela samo su rezultat djelovanja Njegove ljubavi koja prašta grijehe. Naša dobra djela nisu nikakva svjedodžba kojom bismo se preporučili Bogu, i mi sami po sebi ne posjedujemo ništa na osnovu čega bismo mogli polagati neko pravo na spasenje svoje duše. Spasenje je nezasluženi dar koji Bog – samo zbog Krista – poklanja onome koji povjeruje.“ —Komentari biblijskih tekstova [E. G. White Comments], sv. 5, str. 1122.

c. Iako je vjera dar (vidi zadnji dio Rimljanima 12:3), što trebamo činiti s njom? Ivan 3:16; Luka 7:1-9; Rimljanima 10:17.

„Vjera koja nas osposobljava da primimo Božje darove, i sama je dar od kojega je izvjesna mjera usađena u svako ljudsko biće. Ona raste kad se vježba u primanju Božje riječi. Da bismo ojačali vjeru, moramo ju često dovoditi u dodir s Riječju.“ – Odgoj, str. 253, 254.
„Muškarci i žene neće biti spašeni ukoliko sami ne budu uvježbavali svoju vjeru i gradili na pravom temelju, ukoliko ne dozvole Bogu da ih nanovo stvori svojim Svetim Duhom.“ – The Signs of the Times, February 14, 1900.
Četvrtak 16. veljača

5. NEZASLUŽENA NAKLONOST

a. Kakvu je nezasluženu naklonost, obećanu pod novim zavjetom, Bog pokazao prema ljudskom rodu da bi ga spasio? Postanak 12:3; 1 Ivanova 4:14; Efežanima 2:4-8; Rimljanima 5:15-18.

„Iako smo svojom neposlušnošću zaslužili Božje nezadovoljstvo i osudu, On nas nije odbacio.“ – God‘s Amazing Grace, str. 10.
„Oni koji budu ušli u Nebo neće stići u njega svojom pravednošću niti će im se njegova vrata otvoriti zbog bogatih darova u zlatu i srebru, nego će dobiti pristup u mnoge stanove u kući Oca svojega zaslugom Kristovog križa.“ – God‘s Amazing Grace, str. 179.

b. Na koji način grešnik ima pristup tom besplatnom daru spasenja kroz Isusa Krista? Ivan 1:12; Rimljanima 5:17; Hebrejima 11:8.

„Svi koji vjeruju da je Krist žrtva za otkup mogu doći i primiti oprost za svoje grijehe; jer je kroz Kristove zasluge uspostavljena komunikacija između Boga i čovjeka. Bog me može prihvatiti kao svoje dijete, a ja se mogu pozvati na Njega i radovati se u Njemu kao u Ocu koji me ljubi. Naše nade u nebo moramo temeljiti isključivo na Kristu, jer On je naš Zamjenik i Jamac.“ – Odabrane poruke, knj. 1, str. 363.

c. Koje će dvije stvari Bog uništiti svojom divnom milošću? Rimljanima 8:2; 1 Ivanova 3:5,8; 2 Timoteju 1:10.

Petak 17. veljače

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:

1. Objasnite značenje riječi „obećanje“ u svjetlu činjenice da je nemoguće da Bog laže.
2. Zašto je dan stari zavjet i zašto je on lišen vjere?
3. Kako Bog piše svoj zakon ljubavi u našem srcu i umu?
4. Zašto se u procesu spasenja ne možemo pozivati na zasluge svojih dobrih djela?
5. Zašto se nikad nećemo moći hvaliti svojom vjerom?

Vjera koja djeluje

8. lekcija Subota, 25. veljače 2017.


Vjera koja djeluje

“Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svojega?” (Jakov 2:21).

„Mnogi ne shvaćaju usku povezanost koja postoji između vjere i djela. Oni kažu: ‚Samo vjeruj u Krista i siguran si. Držanje zakona nema nikakvog značenja ni važnosti.‘ Međutim, prava vjera se otkriva u poslušnosti.“ – Patrijarsi i proroci, 143, 144.

Pročitati: Faith and Works, str. 47-54, 111-116.

edjelja 19. veljače

1. DJELOTVORNA VJERA

a. Kako znamo da je Abraham vjerovao Božjoj riječi? Postanak 22:1-5; Jakov 2:21-24.

„Abraham je vjerovao Bogu. Kako znamo da je vjerovao? Njegova djela svjedoče o karakteru njegove vjere, a njegova vjera mu je bila uračunata kao pravednost.“ – Reflecting Christ, str. 79.

b. U kakvoj su vezi vjera i djela? Jakov 2:17,18; Matej 7:16-20. Kakve plodove donosi kršćanin?

„Dobrim djelima se nikad ne može kupiti spasenje, ali ona su znak vjere koja radi kroz ljubav i čisti dušu.“ – Patrijarsi i proroci, str. 294.
„Upravo kao što i u prirodi stablo dobro donosi dobar plod, tako će i oni koji su stvarno zasađeni u vrtu Gospodnjem donositi dobre plodove za vječni život. Grijehe koji ih stalno salijeću oni pobjeđuju; ne dopuštaju sebi da se bave zlim mislima; hram duše je očišćen od svake zle navike. (...) Dolazi do potpune promjene u životu.“ – Komentari biblijskih tekstova, str. 653.
Ponedjeljak 20. veljače

2. BOŽJA DJELA

a. Kako je Abraham pokazao vjeru u Boga? Pokazujući svoju vjeru, što je Abraham otkrio o njoj? Jakov 2:22; Postanak 22:12.

„Vjera radi kroz ljubav i čisti dušu. Vjera pupa i cvjeta i donosi žetvu dragocjenih plodova. Tamo gdje ima vjere, pojavljuju se dobra djela.“ – Odabrane poruke, knj. 1, str. 381.

b. Odakle dolaze dobra djela? Usporedite Jeremija 17:9; Rimljanima 3:12 s Efežanima 2:10; Titu 2:13,14

„Prava vjera očitovat će se u obliku dobrih djela, jer dobra djela su plod vjere. Dok Bog radi u srcu, a čovjek predaje svoju volju Bogu i surađuje s Njime, u njegovom životu pokazuje se ono što Bog unosi u srce kroz Svetog Duha te vlada sklad između namjera srca i životnih postupaka. Svaki grijeh mora biti odbačen kao mrska stvar koja je razapela Gospoda života i slave te vjernik mora imati iskustvo stalnog napredovanja, neprekidno čineći Kristova djela. Blagoslov opravdanja zadržava se stalnom predajom volje i neprekidnom poslušnošću.“ – Odabrane poruke, knj. 1, str.380.
„Ako smo vjerni u izvršavanju naših dužnosti, u suradnji s Njim, Bog će raditi kroz nas onako kako je Njemu ugodno. Ali On ne može raditi kroz nas ako mi ne uložimo nikakav trud. Ako želimo zadobiti vječni život, moramo raditi, usrdno raditi. (...) Moramo slijediti primjer koji nam je Krist ostavio, u svemu se pokoravajući Njemu. Naša volja mora biti u skladu s Njegovom voljom.“ – The Review and Herald, June 11, 1901.

c. Što se prvo mora dogoditi, prije nego što kršćanin donese dobre Božje plodove? Efežanima 2:1-5; Galaćanima 2:20; Jeremija 29:13.

„Međutim, jedini put da osiguramo Božju pomoć jest da se potpuno predamo u Njegove ruke, povjeravajući Mu se da On radi za nas. Kad se vjerom uhvatimo za Njegova obećanja, On će učiniti. Vjernik može samo vjerovati. Imajući povjerenje u Boga i vršeći Njegovu volju, dok On radi i mi možemo raditi.“ – Komentari biblijskih tekstova, str.653.
Utorak 21. veljače

3. MRTVA VJERA

a. Kakva je razlika između žive i mrtve vjere? Jakov 2:19,20; Marko 7:6,7.

