RPASD - Naslovnica

13.jpg

13. Radost u Gospodu

Božja djeca pozvana su da budu Kristovi predstavnici i da svijetu otkriju Gospodnju dobrotu i milosrđe. Kao što je Isus nama otkrio istinski karakter Oca, i mi trebamo otkrivati Krista ovom svijetu koji ne pozna Njegovu nježnu i samilosnu ljubav. “Kao što ti mene posla u svijet”, rekao je Isus, “i ja njih poslah u svijet. “Ja u njima, a Ti u meni... da svijet vjeruje da si me ti poslao.” (Ivan 17:18,23) Apostol Pavao kaže Isusovim učenicima: “Očito je da ste vi pismo Kristovo”, “naša prepo-ruka... koju poznaju i čitaju svi ljudi.” (2. Korinćanima 3:3,2) 

   Svaki Njegov učenik predstavlja pismo koje Isus šalje svijetu. Ako ste Kristovi sljedbenici, On vas šalje kao poruku vašoj obitelji, mjestu i ulici u kojoj živite. Isus koji boravi u vama želi progovoriti srcima onih ljudi koji Ga još nisu upoznali. Oni možda ne čitaju Bibliju ili ne čuju glas koji im govori s njezinih stranica. Možda ne vide ni Božju ljubav koja se otkriva u Njegovim djelima. No ako ste vi pravi Isusovi predstavnici, možda će kroz vas upoznati Njegovu dobrotu, zavoljeti Ga i početi Mu služiti. {121}
   Pravi kršćani su poput svjetionika koji rasvjetljavaju put prema nebu. Svjetlost kojom Krist njih obasjava oni moraju prenositi svijetu. Njihov život i karakter moraju biti takvi da drugi kroz njih mogu dobiti pravu predodžbu o Kristu i Njegovoj službi. 
   Ako smo doista pravi Kristovi predstavnici, Njegovu ćemo službu drugima prikazati privlačnom, kao što to ona doista i jest. Kršćani koji su sjetni i tužni, koji mrmljaju i žale se, stva-raju u ljudima krivu predodžbu o Bogu i o kršćanskom životu. Ostavljaju dojam kako Bog ne voli da su Njegova djeca sretna, pa time krivo prikazuju našeg nebeskog Oca. {122}
   Sotona se veseli kad može navesti Božju djecu na nevje-rovanje i malodušnost. Uživa kad nemamo povjerenja u Boga, kad sumnjamo u Njegovu želju da nas spasi i Njegovu moć da to učini. Voli kad mislimo da nam Gospod želi zlo. Sotonino je djelo da Gospoda predstavlja kao biće koje nema samilosti ni sažaljenja. On krivo prikazuje istinu o Bogu, nadahnjujući ljude pogrešnim idejama o Njemu. A mi, umjesto da se zadržavamo na pravoj istini o našem nebeskom Ocu, odviše često razmišljamo o sotoninim lažnim prikazima, sramoteći tako Boga svojim nepovjerenjem i mrmljanjem. 
   Sotona uvijek nastoji religiozni život prikazati sumornim, mučnim i teškim. Kad kršćanin svojim životom odražava takvo gledanje na religiju, on tim svojim nevjerstvom podupire sotonine laži. 
   Mnogi se ljudi stalno bave svojim pogreškama, neuspje-sima i razočaranjima, srca su im ispunjena tugom i malodušni su. Jedna takva osoba, koja se nalazila u dubokoj depresiji, pisala mi je tijekom moga boravka u Europi, moleći me da joj uputim koju ohrabrujuću riječ. 
   Sljedeće noći sanjala sam kako šećem vrtom kroz koji me je vodila osoba koja je izgledala kao vlasnik toga vrta. Brala sam cvijeće uživajući u njegovu mirisu, dok me je ta gospođa, koračajući kraj mene, stalno upozoravala na trnje koje joj je smetalo pri hodu. Pritom se jadala i tužila. Umjesto da slijedi vodiča i hoda po putu, ona je skrenula sa staze i lutala među trnjem.
   “Oh”, žalila se, “zar nije šteta što je tako lijep vrt pun trnja?” “Ostavi trnje!”, reče Vodič. “Ono će te samo ozlijediti. Radije beri ruže, ljiljane i karanfile.” 
