1. Božja ljubav prema čovjeku

I priroda i Sveto pismo svjedoče nam o Božjoj ljubavi. Naš je nebeski Otac izvor života, mudrosti i radosti. Pogledajte čudesa i ljepote prirode! Promislite o njihovoj divnoj prilagođenosti potrebama i sreći ne samo čovjeka, već i svih živih bića. Sunce i kiša koji naizmjence obasjavaju i osvježavaju zemlju, brežuljci, mora i ravnice, sve nam to govori o Stvoriteljevoj ljubavi. Bog se brine o svakodnevnim potrebama svih svojih stvorenja. {11}

“Oči sviju u Tebe su uprte,

Ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
do mile volje sitiš sve živo”, 
kaže psalmist David.
(Psalam 145:15,16)

   Bog je stvorio čovjeka savršeno svetim i sretnim, a na Zemlji, kad je izašla iz Stvoriteljeve ruke, nije bilo ni traga pokvarenosti, ni najmanje sjene prokletstva. Prijestup Božjeg zakona - zakona ljubavi - donio je tugu i smrt. No Božja se ljubav otkrila čak i usred patnje koju je izazvao grijeh. Napisano je da je Bog prokleo zemlju zbog čovjeka. (Postanak 3:17) Trnje i čičak - teškoće i iskušenja koje čovjekov život ispunjavaju mukotrpnim radom i brigom - za njegovo su dobro i nužan su dio Božjeg plana za podizanje čovjeka iz ponora poniženja u koji je pao zbog grijeha. No naš svijet, mada je pao, još uvijek nije ispunjen samo tugom i bijedom. U prirodi nailazimo na vjesnike nade i utjehe. Na čičku ima cvijeća, a trnje je prekriveno ružama. 

