5 Slično gorušičnu zrnu

Matej 13:31,32; Marko 4:30-32; Luka 13:18,19.

U mnoštvu koje je slušalo Kristovo učenje bilo je mnogo farizeja. Oni prezirno primijetiše kako Ga vrlo malo Njegovih slušatelja priznaje kao Mesiju, pa se pitahu između sebe kako bi taj skroman učitelj mogao uzdići Izrael do svjetske sile. Kako će - bez bogatstva, moći i časti - uspostaviti novo kraljevstvo? Krist je čitao njihove misli pa im odgovori:

"S čime ćemo usporediti kraljevstvo Božje? Kojom li ga usporedbom prikazati?" Među zemaljskim vladama nije bilo ni jedne koja bi Mu mogla poslužiti za usporedbu. Ni jedno građansko društvo nije moglo predstavljati simbol nebeskog kraljevstva. "S njim je kao s gorušičnim zrnom," reče Isus, "koje je manje od svakog sjemena kad se sije u zemlju; ali kad je posijano, uzraste te bude veće od svakoga povrća. Pusti velike grane, tako da se pod njegovom sjenom ptice nebeske mogu gnijezditi." (76)

Klica u sjemenu razvija se prema životnom zakonu kojeg je Bog usadio u nju. Taj razvitak ne ovisi o ljudskoj moći. Isto je i s Kristovim kraljevstvom - ono je novo stvorenje. Načela po kojima se razvija suprotna su onima koja vladaju u kraljevstvima ovog svijeta. Zemaljske vlade gospodare zahvaljujući upotrebi sile, i održavaju svoju vlast ratom. Ali osnivač novog kraljevstva je Knez mira. Sveti Duh prikazuje zemaljska kraljevstva simbolom grabežljivih divljih zvijeri. No Krist je "Janje Božje koje uze na se grijehe svijeta." Ivan 1:29. Njegova vladavina ne predviđa upotrebu grube sile da bi izvršila nasilje nad savješću. Židovi su očekivali da će Božje kraljevstvo biti uspostavljeno na isti način kao i svjetovna kraljevstva. 

Da bi postigli pravednost, služili su se vanjskim mjerama, smišljajući razne metode i kujući razne planove. No Krist usađuje u čovjeka načela istine. Usađujući istinu i pravednost iznutra, djeluje protiv zablude i grijeha.

Dok je Isus govorio ovu usporedbu, posvuda su se mogle vidjeti biljke gorušice koje su se izdizale iznad trave i žita, lelujajući u zraku. Ptice su lepršale s grane na granu i pjevale u lisnatoj krošnji. Pa ipak, sjeme iz kojeg je izrasla ta velika biljka jedno je od najmanjeg. Iz njega je najprije niknula nježna klica, ali puna životne snage, koja je rasla i razvijala se dok nije dosegla tu veličinu. Tako je i Kristovo kraljevstvo u samom početku izgledalo skromno i neznatno; u usporedbi sa svjetskim kraljevstvima naizgled je bilo najmanje među njima. Vladarima ovog svijeta Kristova tvrdnja da je kralj činila se smiješnom. Ipak, po velikim istinama povjerenim Kristovim sljedbenicima, kraljevstvo evanđelja imalo je u sebi klicu božanskog života. Kako li je samo brzo raslo i kako se brzo širio njegov utjecaj! Kad je Krist izgovorio ovu usporedbu, to novo kraljevstvo zastupala je samo nekolicina galilejskih ribara. (78) Njihovo siromaštvo i malobrojnost uvijek su iznova navođeni kao razlog zašto se ne bi trebalo pridružiti tim jednostavnim ribarima koji su slijedili Isusa. No to zrno gorušice trebalo je rasti i širiti svoje grane nad cijelim svijetom. Kad propadnu zemaljska kraljevstva čija je slava u to doba oduševljavala ljudska srca, Kristovo će kraljevstvo ostati kao moćna i sveprisutna sila. (77)

I djelo milosti u ljudskom srcu u svom je početku maleno: izgovori se jedna riječ, jedna zraka svjetlosti obasja dušu, jedan utjecaj djeluje na srce; sve je to početak novog života čije su posljedice vrlo dalekosežne.

U priči o gorušičnom sjemenu nije prikazan samo rast Kristova kraljevstva, nego i svaki stupanj tog razvoja, jer Bog u svakom naraštaju ima za svoju crkvu posebnu istinu i posebnu zadaću. Istina skrivena od svjetovnih mudrih i razboritih ljudi, otkrivena je onima koji su ponizni i jednostavni kao djeca. Ona traži samopožrtvovnost, jer čovjek treba voditi mnoge borbe da bi izvojevao pobjedu. U početku ima malo pristaša. Veliki ljudi ovog svijeta i crkva koja se prilagodila svijetu suprotstavljaju joj se i preziru je. Pogledajte Ivana Krstitelja, preteču Isusa Krista, kako jedini kori oholost i formalizam židovskog naroda! Pogledajte one koji su prvi donijeli evanđelje u Europu! Kako li je sumorna i beznadna izgledala misija Pavla i Sile, te dvojice izrađivača šatora, kad su se sa svojim pratiocima ukrcali u Troadi na brod za Filipu! Pogledajte "starog Pavla" okovanog u lance kako propovijeda Krista u Cezarovoj tvrđavi! Bacite pogled na malu skupinu robova i seljaka u sukobu s poganstvom carskog Rima! Zamislite Martina Luthera kako se suprotstavlja moćnoj crkvi - remekdjelu svjetovne mudrosti - kako se čvrsto drži Božje riječi nasuprot caru i papi, izjavljujući: "To je moje stajalište; ne mogu drugačije. Neka mi Bog pomogne!" Pogledajte Johna Wesleyja kako propovijeda Krista i Njegovu pravednost usred formalizma, pokvarenosti i bezvjerja! Pogledajte kako mu toliko leži na srcu jad neznabožaca da moli dopuštenje da im odnese vijest o Kristovoj ljubavi! Čujte odgovor svećenstva: "Sjednite, mladiću! Ako Bog želi obratiti neznabošce, učinit će to bez vaše ili moje pomoći." (78)

Velike vjerske vođe današnjice slave one koji su posijali sjeme istine prije mnogo stoljeća i podižu im spomenike, ali se mnogi okreću od tog djela i gaze klice izniknule iz tog istog sjemena. Ponavlja se stari uzvik: "Mi znamo da je Mojsiju Bog govorio; a odakle je ovaj [Krist u glasniku kojeg šalje], ne znamo." Ivan 9:29. Kao i u prošlosti, posebne istine za današnje vrijeme ne nalaze se kod crkvenih autoriteta, već kod ljudi i žena koji se ne smatraju prepametnima i preučenima da bi vjerovali Božjoj riječi.

"Jer pogledajte svoj poziv, braćo, da nema ni mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo silnih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake; što je neplemenito i prezira vrijedno u očima svijeta - i čak ono čega nema - izabra Bog da uništi ono što jest."; "da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu." l.Kor. 1:26-28; 2:5.

"U ovom posljednjem naraštaju priča o gorušičnom sjemenu slavno će se ispuniti. Maleno sjeme izrast će u drvo. Posljednja vijest opomene i milosti doći će do “svakog koljena, plemena, jezika i naroda” da Bog “iz neznabožaca primi narod k imenu svojemu.” “I zemlja se rasvijetli od njegova sjaja." (Djela 15:14; Otkrivenje 18:1) (79)