   Zar niste u životu imali i lijepih doživljaja? Nije li bilo i onih dragocjenih trenutaka kad bi vam srca radosno zakucala osjećajući utjecaj Božjeg Duha? Osvrćući se na svoj protekli život, ne nailazite li i na ugodne uspomene? Ne nalaze li se Božja obećanja, poput mirisnog cvijeća, svuda oko vas? Ne ispunjava li vas radošću njihova ljepota i ljupkost? {123}
   Trnje će vas samo povrijediti i prouzročiti bol. Skupljate li samo takve neugodne stvari i pokazujete ih i drugima, ne omalovažavate time samo Božju dobrotu, već i druge odvraćate sa staze života. 
  Nije mudro skupljati sve ono ružno što nam se dogodilo u prošlosti, sve nepravde i razočaranja, te govoriti o njima i jadati se nad njima, sve dok posve ne utonete u očaj. Obeshrabrena duša opkoljena je tamom. Ona tjera Božju svjetlost iz vlastite duše, a baca sjenu i na put drugih ljudi. {124} 
   Zahvaljujmo Bogu što je naš život protkan lijepim i svijetlim trenucima. Skupimo te blažene dokaze Njegove ljubavi i stalno ih imajmo pred očima. Bog želi da razmišljamo o tome kako je Božji Sin ostavio Očevo prijestolje i ogrnuo svoje božanstvo ljudskom prirodom da bi oslobodio čovjeka od sotonine vlasti; kako je pobijedio radi nas, otvorio čovjeku pogled u Nebo i otkrio ljudskim očima mjesto u kome boravi Bog i Njegova slava; kako je pali ljudski rod, izvučen iz dubokog ponora u koji ga je bacio grijeh, doveden ponovno u vezu s beskonačnim Bogom te kako sada vjernici, koji su vjerom u Spasitelja izdržali sva iskušenja, stoje pred Njegovim prijestoljem ogrnuti Kristovom pravdom. 
   Kad sumnjamo u Božju ljubav i nemamo povjerenja u Njegova obećanja, sramotimo Boga i žalostimo Njegova Svetog Duha. Kako bi se osjećala majka čija bi se djeca neprestano tužila na nju, kao da im ona ne želi dobro, iako je cijeli život provela brinući se o njihovu dobru i udobnosti? Zar joj ne bi slomilo srce kad bi nakon svega njezina djeca posumnjala u njezinu ljubav? Kako bi se osjećao bilo koji roditelj čija bi djeca tako postupila? A što naš nebeski Otac misli o nama kad ne vjerujemo u Njegovu ljubav koja Ga je navela da žrtvuje svoga jedinog Sina koji je umro da bismo mi mogli živjeti? 
   Apostol piše: “On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8:32) Pa ipak, mnogi kažu - možda ne svojim riječima, ali svakako svojim postupcima: Gospod nije time mislio na mene. Možda i voli druge, ali mene ne voli. 
   Takve misli samo štete vašoj duši. Svaka riječ sumnje koju izgovorite poziv je sotoni da vas kuša. Ona samo pojačava vaše sumnje te ožalošćuje i udaljava od vas nebeske anđele. Kad vas sotona kuša, nemojte izgovoriti ni jednu riječ sumnje ili nevjerstva. Poslušate li njegova došaptavanja, u srcu će vam se pojaviti nevjerstvo i otpor. Ako govorite i drugima o svojim osjećajima, svaka izražena sumnja odrazit će se ne samo na vama, već će biti i sjeme koje će niknuti i donijeti zle plodove u životu drugih ljudi. Utjecaj vaših riječi možda se više neće moći spriječiti. Vi ćete možda s vremenom i uspjeti pobijediti iskušenja i izbaviti se iz sotonine zamke, ali oni koji su bili zavedeni i pokolebani vašim lošim utjecajem, možda se više nikada moći osloboditi nevjerstva na koje ste ih vi naveli. Koliko li je, dakle, važno da govorimo samo ono što će drugima dati duhovnu snagu i donijeti život! {125}
   Anđeli pažljivo osluškuju kakvu vijest nosite svijetu o svome Gospodinu na Nebu i kako Ga prikazujete. Govorite stoga o Onome koji je živ i koji vas zastupa pred Ocem. Kad se pozdravljate s prijateljima, neka vam veličanje Boga bude na usnama i u srcu. To će privući i njihove misli Isusu. {126}
    Svi ljudi imaju svoja iskušenja, teškoće koje teško podnose i kušnje kojima teško odolijevaju. Ne pričajte o tome svojim bližnjima koji su samo smrtni ljudi, već sve svoje nevolje u molitvi iznesite Bogu. Usvojite kao životno pravilo da nikada ne izgovorite ni jednu riječ sumnje ili obeshrabrenja. Svojim riječima nade i svete radosti mnogo možete učiniti da ulje-pšate život drugih i ojačate ih u njihovim nastojanjima. 
