pointing-2649315.jpg

Što je DRSKOST? (II)

Kako može uključivati i mene?
U zadnjem poglavlju knjige Poruka mladima, diskutiramo o učestalom problemu pretpostavki i objašnjavamo kako je to suprotno istinskoj vjeri. Postoji mnogo načina kako se pretpostavka može manifestirati.

Jedan od najgorih grijeha pretpostavki jest da mislimo da smo već stigli na nivo nepogrešivog karaktera ili nekako zamišljamo da je grijeh nešto što nas više neće napadati otkako smo svoj život predali Kristu i krstili se. „Ako kažemo da nemamo grijeha, sami sebe zavaravamo, i istina nije u nama“ (1. Ivanova 1:8.) S ovakvim tipom stava, nemamo ništa što bi priznali i stoga ništa za što bi primili oprost. Ali, „ako priznamo svoje grijehe, On je vjeran i pravedan da nam ih oprosti, i da nas očisti od svega što je nepravedno. Ako kažemo da nismo zgriješili, mi ga činimo lašcem, i njegova riječ nije u nama“ (1. Ivanova 1:9.10.)
„Stav Pavla je stav kojeg bi trebao prihvatiti svaki sljedbenik Krista; jer bi uvijek trebali paziti na naš put, težiti za pravednim zbog krune besmrtnosti. Niti jedan ne može tvrditi da je savršen. Pustite neka anđeli zapisničari pišu o svetim poteškoćama i borbama naroda Božjeg, neka zapišu njihove molitve i suze; ali ne dopustite da Bog bude obeščašćen proglasima ljudskih usana, govoreći: „Ja sam bezgrešan. Ja sam svet.“ Posvećene usne neće nikada izustiti takve arogantne riječi. Pavle je bio sve do trećeg Neba, i vidio je i čuo stvari koje ne možemo ni opisati, ipak njegova skromna izreka je: „Jer nisam još dostigao, niti smo već savršeni, ali trudim se da budem.“ Neka anđeli nebeski pišu o Pavlovim pobjedama u borbi dobre vjere. Neka se nebo raduje njegovom utvrđenom putu prema nebu, držeći nagradu na vidiku zbog koje on govori za sve druge stvari da su ništa. Neka se anđeli s neba raduju govoreći o njegovim pobjedama, ali neka Pavle ne govori sam za sebe praveći velikim svoja postignuća.“1
Što će li onda biti naš stav? „Ne kažem da sam već sve to postigao ili da sam već postao savršenim, nego težim da to dosegnem jer je Krist dosegnuo mene. Ne smatram, braćo, da sam već postao kakvim trebam biti, nego da sam se sav dao na to da zaboravim ono što je iza mene i da hitim prema onomu što me čeka. Trudim se istrčati utrku do cilja i primiti nebesku nagradu kojoj nas je Bog, kroz Krista Isusa, pozvao u nebo.“ (Filipljanima 3:12-14.)
Glavni od razloga za grijeh pretpostavki jest oholost naše volje preko volje Božje. „Oholost dolazi pred pad, i oholi duh pred propast.“ (Mudre izreke 16:18.)
Takav je bio i slučaj Babilona. „Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne uteče! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova.“ (Jeremija 50:29.) Hebrejska riječ koja se koristi ovdje kao „ponos“ ima isti korijen kao i riječ koja je drugdje prevedena kao pretpostavka.
Druga ilustracija krivog tipa stava nađena je u slučaju Faraona, gdje je ista riječ u Izlasku 18:11 prevedena kao riješeno s ponosom: „Blagoslovljen bio Gospod koji vas izbavi iz ruke egipatske i iz ruke faraonove, koji izbavi puk ispod ruke Egipćana. Sada znam da je Gospod veći od svih bogova; jer ih je nadmašio u onome čime su se ponosili“ (Izlazak 18:10,11.)