„Istinska vjera, koja se u cijelosti oslanja na Krista, očituje se u poslušnosti svim Božjim zahtjevima. (...) U svim je vjekovima bilo onih koji su zahtijevali pravo na Božju naklonost, dok su zanemarivali neke Njegove zapovijedi. Ali Sveto Pismo kaže da je ‚vjera uz pomoć djela postala savršena‘, a bez djela ona je ‚mrtva u samoj sebi‘.“ – The Faith I Live By, 91.
„Mnogi se zadovoljavaju praznim riječima i malo je onih koji usrdno, ozbiljno čeznu za Bogom.“ – Svjedočanstva, sv. 4, str.351.

b. Može li netko s mrtvom vjerom donositi dobra djela? Matej 23:27,28; 7:21-23.

„Dobar čovjek iznosi dobro iz dobre riznice svoga srca. Zašto? Jer je Krist prisutan u duši. Posvećujuća istina riznica je mudrosti svima koji upražnjavaju istinu. Kao živi izvor ona teče u vječni život. Onaj u čijem srcu ne stanuje Krist odavat će se jeftinom razgovoru, preuveličanim konstatacijama koje pričinjavaju štetu. Jezik koji izražava opačinu, prostotu, šatrovačke fraze, taj jezik može se usporediti s vrelim ugljem smreke.“ – Mind, Character and Personality 2, str. 577.
„Nijedan čovjek ne može posjedovati duh i karakter Kristov ako se kroz Njega ne popravi u svim životnim odnosima i dužnostima. Gunđanje, jadikovanje i ćudljive strasti nisu plod dobrih načela.“ –Svjedočanstva, sv. 4, str. 226, 227.

c. Što će uvijek nedostajati u djelima onog tko ima mrtvu vjeru? 1 Ivanova 4:20,21; Ivan 8:37-41.

„Pokoravanje Riječi Božjoj donosi plod kakav je potreban – ‚bratoljublje nedvolično‘ (1 Petrova 1:22). Ta ljubav je nebeskog porijekla i navodi na uzvišene pobude i nesebične postupke.“ – Djela apostola, str. 390.
Srijeda 22 . veljače

4. PLODOVI UKORA

a. Što se događa kad dobra djela poslušnosti postanu korijen kršćanskog iskustva umjesto njegovi plodovi? Matej 23:5.

„Farizeji su se nastojali istaknuti svojim pretjerano brižljivim pridržavanjem obrednog ceremonijala i razmetljivošću u molitvama i djelima milosrđa. Svoju revnost i odanost vjeri dokazivali su time što su pitanje vjere pretvorili u predmet stalnog raspravljanja. Između protivničkih sekti vođene su bučne i duge rasprave i nije bilo ništa neobično da se i po ulicama čuju ljutite prepirke učenih poznavalaca zakona.
Isusov život bio je u upadljivoj suprotnosti sa svim tim. U tom životu nije bilo nijedne bučne prepirke, nijedne razmetljive molitve, nijednog postupka učinjenog da bi stekao odobravanje svijeta. Krist je bio skriven u Bogu, a Bog se otkrio u karakteru svoga Sina.“ – Zdravlje i sreća, str. 22.

b. Što uvijek treba biti u korijenu kršćanskog iskustva? Galaćanima 6:14.

„Anđeli stalno odaju čast i slavu Kristu, jer čak ni oni ne bi bili sigurni da nije bilo patnji i stradanja Božjeg Sina. (...) Da nije bilo pobjede izvojevane na križu oni u borbi protiv zla ne bi bili sigurniji nego što su bili prije Sotoninog pada. (...) Svi koji žele biti sigurni i na nebu i na zemlji moraju gledati na Janje Božje. (...)
Kad bi ljudi duboko razmišljali o Kristovoj ljubavi pokazanoj na križu, njihova vjera bi ojačala da se uhvate za zasluge Njegove prolivene krvi i oni bi se očistili od grijeha i spasili.“ – Komentari biblijskih tekstova, str. 545.

c. Kako će pravi kršćanin gledati na svoja djela u svjetlu Kristovih djela? Filipljanima 3:4-9; Izaija 6:5.

„Što više Božji sljedbenici gledaju Kristov karakter, postaju ponizniji i manji u vlastitim očima. (...) Oni gube iz vida svoje ‚ja‘, svjesni svoje nedostojnosti i Božje veličanstvene slave.“ – That I May Know Him, str. 122.
Četvrtak 23. veljače

5. KRŠĆANI KOJI DONOSE PLOD

a. Zašto Bog želi ispuniti život kršćanina dobrim djelima koja su plod obnovljenog srca? Matej 5:14-16; 1 Petrova 2:9.

„Prema Božjem planu, svi koji trebaju sudjelovati u velikom spasenju, trebaju biti Njegovi misionari. Pobožnost kršćana predstavlja mjerilo po kojem ljudi ovog svijeta cijene evanđelje. Strpljivo podnošenje nevolja, primanje blagoslova u zahvalnosti, hrabro odolijevanje iskušenjima, pokazivanje krotkosti, dobrote, milosti i ljubavi tako da nam to prijeđe u naviku – to su svjetlosti kojima blista pravi karakter, a on ničeg zajedničkog nema s tamom sebičnog srca u kojem nikad nije zablistala svjetlost života.“ – Patrijarsi i proroci, str. 120, 121.
„Kad se Kristova milost izražava riječima i djelima vjernika, svjetlost obasjava one koji su u tami, jer dok usne izgovaraju hvalu Bogu, ruke su ispružene da pomognu onima koji su u opasnosti da propadnu.“ – Sons and daughters of God, str. 274.

b. Tijekom cijele povijesti, kakvo znanje Isus posjeduje o svojoj crkvi? Otkrivenje 2:2,9,13,19; 3:1,8,15. Zašto je Isus toliko zainteresiran za djela svojih sljedbenika? Jakov 2:21,22,24; Otkrivenje 22:12.

„Oči svijeta uprte su u nas, promatraju nas mnogi za koje ni ne znamo. Ima onih koji poznaju neke od doktrina u koje tvrdimo da vjerujemo, i oni primjećuju kako naša vjera djeluje na naš karakter.“ – Odabrane poruke, knj. 2, str. 386.
„Današnjem svijetu očajnički je potrebno otkrivenje Isusa Krista u licu Njegovih svetih.“ – In Heavenly Places, 313.

Petak 24. veljače

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Zašto pravu vjeru uvijek prate i djela?
2. Kako možemo biti sigurni da naša djela uvijek potječu od Boga?
3. Zašto neobraćeno srce nikada ne može biti izvor nesebične ljubavi?
4. Objasnite razliku između korijena i plodova kršćanskog iskustva.
5. Što Bog i svijet čekaju da vide u kršćanskoj crkvi?

Abrahamov Spasitelj

9. lekcija Subota, 4. ožujka 2017.


Abrahamov Spasitelj


“Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj dan. I vidje, i obradova se” (Ivan 8:56).

“Posredstvom simbola i obećanja Bog je Abrahamu ‚unaprijed objavio‘ evanđelje (Galaćanima 3:8). I patrijarhova vjera je bila usredotočena na Otkupitelja koji treba doći.”— Patrijarsi i proroci, str. 154.

Pročitati: Želja vjekova, str. 752–760, 785–787.

edjelja 26. veljače

1. PREDSLIKA KRISTA

a. Čija je predslika bio Izak? Postanak 22:7–9; Hebrejima 11:17–19.

