9.jpg

9. Život i rad

  Bog je izvor života, svjetlosti i radosti cijelog svemira. Poput zraka svjetlosti sa Sunca, poput potoka koji na-viru iz izvora, od Njega teku blagoslovi svim Njegovim stvorenjima. Gdje god taj božanski život ispunjava ljudska srca, on će se izlijevati i na njihovu okolinu, donoseći ljubav i blagoslov. {81}

   Radost našeg Spasitelja bila je u uzdizanju i spašavanju palog čovjeka. Zbog toga nije žalio svoj život, već je umro na križu i podnio sramotu. I anđeli su uvijek zauzeti radom i brigom za sreću drugih i u tome nalaze radost. Sebični ljudi smatrali bi poniženjem da moraju pomagati bijednima i onima koji su u svakom pogledu niži od njih, i karakterom i položajem. No upravo to je zadatak bezgrješnih anđela. Duh Kristove požrtvovne ljubavi je duh koji prožima cijelo Nebo i izvor je njegova blaženstva. To je duh koji će imati i Kristovi sljedbenici, to je rad koji je i njima namijenjen. 
   Kad Kristova ljubav ispunjava srce, ona se ne može sakriti, kao što se ne može sakriti miris. Njezin će sveti utjecaj osjetiti svi s kojima dolazimo u dodir. Kristov duh u srcu poput izvora je u pustinji koji teče da bi svakoga osvježio te u onima, koji su možda već blizu smrti, pobudio želju da se napiju vode života. 
   Ljubav prema Isusu otkrit će se u želji da radimo, kao i Isus, na uzdizanju čovječanstva. Navest će nas da pokažemo ljubav, nježnost i sažaljenja prema svim stvorenjima za koje se naš nebeski Otac brine. 
   Spasiteljev život na ovoj Zemlji nije bio lagodan ni udoban. On se uporno, revno i neumorno trudio da spasi izgubljeno čovječanstvo. Od betlehemskih jasala do Golgote slijedio je put samoodricanja i nije se nastojao osloboditi napornih poslova, mučnih putovanja i iscrpljujuće brige i rada. “Kao što ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup dâ za mnoge”, rekao je. (Matej 20:28) To je bila uzvišena svrha Njegova života. Sve ostalo bilo je sporedno i podređeno tome. Isus kaže da je Njegovo “jelo i piće” da izvrši Božju volju i završi Njegovo djelo. Ništa nije radio da bi ugodio sebi ni iz sebičnih pobuda. {82}
   Tako će i oni, koji su dionici Kristove milosti, biti spremni na svaku žrtvu kako bi i drugi - za koje je On umro - mogli uživati u tom nebeskom daru. Učinit će sve što budu mogli da bi svijet u kojem žive učinili boljim. Takav je duh plod istinski obraćena srca. Kad netko upozna Krista, u njegovu se srcu rađa želja da i drugima pokaže kako je dragocjenog prijatelja našao u Isusu. Ta spašavajuća i posvećujuća istina ne može ostati skrivena u njegovu srcu. Ako smo odjeveni u Kristovu pravednost i ispunjeni radošću Njegova Duha koji obitava u nama, nećemo moći šutjeti. Ako smo “ispitali i vidjeli kako je Bog dobar”, imat ćemo nešto i za reći o tome. Poput Filipa kada je našao Spasitelja, pozvat ćemo i druge da dođu k Njemu. Nastojat ćemo im pokazati Kristovu privlačnost i stvarnost budućeg vječnog svijeta, iako sada nevidljivog ljudskim očima. Živo ćemo željeti slijediti put kojim je Isus išao. Ozbiljno ćemo težiti da i oni oko nas ugledaju “Janje Božje koje uze na se grijehe svijeta.” (Ivan 1:29) 
   Napori da drugima donesemo blagoslov donijet će i nama samima bogate blagoslove. To je i bila Božja namjera dodjeljujući nam mjesto u planu spasenja. Darovao je ljudima prednost da postanu dionici božanske prirode i da sa svoje strane šire blagoslove i svojim bližnjima. To je najveća moguća čast i najveća radost koju je Bog mogao dati ljudima. Oni koji tako postanu dionici u tom djelu ljubavi, približili su se svome Stvoritelju. {83}
   Bog je mogao vijest evanđelja i cijelo djelo službe ljubavi povjeriti nebeskim anđelima. Mogao je upotrijebiti i druga sredstva da ispuni svoju namjeru. Ali u svojoj beskrajnoj ljubavi odlučio je nas učiniti svojim suradnicima, zajedno s Kristom i anđelima, kako bismo mogli dijeliti i blagoslov, radost i duhovno uzdizanje koje proistječe iz te nesebične službe. 