   Mnogi čestiti ljudi nalaze se u teškom iskušenju i samo što nisu podlegli boreći se sami sa sobom i sa silama zla. Nemojte ih obeshrabriti u njihovoj očajničkoj borbi. Obodrite ih riječima ohrabrenja i nade koje će ih potaknuti da ustraju u svom nastojanju. Tako će kroz vas zračiti Kristova svjetlost, obasjavajući vaše bližnje. “Ni jedan od vas ne živi samom sebi.” (Rimljanima 14:7) 
   Svojim nesvjesnim utjecajem druge možemo ili ohrabriti i ojačati, ili ih obeshrabriti i odvratiti od Krista i istine. 
  Mnogi ljudi imaju pogrešne predodžbe o Kristovu životu i karakteru. Smatraju da Mu je nedostajalo topline i vedrine, da je bio ozbiljan, strog i tmuran. Često im je sav vjerski život prožet takvim sumornim pogledima. 
   Mnogo puta je rečeno da je poznato kako je Isus plakao, ali se ne zna je li se smijao. Naš je Spasitelj doista bio čovjek patnje; znao je što je bol jer Mu je srce bilo otvoreno za ljudsku tugu i jad. No iako Mu je život bio pun samoprijegora i zamračen patnjom i brigom, ipak nije klonuo duhom. Držanje mu nije odavalo tugu i nezadovoljstvo. Naprotiv, uvijek je bio smiren i vedar. Njegovo srce bilo je izvor života; gdje god bi se pojavio, donosio je spokoj i mir, veselje i radost. 
   Naš je Spasitelj doista bio vrlo ozbiljan i duboko zamišljen, ali nikada nije bio smrknut ni mrzovoljan. Život onih koji Ga žele slijediti bit će ispunjen ozbiljnim nakanama i osjećajem duboke osobne odgovornosti. Neće biti lakoumni i izbjegavat će bučno veselje i nepristojne šale. Isusova vjera daje mir koji teče spokojno poput rijeke. Ona ne gasi plamen radosti, ne zatomljuje veselje niti razgoni s lica vedar osmijeh.
   Krist nije došao na svijet da mu ljudi služe, već da On služi ljudima. Kad ta Njegova ljubav zavlada u našem srcu, i mi ćemo slijediti Njegov primjer. {127}
   Ako neprestano mislimo na neljubazne i nepravedne postupke drugih, nećemo biti u stanju voljeti ljude onako kao što Krist sve nas ljubi. No ako razmišljamo o toj Kristovoj čudesnoj ljubavi i milosrđu, taj ćemo duh prenositi i na druge. Moramo voljeti i poštovati druge usprkos tome što često vidimo njihove pogreške i nedostatke. Moramo njegovati poniznost i trebamo biti strpljivi i obzirni prema tuđim pogreškama. To će uništiti našu uskogrudnost i sebičnost i učiniti nas plemenitima i velikodušnima. Psalmist kaže: “U Jahvu se uzdaj i čini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru.” (Psalam 37:3) 
   “Uzdajte se u Gospoda”. Svaki novi dan donosi svoje teškoće, brige i probleme. Kad se sretnemo s prijateljima, rado govorimo o tim svojim teškoćama i iskušenjima. Toliko se čuje o nevoljama, toliko se prepuštamo strahovanjima, toliko pričamo o svojim nedaćama da bi čovjek mogao pomisliti kako nemamo milostivog Spasitelja koji nas ljubi, koji je spreman saslušati sve naše molbe i pomoći nam kad god nam to zatreba. {128}
   Neki ljudi žive u vječnom strahu, uvijek su zabrinuti. Svakoga dana okruženi su dokazima Božje ljubavi, svakoga dana uživaju u darovima Njegove providnosti, pa ipak pre-viđaju sve te svakodnevne blagoslove. Stalno misle kako će se dogoditi nešto loše i pribojavaju se toga. Možda neke male teškoće doista i postoje, ali one im toliko zasljepljuju oči da ne vide mnoštvo drugih blagoslova na kojima bi trebali biti zahvalni. Umjesto da ih teškoće na koje nailaze približe Bogu, jedinom izvoru pomoći, one ih udaljuju od Njega i izazivaju nemir i nezadovoljstvo. 