“Izak je bio slika Sina Božjeg koji je bio prinijet kao žrtva zbog grijeha svijeta. Bog je htio poučiti Abrahama evanđelju spasenja čovjeka. Da bi postigao ovo i da bi mu pokazao istinu u njenoj svjetlosti, a isto tako i provjerio njegovu vjeru, naredio mu je da zakolje svog ljubimca Izaka. Sva bol i tuga kroz koje je Abraham prošao u ovom mračnom i strašnom iskušenju imali su za svrhu učiniti jasnim plan spasenja palog čovjeka. On je kroz svoje vlastito iskustvo trebao shvatiti koliko je neiskazano bilo samoodricanje beskrajnog Boga kada je dao svog vlastitog Sina da bi izbavio čovjeka od propasti.”—Svjedočanstva, sv. 3, str. 369.

b. Kako je Bog otkrio Abrahamu dan Kristov? Postanak 22:13; Ivan 1:29; Izaija 53:7.

“Pokazano mu je (Abrahamu) da je Bog, dajući svog jedinorođenog Sina kako bi svijet spasio od propasti, podnio žrtvu veću od svega što bi mogao učiniti ijedan čovjek.”—Želja vjekova, str. 469.
Ponedjeljak 27. veljače

2. NAJVEĆA ŽRTVA

a. Opišite kako je Bog pokušao Abrahamu otkriti dubine velike žrtve koju je prinio davanjem svog jedinorođenog Sina. Postanak 22:11, 12, 16; 1 Ivanova 4:9, 10.

“Naš nebeski Otac dopustio je da Njegov voljeni Sin pretrpi agoniju raspeća. Legije anđela svjedočile su o poniženju i duševnoj boli Božjega Sina, ali im nije bilo dopušteno da se umiješaju kao u Izakovom slučaju. Nijedan glas nije pokušao zaustaviti prinošenje žrtve. Božji dragi Sin, Otkupitelj svijeta, bio je vrijeđan, izrugivan, ismijavan i mučen sve dok nije priklonio svoju glavu i umro. Koji bi nam veći dokaz svoje božanske ljubavi i milosrđa vječni Bog mogao dati?”—That I May Know Him, str. 20.
“Duševna bol i patnje koje je (Abraham) trebao pretrpjeti tijekom onih strašnih dana njegove probe bili su dopušteni da bi na osnovu osobnog iskustva, bar donekle shvatio veličinu žrtve koju Svemoćni i vječni Bog prinosi za otkupljenje čovjeka.”—Patrijarsi i proroci, str. 154.

b. Opišite kako je Isus, poput Izaka, znao da Ga Njegov Otac prinosi kao žrtvu za cijeli svijet. Postanak 22:10; Matej 26:38, 39; Filipljanima 2:8.

“Isus je napustio svoj nebeski dom i došao u ovaj mračni svijet kako bi se spustio do najdubljih ljudskih patnji, kako bi spasio one koji su pred propašću.”—The Bible Echo, 1. siječnja, 1893.

c. Što je Kristu nanosilo najveću bol u Njegovoj neizmjernoj žrtvi? Psalam 69:18–21; Izaija 53:4, 10, 12.

“Bol odvajanja od naklonosti svog Oca bilo je ono što je Kristove patnje učinilo tako teškima. (...) Njegova strašna bol, uzrokovana mišlju da Ga je u ovom trenutku potrebe Bog napustio, oslikava bol koju će grešnik osjetiti kad, previše kasno, shvati da se Božji Duh uklonio od njega.”—Um, karakter i osobnost, sv. 2, str. 464, 465.
Utorak 28. veljače

3. OSTAVLJEN ZBOG GRIJEHA

a. Zašto je Krist bio ostavljen, a Izak nije? Postanak 22:12; Matej 27:42, 43, 46; Ivan 3:17; 12:27; 2. Korinćanima 5:21.

“Nebeski anđeli suosjećali su sa svojim Zapovjednikom. Oni bi rado napustili svoj položaj i pritekli Njemu u pomoć. Međutim, to nije bio Božji plan.”—The Upward Look, str. 223.
“Naš nebeski Zamjenik dragovoljno je izložio svoju dušu maču pravde, kako mi ne bismo propali, nego imali vječni život.”—Odabrane poruke, knj. 1, str. 322.

b. Zašto je značajna činjenica da su Abrahamovi sluge ostali, a samo otac i sin zajedno otišli k oltaru? Postanak 22:3–5, 8; Ivan 16:32.

“Anđeli su sa zaprepaštenjem promatrali strahovite Spasiteljeve muke. Nebeske vojske su u boli zaklonile svoja lica da ne vide taj užasan prizor. Priroda je sudjelovala sa svojim vrijeđanim i umirućim Stvoriteljem. Sunce nije htjelo obasjati taj užasan prizor. Njegove žarke, blistave zrake koje su obasjavale zemlju u podne, odjednom su nestale. Križ je obavila potpuna tama, kao mrtvački pokrov. (...)
“U tom gustom mraku bila je skrivena Božja prisutnost. (...) Otac je bio sa svojim Sinom. Ipak, Njegova prisutnost nije bila otkrivena. Da je Njegova slava zablistala iz oblaka, bilo bi uništeno svako ljudsko biće koje bi je ugledalo. Tako u tom užasnom trenutku Kristu nije mogla biti pružena utjeha Očeve prisutnosti.“ —Želja vjekova, str. 753, 754.

c. Kako znamo da je Krist bio ostavljen, ali ne i izgubljen? Izaija 54:7, 8; Djela 2:22–24, 27; 1. Korinćanima 15:55–57.

“Krist je položen u grob. On je sišao u grobnu tamu i okusio smrt za svakog čovjeka. Ali On nije dugo ostao pod vlašću neprijatelja. Moćni anđeo sišao je s neba i uklonio kamen s groba. (...) Krist je izašao iz groba kao moćni Osvajač i izveo je mnoštvo zarobljenih iz njihovih grobova.”—The Signs of the Times, 25. studenog, 1889.
Srijeda 1. ožujka

4. USKRSLI SPASITELJ

a. Objasnite kako je Abraham vjerovao u moć uskrsnuća. Postanak 22:5; Hebrejima 11:19.

“Taj sin (Izak) mu je darovan onda kad se tome više nije mogao nadati; i zar Onaj koji mu je dao taj dragocjeni dar nije imao pravo ponovno uzeti ono što je Njegovo i bilo? Onda je vjera ponovila obećanje: ‚U Izaku nazvat će ti se sjeme‘ — sjeme bezbrojno kao pijesak na obali (Postanak 21:12). Izak je bio dijete čuda, i zar Onaj koji mu je dao život nije u stanju ponovno ga povratiti? Gledajući preko granice nevidljivog, Abraham je shvatio božansku riječ, ‚pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvih uskrsnuti’ (Hebrejima 11:19).”—Patrijarsi i proroci, str. 151.

b. Objasnite što Kristova smrt i uskrsnuće predstavljaju za ljudski rod. Hebrejima 2:14, 15; 2 Timoteju 1:10; Rimljanima 6:5.

“Sotona ne može zadržati mrtve u svojoj vlasti kad ih Sin Božji pozove u život. On ne može držati u duhovnoj smrti jednu dušu koja u vjeri primi Kristovu riječ sile. Bog govori svima koji su mrtvi u grijehu: ‚Ustani ti koji spavaš i uskrsni iz mrtvih’ (Efežanima 5:14). Ta riječ je vječni život.”—Želja vjekova, str. 320.

c. Koliko je za vjernika važna Kristova pobjeda nad grijehom? 1. Korinćanima 15:12–19; 1 Petrova 1:3; Ivan 11:25, 26.