   “Bog je ljubav”, napisano je na svakom rascvjetanom pupoljku, na svakoj vlati proklijale trave. Ljupke ptičice, čiji veseli cvrkut odzvanja zrakom, mirisno cvijeće nježnih boja, visoko šumsko drveće sa svojim bogatim zelenim krošnjama - sve nam to potvrđuje nježnu očinsku brigu našega Boga i Njegovu želju da usreći svoju djecu. {12}
   Sveto pismo otkriva nam Božji karakter. Sam Bog objavio je čovjeku svoju neizmjernu ljubav i milosrđe. Kad se Mojsije molio: “Pokaži mi svoju slavu”, Gospod je odgovorio: “Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj.” (Izlazak 33:18,19) Gospod je govorio prolazeći ispred Mojsija: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup.” (Izlazak 34:6,7) On je “spor na gnjev i bogat milosrđem” (Jona 4:2), jer “uživa u pomilovanju.” (Mihej 7:18) To je Njegova slava. 
   Bog privlači naša srca bezbrojnim znacima na nebu i na Zemlji. Nastoji nam se otkriti kroz djela prirode i kroz najdublje i najnježnije veze koje može osjetiti ljudsko srce. Sve nam to, mada nepotpuno i nesavršeno, otkriva neizmjernu Božju ljubav.
   I pored svih tih očitih dokaza, neprijatelj dobra tako je zaslijepio ljude da na Boga gledaju sa strahom, misleći kako je strog i nemilosrdan. Sotona navodi ljude da smatraju Boga strogim sucem, oštrim i nepopustljivim vjerovnikom čija je glavna osobina nemilosrdna pravda. Prikazao je Stvoritelja kao biće koje pažljivo motri na čovjekove pogreške i propuste da bi ga mogao osuditi. Isus je došao na svijet i živio među ljudima upravo zato da podigne taj tamni veo i otkrije im neizmjernu Božju ljubav. 
   Božji Sin sišao je s neba da nam otkrije Oca. “Boga nikada nitko nije vidio: Jedinorođenac -Bog, koji je u krilu Očevu, On ga je objavio.” (Ivan 1:18) “Nitko ne pozna Oca nego Sin i onaj komu Sin htjedne objaviti.” (Matej 11:27) Kad ga je jedan od učenika zamolio: “Pokaži nam Oca”, Isus mu je odgovorio: “Toliko sam vremena s vama i ti me, Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca! Pa kako veliš: “Pokaži nam Oca!” (Ivan 14:8,9) {13}
   Opisujući svoju zemaljsku misiju Isus je rekao: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me je pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene.” (Luka 4:18) To je bila Njegova misija. Došao je da čini dobro i liječi sve koje je sotona nadvladao. Kad bi Isus prošao ozdravljajući bolesnike po kućama, iza njega su ostajala čitava sela u kojima više nije bilo ni traga bolesti. Isusova su djela bjelodano potvrđivala Njegovo božansko poslanstvo. Ljubav, milosrđe i sažaljenje otkrivali su se u svakom postupku Njegova života; Njegovo je srce bilo puno iskrene sućuti prema svim ljudima. Preuzeo je ljudsku prirodu kako bi mogao shvatiti čovjekove potrebe. Ni najsiromašniji i najbjedniji nisu mu se ustručavali pri-bližiti. Privlačio je i malu djecu; voljeli su mu se penjati na koljena i promatrati Njegovo produhovljeno lice koje je zračilo dobrotom i ljubavlju.
   Isus nije izbjegavao reći ljudima istinu, ali to je uvijek činio s ljubavlju. U svom ophođenju s ljudima bio je uvijek vrlo obziran, pažljiv i ljubazan. Nikada nije bio grub, nikada nije nepotrebno izgovarao stroge riječi, nikada nije zadao bol osjetljivoj duši. Nije osuđivao ljudske slabosti. Govorio je istinu, ali uvijek s ljubavlju. Razotkrivao je licemjerje, nevjerstvo i nepravdu, no glas mu je drhtao dok je upućivao takve prijekore. Plakao je nad Jeruzalemom, voljenim gradom koji ga nije želio primiti, Njega koji je bio Put, Istina i Život. Odbacili su Ga, Spasitelja svijeta, a On ih je ipak gledao s nježnom samilošću. Život mu je bio ispunjen samoodricanjem i nježnom brigom za bližnje. Svaka je duša bila dragocjena u Njegovim očima. I mada je Isusovo držanje bilo puno božanskog dostojanstva, ipak se s najnježnijim obzirom saginjao do svakog pripadnika Božje obitelji. U svim je ljudima gledao pale duše koje je svojim poslanstvom trebao spasiti. {14}
   Takav je karakter Krist otkrio u svom životu. Bio je to Božji karakter. Rijeke božanske samilosti, utjelovljene u Kristu, teku iz Očeva srca preko Krista do čovječje djece. Isus, nježan i milostiv Spasitelj, bio je Bog “tijelom očitovan.” (1. Timoteju 3:16) {15}
