Petar_Laušević_Ozren_Buriša.jpg

Ljetni duhovni sabor 2016.

„Evo, sad je dan spasenja“ bila je glavna poruka Ljetnog sabora održanog od 29. do 31. srpnja 2016. godine u Lipiku. Ova misao i poruka apostola Pavla sadrži više pouka.

Kad razmišljamo o tome koliko je naš život zapravo neizvjestan i kako ne znamo hoćemo li uopće sutra biti živi, shvaćamo da dan spasenja može biti samo danas, sada, jer je to realnost u kojoj jedino možemo donositi odluke i doživljavati promjene. Druga pouka nas upozorava da važne odluke ne odgađamo za kasnije. Ako imamo naviku odlagati donošenje odluka, onda ćemo i po pitanju spasenja biti spremni odluku u tom ostavljati za sutra što se lako pretvara u svakodnevno ‘sutra ću’. Na ovom saboru naglasak je stavljen na svakodnevni doživljaj vjerskog života i osobno iskustvo spasenja
Uvodnu je propovijed u petak, - pod naslovom „Kako nas Bog spašava?“ održao brat Časlav Dičevski, gost iz Makedonije. On je sažeto iznio osnovne korake u procesu spašavanja čovjeka od grijeha te kako Bog gleda i što sve poduzima u posebnom projektu kojeg nazivamo plan spasenja.
U subotu dopodne, brat Peter Laušević iz Australije je održao upečatljivu propovijed na temu „Radost u Gospodu je moja snaga“ u kojoj govorio je o radosti kao temeljnom dijelu vjerskog iskustva. Sam Isus nudi čovjeku posebnu radost. On ju naziva svojom radošću koja upotpunjuje čovjekovo iskustvo radosti. „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.” (Ivan 15:11) O kakvoj radosti je ovdje riječ? O radosti koja se doživljava jedino kroz istinsku vjeru „u Božju ljubav i proviđenje koje upravlja svime, olakšava teret brige i patnje. Ona ispunjava srce najvećih kao i najjednostavnijih ljudi radošću i zadovoljstvom.” (Patrijarsi i proroci str. 600).
Mnogi se cijelog života trude pronaći sreću i radost u prikupljanju materijalnih vrijednost i bogatstva. Svjetovni ljudi nastoje pribaviti sve što mogu od propadljivih stvari u ovom životu. U njihovom životu vlada sebična ljubav za dobitkom. Ali najčišća radost ne nalazi se u bogatstvu niti u onome za čim pohlepa uvijek teži, već tamo gdje vlada zadovoljstvo i gdje je samopožrtvovna ljubav vladajuće načelo. „Prepuštajući se sebičnosti tisuće ljudi provode život u popuštanju zadovoljstvima dok su im srca ispunjena mrzovoljom. Oni su žrtve sebičnosti i nezadovoljstva u ispraznom nastojanju da zadovolje svoje želje. Na njihovom se licu ogleda nezadovoljstvo, a iza njih je pustoš.“ (Svjedočanstva, sv. 3, str. 382) „Sreća koja se traži iz sebičnih pobuda, izvan puta dužnosti, nesigurna je, nepostojana i prolazna, nestaje ostavljajući u duši osjećaj samoće i tuge; međutim, služba Bogu donosi radost i zadovoljstvo.“ (Put Kristu, str. 124-125) Neka naša služba Bogu usprkos teškoća bude radosna, a to se može ostvariti jedino kad smo nadahnuti Njegovom ljubavlju. Krist nas poziva da ju tražimo: „Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!” (Ivan 16:24)
U popodnevnom bogoslužju brat David Žic iz SAD-a je izlagao pitanje iskustva svakodnevnog spasenja koje se ostvaruje Kristovom zaslugom. Svakog dana iznova predajemo sve svoje planove i ciljeve u ruke Kristu. To ne znači da je borba prestala i da je spasenje konačno. “Nikakvi formalni obredi ne mogu zamijeniti jednostavnu vjeru i potpuno odbacivanje svoje stare neobraćene naravi, svojeg starog ja. Međutim, nitko se ne može potpuno osloboditi svoje stare naravi. Mi se jedino možemo osloniti na Krista da dovrši to djelo u nama. Tada će jezik naše duše biti: „Gospodine, uzmi moje srce jer Ti ga ja ne mogu dati! Ono je Tvoje vlasništvo. Sačuvaj ga od pokvarenosti, jer ga ja ne mogu sačuvati za Tebe. Spasi me usprkos meni samome, mojoj slaboj, nekršćanskoj staroj naravi! Oblikuj me, promijeni me, uzdigni me u čisto i sveto ozračje Neba tako da Tvoja obilna ljubav može poteći kroz moju dušu.“(Kristove priče, str. 159)
U nedjelju je program bio nešto drukčiji od uobičajenog. Umjesto predavanja brat Peter Laušević odgovarao je na pitanja vjernika iz raznih oblasti našeg učenja. Ovo posebno bogoslužje privuklo je posebnu pažnju jer vjernici nisu slušali propovijed koju je odabrao sam propovjednik nego su čuli vrlo dobro pripremljene i biblijskim stihovima potkrijepljene odgovore.