“Roblje smrti, podignuto iz svojih grobova prilikom Kristovog uskrsnuća predstavljalo je Njegove trofeje kao pobjedonosnog Kneza života. Time je On potvrdio svoju pobjedu nad smrću i grobom; i to predstavlja jamstvo i zalog uskrsnuća svih umrlih pravednika.”—Komentari biblijskih tekstova, sv. 5, str. 1109.
“Jedino On (...) koji je u stanju (...) podići svoje svete iz groba i ogrnuti ih besmrtnošću, dajući im vječnu pobjedu nad grobom i smrću, sada je u stanju sačuvati duše svih koji su mu povjereni do onoga dana, i izbaviti ih kad su zbunjeni.”—Manuscript Releases, sv. 21, str. 273.
Četvrtak 2. ožujka

5. RADOST SPASENJA

a. Kako se Abraham osjećao kad mu je Bog otkrio Krista kao Spasitelja od smrti i grijeha? Ivan 8:56; Zašto kršćani trebaju biti najsretniji ljudi na svijetu? Filipljanima 4:4; Djela 2:25–27; 1 Solunjanima 5:16.

“Kad bi se našao u okolnostima toliko obeshrabrujućim da bi to polovičnog kršćanina učinilo posve utučenim i klonulim, on (Pavle) je ostajao čvrst u srcu, pun hrabrosti, nade i vedrine, dovikujući svojim suradnicima: ‚Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se‘ (Filipljanima 4:4). Tom istom nadom i vedrinom bilo je ozareno njegovo lice i dok je stajao na palubi broda šibanog strašnom burom koja je prijetila da će njihov brod raznijeti u komade. On je spokojno davao mudre naloge kapetanu broda i spasio život svim putnicima. Iako rob, on je zapravo bio gospodar situacije, najslobodniji i najsretniji čovjek na brodu.”—Moj život danas, str. 334.

b. Zašto su pjevanje i hvaljenje Boga od suštinske važnosti za našu vjeru? Psalam 98:1–6; 95:1–8; Otkrivenje 15:2–4.

“Dok je (izraelski) narod putovao pustinjom, mnoge dragocjene pouke bile su urezane u njegov um pomoću pjesme. (...)
“Tako su njihove misli bile podizane od nevolja i teškoća na putu, njihov nemiran i neobuzdan duh bio je ublažen i smiren, načela istine bila su usađena u sjećanje, a vjera ojačana.”—Odgoj, str. 39.
“Kad bismo danas više hvalili Boga, nada, vjera i hrabrost stalno bi se uvećavale.”—Proroci i kraljevi, str. 202.

Petak 3. ožujka

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. U kojem smislu je Izak bio predslika Krista?
2. Kako Abrahamovo iskustvo otkriva dubine Kristove žrtve?
3. Objasnite zašto je Krist morao iskusiti što znači biti odbačen.
4. Što uskrsnuće znači za kršćanina?
5. Koji je najbolji lijek za depresiju?

Abrahamovo strpljenje

10. lekcija Subota, 11. ožujka 2017.

Abrahamovo strpljenje

“Uzdaj se u Gospoda, budi slobodan; neka bude srce tvoje krepko, uzdaj se u Gospoda” (Psalam 27:14).

“Kada smo zbunjeni, čak i prije nego što Mu iznesemo svoje misli, On (Bog) vrši pripreme za naše izbavljenje.”—Our High Calling, str. 316.

Pročitati: Put Kristu, str. 93–104; Our High Calling, str. 315–319.

edjelja 5. ožujka

1. ŽELJE SRCA

a. Koja je bila želja Abrahamovog srca? Postanak 15:1–3. Što Bog obećava onima koji vjeruju u Njega? Psalam 37:4, 5; Matej 21:21, 22.

“Svako obećanje u Božjoj Riječi upućeno je nama. Napominjite u svojim molitvama Jahvina obećanja i u vjeri se pozovite na njih. Njegova riječ je sigurnost da ćete, ako u vjeri zatražite, primiti sve duhovne blagoslove. Nastavite ih tražiti i primijetit ćete izobilje mnogo veće od onoga što možete u svom traženju zamisliti. Učite se imati bezgranično povjerenje u Boga. Sve svoje brige položite na Njega. Čekajte Ga strpljivo, i On će učiniti.”—In Heavenly Places, str. 71.

b. Što još treba biti dio naše molitve, kada od Boga tražimo da ispuni želje našeg srca? Jakov 4:13–15; Matej 26:39.

“Dosljedan je put da svoje želje povjerimo našem sveznajućem nebeskom Ocu i zatim da se u potpunoj predanosti potpuno oslonimo na Njega. Mi znamo da nas Bog čuje ako je ono što tražimo u skladu s Njegovom voljom. Ali nije ispravno navaljivati sa svojim molbama bez duha poniznosti; naše molitve ne smiju imati oblik zapovijedi nego usrdnog zalaganja.”—Zdravlje i sreća, str. 230.
Ponedjeljak 6. ožujka

2. ČEKANJE DUŽE NEGO ŠTO OČEKUJEMO

a. Objasnite kako je Bog uslišio Abrahamovu molbu odmah po završetku njegove molitve? Postanak 15:3, 4.

“Budući da Abraham nije imao sina, isprva je mislio da će njegov vjerni sluga, Eliezer, postati njegov sin usvajanjem, a time i njegov nasljednik. Međutim, Bog je obavijestio Abrahama da njegov sluga neće postati njegov nasljednik i sin već da će mu se zaista roditi sin.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 100, 101.

b. Iako je Bog odmah obećao Abrahamu sina, zašto isprva nije otkrio vrijeme kada će on biti rođen? Djela 1:6, 7; Izreke 16:9; Psalam 34:8.

“Bog je želio provjeriti Abrahamovu čvrstu vjeru i pouzdanje u obećanja koje mu je On dao.”—Spiritual Gifts, sv. 3, str. 101.
“Ne smijemo očekivati samo svjetlost Sunca u ovom životu. Oblaci i oluje gomilat će se oko nas, i mi moramo upraviti svoje oči prema mjestu na kojemu smo posljednji put ugledali svjetlost. Njegovi su zraci možda prikriveni, ali su još živi, još blistaju iza oblaka. Naš je posao čekati, bdjeti, moliti se i vjerovati. Mi ćemo svjetlost Sunca daleko više cijeniti kada nestane oblaka. Vidjet ćemo Božje spasenje ako se pouzdamo u Boga u tami isto onoliko koliko i na svjetlosti dana.”—Our High Calling, str. 318.

c. Ako odgovor na molitvu ne stigne onda kad mi to očekujemo, u kakvu opasnost možemo upasti? 1. Korinćanima 10:9, 10; Hebrejima 3:12–14. Kamo nas to vodi? Postanak 16:1–6.

“Kada nam se čini da nismo dobili odgovor na svoje molitve, ipak se trebamo rukom vjere čvrsto uhvatiti za Božje obećanje; odgovor će sigurno stići u pravo vrijeme i mi ćemo primiti blagoslov upravo onda kad nam bude najpotrebniji. Drskost je zahtijevati od Boga da usliši naše molitve upravo na onaj način na koji smo mi to zamislili ili očekivati da nam da baš ono što smo tražili. Bog je previše mudar da bi pogriješio u procjeni naših potreba i previše dobar da bi onima koji su na pravom putu uskratio ono što je za njih dobro. Pouzdajte se dakle u Njega čak i ako odgovor na vaše molitve ne stigne odmah. Oslonite se na Njegovo sigurno obećanje: ‚Ištite, i dat će vam se‘ (Matej 7:7).”—Put Kristu, str. 96.
Utorak 7. ožujka

3. NAGRAĐENA VJERA

a. U koje dvije stvari Bog želi da vjerujemo? Hebrejima 11:6. Koje je bilo prvo Abrahamovo kušanje? Postanak 15:4–6.