   Je li dobro što smo tako nevjerni? Trebamo li biti nezahvalni i puni nepovjerenja? Isus nam je prijatelj. Cijelo je nebo za-interesirano za našu dobrobit. Ne smijemo dopustiti da nam nevolje i brige svakodnevnog života uznemire misli i smrknu čelo, jer ako to dopustimo, uvijek ćemo naći nešto zbog čega ćemo se uzrujavati i ljutiti. Ne smijemo se prepustiti tim brigama koje nas samo muče i iscrpljuju, a nimalo nam ne pomažu da svladamo iskušenja. 
   Možda ćete imati neprilika na poslu, možda će vam budućnost izgledati tamna i neizvjesna, možda će vam zaprijetiti i gubitak, ali nemojte se obeshrabriti. Sve svoje brige predajte Bogu i ostanite mirni i vedri. Molite Boga za mudrost da vodite razborito svoje poslove te tako spriječite gubitak i propast. Učinite sve što je u vašoj moći da polučite povoljan ishod. Isus je obećao svoju pomoć, ali samo onda ako se i vi potrudite. Kada ste, uzdajući se u svoga nebeskog Pomoćnika, učinili sve što ste mogli, mirno gledajte u budućnost. {129}
   Nije Božja volja da Njegova djeca budu shrvana brigama. No naš Gospod nas ni ne zavarava. On nam ne kaže: “Ne brinite! Na vašem životnom putu nema nikakvih opasnosti!” Gospod zna da nas očekuju iskušenja i opasnosti, ali On nam to otvoreno i kaže. Ne namjerava izvesti svoj narod iz svijeta grijeha i zla, nego nam ukazuje na sebe kao na sigurno utočište. Isus se molio za svoje učenike: “Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga.” “U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: Ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 17:15; 16:33) 
   U svome govoru na Gori blagoslova, Krist je svojim učenicima dao dragocjene pouke o nužnosti povjerenja i uzdanja u Boga. Te su pouke trebale ohrabriti Božju djecu u svim vjekovima, a i u našim su danima pune utjehe i ohra-brenja. Spasitelj je svojim sljedbenicima skrenuo pozornost na ptice koje veselo cvrkuću svoje pjesme, neopterećene brigama, jer one “niti siju niti žanju.” Pa ipak, uzvišeni Otac brine se za sve njihove potrebe. “Zar vi niste mnogo vredniji od njih?”, pita Spasitelj. (Matej 6:26). 
   Veliki Darovatelj otvara svoje ruke i zadovoljava sve po-trebe svih svojih stvorenja, i ljudi i životinja. Ni ptice koje lete zrakom nisu toliko beznačajne da Bog ne bi obratio pozornost na njih. On im ne stavlja hranu u kljun, ali se brine da imaju sve što im je potrebno. Ptice trebaju pokupiti zrnje koje je rasuo za njih. Moraju same praviti svoja malena gnijezda i hraniti svoju mladunčad. Ali one s pjesmom kreću na svoj posao, jer “Otac vaš nebeski hrani ih”. 
   A “zar vi niste mnogo vredniji od njih?” Niste li vi, kao razumna duhovna bića i Božji poklonici, vredniji od ptica koje lete zrakom? Neće li se Stvoritelj našeg bića, Čuvar našeg života, Onaj koji nas je stvorio na svoju božansku sliku, pobrinuti za sve naše potrebe, samo ako vjerujemo i pouzdamo se u Njega? 