   Sudjelujući u Kristovu djelu i stradajući s Njim, posta-jemo Mu bliži i suosjećamo s Njegovim patnjama. Svako djelo samopožrtvovnosti za dobro drugih pojačava duh dobročinstva u srcu onoga koji daje, tješnje ga povezujući s Otkupiteljem svijeta koji je “radi vas od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši njegovim siromaštvom.” (2. Korinćanima 8:9). Jedino ako tako ispunjavamo bo-žanski plan koji je imao za nas kad nas je stvorio, život će za nas biti blagoslov. 
   Ako pođete na rad, kao što to Krist nalaže svojim učenicima, pridobivajući duše za Njega, osjetit ćete potrebu za dubljim iskustvom i većom spoznajom nebeskih stvari, te postati “gladni i žedni” pravednosti. Molit ćete se Bogu i vaša će vjera biti ojačana, a duša će piti na izvoru života. Otpor i iskušenja na koja ćete nailaziti navest će vas na proučavanje Biblije i molitvu. Napredovat ćete u milosti i spoznaji Krista i steći bogata iskustva. {84}
   Nesebičan rad za druge daje karakteru čvrstinu, postojanost i ljepotu sličnu Kristovoj, donoseći mir i sreću onome tko ga ima. Težnje postaju uzvišenije. Nema više lijenosti ni sebičnosti. Oni koji se tako razvijaju u kršćanskoj milosti, napredovat će u Božjem djelu i postati jaki. Imat će jasne duhovne poglede, nepokolebljivu i sve jaču vjeru. Božji Duh koji djeluje na njihova srca izazvat će sveti sklad duše kao odgovor na božanski dodir. Oni koji se tako posvete nesebičnim naporima za dobro drugih, bit će sigurniji i u svoje spasenje. 
   Jedini način da napredujemo u Kristovoj milosti jest da nesebično radimo to značajno djelo koje nam je Krist dao kako bismo razvili svoje sposobnosti, pomažući i donoseći blagoslov onima koji trebaju našu pomoć. Snaga se stječe vježbanjem; rad je uvjet da bismo mogli živjeti. Oni koji nastoje održati svoj kršćanski život samo primajući blagoslove koje im daje Božja milost i ne radeći ništa za Krista, slični su ljudima koji provode život jedući i ne radeći ništa. Nerad i u duhovnom i u prirodnom životu uvijek dovodi do propadanja i odumiranja. Čovjek koji ne vježba svoje mišiće ubrzo gubi snagu i ne može se više njima koristiti. Isto tako i kršćanin, koji ne želi razvijati sile koje mu je Bog dao, ne samo što neće rasti u Kristu, nego će izgubiti i onu silu koju već ima. 
  Kristova crkva je posrednik koga je Bog odredio za spašavanje čovječanstva. Njezina je zadaća da objavi svijetu evanđelje, tu radosnu vijest. Ta obveza leži na svim kršćanima. Svaki pojedinac treba, u granicama svojih sposobnosti i mogućnosti, ispuniti Spasiteljev nalog. Zbog Kristove ljubavi koja nam je otkrivena postali smo dužnici onima koji Ga još ne poznaju. Bog nam nije dao svjetlost samo za nas same, već da ju prenosimo i drugima. {85}
   Da su Kristovi sljedbenici bili svjesni svoje dužnosti, u neznabožačkim bi zemljama, tamo gdje danas jedan čovjek objavljuje evanđelje, bilo njih tisuće, a svi koji se ne mogu osobno posvetiti radu, potpomagali bi ga svojim sredstvima i svojim molitvama. I u kršćanskim zemljama radilo bi se daleko revnije. 