“Ne trebamo upućivati svoje molbe Bogu da dokaže hoće li ispuniti svoju riječ nego zato što će je ispuniti; ne da bi dokazao da nas ljubi već zato što nas ljubi.”—Želja vjekova, str. 126.

b. Objasnite kako je vrijeme djelovalo na Abrahamovu i Sarinu vjeru u ispunjenje Božjih obećanja, nakon što je Jišmael odbačen kao obećano sjeme. Postanak 17:15–18; 18:9–12.

“Kad je Abrahamu bilo već skoro sto godina, Bog mu je još jednom ponovio obećanje da će dobiti sina i bilo mu je zajamčeno da će budući nasljednik biti Sarino dijete. Ali Abraham još uvijek nije shvatio obećanje. Odmah je pomislio na Jišmaela, vjerujući da će se preko njega ispuniti milosna namjera.”—Patrijarsi i proroci, str. 146.

c. Što dolazi uz svaku uslišenu molitvu? Postanak 18:14, 21:1, 2. Što dolazi uz svaku uslišenu molitvu? Postanak 18:14; 21:1,2. Što uvijek trebamo imati na umu kad mislimo da se vrijeme Božjeg odgovora na molitvu ne poklapa s našim očekivanjima? Habakuk 2:3.

“Na svaku iskrenu molitvu odgovor će sigurno doći; možda ne baš onako kako biste željeli ili u vrijeme koje očekujete, ali odgovor će doći na način i u vrijeme koje najbolje odgovara vašim potrebama. Molitve upućene u samoći, malaksalosti i iskušenjima Bog će uslišiti, ne uvijek onako kako očekujemo, ali uvijek onako kako je najbolje za nas.”—Sluge evanđelja, str. 258.
“Bog ne usliši svaki put našu molitvu odmah čim Ga zazovemo, jer bi izgledalo kao da imamo puno pravo na sve blagoslove i prednosti koje nam pruža. Umjesto toga On očekuje da preispitamo svoje srce, da vidimo nemamo li možda neku zlu namjeru ili neki grijeh kojem popuštamo, da nismo postali bezbrižni ili možda ne osjećamo stvarnu ovisnost o Njemu i potrebu za Njegovom pomoći.”—The Review and Herald, 27. ožujka, 1913.
Srijeda 8. ožujka

4. POTREBNO JE STRPLJENJE

a. Zašto Bog ne odgovara uvijek na molitve istog trenutka? Jakov 1:2–4; Rimljanima 8:24, 25.

“Mi svi želimo na upućenu molitvu dobiti neodložan i direktan odgovor i skloni smo obeshrabriti se ako odgovor ne uslijedi odmah ili ako bude drugačije nego što smo očekivali. Ali Bog je previše mudar i dobar da bi na naše molitve uvijek odgovorio upravo u ono vrijeme i na onaj način kao što bismo mi to željeli. On hoće za nas učiniti nešto daleko više i bolje nego što bi učinio kad bi ispunio sve naše želje. I budući da se s punim povjerenjem možemo osloniti na Njegovu mudrost i ljubav, ne zahtijevajmo da On prihvati našu volju već nastojmo shvatiti i ispunjavati Njegove dalekosežne namjere. Njegova volja treba biti iznad svih naših želja i interesa. Ova iskustva koja predstavljaju probu za našu vjeru dopuštena su zbog našeg dobra. Time se otkriva je li naša vjera istinita i iskrena, temelji li se ona jedino na Božjoj Riječi, ili je ovisno o okolnosti, nepostojana, nesigurna i promjenjiva. Vjera se jača vježbom.”—Zdravlje i sreća, str. 230, 231.

b. Kakvu sigurnost u Božja obećanja možemo imati iako ih On ne ispunjava uvijek onda kada bismo mi to željeli? Hebrejima 6:13–18; Izaija 55:8–11; Psalam 27:14.

“Radite u vjeri i prepustite ishod Bogu. Molite se u vjeri i tajna Njegovog proviđenja će dati odgovor. Možda će vam se ponekad činiti da nećete uspjeti. Ali radite i vjerujte, unoseći u svoj rad vjeru, nadu i hrabrost. Kad učinite ono što možete, čekajte na Gospoda uzdajući se u Njegova obećanja i On će ostvariti svoju riječ. Čekajte, ne brižno nestrpljivo, nego u nepokolebljivoj vjeri i čvrstom uzdanju.”—Svjedočanstva, sv. 7, str. 245.
“Čekajte na Gospoda i opet vam kažem: čekajte na Gospoda! Mi možemo tražiti od ljudskih oruđa i nećemo primiti. Možemo tražiti od Gospoda i On će kazati: ‚Primit ćete!‘ Zato znate kome da se obratite, znate na koga se osloniti. Ne smijete se oslanjati na čovjeka niti tijelo učiniti svojom uzdanicom. Oslonite se koliko god hoćete na Svemogućega koji je rekao: ‚Neka se uhvati za silu moju da učini mir sa mnom; učinit će mir sa mnom’ (Izaija 27:5). A onda čekajte i bdijte i molite se i radite, okrenuvši lice svoje prema Suncu pravednosti.”—Reflecting Christ, str. 119.
Četvrtak 9. ožujka

5. STRPLJIVOST SVETIH

a. Što je karakteristika Božjeg naroda ostatka? Otkrivenje14:12. Zašto ljubav, najviša točka kršćanskih ljestvi, nije spomenuta? 2 Petrova 1:5–7; Jakov 5:7, 8.

“Konačna pobjeda će se izvojevati samo stalnim zalaganjem za cilj i neumornim trudom. Bit će spašeni samo oni koji izdrže do kraja. Oni koji strpljivo i ustrajno čine dobra dobit će vječni život i besmrtnu nagradu. (...) Svima koji sudjeluju u borbi protiv Sotone i njegove vojske predstoji težak rad. Oni ne smiju biti meki kao vosak kojem vatra može dati svaki oblik, nego ustrajni kao vjerni vojnici koji stoje na straži i nikad se ne kolebaju.”—Svjedočanstva, sv. 2, str. 101, 102.

b. Objasnite kako nas Bog kroz iskušenja koja nas sada snalaze priprema za Kristov dolazak. Hebrejima 10:35–39; Matej 25:5; 24:13, 42–44.

“U vjerskom životu svake duše koja će konačno izaći kao pobjednik bit će trenutaka neprilika i nevolja, ali poznavanje Pisma osposobit će je da se podsjeti Božjih utješnih obećanja, koja će ohrabriti njeno srce i ojačati njenu vjeru silom Svemogućega. (...) Kušanje vjere je dragocjenije od zlata! Svi moraju shvatiti da je to dio discipline u Kristovoj školi, discipline koja je potrebna da se očiste i oplemene od troske svjetovnosti.”—God’s Amazing Grace, str. 81.

Petak 10 . ožujka

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Hoće li Bog ispuniti svaku želju našeg srca?
2. Kako trebamo reagirati kad se na naše molitve ne odgovori onako kako očekujemo?
3. Zašto „vrijeme“ može biti najveći izazov za našu vjeru?
4. U svijetu brze tehnologije, koju karakternu crtu trebamo njegovati?
5. Zašto će oni koji ne razviju strpljivo povjerenje u Božju Riječ propasti?

Zalaganje za grešnike

11. lekcija Subota, 18. ožujka 2017.


Zalaganje za grešnike

“Neka zna da će onaj koji odvrati grješnika od zabludjela puta njegova spasiti dušu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha” (Jakov 5:20).

“Potrebni su usrdni i samopožrtvovni ljudi i žene, ljudi koji će se u dubokim uzdasima i suzama moliti Bogu za duše koje se nalaze na rubu propasti.”—Sluge evanđelja, str. 26.