Međutim faraon nije bio jedini s ovim problemom. Čak su ga i djeca Izraela imala. Vjernici su se u dane Nehemije zakleli Bogu „ali oni, oci naši, radili su drsko, bili su tvrdokorni i nisu slušali zapovijedi tvojih. Ne htjedoše slušati, i nisu se spominjali čudesa tvojih, što si ih činio za njih. Oni postaše tvrdovrati, izabraše sebi poglavara i htjedoše se vratiti u Egipat u ropstvo. Ali ti si Bog, koji oprašta, milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat dobrotom. Nisi ih ostavio.“ (Nehemija 9:16,17.) Kakvog milostivog Boga mi imamo!
Još jedanput, trebamo naglasiti da je pretpostavka grijeh kada osoba zna i razumije volju Božju ali je odbacuje poslušati, namjerno se oslanja na milost Božju kako bi se njom pokrio. Čitamo u Nehemiji 9:26.-29. da iako su se djeca Izraela „opirala i bunila protiv Gospoda,“ On ih je ponovo vraćao natrag svom zakonu. „Ali oni ostadoše prkosni, ne poslušaše zapovijedi tvojih“, nego su griješili protiv uredaba tvojih „(a čovjek koji ih vrši, živjet će po njima.) I okrenuli su buntovna leđa i otvrdnuli šije svoje — i nisu poslušali“.
Ovo se isto zove i pobuna ili vračanje. „Jer buntovnost je kao grijeh vračanja, a nepokornost kao bezakonje i idolopoklonstvo. Budući da si odbacio riječ Gospodnju, i on je odbacio tebe kao kralja.“ (1. Samuelova 15:23.)
Zašto su ljudi toliko skloni ovim grijesima? „Kad se osuda za zlo djelo ne izvrši brzo, tada je srce sinova ljudskih sklono činiti zlo.“ (Propovjednik 8:11.)
„Kako bi zahvalni trebali biti jer je naš Gospod spor na gnjev! Kako je divna misao, da Svemogući stavlja uzdržanost iznad njegove velike moći! Gospod je uzdržan i dugo trpi, dok ljudsko srce često manifestira sklonost da drsko dodaje grijeh na grijeh!...Božje strpljenje ne bi trebalo otvrdnuti grješnika da nastavlja s prijestupima, trebalo bi ga navest da odlučno traži Božji oprost, da bi slova njegovog prijestupa bila izbrisana iz nebeskog zapisnika.“2
„Zato što je Bog milostiv, i spreman oprostiti, postoje oni koji kažu da je sigurno i ne poslušati ga. Ali ovo je pretpostavka. Bog će oprostit svima koji traže oprost i prestanu činiti grijeh. Ali oni koji izaberu ne poslušati ga ne mogu biti blagoslovljeni.“3
Jednu stvar koju ćete zapaziti u ovim referencama o ponosu i pretpostavkama je da se u svakom primjeru netko buni protiv Božjih zapovijedi. Psalmist kaže: „Ukorio si oholice; prokleti bili koji zastraniše od zapovijedi tvojih!“ (Psalam 119:21.)
To su oni koji ratuju protiv vjernih koji se drže Božjeg zakona: “Oholice pletu na mene laž, ali se ja svim srcem držim zapovijedi tvojih.“ (Psalam 119: 69.)
Dragi mladi, kakva bi dakle naša molitva trebala biti? „Zakon Gospodnji je savršen, dušu obraća; svjedočanstvo Njegovo je pouzdano, mudrim čini priprostoga. Propisi Gospodnji su ispravni, srce vesele; zapovijed Gospodnja je jasna, oči prosvjetljuje… Tko će razabrati svoje prijestupe? I od skrivenih me očisti! I od oholosti očuvaj slugu svojega, da ne ovladaju mnome. Tada ću biti neporočan, i bit ću nedužan od prijestupa velikoga.“ (Psalam 19:7, 8, 12, 13.)
Nastavlja se
Literatura:
1 -The Signs of the Times, 23. svibnja 1895.
2-The Upward Look, str. 41.
3 -The Story of Jesus, str. 46.

Peter D. Laušević