RPASD - Naslovnica

sibling-1023003.jpg

Roditeljski autoritet

Prvo mjesto pripada onima od kojih potječemo
Peta zapovijed nalazi se u samom središtu Deset zapovijedi. Zajedno sa ostalim zapovijedima napisana je prstom samog Stvoritelja na dvjema kamenim pločama. Prve četiri zapovijedi uređuju odnose između pojedinog ljudskog bića i Svemogućeg, a posljednjih šest zapovijedi ljudske odnose sa njihovim bližnjima.

Pažljiviji pogled na ovu zapovijed ukazuje na to da je ona prijelaznog karaktera, to jest da je spona između prvih četiriju i preostalih pet zapovijedi. Zaista, ona uređuje odnose u obitelji ali isto tako ona utjelovljuje načelo koje je čvrsto utemeljeno u Božjem suverenitetu (vrhovništvu) i Njegovoj vrhovnoj vlasti da donosi zakone i da primi svu čast i slavu.

Božansko podrijetlo i delegirane ovlasti ljudske obitelji
Peta zapovijed glasi ovako: „Poštuj oca svojega i majku svoju, da dugo živiš na zemlji koju ti daje Gospod, Bog tvoj.“ (Izlazak 20:12.)
Lako ćemo se suglasiti u tome da Peta zapovijed kao svoj predmet zaštite ima ljudsku obitelj. Međutim, to nije i jedina od Deset zapovijedi koja zaštićuje obitelj. Čak i površnim čitanjem Deset zapovijedi možemo otkriti da tri druge zapovijedi također štite ovu ustanovu koja potječe još iz Edenskog vrta. Sedma zapovijed, “Ne učini preljuba!” i deseta zapovijed, “Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga…” čine to izričito, dok osma zapovijed to čini posredno, “Ne ukradi.” (Izlazak 20:14,17,15.)
Ovaj snažan naglasak koji se stavlja na obitelj ukazuje na središnje mjesto koje obitelj ima u biblijskom modelu čovjekove egzistencije u društvenoj zajednici. No, to nije svaka obitelj koja poprima ovo središnje mjesto – to je samo ona obitelj koja je podčinjena Bogu. Prema Bibliji, čovjekovo podrijetlo i podrijetlo ljudske obitelji nerazdvojno su povezani sa Božjim djelom stvaranja. „I stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih. I Bog ih blagoslovi, i reče im Bog: »Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! I budite gospodari ribama morskim i pticama nebeskim i svemu živomu što gmiže po zemlji!«“ (Postanak 1:27,28.)
Stvorivši prvog čovjeka Bog uviđa da je Adamu potrebna pomoć ili supružnik. “I reče Jahve, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.«“ (Postanak 2:18.) Tako je Bog stvorio čovjeku primjerenu pomoćnicu, ženu - kost od njegovih kostiju, i meso od njegovog mesa. Bog je potom ujedinio čovjeka i ženu u jednoj trajnoj, heteroseksualnoj i monogamnoj bračnoj zajednici: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Postanak 2:24.)
Ovaj jednostavan ali izuzetno značajan biblijski zapis položio je temelj obiteljskoj zajednici. On ujedno služi i kao pozadina za petu zapovijed. Bog je stvorio čovjeka i ženu na svoju sliku. Potom ih je ujedinio u posvećenoj bračnoj zajednici. Učinio ih je plodnim i rekao im je da se množe i da napune zemlju pobožnim potomstvom koje će nastaviti odražavati Božju sliku u čovjeku. Bog je, nadalje, na prvi bračni par delegirao široke ovlasti na ovoj planeti – da je “sebi podlože” i da “vladaju” svim drugim živim bićima.
Vlast nad zemljom koja je prvotno dana Adamu i Evi kao Božjim predstavnicima uključivala je i delegiranu ovlast da se staraju za Božje djelo stvaranja i da njime upravljaju. Božji nalog prvim ljudima koji potječe od samog stvaranja uključuje i ovlasti nad ljudskim bićima koja će se prvim ljudima tek rađati, tj. nad Adamovim i Evinim potomcima. Roditeljskom brigom za svoje potomstvo, roditeljskim primjerom i savjetom, ali i temeljem Bogom naložene dužnosti djece da budu poslušna svojim roditeljima i da ih poštuju, djeca koja se budu rađala Adamu i Evi nosit će na sebi Božji lik i ispunit će Njegov uzvišeni cilj za ljudski rod.
Od 19. stoljeća naovamo središnje mjesto koje je Bog dodijelio Njemu vjernoj obitelji izloženo je neprekidnim i bespoštednim napadima. Evolucijska teorija nije promatrala obitelj kao temeljnu ustanovu ljudske zajednice čije su podrijetlo i svrha definirani Božjim djelom stvaranja. Evolucijska antropologija vidi podrijetlo obitelji u navodnoj primitivnoj prošlosti hominida (primata) a ne u božanskoj stvaralačkoj namjeri. Evolucijski korijeni obitelji nalaze se u „hordi primata“ i u „drevnom kolektivitetu.“ Zagovornici ove humanističke teorije gledaju na obitelj kao na „kulturno determiniranu“ društvenu skupinu. Drugim riječima, obitelj nije ništa drugo do evolucijski proizvod ljudske kulture. Ovaj pogled na obitelj fundamentalan je za sve humanističke teorije, od onih Charlesa Darwina, Karla Marxa i Sigmunda Freuda, do najvećeg broja, ako ne i svih suvremenih „znanstvenih“ teorija o ljudskom društvu. U svim ovim teorijama na obitelj se gleda kao na instituciju u čijem se središtu nalazi čovjek ili ljudsko društvo.