Pročitati: Patrijarsi i proroci, str. 156–170.

edjelja 12. ožujka

1. SODOMA I GOMORA

a. Kakva je kazna snašla gradove Sodomu i Gomoru? Postanak 19:24, 25; Luka 17:29.

“Bog je s neba prepunu čašu ognja i sumpora izlio na gradove i plodne ravnice. Njihove palače, hramovi, skupocjene zgrade, vrtovi, vinogradi i vesele gomile ljudi željnih uživanja, koji su još prošle večeri ismijavali Božje vjesnike – sve je bilo uništeno.”—Patrijarsi i proroci, str. 162.

b. Kome su Sodoma i Gomora ostavljeni za primjer? 2 Petrova 2:6; Juda 7.

“Plamen koji je progutao gradove u ravnici baca svjetlost opomene sve do naših dana. To potvrđuje strašnu i ozbiljnu pouku da Božja milost, iako se prijestupniku dugo i strpljivo ukazuje, ima i granicu preko koje ljudi sa svojim grijesima ne mogu prijeći. Kad se do te granice dođe, onda pružanje milosti prestaje, a počinje izvršenje kazne. (...)
“Sudbina Sodome predstavlja ozbiljnu opomenu ne samo onima koji snose krivnju za počinjeni grijeh nego i svima koji se igraju s prednostima i svjetlošću poslanom s neba.”—Patrijarsi i proroci, str. 162, 165.
Ponedjeljak 13. ožujka

2. ABRAHAMOVA MOLBA

a. Gdje je živio Lot, Abrahamov nećak? Postanak 13:10–13; 19:1.

“Sodoma je bio najljepši grad u dolini Jordana. Ležala je u ravnici koja je po ljepoti i plodnosti bila ‚kao vrt Gospodnji‘. Tu je u izobilju bujao tropski biljni svijet.”—Patrijarsi i proroci, str. 156.

b. Kada je Bog otkrio Abrahamu da će uništiti Sodomu i Gomoru, kako se on indirektno zauzeo za Lotovu obitelj? Postanak 18:22–32.

“I čovjek vjere se najusrdnije zauzeo za stanovnike Sodome. Jednom ih je (Abraham) spasio svojim mačem, a sad se trudio spasiti ih svojim molitvama. (...)
U dubokom strahopoštovanju i poniznosti izložio je on svoju molbu. (...) Nije se dičio samopouzdanjem niti razmetao svojom pravdom. Pravo na milost nije polagao na osnovu svoje poslušnosti ili žrtava koje je podnio vršeći volju Božju. Osjećajući se i sam grešnikom, zalagao se za grešnike. Takav duh trebaju posjedovati svi koji pristupaju Bogu. Abraham je pokazao upravo onakvo povjerenje kakvo pokazuje dijete kad za nešto moli voljenog oca. Prišao je sasvim blizu nebeskom vjesniku i najusrdnije uporno ponavljao svoju molbu. (...) Abraham je mislio da u toj mnogoljudnoj dolini mora biti još i drugih štovatelja pravoga Boga. (...) Abraham nije molio samo jednom nego više puta. Vidjevši da njegove molbe nailaze na odgovor, ohrabrio se i produžio moliti sve dok nije dobio jamstvo da će grad biti pošteđen ako bi se u njemu našlo samo deset pravednika.
Abrahamova molitva bila je prožeta ljubavlju prema dušama koje su bile osuđene na propast. Dok je osjećao odvratnost prema grijesima izopačenih stanovnika tog grada, on je želio da se ti grešnici spase. Njegovo tako duboko i iskreno zanimanje i zalaganje za stanovnike Sodome pokazuje koliku bismo zabrinutost mi morali osjećati za nepokajane. Grijeh treba mrziti, ali grešnika treba voljeti i imati prema njemu samilosti. Svuda oko nas nalaze se duše koje beznadno odlaze u propast strašnu kao što je bila i ona što je snašla Sodomu. Svaki dan za nekoga znači svršetak vremena probe i kušanja. Svakog trenutka neki prelaze granicu iza koje milost više ne dopire. A gdje su glasnici opomene i usrdnog preklinjanja koji bi pozvali grešnika da izbjegne tu strašnu sudbinu? Gdje su ruke ispružene da ga otrgnu od smrti? Gdje su oni koji bi se u poniznosti i ustrajnosti vjere molili Bogu za njega?”—Patrijarsi i proroci, str. 139, 140.
Utorak 14. ožujka

3. USLIŠENA MOLITVA

a. Objasnite kako je Bog uslišio Abrahamovu molitvu da Lot bude pošteđen. Postanak 19:1–3, 12–16, 27–29.

“Zanesen brigom, on (Lot) ‚stade otezati‘, nemajući volje krenuti. Da nije bilo Božjih anđela, svi bi oni propali zajedno sa Sodomom. Nebeski glasnici tada uzeše za ruke njega, njegovu ženu i njihove dvije kćeri te ih izvedoše iz grada.”—Patrijarsi i proroci, str. 160.

b. Koji sastojak uvijek moramo pomiješati s našim molitvama kako bi imale silu? Hebrejima 11:6; Matej 17:14–20; Matej 9:29.

“Molite se u vjeri. Pobrinite se da svoj život dovedete u sklad sa svojim molitvama kako biste primili blagoslov za koji se molite. Ne dozvolite da vaša vjera slabi, jer su blagoslovi koje ćete primiti u srazmjeru s vašom vjerom. ‚Po vjeri vašoj neka vam bude.‘ ‚I sve što zatražite u molitvi vjerujući, dobit ćete‘ (Matej 9:29; 21:22). Molite se, vjerujte, radujte se. Pjevajte hvale Bogu što je uslišio vaše molitve. Držite Ga za riječ, ‚jer je vjeran onaj koji je obećao’ (Hebrejima 10:23). Nijedna iskrena molitva nije uzaludna.”—Svjedočanstva, sv. 7, str. 274.
“Moramo se vjerom čvršće uhvatiti za Božja sigurna obećanja. Moramo imati vjeru koja se ničim ne može pokolebati, vjeru koja se drži Nevidljivoga, vjeru koja je postojana i nepokolebljiva. Takva vjera sigurno će donijeti blagoslove i odobravanje neba našoj duši.”—Moj život danas, str. 8.

c. Kako možemo biti sigurni da će Bog uvijek izbaviti pravednika? 1 Petrova 3:12; Psalam 145:18, 19; 55:22.

“I pod najtežim okolnostima pravi kršćanin može se održati napajajući svoju dušu na neiscrpnom izvoru svjetlosti i snage. Njegova nada i hrabrost neprekidno se mogu obnavljati vjerom i pouzdanjem u Boga. (...) Za one koji svoje pouzdanje i nadanje polažu na Njega, Gospod će učiniti čak i više nego što traže ili očekuju. On će im podariti mudrost kakvu iziskuju njihove najrazličitije potrebe.”—Moj život danas, str. 55.
Srijeda 15. ožujka

4. ZALAGANJE ZA DUŠE

a. U kakvom stanju će se nalaziti svijet neposredno prije Kristovog dolaska? Luka 17:28–30; 2 Timoteju 3:1–6.