   Krist je svojim učenicima pokazao cvijeće koje raste u takvom obilju po poljima, u jednostavnoj ljepoti kojom ga je obdario nebeski Otac kao dokaz svoje ljubavi prema čovjeku. “Promotrite poljske ljiljane kako rastu!”, rekao je Isus. Ljepota i jednostavnost tog cvijeća daleko natkriljuje sjaj kralja Salomona. Ni najljepša i najvještije izrađena odjeća ne može se usporediti s prirodnom ljupkošću i blistavom ljepotom cvijeća koje je Bog stvorio. Isus nas pita: “Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?!” (Matej 6:28,30) 
   Ako je Bog, savršeni Umjetnik, tom jednostavnom cvijeću - koje za jedan dan uvene - dao tako nježne i raznolike boje, koliko li se više brine za one koje je stvorio na svoju sliku? Ta je Kristova pouka prijekor onima koji nemaju vjere, koji su zabrinuti, zbunjeni i puni sumnje. {130}
   Gospod želi da svi Njegovi sinovi i kćeri budu sretni, smireni i poslušni. “Ostavljam vam svoj mir; mir, i to svoj, dajem vam. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!”, kaže Isus. “Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaša bude potpuna!” (Ivan 14:27; 15:11) {131}
   Sreća koju tražimo iz sebičnih pobuda, koja se ne nalazi na stazi dužnosti, nestalna je, varava i kratkotrajna. Ona će brzo proći, ostavljajući za sobom prazninu i tugu u duši. No u službi za Boga nalazi se radost i zadovoljstvo. Kršćanin ne ide nesigurnim putem; on može izbjeći nepotrebne patnje i razočaranja. Ako i ne uživamo u zadovoljstvima ovog života, ipak se možemo radovati gledajući vjerom u onaj budući vječni život.
   No već i ovdje kršćani se mogu radovati svojem zajedništvu s Kristom. Mogu uživati u svjetlosti Njegove ljubavi i tješiti se Njegovom stalnom prisutnošću. Svaki korak u životu može nas dovesti u užu vezu s Isusom, može nam donijeti dublju spoznaju Njegove ljubavi i približiti nas za još jedan korak blaženoj vječnoj domovini. 
   Nemojmo stoga odbaciti svoje pouzdanje u Boga, već čvrsto vjerujmo i budimo sigurniji nego ikada dosad. “Dovde nam je Jahve pomogao” (1. Samuelova 7:12) i On će nam pomagati do kraja. Sjetimo se što je sve Gospod učinio da nas utješi i da nas spasi iz ruke sotone koji nas želi uništiti, i neka nam ta sjećanja budu poput veličanstvenih spomenika Božje ljubavi. 
   Zadržimo u živom sjećanju sve dokaze nježnog Božjeg milosrđa prema nama - suza koje nam je obrisao, boli koje nam je ublažio, briga koje je otklonio, straha koji je odagnao, želja koje nam je ispunio i blagoslova kojima nas je obasuo. To će nas ohrabriti da na putu koji nam je još preostao izdržimo sve što nas još čeka. 
   Ne smijemo samo gledati na buduće teškoće s kojima ćemo se susresti, već se moramo osvrnuti i unatrag i ponoviti Božje obećanje: “Dovde nam je Jahve pomogao.” “I dokle traju dani tvoji, trajat će snaga tvoja.” (Ponovljeni zakon 33:25) 
   Iskušenje nikada neće biti veće od snage koju ćemo dobiti da ga možemo nadvladati. Radimo stoga tamo gdje nam je to Gospod odredio i vjerujmo da će, ma što se dogodilo, naša snaga uvijek biti razmjerna s iskušenjima na koja ćemo naići. {132}
   Uskoro će se nebeska vrata širom otvoriti pred Božjom djecom, a s usana Kralja slave doprijet će do njih Njegove riječi, poput najljepše glazbe: “Hodite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25:34) 
   Spašenima će biti poželjena dobrodošlica u domu koji im je Isus priredio. Tamo više neće biti zlih i lažljivih ljudi, idolopoklonika, pokvarenih i nevjernih. Spašeni će biti u društvu onih koji su pobijedili sotonu i grijeh i koji su, uz pomoć božanske milosti, izgradili savršeni karakter. Kroz Kristovu krv očišćeni su od svih grješnih sklonosti i svakog nesavršenstva, od svega što ih je mučilo na Zemlji. Sada uživaju u sjaju i ljepoti Njegove slave, blještavijoj od Sunca, a još jače od toga vanjskog sjaja kroz njih sja Kristova ljepota i savršenstvo Njegova karaktera. Sada stoje kao bezgrješna bića pred velikim bijelim prijestoljem, dijeleći dostojanstvo i slavu nebeskih anđela. 
   Gledajući vjerom tu slavnu baštinu koja ga očekuje, “što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život?” (Matej 16:26) Iako je ovdje možda siromašan, u sebi ima bogatstvo i dostojanstvo koje mu ne može dati svijet. Čovjek očišćen od grijeha, koji je sve svoje plemenite sile posvetio službi Bogu, ima neizmjernu vrijednost. Zbog samo jedne takve duše koja je spašena, u nebu vlada radost, a pred Bogom i svetim anđelima uzdižu se veličanstvene pjesme pobjede i slavlja. {133}

  • Hits: 1602