Peta zapovijed ima svoje središte u Bogu
Nasuprot evolucijskoj teoriji, Peta zapovijed temelji se na teocentričnom pogledu na obitelj koja ima sljedeća obilježja:
Prvo, u podrijetlu i funkciji obitelji središnje mjesto ima Bog. Obitelj je dio Božjeg plana za čovječanstvo a njezina je funkcija da oda slavu Bogu Stvoritelju i da osposobi ljudski rod za dostizanje onog cilja koji je Bog imao na umu kada je stvorio čovjeka – da odražava Božji lik.
Drugo, prema Knjizi Postanka 1:27-30, Bog je stvorio čovjeka da sebi podloži zemlju i da vlada njome kao Božji zastupnik-upravitelj. Čovjek i žena, suprug i supruga, zajedno sa svojom djecom, sačinjavaju obitelj. Toj obitelji Bog daje planetu zemlju u posjed na dugo vrijeme (trajni posjed).
Drugi dio Pete zapovijedi očigledno ima u vidu ovu posjedovnu funkciju Bogu vjerne obitelji i njezina potomstva: „...da dugo živiš na zemlji koju ti daje Gospod, Bog tvoj.” (Izlazak 20:12.) Ovo je prva zapovijed sa obećanjem (Efežanima 6:2). Obećanje dugog života i posjedovanje Obećane zemlje pod uvjetom poslušnosti Bogu odnosio se prvotno na zemaljski Kanaan, ali se u drugom i mnogo važnijem smislu odnosi na obnovljenu zemlju.1
Treće, funkcija vladanja i posjedovanja zemlje uključuje vlast i odgovornost. To je delegirana vlast: Bog je povjerio roditeljima da vrše Njegovu vlast u svom obiteljskom krugu.
“Roditelji imaju pravo na ljubav i poštovanje u mjeri koja ne pripada bilo kojoj osobi. Sam Bog koji im je dao odgovornost za duše koje su im povjerene, odredio je da u toku prvih godina života roditelji budu djeci umjesto Boga. Onaj koji odbija priznati zakoniti autoritet svojih roditelja, odbija priznati Božji autoritet.”2
Niti jedna druga društvena institucija nema dozvolu da prisvoji onaj autoritet koji je sam Bog povjerio obiteljskoj zajednici. U većini modernih društava sve se više zamjećuje, doduše u različitim stupnjevima, samovlastan prijenos autoriteta sa obitelji na državne organe i institucije. Obitelj i država imaju svaka svoje legitimno područje nadležnosti i granične crte između ta dva područja ne treba činiti nevidljivim ili ih ugrožavati.
Četvrto, zapovijed kaže, “Poštuj oca svoga i majku svoju…”, ovaj nas izraz upućuje na zaključak da roditelji svoja ovlaštenja ostvaruju u zajedništvu. I otac i majka imaju svoj udio u odgovornostima ali isto tako i jednako pravo na povjerenje, poštovanje i ljubav svoje djece. Od velike je važnosti za pobožan odgoj djece da roditelji ostvaruju svoj autoritet na pravilan način. Naročito zbog svoje pale prirode, suprug treba otkrivati ljubav prema svojoj supruzi a supruga poštovanje prema svome mužu. Muž treba biti podčinjen Kristu kao svojoj glavi, a žena svome mužu, kao njezinoj glavi (Efežanima 5:23). Njihova ljubav i strahopoštovanje prema Bogu, i njihova međusobna ljubav i poštovanje trebaju nadahnuti ljubav i poštovanje u njihovoj djeci.
“Najbolji način da se djeca odgoje kako bi poštovali svoga oca i majku je pružiti im priliku da promatraju kako se otac ljubazno i sa pažnjom odnosi prema majci i kako majka ukazuje poštovanje i naklonost prema ocu. Promatrajući ljubav među roditeljima djeca bivaju potaknuta na poslušnost petoj zapovijedi i na podčinjavanje naredbi, »Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno» (Efežanima 6:1.).”3