“Pokazano mi je stanje u ovom svijetu koji brzo puni čašu svoga bezakonja. Nasilje i zločini svake vrste preplavljuju svijet i Sotona koristi sva moguća sredstva da bi učinio popularnima zločine i najniže poroke. Mladi su dok idu ulicom okruženi oglasima i slikama zločina i grijeha koji im se prikazuju isto tako i u raznim romanima ili u kazalištu. Tako se njihov um sistematski privikava na prisnost s grijehom. Život izopačenih i poročnih ljudi iznosi im se svakog dana u privlačnim časopisima i sve što može izazvati radoznalost i probuditi životinjske strasti prikazuje im se u uzbudljivim i potresnim pričama.
Literatura koja je plod izopačenog uma truje misli tisuća ljudi u svijetu. Grijeh im više ne izgleda tako odvratan. Oni slušaju i čitaju toliko puno o unižavajućim zločinima i niskostima da savjest, koja je nekad bila osjetljiva i koja se na to sve zgražavala, postaje tako neosjetljiva da se na niskim i ružnim riječima i djelima zadržava s velikim zanimanjem.”—Svjedočanstva, sv. 3, str. 471, 472.
“U težnji da zaborave na Boga, mase će željno prihvatiti ljudske izmišljotine kako bi neuznemireno mogli nastaviti putem zadovoljstva i popuštanja sebi.”—Komentari biblijskih tekstova, sv. 5, str. 1122.

b. Objasnite kako i mi trebamo imati isti molitveni stav kakav je imao i Abraham. Ezekiel 9:4; Jakov 5:16–20.

“Mi nismo tu da osuđujemo druge; to nije naša dužnost, nego trebamo ljubiti jedan drugog i moliti se jedan za drugog. Kad vidimo da netko skreće s puta istine, plačimo nad njime, kao što je Krist oplakivao Jeruzalem.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 345, 346.
“Ako netko od naše braće skrene s pravog puta, onda je pravi trenutak da mu poklonimo pažnju. Priđite mu blago, molite se s njim i za njega imajući na umu beskonačnu cijenu koju je Krist platio za njegovo otkupljenje. Tako ćete spasiti jednu dušu od smrti i otkloniti mnogo grijeha.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 58, 59.
“Oni koji ne osjećaju nikakvu tugu zbog vlastitog duhovnog rada niti plaču zbog grijeha drugih neće primiti Božji pečat.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 211.
Četvrtak 16. ožujka

5. SUD KOJI NAS OČEKUJE

a. Od čega trebamo pokušati sačuvati duše? Otkrivenje 14:7, 10, 11; 15:1.

“Bezbožnici se neće protiviti vanjskoj pobožnosti niti propovijedi koja im ne nameće križ. Tjelesno srce se neće ozbiljno pobuniti protiv vjere u kojoj nema ničeg od čega bi mogao zadrhtati prekršitelj zakona i koja ne predočava srcu i savjesti strahovitu stvarnost budućeg suda. Međutim, ispoljavanje Duha i Božje moći izaziva protivljenje i navodi tjelesno srce na pobunu. Istina koja spašava ne samo da mora dolaziti od Boga nego i Duh Božji mora sudjelovati u prenošenju istine na druge; u protivnom ona će biti nemoćna u svladavanju suprotnih utjecaja.”—Sluge evanđelja (1892), str. 66.

b. Kako znamo da će mnogi, poput Lota, jedva izbjeći sud koji dolazi? Postanak 19:17; Luka 17:28–32; 1 Petrova 4:17, 18.

“Kazne Božje će se uskoro izliti na zemlju. ‚Izbavi dušu svoju, bježi‘ – ta opomena dolazi od Božjih anđela (Postanak 19:17). Čuju se i drugi glasovi koji kažu: ‚Nemojte se uzbuđivati; ne postoji nikakav razlog za neko posebno uznemirenje.‘ Oni koji su bezbrižni u Sionu viču mir je i sigurnost, dok nebo kaže da će prijestupnici biti uskoro uništeni. (...) Tako je bilo prilikom uništenja starog svijeta i kad je požar progutao Sodomu i Gomoru.”—Svjedočanstva, sv. 5, str. 233.

Petak 17. ožujka

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Koja opomena nam se pruža kroz iskustvo Sodome?
2. Što treba biti teret svakog kršćanina?
3. Objasnite kako molitva vjere može spasiti dušu.
4. Kakav stav nam je sad potrebniji nego ikada ranije?
5. Objasnite zašto treba hitno uputiti posljednju opomenu.

Abrahamovo naslijeđe

12. lekcija Subota, 25. ožujka 2017.


Abrahamovo naslijeđe

“Jer [Abraham] iščekivaše grad s temeljima, kojemu je graditelj i tvorac Bog” (Hebrejima 11:10).

“Mi smo na ovom svijetu samo stranci i došljaci. Mi čekamo grad koji je čekao i Abraham, čiji zidar i stvoritelj je Bog.”—In Heavenly Places, str. 112.

Pročitati: Svjedočanstva, sv. 1, str. 346–353; The Faith I Live By, str. 304.

edjelja 19. ožujka

1. OBEĆANO NASLJEDSTVO

a. Koje nasljedstvo je Bog obećao Abrahamu i njegovom potomstvu? Postanak 17:7, 8; 1. Ljetopisa 16:15–18; Rimljanima 4:13.

“Obećanje dato Abrahamu i njegovom sjemenu nije se odnosilo samo na Kanaan, već na cijelu zemlju. (...) A Biblija jasno govori da se obećanja data Abrahamu trebaju ispuniti preko Krista.”—Patrijarsi i proroci, str. 170.

b. Čega je ovozemaljski obećani Kanaan bio simbol? Hebrejima 11:8–10, 13–16; Otkrivenje 21:1–3.

“U snu je (Abraham) čuo Božji glas da ne očekuje da će odmah stupiti u posjed obećane zemlje nego mu je skrenuta pažnja na patnje koje će njegovi potomci morati podnijeti prije no što se konačno nastane i učvrste u Kanaanu. Bio mu je otkriven plan otkupljenja u kojem Kristova smrt predstavlja veliku žrtvu, a vidio je i Njegov dolazak u slavi. Abrahamu je isto tako bila pokazana obnovljena zemlja u svoj svojoj edenskoj ljepoti, koja će mu biti darovana zauvijek, kao konačno i potpuno ispunjenje obećanja.”—Patrijarsi i proroci, str. 137.
Ponedjeljak 20. ožujka

2. NASLJEDNICI KRALJEVSTVA

a. Tko je jedini pravi nasljednik obećanog kraljevstva? Matej 21:33–39; Galaćanima 3:16; Hebrejima 1:1, 2.

“Krista je Bog postavio kao ‚nasljednika svemu, kroz kojeg i svijet stvori.‘ On je bio ‚sjajnost slave i obličje bića Njegovog. On je također održavao sve ‚u riječi sile svoje‘ (Hebrejima 1:2, 3). On je posjedovao božansku uzvišenost i veličinu. Ocu je bilo ugodno što je u Njemu nastavala sva punina. Krist se ‚nije otimao da se usporedi s Bogom’ (Filipljanima 2:6). Ipak, Krist je zamijenio prijestolje svjetlosti i slave koju je imao s Ocem, ne smatrajući jednakost s Bogom nečim čemu treba težiti, dok je čovjek izgubljen u grijehu i beznađu. On je sišao s neba na zemlju, zaodjenuo svoje božanstvo ljudskom prirodom i ponio kletvu kao Jamac za ljudski rod. On nije bio prisiljen na taj čin, ali je izabrao da trpjeti posljedice čovjekovog prijestupa kako bi čovjek mogao izbjeći vječnu smrt.”—The Signs of the Times, 20. veljače, 1893.

b. Kako mi možemo postati Kristovi sunasljednici? Rimljanima 4:13–17; Galaćanima 3:26–29.

“Samo oni koji su cijenili Kristovu milost, koja ih je učinila Božjim nasljednicima i Isusovim sunasljednicima, ustat će iz groba noseći na sebi obličje svog Otkupitelja.”—Odabrane poruke, knj. 1, str. 259.
“Ispunjenje obećanja da ćemo biti Kristovi sunasljednici ovisi o našoj spremnosti da se odreknemo sebe.”—The Upward Look, str. 235.

c. Kada izjavljujemo da vjerujemo u Isusa Krista kroz kojeg su data sva Božja obećanja, kako nas On naziva? Rimljanima 8:14–17; Galaćanima 4:4–7.