  Isus je živio, patio i umro da bi nas spasio. Postao je “čovjek bola” da bismo mi mogli dijeliti njegovu nepro-laznu, vječnu radost. Bog je dopustio da njegov ljubljeni Sin, pun milosti i istine, dođe iz svijeta neopisive slave na našu Zemlju zatrovanu grijehom, zamračenu sjenom smrti i prokletstva. Dopustio mu je da ode iz okrilja Njegove ljubavi i ostavi obožavanje anđela da bi pretrpio sramotu, uvrede, poniženje, mržnju i smrt. “Na Njega pade kazna - radi našeg mira, Njegove nas rane iscijeliše.” (Izaija 53:5) 
   Promatrajte ga u pustinji, u Getsemaniju, na križu! Bez-grješni Božji Sin primio je na sebe teret grijeha. On, koji je bio jedno s Bogom, osjetio je u duši strašno razdvajanje između Boga i čovjeka koje je izazvao grijeh. Zbog tog osjećaja odvojenosti od Boga s usana mu se oteo bolan krik: “Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?” (Matej 27:46) Teret grijeha, svijest o njegovoj užasnoj veličini i sili kojom odvaja dušu od Boga, slomili su srce Božjega Sina. 
   No tu veliku žrtvu Isus nije podnio da bi u Očevu srcu izazvao ljubav prema čovjeku i želju da ga spasi. Ne, ne! “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3:16) Bog nas ne voli zbog te velike žrtve, nego je podnio tu veliku žrtvu upravo zato što nas ljubi. Krist je bio posrednik preko koga je mogao izliti svoju neizmjernu ljubav na pali svijet. “Bog bijaše onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom.” (2. Korinćanima 5:19) Bog je patio zajedno sa svojim Sinom. U getsemanskoj agoniji, u Isusovoj smrti na Golgoti, srce Beskrajne Ljubavi platilo je cijenu našeg otkupljenja. {16}
   Isus kaže: “Zato me ljubi Otac što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem.” (Ivan 10:17) Drugim riječima: “Moj vas je Otac tako volio da čak i mene sada voli više zato što sam dao svoj život da vas spasim. Postavši vaš Zamjenik i Jamac, polažući svoj život, primivši na sebe vaše dugove i vaše prijestupe, omilio sam svome Ocu, jer kroz moju žrtvu Bog može biti pravedan i istodobno opravdati onoga koji vjeruje u Mene.” 
   Nitko nas osim Isusa nije mogao spasiti, jer samo On, koji je bio u Očevu naručju, može objaviti Boga. Samo On, koji je upoznao visinu i dubinu Božje ljubavi, može ju otkriti ljudima. Samo je beskrajna Kristova žrtva za spas palog čovjeka mogla izgubljenom čovječanstvu izraziti Očevu ljubav. 
   “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina.” On ga nije dao samo da živi među ljudima, da nosi njihove grijehe i umre kao žrtva umjesto njih; Bog ga je poklonio palom čovječanstvu. Krist se trebao poistovjetiti s interesima i potrebama čovječanstva. On, koji je bio jedno s Bogom, povezao se s čovječjom djecom vezama koje se nikada neće raskinuti. Isus se “ne stidi zvati ih braćom”. (Hebrejima 2:11) On je naša žrtva, naš Brat, naš Branitelj koji stoji pred Očevim prijestoljem u ljudskom obliku i koji će kroz vječna vremena ostati sjedinjen s čovječanstvom koje je otkupio - Sin čovječji. A sve je to učinio zato da bi se čovjek mogao uzdići nad ponorom grijeha, da bi mogao odsjajivati Božju ljubav i dijeliti radost svetosti. {17}
   Cijena plaćena za naše otkupljenje, beskrajna žrtva našega nebeskog Oca koji je dao svoga Sina da umre za nas, sve bi nam to trebalo dati predodžbu što možemo postići kroz Krista. Kad je nadahnuti apostol Ivan sagledao “visinu, dubinu i širinu” Očeve ljubavi prema izgubljenom rodu, bio je ispunjen obožavanjem i strahopoštovanjem. Tražeći prikladne riječi kojima bi izrazio veličinu i nježnost te ljubavi, apostol poziva ljude: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja.” (1.Ivanova 3:1)
   Kako li se dragocjenim smatra čovjek! Kroz prijestup sinovi su čovječji postali podanici Sotone; vjerom u Kristovu žrtvu pomirnicu Adamovi sinovi mogu postati sinovi Božji. Preuzevši ljudsku prirodu, Krist je uzdigao čovječanstvo. Grješni ljudi, kroz vezu s Kristom, doista mogu zavrijediti ime “sinovi Božji”. 
   Takva se ljubav ni s čime ne može usporediti. Djeca nebeskog Kralja! Dragocjena li obećanja! To je tema nad kojom se trebamo duboko zamisliti. Neusporedive li Božje ljubavi prema svijetu koji ga nije ljubio! Razmišljanje o toj ljubavi ima moć pokoriti dušu i dovesti um u “pokornost volji Božjoj”. Što više proučavamo božanski karakter u svjetlosti križa, jasnije ćemo moći sagledati milost, nježnost i praštanje pomiješano s pravičnošću i pravdom, i jasnije razabrati bezbrojne dokaze beskrajne ljubavi i nježnog sažaljenja koje nadilazi majčinu ljubav i suosjećanje prema samovoljnom djetetu. {18}