Prava i obveze koje proizlaze iz pete zapovijedi
U Ponovljenom zakonu 5:16 peta je zapovijed donekle proširena: “ Poštuj oca svojega i majku svoju, kao što ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj, da dugo živiš i da ti dobro bude u zemlji, koju će ti dati Gospod, Bog tvoj!”
Ova zapovijed pruža značajno jamstvo onome tko je poslušan – obećanje dugog života i dobrobiti. Obećanje života koje je sadržano u ovoj zapovijedi ima svoju paralelu u obećanju života onima koji drže Gospodnje zakone i zapovijedi (Ponovljeni zakon 4:40). Nadalje, značaj pete zapovijedi naglašen je i njezinim smještanjem odmah pored subotnje zapovijedi u Levitskom zakoniku 3:19: “Svoje se majke i svoga oca svaki bojte! Subote moje držite! Ja sam Jahve, Bog vaš!” Subota i brak (obitelj) dvije su ustanove bliznakinje koje je sam Bog uspostavio i blagoslovio prilikom stvaranja ove zemlje. Božji posebni blagoslovi još uvijek prate one koji poštuju ove ustanove.
Djeca koja ne poštuju svoje roditelje i koja su im neposlušna ne samo da se lišavaju ovozemaljskih blagoslova; ta djeca će štoviše biti razbaštinjena i isključena iz vječnog života. “Djeca koja ne poštuju i ne slušaju svoje roditelje i ne mare za njihov savjet i upute, neće imati dijela na novoj Zemlji.”4
Obveza naložena djeci u ovoj zapovijedi je sveobuhvatna i čvrsto utemeljena na božanskom autoritetu. U Novom zavjetu sa petom se zapovijedi susrećemo u ovim recima: “Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer je to pravedno. Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji.” (Efežanima 6:1-3.) “Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu!” (Kološanima 3:20.)
Ovako snažan naglasak na obitelji govori jasno da je obitelj u samom središtu biblijskog načina razmišljanja.
Narav i svojstva ove poslušnosti izraženi su u riječima, “u Gospodinu”. Poštovanje i poslušnost koju djeca duguju svojim roditeljima trebaju biti religijskog karaktera. Ne radi se ovdje o službi koja se obavlja iz straha ili iz čisto prirodnih osjećanja. Temelj dječje poslušnosti iskazan je riječima, “jer je to pravedno”, i isto tako, “ta to je milo Gospodu.” Ne iskazuje se poslušnost roditeljima zbog njihovih posebnih karakternih osobina, zbog njegove ili njezine ljubaznosti, a niti zbog svrsishodnosti, već iz razloga “jer to je pravedno.”
Zbog čega je “pravedno” ukazivati poštovanje i biti poslušan svojim roditeljima? Duh proroštva navodi nekoliko razloga. Ovdje ćemo spomenuti dva razloga: djeca imaju dug prema svojim roditeljima jer su roditelji ulagali mnogo osobnog truda i značajna materijalna sredstva da bi ih podigli.
“Riječ Božja obiluje savjetima i uputama koji nalažu poštovanje prema roditeljima. Oni utiskuju u svijest mladih svetu dužnost da otkrivaju ljubav i pažnju prema onima koji su ih vodili kroz djetinjstvo i mladalačko doba sve do punoljetstva, a koji sada u značajnoj mjeri ovise o njima kako bi ostvarili svoj mir i sreću. Biblija je u ovom pogledu vrlo jasna; ipak, njezini savjeti u velikoj su mjeri zanemareni.”5
No, ima još jedan mnogo značajniji razlog zbog kojeg je pravedno ukazivati poštovanje roditeljima: roditelji u odnosu prema svojoj djeci predstavljaju Božji autoritet – nepoštovanjem roditeljskog autoriteta djeca iskazuju nepoštovanje prema Bogu. “Sotonino neprijateljstvo prema Božjem Zakonu natjeralo ga je u rat protiv svake uredbe u Deset zapovijedi. S velikim načelom ljubavi i odanosti Bogu, Ocu svih, usko je povezano i načelo bratske ljubavi i poslušnosti. Prijezir prema roditeljskom autoritetu brzo vodi do prijezira prema Božjem autoritetu. Zato Sotona ulaže napore da umanji obvezu pete zapovijedi.”6
Poslušnost roditeljskom autoritetu može biti ograničena ili isključena jedino temeljem Božje izričite zapovijedi. Kada se roditeljski nalog izričito protivi Božjoj zapovijedi, djeca imaju dužnost poslušati Boga a ne roditelja: “Kad djeca imaju nevjerne roditelje čije se zapovijedi protive Kristovima, onda, ma koliko to bilo bolno, ona moraju poslušati Boga, a posljedice prepustiti Njemu.”7

