Mnoge ljude, posebno one koji su tek postali kršćani, ponekad obuzimaju sumnje i nevjerovanje. U Bibliji ima mnogo stvari koje ne mogu objasniti i nisu u stanju razumjeti, a sotona to koristi da pokoleba njihovu vjeru u Sveto pismo kao u Božje otkrivenje. “Kako ću znati koji je pravi put?”, pitaju. “Ako je Biblija doista Božja Riječ, kako se mogu osloboditi sumnja i nedoumica?” {111}

   Bog nikada ne traži od nas da vjerujemo a da nam nije dao dovoljno dokaza na kojima možemo osnivati svoju vjeru. Njegovo postojanje, Njegov karakter i istinitost Njegove Riječi utemeljeni su na dokazima koji se obraćaju našem razumu, a ti su dokazi doista brojni. Ipak, Bog nikada nije isključio mogućnost sumnje. Naša vjera mora počivati na unutrašnjem uvjerenju, a ne na vanjskim dokazima. Oni koji žele sumnjati imat će prilike za to. No oni koji doista žele spoznati istinu, naći će dovoljno dokaza na koje se može osloniti njihova vjera. 
   Ograničenom ljudskom razumu nemoguće je potpuno shvatiti karakter i djelo Beskonačnoga. I najoštroumnijem duhu i najobrazovanijem umu, to sveto Biće zauvijek mora ostati obavijeno tajnom. “Možeš li dubine Božje proniknuti i dokučiti savršenstvo Svesilnoga? Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?” (Job 11:7,8) 
   Apostol Pavao uzvikuje: “O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive Njegove odluke, i kako neistraživi Njegovi putovi!” (Rimljanima 11:33) No iako “oblak i tama ovijaju Njega”, “pravda i pravo temelj su prijestolja Njegova.” (Psalam 97:2)
   Mi možemo samo toliko shvatiti Njegovo postupanje s nama i pobude koje ga nadahnjuju koliko smo u stanju razaznati Božju neizmjernu ljubav i milosrđe ujedinjeno s bezgraničnom silom. Možemo razumjeti Njegove namjere onoliko koliko je to dobro za nas da znamo. No iznad toga moramo samo imati povjerenja u svemoguću ruku i u srce puno ljubavi. {112}
   Božja Riječ, na isti način kao i karakter njezina božanskog Autora, donosi tajne koje ograničena bića nikada neće potpuno shvatiti. Pojava grijeha na svijetu, Kristovo utjelovljenje, novorođenje, uskrsnuće i mnoge druge istine iznesene u Bibliji, odviše su duboke tajne a da bi ih ljudski razum mogao objasniti ili potpuno shvatiti. No nemamo razloga sumnjati u Božju Riječ zato što ne možemo razumjeti tajne Njegove providnosti. U prirodnom svijetu stalno smo okruženi tajnama koje ne možemo dokučiti. I najjednostavniji i najniži oblici života predstavljaju zagonetku koju ni najmudriji filozofi ne mogu objasniti. Posvuda se nalaze čuda iznad naše moći poimanja. Trebamo li dakle biti iznenađeni što i u duhovnom svijetu ima tajna koje ne možemo shvatiti? Teškoća je samo u slabom i ograničenom ljudskom razumu. Bog nam je u Svetom pismu dao dovoljno dokaza o svom božanstvu. Ne smijemo stoga sumnjati u Njegovu Riječ samo zato što ne možemo dokučiti sve tajne Njegove providnosti. 
   Apostol Petar kaže da u Svetom pismu “ima teško razumljivih mjesta, koja nepostojani i neuki ljudi izvrću...na svoju vlastitu propast.” (2. Petrova 3:16) Ta teško razumljiva mjesta u Svetom pismu ljudi koji sumnjaju koriste kao dokaz protiv Biblije. No upravo je obrnuto: ona predstavljaju jak dokaz njihova božanskog nadahnuća. Kada u Svetom pismu ne bi bilo nikakvih izvješća o Bogu osim onih koje možemo lako razumjeti, kada bi Njegovu uzvišenost i veličanstvenost mogao dokučiti ograničen i nesavršen ljudski razum, Biblija tada više ne bi nosila bjelodane dokaze svoga božanskog porijekla. Upravo ta veličanstvenost i tajnovitost istina koje ona otkriva trebale bi nadahnuti vjeru u Sveto pismo kao u Božju Riječ. {113}
   Biblija iznosi nebeske istine s jednostavnošću i savr-šenom prilagođenošću potrebama i čežnji ljudskog srca tako da je zadivila i očarala i najistančanije duhove, a ipak je istodobno i najskromniji i najneobrazovaniji čovjek mogao razaznati put spasenja. Pa ipak, te tako jednostavno iznesene istine odnose se na tako uzvišene stvari, tako dalekosežne, toliko iznad ljudske moći poimanja da ih možemo prihvatiti jedino zato što ih je Bog objavio. I plan spasenja izložen nam je tako jasno da svaki čovjek može razaznati koje korake mora poduzeti kako bi se pokajao pred Bogom, i vjeru koju treba imati u našega Gospodina Isusa Krista da bi se mogao spasiti na putu koji mu je Bog odredio; a opet, ispod tih istina koje je tako lako razumjeti, leže tajne koje skriva Njegova slava - tajne koje nadilaze ljudski razum i koje se ne mogu dokučiti istraživanjem, ali čovjeka koji iskreno traži istinu ispunjavaju divljenjem i vjerom. I tako, što više istražuje Bibliju, dublje će biti njegovo uvjerenje da je to Riječ živog Boga i da ljudski razum mora poniknuti pred veličanstvenošću božanskih otkrivenja. 