   Da bismo radili za Krista, ne moramo ići u neznabožačke zemlje, ne moramo čak ni otići dalje od svoje kuće i njezina okruženja ako tu imamo svoje dužnosti. Možemo raditi za Krista u domaćem krugu, u crkvi i među prijateljima i poznanicima ili među ljudima s kojima radimo. 
   Velik dio svoga života na zemlji Spasitelj je proveo strpljivo radeći težak posao u tesarskoj radionici u Naza-retu. Anđeli su pratili Gospodara života i kad je bio u društvu seljaka i radnika koji u Njemu nisu prepoznali Spasitelja svijeta niti su Mu odavali počasti. On je jednako vjerno ispunjavao svoje poslanje i kad je obavljao svoj skroman posao, kao i kad je liječio bolesnike ili hodao po uzburkanim valovima Galilejskog jezera. I mi možemo isto tako hodati i raditi s Isusom ma u kakvom se položaju našli i ma kako jednostavne dužnosti obavljali. {86}
   Apostol kaže: “Neka svatko, braćo, ostane s Bogom u onom stanju u kojem ga je zatekao poziv.” (1. Kor. 7:24) Poslovni čovjek može voditi svoje poslove na takav način da svojom vjernošću proslavi svoga Gospodara. Ako je istinski Kristov sljedbenik, svoju će vjeru unositi u sve što čini i otkrivati ljudima Kristov duh. Mehaničar može biti marljiv i vjeran predstavnik Onoga koji se mučio radeći svoj skroman posao među galilejskim brežuljcima. Svatko tko nosi Kristovo ime mora raditi tako da drugi vide njegova dobra djela i time budu navedeni da slave Stvoritelja i Spasitelja. 
   Mnogi koji svoje sposobnosti ne koriste u Kristovoj službi, opravdavaju to time što drugi imaju veće talente i veće sposobnosti od njih. Prevladava mišljenje da su samo posebno nadareni pozvani da svoje sposobnosti posvete Božjoj službi. Mnogi čak zaključuju da su talenti dani samo nekoj povlaštenoj vrsti ljudi a da su drugi isključeni, pa se stoga podrazumijeva da oni nisu pozvani ni da dijele s njima posao, pa ni nagradu za njega. No u Kristovoj priči nije tako prikazano. Kad je gospodar, koji ovdje predstavlja Boga, sazvao svoje sluge, svakome je dao njegov posao. 
   U duhu ljubavi moći ćemo i najskromnije životne dužnosti ispuniti “kao Gospodinu.” (Kološanima 3:23) Ako nam je u srcu Božja ljubav, ona će se otkriti i u našem životu. Okruživat će nas Kristov miomiris, a naš će utjecaj donijeti drugima sreću i blagoslov. {87}
   Ne trebate čekati na velike prilike ili se nadati da ćete dobiti neke neobične sposobnosti prije nego što krenete na rad za Boga. Ne mislite što će drugi ljudi misliti o vama. Ako vaš svakodnevni život svjedoči o čistoći i iskrenosti vaše vjere, ako su drugi uvjereni da im želite dobro, vaši napori neće biti uzaludni. 
   I najskromniji i najsiromašniji Isusovi učenici mogu biti blagoslov za druge ljude. Oni možda i neće biti svjesni da rade neko posebno dobro djelo niti će misliti da čine nešto veliko, ali njihov nesvjestan utjecaj može pokrenuti valove blagoslova koji će se sve više širiti na druge, a ishod tog svoga blagoslovljenog utjecaja shvatit će onog dana kad za svoj trud prime vječnu nagradu. Od Isusovih se sljedbenika ne traži da se brinu ili strahuju za uspjeh. Ako mirno idu naprijed, vjerno radeći posao koji im je odredila Božja providnost, život im neće proći uzalud. S vremenom će postati sve sličniji Kristu. Surađujući s Bogom u ovom životu, spremaju se za uzvišenije djelo i nepomućenu radost budućega vječnog života.