“Blaga vječnosti predana su Isusu Kristu na čuvanje, kako bi ih On mogao dati kome poželi, ali kako je žalosno što toliko puno ljudi brzo gubi iz vida dragocjenu milost koja im se nudi kroz vjeru u Njega. On će podariti nebeska blaga onima koji vjeruju u Njega, gledaju na Njega i prebivaju u Njemu.”—Odabrane poruke, knj. 1, str. 138.
Utorak 21. ožujka

3. VJEČNO KRALJEVSTVO

a. Kakvo carstvo nam je obećano, kao sinovima i kćerima Božjim, kroz vjeru? Daniel 2:44; 7:27; 2 Petrova 1:11.

“Božja namjera za Njegov uvijek je bila ista. On želi ljudskim sinovima podariti bogatstva neprolaznog i vječnog nasljedstva. Njegovo je kraljevstvo, kraljevstvo svih vjekova. Kad oni koji su se opredijelili biti odani i poslušni podanici Svevišnjega konačno naslijede spasenje i vječni život u kraljevstvu slave, Božja namjera za ljudski rod bit će u potpunosti ostvarena.”—The Review and Herald, December 26, 1907.

b. Koliko će dugo vjerni uživati u ovom vječnom kraljevstvu? Titu 3:7; 1 Ivanova 5:11–13.

“Ovaj život je škola pripreme, kada moramo biti promijenjeni, pročišćeni i pripremljeni za susret sa svetima u Božjem kraljevstvu, s kojima ćemo se družiti kroz vjekove u vječnosti.”—The Bible Echo, July 29, 1895.

c. Kako znamo da Bog želi da svi imaju udjela u ovom nasljedstvu? 2 Petrova 3:9; Ezekiel 18:32; Ivan 3:16.

“Gospod ne želi da ijedna duša propadne. Njegova milosrđa su bezbrojna i On neće dozvoliti da Njegovo otkupljeno vlasništvo, za čije je otkupljenje dao svoj život, bude meta Sotoninih iskušenja. Cijelo nebo daje se svima onima koji vjeruju u Isusa Krista kao u svog osobnog Spasitelja.”—The Upward Look, str. 150.
“Svjetlost svijeta nas obasjava kako bismo mogli primiti božanske zrake i dobrim djelima prenijeti tu svjetlost na druge i mnoge duše navesti na to da proslavljaju našeg nebeskog Oca. On dugo trpi i ne želi da itko propadne, već da svi dođu u pokajanje. Isusovo srce žalosti to što mnogi odbijaju darove Njegove milosti i neizmjerne ljubavi.”—Manuscript Releases, sv. 2, str. 237, 238.
Srijeda 22. ožujka

4. DRŽATI SE VJERE

a. Što nam se savjetuje da činimo? Hebrejima 3:14; 10:23, 35, 36; Otkrivenje 3:11.

“Odluka donesena u jednom trenutku može definitivno utvrditi vječnu sudbinu. Ali imajte na umu da bi cijelog života trebalo raditi da bi se povratilo ono što je izgubljeno u jednom trenu iskušenja i nepromišljenosti. (...)
“Oni koji žele zadobiti nebo moraju u tom cilju ulagati svoje najplemenitije napore i raditi u dugom trpljenju kako bi mogli na kraju požnjeti plodove svoga truda. Vrata raja već se širom otvaraju za one koji izdrže provjeru iskušenja i održe dobru savjest odričući se svijeta, njegovih časti i njegovih aplauza, za ljubav Kristovu, priznajući Njega pred ljudima i čekajući strpljivo i dugo da i On njih prizna pred Ocem svojim i svetim anđelima.”—Moj život danas, str. 322.

b. Objasnite kako će većini doslovne Abrahamove djece biti uskraćeno nasljedstvo. Brojevi 13:25–33; 14:1; Hebrejima 3:18, 19; Juda 5.

“Punih četrdeset godina su nevjerstvo, gunđanje i duh pobune odvajali stari Izrael od Kanaanske zemlje. Isti grijesi odložili su ulazak suvremenog Izraela u nebeski Kanaan. Ni u jednom slučaju Božja obećanja nisu iznevjerila. Nevjerstvo, ljubav prema svijetu, neposvećenost i netrpeljivost među onima koji se smatraju Božjim narodom zadržali su nas tolike godine u ovom svijetu grijeha i patnje.”—Evangelizam, str. 696.

c. Što treba biti prioritet u našem životu? Matej 6:33; Luka 12:31–34; Kološanima 3:1, 2.

“Podignite pogled s ovoga svijeta prema vječnome. Uložite svoja najgorljivija nastojanja da dobijete one stvari koje Bog cijeni i za koje je Krist dao svoj dragocjeni život. Njegova vam je žrtva širom otvorila vrata nebeskog trgovanja. Donesite svoje blago pred Božje prijestolje i uložite kapital koji vam je povjeren za zadobivanje duša u spoznaji istine.”—Counsels on Stewardship, str. 225, 226.
Četvrtak 23. ožujka

5. BOŽJE SJEDINJENO KRALJEVSTVO

a. Koliko će Abrahamove djece biti s njim hvaleći Boga dok bude ulazio u svoje nasljedstvo? Hebrejima 11:39, 40; 1 Solunjanima 4:16, 17; Izaija 66:23.

“Mi nećemo očajavati kad budemo vidjeli da su se i drugi borili s istom malodušnošću kao i mi, padali u ista iskušenja, pa ipak izašli na pravi put i zaslužili Božji blagoslov. Riječi nadahnuća tješe i vesele grešnu dušu. Iako su patrijarsi i apostoli bili podložni ljudskim slabostima, ipak su vjerom stekli nadu, izborili bitku u sili Gospodnjoj i slavno pobijedili. Stoga se i mi možemo uzdati u snagu opravdanja i u pobjedu u Isusovo ime.”—Svjedočanstva, sv. 4, str. 15.

b. Što će svaki spašeni vjernik raditi dok bude gledao Spasitelja Isusa Krista licem k licu? Filipljanima 2:9–11; Otkrivenje7:9, 10. Što će Isus tada učiniti? 1. Korinćanima 15:24–28.

“Tu će otkupljeni zajedno slaviti Onoga koji je umro da bi smrtna ljudska bića dobila život koji se po trajanju može usporediti s Božjim životom. Vjekovni sukob je završen. Patnjama i borbi došao je kraj. Pobjedonosne pjesme odzvanjaju čitavim nebom dok otkupljeni pridružuju svoje glasove radosnom zboru: Dostojno, dostojno je Janje koje je bilo zaklano i ponovno živi kao slavni Pobjednik.”— Djela apostola, str. 602.

Petak 24. ožujka

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Kakvu zemlju je Abraham čekao?
2. Kako jedino možemo biti sudionici u Abrahamovom nasljedstvu?
3. Što je Božja želja za svakoga na ovom svijetu?
4. Kako do kraja možemo održati čvrsto pouzdanje?
5. Kakve pjesme će otkupljeni zajedno pjevati u nebeskom zboru?

 

 

Adresa

Reformni pokret
adventista sedmog dana

Ribnička 12
10110 Zagreb
Gdje smo: KARTA

Bogoslužja

Subotom
09:30 - 10:30 subotnja škola
11:00 - 12:00 propovijed

Radno vrijeme ureda
ponedjeljak - četvrtak
11:00 - 15:00
Informacije:
01 3634 067 / 099 5115 225

Kontakt

ZAGREB - centrala
Ribnička 12
tel. 01/3634 067
info@rpasd.hr
OIB: 12980410812

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter. Dovoljan je jedan klik do svježih mjesečnih informacija i novosti.