   Priznajući da ne možemo potpuno razumjeti veličanstvene istine Biblije, priznajemo da je ograničeni ljudski razum nesposoban shvatiti beskonačno; da čovjek, sa svojom ograničenom ljudskom sposobnošću poimanja ne može razumjeti namjere Sveznajućega. {114}
   Skeptici i nevjernici odbacuju Božju Riječ zato što ne mogu dokučiti sve njezine tajne. Čak i oni koji tvrde da vjeruju u Bibliju, mogu doći u sličnu opasnost. Apostol Pavao kaže: “Pazite, braćo, da se slučajno u koga od nas ne nađe pokvareno, nevjerno srce, tako da otpadne od Boga živoga.” (Hebrejima 3:12) Treba pažljivo proučavati biblijske istine i ponirati u “dubine Božje”, (1. Korinćanima 2:10) onoliko koliko su one otkrivene u Svetom pismu. Jer, “što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu”, “a objava nama i sinovima našim zauvijek.” (Ponovljeni zakon 29:29) 
   No sotona nastoji pomutiti našu sposobnost rasuđivanja. Proučavanje biblijskih istina pomiješano je s nekom vrstom taštine; ljudi postaju nestrpljivi i osjećaju se malodušnima ako ne mogu objasniti svaki dio Svetoga pisma na zadovoljavajući način. Čini im se odviše poni-žavajućim priznati da ne mogu razumjeti nadahnute Božje riječi. Ne žele strpljivo čekati dok im Bog ne bude spreman otkriti te tajne. Smatraju kako je njihova ljudska mudrost dovoljna da razumiju Sveto pismo, a kad u tome ne uspiju, poriču i njezino božansko nadahnuće. 
   Istina je da se mnoge teorije i doktrine, za koje se općenito misli kako su proistekle iz Biblije, ne osnivaju na njezinim učenjima i zapravo su suprotne sveukupnom nadahnuću Božje Riječi. To je mnoge zbunilo i navelo na sumnju. No krivnja nije u Božjoj Riječi, već u ljudima koji su iskrivili njezina učenja. 
   Da su ljudska bića uspjela potpuno shvatiti Boga i Njegova djela, za njih nakon toga više ne bi bilo ni daljnjeg otkrivanja istine, niti napredovanja u spoznaji, a razum i osjećaji ne bi im se više razvijali. Bog više ne bi bio najuzvišenije biće, a čovjek bi, dosegnuvši krajnje granice spoznaje i znanja, prestao napredovati. Zahvalimo Bogu što nije tako. Bog je beskonačan. U Njemu se “nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja.” (Kološanima 2:3) Ljudi će kroz cijelu vječnost istraživati i uvijek učiti, a ipak nikada neće potpuno iscrpiti riznice Njegove mudrosti, dobrote i moći. {115}
   Bog želi da Njegova djeca još u ovom životu stječu sve jasniju i dublju spoznaju Njegove riječi. Samo je jedan način na koji se to može postići: Božju Riječ možemo razumjeti samo ako nas prosvijetli Sveti Duh po kojemu je i dana ta Riječ: “Tako nitko ne zna Božjih tajna osim Božjega Duha,” “jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje.” (1. Korinćanima 2:11,10) Spasitelj je obećao svojim sljedbenicima: “A kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu... jer će uzeti od onog što je moje i to objaviti vama.” (Ivan 16:13,14) 
Bog želi da čovjek vježba svoje sposobnosti rasuđivanja, a proučavanje Biblije ojačat će i oplemeniti um više od proučavanja bilo čega drugog. Ipak, moramo paziti da ne počnemo obožavati taj ljudski um koji je podložan svim ljudskim slabostima i nedostacima. Želimo li razumjeti Sveto Pismo, moramo imati jednostavnu vjeru poput maloga djeteta, biti spremni učiti i usrdno moliti za pomoć Svetoga Duha. 
   Spoznaja o Božjoj moći i mudrosti i o našoj nespo-sobnosti da shvatimo svu Njegovu uzvišenost, učinit će nas poniznima i potaknuti nas da otvaramo Božju riječ sa strahopoštovanjem, kao da se nalazimo u Njegovoj prisutnosti. Uzimajući u ruke Sveto pismo, naš razum mora priznati vlast koja je nadmoćnija od njega, a srce i duh moraju se pokloniti pred velikim JA SAM. {116}
   Mnoge tekstove, koji su naizgled teško razumljivi i tajanstveni, Bog će učiniti jasnim i jednostavnim onima koji ih nastoje proučavati na takav način.