I za roditelje i za djecu
Dužnost poštovanja i poslušnosti roditeljima polaže temelj ne samo za načelo ukazivanja časti i uvažavanja, već i osobne podrške i skrbi za starije i nemoćne roditelje kao i za sve one kojima je Bog povjerio ovlasti: “Peta zapovijed od djece zahtijeva ne samo da poštuju svoje roditelje, pokoravaju im se i slušaju ih već da im ukazuju ljubav i nježnost, da olakšaju njihove brige, čuvaju njihov ugled, te im priteknu u pomoć i utješe ih u starosti. Ona također naređuje poštovanje prema crkvenim starješinama i vladarima, i svima onima kojima je Bog dao autoritet.”8
Ne postoji nikakvo vremensko niti prostorno ograničenje kada su u pitanju naše obaveze prema roditeljima: “Obveza da se brinemo za roditelje nikada ne prestaje. Naša ljubav prema njima i njihova prema nama ne može se mjeriti godinama ili razdaljinom, a naša odgovornost nikada ne prestaje.”9
Navedimo odlomak iz nadahnutih spisa koji ukazuje na petu zapovijed i na specifičnu dužnost koja se stavlja djeci na savjest. Ona je usko povezana sa izborom bračnog druga. Treba li mlada osoba za budućeg bračnog druga odabrati osobu kojoj se snažno i sa razlogom protive njezini ili njegovi pobožni roditelji? Poslušajmo nadahnuti savjet: “‘Zar će roditelji,’ pitate vi, ‘izabrati bračnog druga ne uzimajući u obzir mišljenje i osjećaje sina ili kćeri?’ Postavljam vam pitanje: trebaju li sin ili kćer izabrati životnog druga a da se prethodno ne savjetuju sa roditeljima, kada takav korak ozbiljno utječe na sreću roditelja koji njeguju osjećanja prema svojoj djeci? Treba li onda dijete, ne obazirući se na savjet i molbe svojih roditelja, nastojati da radi po svojoj volji? Odlučno odgovaram: Ne; čak i da nikad ne sklopi brak. Peta zapovijed zabranjuje takav postupak. ‘Poštuj oca svojega i majku svoju, da ti se produlje dani na zemlji, koju ti da Gospod Bog tvoj.’ (Izlazak 20:12). Ovdje je zapovijed sa obećanjem, koje će Gospod sigurno ispuniti na onima koji slušaju. Mudri roditelji nikada neće izabrati druga svojoj djeci bez poštovanja njihovih želja.”10