   No bez vodstva Svetoga Duha neprestano ćemo biti u opasnosti da izvrćemo Sveto pismo ili da ga krivo tumačimo. Mnogi čitaju Bibliju na takav način da od toga nemaju nikakve koristi, a često puta imaju i očitu štetu. Kad se Božja Riječ čita bez poštovanja i bez molitve, kada misli i osjećaji nisu usmjereni na Boga niti su u suglasju s Njegovom voljom, razum će zapasti u sumnju pa će čak i proučavanje Biblije samo pojačati nevjerovanje. Neprijatelj će tada utjecati na naše misli i navesti nas na kriva tumačenja. 
   Kada god ljudi i riječju i djelom ne nastoje živjeti u suglasju s Bogom, tada su, ma kako bili učeni, skloni pogrešnim prosudbama pa je opasno pouzdati se u njihova tumačenja Svetoga pisma. Oni koji čitaju Sveto pismo samo zato da bi u njemu pronašli neke proturječnosti, nemaju jasan duhovni pogled. Svojim iskrivljenim pogledom pro-naći će mnoge razloge za sumnju i nevjerstvo tamo gdje je zapravo sve jasno i jednostavno. 
   Pravi razlog sumnje i skepticizma u većini je slučajeva ljubav prema grijehu, ma kako ona bila prikrivena. Učenja i ograničenja Božje Riječi nisu dobrodošla srcu koje je puno oholosti i ljubavi prema grijehu; oni koji se ne žele pokoriti njezinim zahtjevima, spremni su sumnjati u njezino božansko nadahnuće. Da bismo došli do istine, moramo imati iskrenu želju da spoznamo istinu i srce spremno da joj se pokori. Svi koji takvim duhom pristupe proučavanju Biblije, naći će obilje dokaza da je to Božja Riječ i moći će shvatiti njezine istine koje će ih “učiniti mudrima za spasenje”. {117}
   Krist kaže: “Ako tko htjedne vršiti volju Njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga.” (Ivan 7:17) Umjesto da sumnjate i zadržavate se na onome što ne razumijete, obratite pozornost na svjetlost koja vas je već obasjala pa ćete primiti još veću svjetlost. Uz Kristovu pomoć i Njegovom milošću nastojte izvršavati sve dužnosti koje su vam jasne i koje shvaćate, pa ćete s vremenom shvatiti i moći izvršavati i ono u što sada još niste posve uvjereni i u što sumnjate. 
   Postoji dokaz koji je svima dostupan - i najučenijima i posve neukima - a to je vlastito iskustvo. Bog nas poziva da sami provjerimo i iskusimo stvarnost Njegove Riječi, istinitost Njegovih obećanja. On nas poziva: 
“Kušajte i vidite kako dobar je Jahve.” (Psalam 34:8) Umjesto da se oslanjamo na nečije tuđe riječi, moramo sami istraživati. “Molite i primit ćete” (Ivan 16:24), kaže Isus. Njegova će se obećanja ispuniti. Ona nikada nisu zatajila niti će ikada zatajiti. Kad se približimo Isusu i uživamo u Njegovoj savršenoj ljubavi, naše će sumnje nestati, a duhovni mrak iščeznut će u svjetlosti Njegove prisutnosti. {118}
   Apostol Pavao kaže da nas Bog “istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina.” (Kološanima 1:13) Tko god je prešao “iz smrti u život” moći će potvrditi “da je Bog istinit.” (Ivan 3:33) “Bila mi je potrebna pomoć”, svjedočit će, “i našao sam je u Isusu. On se pobrinuo za sve moje potrebe i utažio glad moje duše. Biblija je sada za mene otkrivenje Isusa Krista. Pitate me zašto vjerujem u Isusa? Zato što je On za mene božanski Spasitelj. Zašto vjerujem u Bibliju? Zato što sam otkrio da je ona Božji glas koji govori mojoj duši.”
   I u sebi samima možemo naći dokaze da je Biblija istinita i da je Krist Božji Sin. Uvjereni smo da to nisu vješto smišljene bajke. 
   Apostol Petar potiče svoju braću: “Rastite u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista!” (2. Petrova 3:18) Kad Božji narod bude “rastao u milosti”, dobivat će sve jasnije i jasnije razumijevanje Njegove Riječi. U njezinim će svetim istinama razaznavati novu svjetlost i ljepotu. To se obistinilo u povijesti crkve u svim vjekovima, a tako će biti sve do kraja svijeta. “A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana.” (Priče 4:18) {119}
   Vjerom, gledajući u budućnost, unaprijed se radujemo vremenu kad ćemo se, po Božjem obećanju, neprestano duhovno razvijati, ujedinjujući svoje ljudske sposobnosti s božanskima i dovodeći sve sile svoje duše u neposredan dodir s Izvorom svjetlosti. S radošću ćemo ustanoviti da nam je sada jasno sve ono što nas je dosad zbunjivalo u Božjoj providnosti, a ono što nam je bilo teško shvatiti, sada možemo objasniti; tamo gdje je naš ograničeni um vidio samo zbrku i neostvarene nade, vidjet ćemo savršen i divan sklad. 
“Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat.” (1. Korinćanima 13:12)