Naš savršeni Primjer
Peta zapovijed se nalazila na udaru tijekom Kristovog boravka na zemlji. Židovski rabini su postupno razvijali sistem tradicija koji je zamračivao značenje i paralizirao pravilnu primjenu pete zapovijedi. Kako bi zaobišli jasne zahtjeve glede pete zapovijedi koja nalaže brigu za roditelje, rabini su stvorili sofisticirana legalistička pravila kako bi mogli predati određenu imovinu ili sredstva hramu primjenjujući riječ „korban“ (dar) i tako izbjeći obvezu pete zapovijedi da pomognu svojim roditeljima u potrebi.
Krist ih je ukorio: “Još im govoraše: ‘Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni.‘ A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja ti od mene ide neka bude ‘korban’, to jest sveti dar’, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite’” (Marko 7:9–13.)
Krist je jasno potvrdio obvezu djece da se prema petoj zapovijedi staraju za svoje roditelje i poništio ljudsko pravilo da dar hramu može poslužiti kao izuzeće od te dužnosti. O ovim ljudskim tradicijama, Krist je rekao sljedeće: “ Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.” (Marko 7:7.)
Krist je vlastitim primjerom potvrdio dužnost djece da se brinu za svoje ostarjele i od njih ovisne roditelje. Kad je Krist umirao na križu, njegova majka je slomljena srca stajala tamo zajedno sa drugim ženama, promatrajući strašni prizor. U svojoj najvećoj agoniji, Krist nije zaboravio potrebe svoje zemaljske majke. Pogledao je u Ivana, jednog od svojih najbližih sljedbenika i rekao mu:
“Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: ‘Ženo! Evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke! ‘I od toga časa uze je učenik k sebi’.” (Ivan 19:26.27.)

Zaključak
U naše doba, a osobito kada je u pitanju Božji narod ostatka, od najveće je važnosti obnoviti pravo značenje pete zapovijedi i prikazati to značenje u dobro uređenom obiteljskom životu. Pravi reformatori posljednjih dana predstavljeni su misijom velikog proroka Ilije: “Sjećajte se zakona sluge mojega Mojsija, kojemu sam dao na Horebu za svega Izraela propise i zakone! Evo, ja ću vam poslati proroka Iliju, prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji. On će obratiti srca otaca k sinovima, i srca sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim zemlju prokletstvom.” (Malahija 4:4-6.)
Djelo reformacije u posljednjim danima ne može se postići bez prisjećanja na zakon koji je Bog dao Mojsiju na planini Horeb (ili Sinaj) i bez postavljanja tog zakona na njegovo pravo mjesto. Specifični zadatak povjeren onima koji predstavljaju posljednjeg Iliju će uključivati obraćanje srca očeva k djeci i obrnuto. To je djelo pomirenja koje se temelji na petoj zapovijedi i na poznavanju Božjeg karaktera ljubavi. Samo oni roditelji i djeca koji su iskusili silu Božje opraštajuće ljubavi mogu se zaista međusobno pomiriti. Neka to bude iskustvo svakog roditelja i djeteta!

Literatura:
1 -Vidi Temelji sretnog doma str. 292, 294.
2 -Isto, str. 293.
3 -Isto, str. 198, 199.
4 -Isto, str. 294.
5 -Fundamental Principles of Christian Education, str. 101.
6 -Patrijarsi i proroci, str. 337.
7 -Temelji sretnog doma, str. 293.
8 -Patrijarsi i proroci, str. 308.
9 -The Review and Herald, 15. studenoga 1892.
10 -Temelji sretnog doma, str. 75.